Svako ko živi u SAD može primetiti da postoji veliki izbor mleka u bolje snabdevenim supermarketima, a i da postoji veliki broj proizvodjača. Pada još u oči i činjenica da postoje dve veoma različite vrste mleka. Jedna grupa poroizvodjača drži cenu koja je dosta prihvatljiva dok druga grupa proizvodjaca drži cenu koja je ponekad i više od dvostruko veća od cene mleka iz prve grupe. Postoje potrošači koji nemaju pojma zašto je to tako, niti se interesuju, i bez ikakve dileme kupuju ono jeftinije mleko. Deo potrošača ne zna da mleko iz prve grupe dolazi iz dela mlekarske industrije u kojoj se koristi sintetički hormon rasta rBST koji doprinosi većoj proizvodnji mleka kod krava tretiranih ovim hormonom, a da druga grupa ne koristi taj hormon (postoje i druge razlike, ali zadržimo se na ovoj). Pre nekoliko godina dok sam radila svoj postdiplomski i pisala i pričala malo na ovu temu, jedna koleginica je protestovala protiv visoke cene organskog mleka (mleka dobijenog od krava koje ne primaju ovaj hormon; postoje i dodatni uslovi za dobijanje ovakve klasifikacije mleka, ali kako je rečeno, nećemo o tome ovaj put) rečima "Šta? To mleko nema te dodatne hemikalije i još je i skuplje!!! Pa nisam luda da ga kupujem!".
Šta je rBST?
Najbolje je da pogledate ovaj izveštaj iz Biotechnology Information Series sa Iowa State Univerziteta i sami naučite šta je rBST, a ako nemate vremena evo ukratko osnovnih podataka o ovom hormonu: Bovine somatotropin (BST) je prirodni hormon rasta kod krava. Konkretno, ovaj hormon je proteinski hormon koji proizvodi hipofiza i važan je za rast i razvoj krava (sve životinje proizvode sličan hormon). Još 1930 godine naučnici su otkrili da ubrizgavanje ovog hormona kravama dovodi do veće proizvodnje mleka. Ali hormon koji je korišćen tada je bio prirodan i dobijao se iz životinja koje su bile odredjene za klanje. Napredak u biotehnologiji dozvolio je naučnicima da rade sa DNA i time odrede koji gen kod krava kontroliše produkciju BST hormona. Odvojili su ovaj gen i ubrizgali ga u bakteriju pod imenom Escherichia coli koja se nalazi u intestinalnom traktu kod ljudi i zivotinja i glumi malu fabriku koja proizvodi velike količine BST u kontrolisanim laboratoriskim uslovima. BST proizveden od strane ove bakterije se prečišćuje i onda tako prečišćen se ubrizguje kravama. Ova tehnologija gde se jedan gen iz jednog organizma prenosi u drugi organizam, u ovom slučaju iz hipofize krave na bakterijski organizam se zove rekombinantna DNA tehnologija. Sam hormon dobijen na ovaj način se zove recombinanti hormon (recombinant bovine somatotropin, rBST, ili recombinant bovine growth hormone, rBGH).
Već dosta godina se odvija bitka Davida i Golijata oko sintetičkog hormona rBGH (recombinant bovine growth hormone) koji se upotrebljava kod krava muzara. David je u ovom slucaju grupa farmi i organizacija sastavljenih od potrošača a Golijat je koalicija agrohemijskih kompanija koje imaju razumevanje i podršku od strane Administracje za Hranu i Lekove (Food and Drug Administration, FDA) i Američkog Ministrarstva Poljoprivrede (USDA).
Sintetički kravlji hormon rasta (rGBH) se koristi da bi se povecala proizvodnja mleka kod tretiranih krava i do 20%. Sintetički hormon rasta rBGH je jos poznat i pod imenom recombinant Bovine Somatotropin (rBST), a glavni proizvodjač (pogodite ko - Monsanto) ga proizvodi pod komercijalnim imenom POSILAC. Uvecana količina ovog hormona prouzrokuje kod tretiranih krava infekciju poznatu pod imenom mastitis, ozbiljne reproduktivne probleme, digestivne poremecaje i tako dalje. Zbog problema sa mastitisom krave se učestalo, a ponekad i preventivno, tretiraju antibioticima.
Mišljenja oko štetnosti ovog hormona za ljude koji konzumiraju mleko od tretiranih krava su u naučnim krugovima podeljena. Neki naucnici kažu da ovaj hormon nije opasan za ljude, jer je dovoljno verna sintetička kopija prirodnog hormona koje krave proizvode. Ovaj hormon, prirodan ili sintetički, stimuliše rast kod mladih naraštaja i povećava proizvodnju mleka kod krava u laktaciji. Kanadski strucnjaci su 1999. godine pregledali podatke iz nekoliko istraživanja koja su uključivala miševe i našli dovoljno podataka koji ukazuju na negativne zdravstvene efekte koje sintetički proizveden hormon izaziva kod miševa, a koji nisu bili sadržani u izveštaju koji je podnet FDA. Oni su našli dokaze da je 20-30% miševa koji su primali hormon razvilo antitela prema njemu, a neki miševi muškog pola su razvili ciste na tiroidnim žlezdama i abnormalnosti na svojim prostatama. Kanadska vlada je na osnovu ovog izveštaja zabranila korišćenje rBGH hormona, a upotreba istog nije dozvoljena ni u EU. Takodje Codex Alimentarius Komisija, kao telo Ujedinjenih Nacija koje postavlja medjunarodne standarde za hranu nije odobrilo ovaj hormon rBST (rBGH) kao bezbedno. Codex Alimentarius nema autoritet da zabranjuje ili odobrava ovaj hormon ali njegovo mišljenje se smatra za standard i odobravanje ovog hormona bi značilo da zemlje koje bi htele da izvoze mleko koje dolazi od tretiranih krava bi mogle da tuže Svetskoj Zdravstvenoj Organizaciji one zemlje koje imaju zabranu za upotrebu ovakvog mleka.
Posle gore pomenutog izveštaja kanadskih naučnika, dva američka senatora, Patrick Leahy i James Jeffords, obojica iz Vermonta, poslali su zahtev tadašnjem Sekretaru Zdravlja (Donna Shalala) da preispita da li je mozda FDA propustila da razgleda izvestan broj dokaza, ali ova inicijativa nije dovela do promene. FDA ne poriče da ovaj hormon dovodi do bolesti kod tretiranih krava kao sto su mastitis, reproduktivni problemi i digestivni poremecaji, ali ih to nije sprečilo da dozvole njegovu upotrebu još 1993. godine i na toj se odluci stoji i dalje.
Rick North iz organizacije Lekara za Drustvenu Odgovornost (Physicians for Social Responsibility) kaže da se tragovi antibiotika u mleku dobijenom od krava tretiranih rBGH hormonom vremenom podstiču antibiotičku rezistеntnost, što znači da upotreba hormona deluje i na zdravstvenu bezbednost ljudi koji nikada ne koriste takvo mleko. Studije pokazuju i da rBGH povecava nivo jednog drugog hormona u mleku koji je poznat pod imenom insulin-like growth factor 1 koji se prirodno proizvodi i kod ljudi i kod krava, ali je povišen nivo ovog hormona kod ljudi povezan sa rakom dojki, prostate i debelog creva. Mleko koje dolazi od krava koje nisu tretirane ovim hormonom ima veci procenat omega-3 kiselina i kiseline CLA, za koje je poznato da doprinose zdravom mozgu i srcu, a CLA takođe deluje preventivno protiv raka dojki.
Čemu sve to?
Napor koji Monsanto ulaže da se činjenice sakriju od potrošača je zadivljujući. Na primer, 2003. godine je Monsanto tužio Oakhurst Dairy of Portland, Maine, zato što su na svoja pakovanja mleka stavili informaciju da rBGH hormon nije korišten. U pogodbi koju su sklopili Monsanto i Oakhurst Dairy, proizvodjaču mleka je dozvoljeno da ostavi tu informaciju ako doda da FDA nije našla značajnu razliku izmedju mleka dobijenog od krava tretiranih hormonom i onih koji nisu. Ali nista ne moze da spreči potrošače i ostale proizvođače da se bore za ono što im pripada, tako da su neke poznate kompanije, kao na primer Ben&Jerry (proizvodjač sladoleda), na svojim pakovanjima postavile znak da su njihovi proizvodi rBGH free; takođe, 34 od 100 najvećih američkih mlekarskih kompanija su deklarisali sebe kao delimično ili u celini rBGH free (Kroger, Safeway Dairy Group, Anderson Erkison i Publix Super Markets). Čak i Wal-Mart, koji ima svoju marku mleka Great Value, tvrdi da koristi mleko samo od krava koje nisu tretirane hormonom. Starbucks (strana 33) je, na primer, od 2007 kompletno rBGH free. Ovo pomeranje u potražnji ima uticaj jer se procenat krava koje su na rBGH hormonu smanjen od 22.3 % u 2002. na 17.2 % u 2007.
Avgusta 2008 godine Monsatno je prodao svoj POSILAC Brand Dairy Product i povezane odeljke kompaniji Elanco Animal Health. Znači pokupio je kajmak i otišao sa scene (nešto slično je Monsanto uradio i sa proizvodnjom drugih kontroverznih hemijskih preparata).
Od 2002. godine postoje standardi doneti od strane USDA za sertifikovano organsko mleko i ti standardi zabranjuju farmerima tretiranje svojih krava rBGH hormonom i korišćenja rutinske preventivne doze antibiotika. Moje mišljenje je da ovakvi standardi treba da postoje za svo mleko. Živim u nadi da će doći i taj dan. Dotle ja i moja porodica pijemo samo organsko mleko.