Odlomak iz intervjua sa glumcem Josipom Pejakovićem:
Bosna i Hercegovina je tragična država. Ona je čudo zato što u njoj egzistiraju samo tri zanimanja: Bošnjaci, Hrvati i Srbi!
Vidio sam da mladi i stari u publici plaču dok s pozornice govorite u svojoj monodrami „On meni nema Bosne": "Kako bolan nema Bosne, a Neretva huči, kako bolan nema Bosne, a Miljacka teče, kako bolan nema Bosne, a Sana ide. Ti misliš da ona ne ide, ali sagni se, hajvanu, pogledaj, ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Drina, ide Vrbas, ide Bosna, ide Ukrina, ide Lašva. Svi oni i one idu, a ti đe ćeš? Nemaš kud. Ide bolan Ugar, u njega utiče Lonska, tu riba ima. Tu si ti trebo ribe fatat, a ne moju kuću rušit. Ti si trebo otić na onu Unu, zasjest s komšijama i zapjevati ‘Ah meraka u večeri rane', a ne se fatat granata i djecu po gradovima ubijat. Sram te bilo!"
- Plaču ljudi jer znaju kako im je nekad bilo, a kako im je sad. Bježe ljudi u prošlost zato što danas grozno žive. I onda to fukare zovu - jugonostalgijom! Žele da izbrišemo gumicom ono što smo bili, žele da izbrišemo gumicom godine, desetljeća radosti, sreće, lijepog života. Rodio sam se i živio u puno većoj državi od Bosne i Hercegovine, u kojoj sada živim. I tjeraju me da budem sretan ovdje. A ja ne mogu biti sretan jer znam da živim i da ću umrijeti u zlu koje još nije viđeno, u mržnji, nepoštovanju i preziru kakvi se ne pamte. Svima nam je, osim fukarama, koji nikad ništa nisu vrijedili, a sad su izašli na površinu, bilo bolje. Sad je samo njima dobro. I sad ja moram biti sretan da sam ovdje nitko i ništa. I govore mi da sam jugonostalgičar. Zato što ponirem u ono što sam bio, što sam kao cijenjeni glumac osvojio. Onda sam dobio sve što glumac može dobiti, a u ovoj mojoj jebenoj Bosni i Hercegovini dobio sam samo - infarkt!
Iz Vaših tekstova može se iščitati da se ne možete pomiriti s raspadom bivše Jugoslavije.
- Bio bih budala da se ne mogu pomiriti s raspadom države u kojoj sam rođen. Pomirio sam se s tim da više nema moga dobrog oca Ante i moje mile majke Danice. Njih sam sigurno neusporedivo volio više nego Jugoslaviju. Navikao sam se da ih nema, pa kako se onda neću naviknuti da nema Jugoslavije. Ali nitko mi neće oduzeti pravo da prostor bivše Jugoslavije doživljavam puno ljudskijim od ovoga u kojem danas živim.
Žestoki ste kritičar skoro svega u Bosni i Hercegovini.
- Bosna i Hercegovina je tragična država. U njoj ne postoje liječnici, inženjeri, profesori, pekari, učitelji, zidari... Ne. BiH je čudo zato što u njoj egzistiraju samo tri zanimanja: Bošnjaci, Hrvati i Srbi! To je pošast od koje u cijelome svijetu boluje samo moja Bosna i Hercegovina!
Vi ste Hrvat?
- Da, ja sam Hrvat, kršten, pričešćen, krizman. Sve sam kao katolik uradio kad je to bilo vrijeme. A ne početkom devedesetih godina prošloga stoljeća kao mnogi, mnogi "veliki Hrvati". I time što sam kazao da sam Hrvat, tu je kraj priče. Nema više. Ne želim više o tome. Veliki glumac Ljuba Tadić je kazao na početku ovoga groznog rata: "Ja sam Srbin po nacionalnosti, a ne po zanimanju!" Gotovo, kraj priče, time je sve rečeno. Sve ostalo je nacionalističko prokletstvo koje je stvorilo Hrvatine, Srbende, Muslimančine. To je za njih vrlo profitabilno, oni su taj svoj ekstranacionalizam debelo unovčili svojim kriminalnim radnjama!
Zbog tih Vaših stavova zamjerali su vam Hrvati u Bosni. I u Hrvatskoj!
- U Hrvatskoj sam bio nepodoban, u Srbiji sam bio ustaša, u BiH su me se bojali jer, čujte ovo, imam veliki utjecaj... A ja sam uvijek bio i ostao isti. Čovjek! I ništa drugo. Iščitao sam i izučio sve najbitnije što pišu sve svete knjige svijeta. Izabrao sam ono što piše u Kuranu, a tamo piše baš ovo: Samo ono što daš drugome je tvoje! I ja ne činim ništa osim toga. I zbog toga sam najbogatiji čovjek na svijetu. Ali, to što radim nikome ne odgovara. Ja sam i danas gladnoj, dobro ste čuli, gladnoj djeci negdje u bosanskoj vukojebini odnio nekoliko paketa hrane. Da imaju što jesti. Ajmo, gospodo političari, sa sve tri strane, dajte svatko od vas pakete gladnim ljudima u Bosni i Hercegovini. Pa će ovo biti zemlja sreće, a vi dobri ljudi. Ali vi to ne želite, vi želite producirati sirotinju...
"Slobodna Dalmacija", 08.12.2007.