Beogradska gimnazija osamdeset i neke, jun mesec, tata i ja i upis u trecu godinu srednje skole, (kako kcerka, tatin sin, ljubi ga tata, sama na upis?), videh je, stadoh pored nje u redu, rec po rec, dogovor za septembar, mala skola Dadov, sedenje u klupi. Cetvrta godina zajedno, na daktilografiji, Betoven, (naravno profesora smo tako zvali),me proziva, zakljucena ocena, izlazi ona, ceo razred zanemeo, nije nas profa razlikovao, a ja umesto nje kucam za bolji uspeh- naravno 5.
Kraj cetvrte, zadnje prikazivanje filma:" Lovac na jelene", u Dvorani kulturnog centra, a nase deseto gledanje istog, predeli Pensilvanije, crkva, gde je vencanje na filmu, koja nam se jako svidela, i dogovor, moramo to jednom obici, videti i tu crkvu, te predele gde nije mogao pucati u jelena, naravno i upoznati de Nira. Negde u tom periodu cusmo za Amise, mislim da je film "Svedok" kriv, i konstatacija da cemo jednog dana obici tu Ameriku...
Za Azrine koncerte u SKC-u imale smo para samo za pet, nase tuge...Kupile loz kod deke ispred Beogradjanke, dobile dobre pare, njena mama nam sasila jakne od tvida, kupile kikersice, vodile drustvo na minjone u "Minjonu", kod Londona.
Fakultet, ona Filoloski, ruski jezik, ja prava (hebala me prava), upoznajem stariije godinu dana, tek dosle iz vojske, Z. i M.a odlaskom na filoloski, a posebno posle koncerta Dire Straits, ona pocne da se zabavlja sa mojim kolegom Z. Dragi M. mobilisan i devedestih poginuo na Kosovu, nikada ga necemo zaboraviti...
Tih dana, tih meseci, moja majka umire, moje detinjstvo nestaje, pocinje period nesnalazenja, lutanja, ona primecuje da se gubim, upoznaje me sa svojim drugom iz osnovne G. G. mi postaje sve, sa G. prolazim sve, G. voli me, G. volim ja.
Udajem se za G. ona za Z, naravno postajemo kume, krsti njena mama mog starijeg sina, radjam mladjeg, a ona odlazi 1991.g. za USA, i sa ruskim, postaje prevodilac, ko bi rekao da ce SSSR puci, da ce njena struka u sred Amerike biti i te kako trazena.
2004. obilazimo Pensilvaniju, idemo u crkvu gde je snimljen film, videle Amise, kupile prekrivace, jedino nismo jos upoznale de Nira.
Ona je dosla, kod mene je, ona ima kcerku, ovog puta sama je, poslovno.
Ona je Amerka, a ne Amerikanka, jer nije rodjena tamo, sa ruskim imenom.
Ona je moja najbolja drugarica, moja kuma, moja sestra, ona je TU...
Trenutno smo u kuci zbog Njega, ali cim mu vidimo ledja, odosmo: SKC, Jugoslovensko dramsko, Cvetic, Beogradjanka, kod Cvetnog trga, uf. Kao slonice, stazama detinjstva.
Ona i ja, ponovo zajedno...