Oktobar je, a ne pada kisha ...
Ispod Sunca, nasuprot, uz obalu, sjaji se jezero. Najezhilo se, talasa se ... i svetlucka.
Rasuti zraci se obnavljaju, uvek na novi nachin ... i zhive samo tren ... Presijavaju se iskrice : treperi svetlost, promenljivog oblika i bez jasne granice, po povrshini jezera.
Vreme, vetar i oblaci uzrok su promene ...
... ali trenutak je - nepromenljiv, stalan. Bash takav kakav je bio. I vechit, i prolazan, kao svetlost nad jezerom.
Ja sedim sam na plazhi, na osmatrachnici, na spaslachkoj stolici, opushten - suncham se ...
Zavalio sam se bash!
I posmatram.