Hronika| Kultura| Nostalgija| Politika

When the Wall Came Down

BebaOdLonchara RSS / 09.11.2009. u 21:54

I was there when the Wall came down on November 9th, 1989. On the very evening the changes were announced on East German Radio, I was sitting on a tour bus that was taking students of the Cologne Musikhochschule to Berlin. At the time, I was studying composition with Prof. Krzysztof Meyer who had set up an exchange with the Berlin Hochschule der Künste (now Universität der Künste). For this, the composers from his class as well as a few other musicians embarked on this trip, for which I had just completed a new piece in 17-tone equal temperament (later named Two Cartoons) and had the whole bus wait for me as I had problems saving the last, definitive version of the piece.

After finally leaving Cologne in the early afternoon, the sun had already set when we passed the border to East Germany and we were gently rocked by the many potholes of the GDR autobahn. The driver had tuned into the Radio DDR II when the news were announced that no one on this bus would have expected during his lifetime. For the first time in decades the citizens of the Democratic Republic of Germany were allowed to travel where they pleased which was equivalent to the abolition of socialism as we knew it. It was pitch dark outside, which together with the announcement created an eerie atmosphere in the order of Orson Welles’ “The War of the Worlds.”

Arriving to Berlin, it was clear that something out of the ordinary had happened. To the dismay of Meyer, I decided to stay with my friends Peter and Barbara whom I knew from Cologne. We agreed to meet after the concert, which took place on the next day and to inspect the situation a bit more closely. The next day, my piece was performed by my good old Atari ST 1024 computer, which I use to log around just like people nowadays tote their laptops.

Since arriving to Berlin, Meyer had been in a strange mood; he seemed nervous and irritable. What went on in his head, I asked myself. Did this have anything to do with him leaving communist Poland before the Warsaw block officially returned to democracy? It was hard to picture that the historical events which concurrently took place in Poland would have any repercussion on him, considering that he was able to smoothly travel between those two worlds and never uttered anything publicly that would have compromised him? We will probably never find out.

Anyway, after the concert, which took place on Hardenbergstraße, Peter, Barbara and I walked down on Straße des 17. Juni to the Wall joining more and more people, all headed for this monstrous monument of political insanity that my parents had escaped from in 1956 when they fled Hungary. It felt we were at a huge outdoors party and when we finally arrived to the wall, which, at hardly 3 meters tall, again felt so diminutive that I kept asking myself how it was able to contain 17 million people for so long, everybody got totally excited. There were people standing tightly packed on the wall, some helping others to climb on top assisted by those standing below.

In my memory the wall was wider than it actually was at 1.3 meters, but obviously  spacious enough for dozens of youth who in a provocative manner had raised their arms and shouted “Sieg Heil” to the Volkspolizisten lined up on the other side of the Mauer, which quickly put a damper on my excitement. And indeed in the aftermath of the liberation and reunification a nationalistic sentiment swept high during the West, which was quickly contained and subdued by the ruling political parties. After spending some time on the wall, we climbed down again and walked towards Checkpoint Charlie which we reached after midnight. Most people had already left the scene but I remember clearly that the ground was littered with thousands of bottles of beer, wine and champagne. We decided to go home at this point.

The next day, it was Saturday, I decided to spend a few hours downtown by myself which at this point in history mainly meant Charlottenburg. I encountered vast amounts of East Germans who all had the same two questions: Where is Ku-Damm (Kurfürstendamm) and where is the KDW (Berlin’s famous department store and beacon of capitalist excess)? On the way back to my friends, I experienced a situation in the subway, which I had only seen in TV features on the Tokyo subway, where masses of people are being shoved into the trains by special personnel: I stood so closely packed with all the other passengers that I could hardly breath.

A few hours later I joined my colleagues from the Cologne Musikhochschule and we embarked on a trip that was going to become the longest bus tour of my life. Shortly after leaving the Berlin city limits, we got into a huge traffic jam which lasted for 10 hours until we reached West Germany again. An armada of Trabis (the nick name for Trabant, the East German folk’s wagon) had hit the autobahn, their owners keen to quickly experience what they had yearned for over years: a little bit of personal freedom. During our frequent stops, the musicians pulled out their instruments and gave little impromptu concerts on the autobahn to everybody’s delight except for the bus driver who couldn’t stop complaining about the extra hours.

(Georg Hajdu) 

 _______________________________________________________

http://www.georghajdu.de/143.html



Komentari (135)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

BebaOdLonchara BebaOdLonchara 11:48 10.11.2009

Re: Ivana

s'tim sto si onda plakao na srpskom, a sada places na engleskom =]

pa evo, i bebe plaču na maternjem jeziku.
jednatanja jednatanja 12:08 10.11.2009

Nasela

Juče pogledala neki dokumentarac, sve sa akterima, lični Honekerov vozač koji je naišao na Honekerov rukopis o 20-godišnjem planu da se uništi Zapadna Nemačka nakon rušenja zida, Honekerova sestra, intervjui sa Stazi špijunima, itd, itd, zagrejem se ko luda kad ono na kraju svi govore svoja prava imena, dokumentarac je ustvari satira, ppzdla sam, i onda pomislim, eto oni su barem bili pošteni pa su to i naveli na kraju, a koliko ih je emisija što nas lože pa im poverujemo....

p.s. evo emisije, još uvek se kravim, kako su me samo zeznuli
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 16:18 10.11.2009

Re: Nasela

tako je bila jedna test emisija na rts-u davno, kako mali hitleri rastu svuda po srbiji, sve sa kao dokumentarnim snimcima spijuna preko terase i zgrade, sve taj rad. kad ono - sta je propaganda i kako se prave propagandni filmovi a mi se ukenjali onoliko. svi se smrzli po kuci gledajuci...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:47 10.11.2009

Re: Nasela

Prvi je, ipak, bio Orson Vels sa njegovim Marsovcima koji dolaze.
Mnogi su naseli te daleke 1938..
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 17:50 10.11.2009

Re: Nasela

Prvi je, ipak, bio Orson Vels sa njegovim Marsovcima koji dolaze.
Mnogi su naseli te daleke 193

jesu, i to dobro.
jasnaz jasnaz 16:49 10.11.2009

.ljudi.zidovi.ljudi.

BebaOdLonchara BebaOdLonchara 17:54 10.11.2009

Re: .ljudi.zidovi.ljudi.

ljudi.zidovi.ljudi.

a u zidovima - Stasi.

Das Leben der Anderen je sjajan film.
evo jos jednog.

jasnaz jasnaz 18:15 10.11.2009

.ljudi.zidovi.ljudi.

good bye, lenin!


ne valja da na ovo kačim андерграунд: otići ćemo daleko od berlina...... a o bežaniji niz livadu da ne:
Biljana 77 Biljana 77 18:42 10.11.2009

Ja, dete, naivno

sećam se svojih asocijacija vezanih za Istočnu i Zapadnu Nemačku koje su nastajale vezano za ćaletova službena putovanja. Istočna Nemačka - čika u sivom odelu sedi na suvozačkom mestu i ćuti. S vremena na vreme nekome telefonira sa govornice. Zapadna Nemačka - gomila slatkiša i Miki Maus veći od mene. Kad je pao zid, prvo što mi je palo na pamet bila su deca sa pogrešne strane zida koja će se oduševiti Miki Mausom i biti musava od slatkiša.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 20:43 10.11.2009

Re: Ja, dete, naivno

pazi, onaj prvi deo tvoje price mi jos i lici, ali drugi...
ma ja i danas cmizdrim na takve stvari...
Bili Piton Bili Piton 19:19 10.11.2009

Ne zaboravimo ni nju



Es riecht so gut
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 21:59 10.11.2009

Re: Ne zaboravimo ni nju

htedoh reci da se nina dobro snalazi na zapadnoj strani
crossover crossover 22:41 11.11.2009

Re: Ne zaboravimo ni njega

marco_de.manccini marco_de.manccini 20:06 10.11.2009

слобода није ...

their owners keen to quickly experience what they had yearned for over years: a little bit of personal freedom.

ово о слободи ми личи на прежвакану (поновљену) пропаганду. мислим да се оно што су људи осећали док је падао зид зове нада, оптимизам. све је то помало изневерено.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 21:07 10.11.2009

Re: слобода није ...

ово о слободи ми личи на прежвакану (поновљену) пропаганду. мислим да се оно што су људи осећали док је падао зид зове нада, оптимизам. све је то помало изневерено.

mozda je to samo utisak jednog zapadnog nemca. zasto mislis da je iznevereno?
marco_de.manccini marco_de.manccini 21:18 10.11.2009

Re: слобода није ...

утисак једног западног балканца.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 21:57 10.11.2009

Re: слобода није ...

утисак једног западног балканца.

pa bajke su izmisljene price, u njih se ne veruje...
marco_de.manccini marco_de.manccini 03:46 11.11.2009

Re: слобода није ...

Не знам да ли смо се разумели. Западни Немци и слични никаде неће знати како су се осећали људи, како они воле да кажу, иза гвоздене завесе. Сасвим су добри у познавању својих осећаја везаних за пад зида, нормално, али немају потребни апарат за разумевање друге стране у тој причи. Имам утисак да у таквим моментима неразумевања, они попуњавају ту празнину готовим формулама о личној слободи, демократији, и осталим речима које су пречесто слушали.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 09:06 11.11.2009

Re: слобода није ...

razumeli smo se. naravno da on ne razume kako su se oni osecali i zbog toga spontano preuzima taj nametnuti nacin misljenja, o slobodi. samo sam dodala ovo oko razocarenja, izneverenih ocekivanja...ako su istocni nemci verovali u bajku za koju su mislili da postoji na zapadu, jako su se prevarili. zapadni sistem daje odredjene slobode koje oni sigurno nisu imali, vecu mogucnost izbora, ali je daleko od bajke u koju su mozda mnogi verovali (kao sto i u srbiji mnogi i dalje misle da je tamo na zapadu sve lako, da novac raste na drvecu i da je sve super...). zapadni nemci i dalje izdvajaju deo svojih plata za plate svojih istocnih kolega i dosta je ulozeno u preporod, ali mislim da je prilagodjavanje istocnih nemaca na nov sistem bilo tesko, i traje i dalje.
marco_de.manccini marco_de.manccini 09:18 11.11.2009

Re: слобода није ...

razumeli smo se.

скроз.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 09:33 11.11.2009

Re: слобода није ...

скроз.

marco_de.manccini marco_de.manccini 18:10 12.11.2009

Re: слобода није ...

ево и теби поклончић.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 19:24 12.11.2009

Re: слобода није ...

ево и теби поклончић.

marco...
ovo je genijalno!!!
viktor uzur, najbolji celista poteklih sa nasih prostora ikad! nisam znala za ovo, a bas skupljam podatke o bivsim djacima cuprijske skole za mlade talente (koja je maltene pred gasenje).

evo, ovi nisu pred gasenje. pazi sta sviraju


edit: opet, draza mi ova verzija
marco_de.manccini marco_de.manccini 21:07 12.11.2009

Re: слобода није ...

ех, та друга верзија ми је у сталној поставци на ајподу.

а оног виктора сам чуо данас на радију, снимак некогог концерта и умало ми лула није испала из уста кад су у сред онога убацили лед цепелин референцу (black dog, риф, само једном, око 5 секунди). тога нема на оном горе снимку, ваљда су се тад, на том концерту, само зезали (изем ти такву озбиљну музику).

(супер су, и ја сам заљубљен.)
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 21:21 12.11.2009

Re: слобода није ...

(супер су, и ја сам заљубљен.)

i ja isto
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 22:02 12.11.2009

Re: слобода није ...

i ja isto

i ja
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 22:16 12.11.2009

Re: слобода није ...

o cemu ti pricas crna Bebo?
ja mislila muzika je topic.

edit: reci ako je doslo vreme da lepimo slicke. ja sam sad uzela iz biblioteke film In Bruges sa Colin Farrell-om.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 23:32 12.11.2009

Re: слобода није ...

o cemu ti pricas crna Bebo?

o Bugatiju
moze slicice, naravno. odoh da vidim da li ima taj Bruges sa lavli farelom ! nego sad vidim da je stigao onaj novi Veliki Talas 2012 u biJoskopo kod mene u komsiluku odoh u nedelju, da me zaplusne!
mirelarado mirelarado 00:37 13.11.2009

Re: слобода није ...

BebaOdLonchara

o Bugatiju


Eеех...
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 01:09 13.11.2009

Re: слобода није ...

Eеех...

obozavam!!!!
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 02:24 13.11.2009

Re: слобода није ...

eh šta su ti žene daš im dobru muziku, auto i colina i gledaš kako lete

p.s. bebo slušala sam svašta tvoje. svaka tebi čast!
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 11:23 13.11.2009

Re: слобода није ...

p.s. bebo slušala sam svašta tvoje. svaka tebi čast!

hey! sta si slusala svasta? sve mi kazi! (sto kaze moj drugar: "mila, sve mi tračaj odmah i sad!"
moze i ovde a moze i na pp
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 14:39 13.11.2009

Re: слобода није ...

moze i ovde a moze i na pp

otislo na pp jer sam tamo prvo otvorila.
Unfuckable Unfuckable 12:58 14.11.2009

Nostalgie ili dva oka u glavi

sva ta euforija otvaranja i ujedinjavanja posle mnogo godina koje su (nepovratno?) izmenile svest akterima odlično je prikazana u dokumentarcu koji sam pre neko veče gledao na tv.
Frapantno različiti uglovi gledanja istočnjaka i zapadnjaka na jednu istu stvar, skoro pa se stiče utisak da niko nije preterano srećan i zadovoljan ishodom i završnim računom (a crta još uvek nije podvučena).
Kroz celu tu priču, kao poseban deo izdvojen je fenomen "ostalgie" - nostalgije za DDR kod "istočne braće", koju je, osim nedosanjanog "nemačkog sna" po glavi lupio i iskeženi kapitalizam uvek gladan svežeg roblja koji daje otkaz ženi ako, i pored "preporuke" šefa ipak reši da zatrudni, recimo - što je za braću honekerovski propisno ispranog mozga veliki šok.
Osim toga, prikazano je blago ključanje (?!) netrpeljivosti među braćom, gde zapadni brat kritikuje istočnog za lenjost, nepreduzimljivost i nesnalažljivost i posle 700 milijardi maraka uloženih u "reintegraciju", dok istočno čeljade tvrdi da se oseća potlačeno sa redovno bar 15% nižom platom na istim poslovima, što samo po sebi već dovoljno govori.
Samo sam čekao ko će, onako epski da zavapi onu našu staru : " 'ebo nas ko nas sastavi! "
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 01:55 15.11.2009

Re: Nostalgie ili dva oka u glavi

gde zapadni brat kritikuje istočnog za lenjost, nepreduzimljivost i nesnalažljivost

to je poenta. nisi morao da se ubijes od posla, ali si uredno dobijao platu i niko nije dobijao otkaz zbog lose odradjenog posla. na zapadu toga nema, bar ne u toj meri. ima u drzavnim institucijama, sto upravo potvrdjuje moju izjavu. navika da ce se sve i dalje okretati vodi u lenjost, a posle 50 godina lenjosti, tesko je prilagoditi se. tako se meni cini.

dear,

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana