pise Vesna Scepanovic
Zasigurno nije jednostavno ponuditi sliku kompleksne situacije u Italiji cija vlast poslednjih mjeseci moze se reci gubi predstavu o sebi i ulazi u nepotrebne konflikte sa velikim dijelom gradjanstva,situacija koja se ne pamti od tzv. olovnih godina “anni di piombo” u prevodu.
Sazeti drustvene promjene koje dovode ozbiljno u krizu tekovine demokratskog drustva i ono sto je u Italiji bilo zagarantovano decenijama na polju ljudskih prava nije jednostavno ako se posmatraju dogadjaji koje prezivljava italijansko gradjanstvo.Od drasticnih smanjenja budzeta za kulturu I skolu,masovnim otpustanjem iz industrijskog sektora,problemima sa mafijom , do nesvakidasnje erozije vrijednosti I prava. Izgleda najlakse u ovoj krizi svjetskih razmjera obracunati se sa strancima kao dijelom drustva nepozeljnim,delikventnim,problematicnim za zapadnu civilizaciju.
Pri tome svaki analiticar ili novinar koji se bavi Italijom mora biti oprezan o kojoj to Italiji zeli pisati.Jer italija nije jedna ,niti je to ona koju poznajemo preko stereotipnih televizijskih programa. Mnogi su u vlasti opsjednuti nacionalnim identitetom,klerikalizmom i revizionizmom,koji zahvata sve vise javno mnjenje i ohrabruje populizam i konzervativizam.
Talas ksenofobije i rasizma koji mjesecima vlada zemljom karakterisanom “di brava gente” posebno zabrinjava pobornike gradjanske demokratije, slazu se mnogi ugledni intelektualci I pisci na celu sa Umbertom Ekom I Gustavom Zagrebelskim. Berluskonijeva partija ,sa Ligom Nord I Aleanzom nazionale, izmedju ostalog dolazi na vlasti i zahvaljujuci kampagni protiv stranaca , insistirjuci na problemu sigurnosti i zastite samo italijana od stranaca I roma.
Da je situacija prilicno neugodna a po mnogima dramaticna potvrdjuju i povremene ostre kritike od strane politicara i intelektualaca Evrope, da Italija krsi osnovne norme o ljudskim pravima,posebno kada se radi o pravu na politicki azil.
Interesantne su promjene koje samo u dvije decenije dozivljava Italija, naseljavanjem stranaca iz citavog svijeta a posebno iz Albanije,Filipina,Perua,Rumunije, Moldavije,Kine,Maroka,Nigerije,Ukrajine Senegala…,tako da danas broji oko 4 miliona” novih” gradjana, skoro 7 % od ukuponog stanovnistva.
Za razliku od ostalih evropskih zemalja Italija (kao I Njemacka ) ima norme o imigraciji iz tridesetih godina ( jus sanginis) I sticanje statusa gradjanina se zasniva na krvnom srodstvu.Tako danas u Evropi globalizovanoj, ujedinjenoj ekonomski, ali ne i politicki, ova turisticki primamljiva zemlja i dalje ne uspijeva da napusti apsurdno nasledje fasizma I primijeni norme adekvatne za vrijeme u kom zivimo.
Procjene su da u Italiji u ovom momentu ( Caritas) zivi oko 500 hiljada osoba koje nemaju dozvolu za boravak . Desnica koja skoro godinu dana ima kao prevashodan cilj da zaustavi imigraciju, dostigla je kulmine jer su pobune stranaca nehumano zatvorenih u centre za identifikaciju i progon, cesta pojava. Slicnih sabirnih centara na prostoru Italije je 11.Ovih dana na ocigled svih, vecina u Parlamentu izglasava dekret kojim se uskracuje lijecenje strancima bez dokumenata. Radi identifikacije tek pristiglih sa africkog kontinenta dekret predvidja pritvor I do 18 mjeseci, ilegalan ulazak u zemlju postaje krivicno djelo.Izvjesno je da ce novi zakoni pogorsati zivot svih migranata i velik je broj onih koje izmjene dozivljavaju kao rasisticke zakone, jer se njihovom primjenom unosi diskriminacija medju stanovnistvom. Mnogi eksperti iz oblasti imigracije naglasavaju da je zapravo cilj novih zakona drzati strance u uslovima neizvjesnosti,iskoristavanja i ucjene od strane poslodavaca.
Stranci koji godinama legalno zive I rade na prostoru Italije odvajaju visoke takse drzavi, doprinose razvoju Italije , sirenju kosmopolitskog duha, promjenama konzervativnog mentaliteta i tradicionalnog vidjenja svijeta, ostali su u najmanju ruku iznenadjeni, ogorceni i uplaseni novim normama.Mnogi vec razmisljaju gdje bi valjalo ponovo emigrirati, iako ekonomska recesija u Evropi i u svijetu pokazuje da” terra promessa” vise ne postoji i da su se davno rasprsile ideje o bogatom i sretnom zapadu.
Legenda o italijanima “brava gente” blijedi svakim danom kao sto blijedi sopstvena istoria i memoriija o migrantskom narodu kad je masovno odlazio u Svajcarsku Francusku i Ameriku a u skorijoj proslosti Italijani sa juga masovno naseljavaju sjever Italije.Tako Italija pokazuje potpunu nespremnost da zaista prihvati i integrira skoro 4 miliona gradjana koji su osim radne snage I pameti, izmijenili i demografsku sliku zemlje sa niskim natalitetom.
“ Zli prema strancima” ,izjavljuje ovih dana Roberto Marone,ministar unutarnjih poslova,umjesto da osobe sa drugih meridijana prihvati kao sastavni dio zajednice koji doprinosi razvoju ekonomskom I kulturnom.
Na hiljade zena iz svijeta asistira Italijane over 65,ugrozenog zdravlja ili pomazu u kucama italijanskih porodica, olaksavajuci funkcionisanje miliona prije svega zena, a potom I italijanskih familija .Stranci su na ovom prostoru prisutni iskljucivo kao neophodna radna snaga a nikako kao persone koje imaju pravo na buducnost .
Na drugoj strani dramaticno je iskrcavanje gradjana sa istocne obale Afrike u prvom redu Somalije, koja je u proslosti bila kolonizirana od Italije. Nemoguce je utvrditi ekzaktno koliko se osoba otisne iz Libije na obale Lampeduse, ali istrazivanja pokazuju da jedva trecina uspije prezivjeti i uci u Italiju ( put kroz Saharu, zatvori Libije, traumaticno putovanje Mediteranom) .
U ovom momentu niti Italija niti ostatak Evrope nijesu u stanju da osmisle I inoviraju internacionalnu cooperaciju u zonama rata i ekonomski ugrozenim zemljama ( rat u Mogadisu,Sudanu,Congu…) vec realizuju nove restriktivne norme za ulaz u Evropu . Pozitivan primjer uprkos sopstevnoj strogoci i rigidnosti pokazuje Svajcarska na posljednjem referendumu, kojim se ne sprecava slobodna cirkulacija gradjana ,niti uposljavanje radne snage iz Rumunije I Bugarske.
Od vulgarnih i primitivnih komentara predsjednika Berluskonija do retorike rasizma i ksenofobije Lige Nord protiv migranata, pa do istjerivanja pravde “uradi sam…”.
Eemanuel Bonsu Foster,22 godine ,od malena zivi u Italiji,pretucen od 7 agenata gradske policije u parku u Parmi. Batine i uvrede (po rasnoj ... majmun i crnja), mladic zavrsava u bolnici sa hitnom intervencijom na oku.Visemjesecna hajka na Rome iz Rumunije ,paljenje kampova na zadovoljstvo gradjanstva iz desnicarskih ili provincijalnih konteksta sa periferija degradiranog i osiromasenog juga, bili su nezapamceni sa ove strane Jadrana.Nedavno Indijac spaljen ziv od grupe mladica,italijana...,gradjanin senegala ubijen nakon 20 godina zivota u Italiji od svog komsije ,policajca...U Castel Volturnu prije par mjeseci,nastradalo 6 afrikanaca,ubijeni od lokalne mafije... U Milanu prije samo par dana preminuo gradjanin iz Maroka od batinanja i povreda koje su nanijeli sin i otac,takodjer italijani.Zabrana ulaza u autobus za migrante,na milanskoj liniji 31,spisak je poprilicno dug.Da ne pominjemo nasilje nad zenama u kojima stradaju svakodnevno djevojke ,strankinje koje su u komplikovanim zivotnim situacijama.Italija nastavlja da se brani od optuzbi „nije rijec o rasizmu” iako pokazatelji govore da je Treca Berluskonijeva vlada unijela nemir u demokratske i gradjanske krugove i nastavlja da degradira i onako krhku demokratiju ove zemlje.Ministri i politicari na vlasti negiraju bilo koji vid odgovornosti (Schifani,Predsjednik Senata npr.nedavno izjavljuje” nema razloga za brigu ,ne radi se o opasnosti,smatram da u Evropi ne zivimo hipotezu o jednoj rasistickoj drzavi”),
Na drugoj strani roditelji Italijani uplaseni i alarmirani ispisuju djecu iz skola koje pohadjaju stranci.”Roditelji na rubu rata” pise dnevna stampa,dok djeca jos uvijek neoptereceno dijele skolske klupe.”Nisam rasista... ali”, svakodnevno cujete na ulici,u prevozu, u masmidiima ,na poslu, ukoliko dodirnete ovu delikatnu temu.
Italijanska vlast nazalost za sada je samo strumentalizovala , prisutstvo stranaca iako industrijalci godinama naglasavaju da se italijanska ekonomija ne moze vise zamisliti bez radne snage iz drugih zemalja , dok od politickih prava ni traga.Proticu godine u produzavanju boravisnih papira,na koje se ceka i po devet mjeseci .Podsjetimo da je ekonomija stranaca podjednako vazna kao resurs, kako za Italiju,tako i za zemlje iz kojih stranci poticu, jer je za clanove porodice koji su ostali u zemlji ,posiljka sa zapada osnovni egzistencijalni prihod (u zemlje tzv. Treceg svijeta, poslato je 6 milijardi eura u poslednjoj godini).
Na kraju tesko je predvidjeti u momentu ekonomske krize koji ce ishod biti socijalnih i politickih konflikata i previranja u jednoj zemlji ciji se Premijer sali na racun Baraka Obame, definisuci novog predsjednika Usa kao „mladog, lijepog i osuncanog”.U stampi prividna sutnja, rasisticki zakoni i discriminacija postmoderne italije u sijenci preminule Eluane Englaro(nakon 17 godina kome) slucaja koji je podijelio Italiju,vlast koja beskompromisno nastavlja da uzurpira svaki segment zivota , manipulisuci ljudskim sudbinama.
I dok milion djece imigranata raste i skoluje se u Italiji,sa nadom da ce nakon deset godina konacno dobiti italijansko drzavljanstvo, mnostvo pojedinaca i kulturnih organizacija ulaze vrijeme i pasioniranost za tzv Generaciju 2, aktuelna non- politika strancima nudi samo strah,ocaj i brige .Ostaje nazalost desitane nastradalih u poslednjih sest mjeseci,sa nadom da ce krivce stici pravda.Rumunija u danasnjoj stampi upucujeItaliji rijeci ,”zemlja ksenofobije”. Ukazace vrijeme na nepravde iz 2008 i novi rasizam u Italiji ,ali moze biti kasno.Na melodicnom italijanskom sa mnostvom razlicitih akcenata,stranci razmisljaju, kreiraju , partecipiraju promjene.Pitanje je kad ce od vlasti zatraziti ispostavljanje racuna za izopacenost demokratije ,za discriminaciju i norme koje ugrozavaju znatno prava dijela stanovnistva. Buducnost strancima za sada ne obecava nista dobro.Ako se situacija uskoro ne promijeni,a za sada nije izvjesno,logica”vratimo ih odakle su dosli...” mogla bi znatno nanijeti stete prije svega Italiji, njenom do skoro mirnom suzivotu ,ugledu na internacionalnoj sceni i buducem ekonomskom razvoju.