Neustrašivi Ikar, kog je Komšija od milja prozvao - Varvarin, kompletirajući tako njegovu surovu pojavu i osvajačke nagone, od prvog dana uključivanja u naše brojno pleme, pokazivao je sve osobine čistokrvnog varvarina. Ignorišući stereotipe da varvari moraju da budu visoki i mišićno razbacani.
Uprkos svojoj svedenoj veličini i komičnom izgledu hodajuće šake crne vune, Ikar Varvarin se odmah pobrinuo da osvoji teritoriju na kojoj se našao posledično lobiranju Princeze, koja je poznajući slabosti oca kralja istom upućivala parafinske poglede plavih očiju. Pomenutu teritoriju Ikar Varvarin je najpre obeležio nizom barica, nateravši nas na piruetalno kretanje po stanu. Tu akciju je samoinicijativno dopunjavala Ikarova dihtung-gumica na česmici, koja mu je omogućavala da svaki put kad nas vidi od sreće pusti i dodatni broj kapljica. Uprkos svim savetima iskusnijih od nas da ovu Varvarinovu akciju osujetimo klepanjem dnevnom, a može i nedeljnom, štampom, mi smo se ipak, na moju inicijativu, odlučili da pribegnemo verbalnim instrumentima, vaspitno prilagođenim dizanjem broja decibela i više no ozbiljnom replikom: »Sram te bilo ! Je l' to radi dobra kuca ?! Ne ! Stidi se!« Prosto jer nisam imala srca da crnu kovrdžavu loptu sa dva ugljena verna okca, udarim ičim. Ni nedeljnom TV prognozom. Istovremeno, moj neumorni retoričko-vaspitni monolog je kod ostatka porodice bio praćen grcanjem od smeha i pogledima koji su dovodili u sumnju moju mentalnu stabilnost.
Vremenom je Ikar Varvarin počeo da shvata da moje verbalne ispade može da izbegne samo ako svoje prirodne potrebe obavlja van stambene teritorije plemena kom je pripao. Što je dovelo do toga da su, neko vreme, ostali članovi porodice morali da na sebe preuzmu moje odvikavanje od dotadašnjih nastupa. Shodno čemu je Mali sin, onomad, bio predmet navedenog, a povodom krša u njegovoj sobi, u kojoj bi pre mogla da se nađe Nesi, umesto da se za njom uzaludno gnjura po Loh Nesu. Elem, tom prilikom sam stala na prag njegove sobe i povišeno izdeklamovala refren: »Sram te bilo ! Je l' to radi dobar sin !? Ne ! Stidi se !« Posle čega je Mali sin podvio rep, oborio uši i upiljio se u mene zaprepašćenim zelenim pogledom u kom se, ko zna zbog čega, pojavio tužni, kučeći bljesak.
Ograničivši svoje vodovodne sposobnosti na prihvatljiv broj incidenata, Iki Varvarin se bacio na osvajanje života na visokom nivou. Poučen mačjim primerima, Ikar Varvarin je savladao skakanje na kauče i fotelje, jelenskom elegancijom, koja je po prvi, ali ne i poslednji put dovela u sumnju njegove gene pudle, koja bi trebalo da se zove Fifi, nosi svilene mašne i pravi, smernim pozerskim ponašanjem, društvo na popodnevnim, salonskim čajevima. A, ne da skače kao poparena naokolo i na prepad nam oduševljeno žvaće neoprezne noseve.
Da bi izbegli Varvarinove izlive ljubavi i oduševljenja, iz podrumskih dubina su mu donesene zamene – igračke svih fela. Tako je Ikar dobio priliku da nam pokaže i svoje seksualne sposobnosti, koje su počele da se bude vrlo rano, pokušavajući da se razmnoži sa plišanim irvasom i krpenim, plavim kitom. Istovremeno su se u Varvarinu probudile i neočekivane lovačke sklonosti, koje ga teraju da se pomamljen, uz prateće zversko režanje, obračunava sa ponuđenim surogatima. Iz jednog od takvih sukoba, sa plišanim sivim parcovom, Iki Varvarin je izašao sa dva mlečna zuba manje. Ali, tehnički pripremljen za nasrtanje na divlje maslačkove balončiće i suvo lišće, koje je tokom šetnji pobeđivao bar iz drugog nasrtaja.
U tome mu je pomagao i surovi izgled astraganske čačkalice koji je, na našu želju, a bez mnogo mogućnosti na pritužbe, kreirala njegova novostečena frizerka. Naime, Ikar Varvarin je, u jednom trenutku svog razvoja, počeo da izgleda kao čupavo jastuče koje je prenoćilo u trafo stanici. Da ne pominjem da mu je iždžikljalo krzno sužavalo i pogled na svet, jerbo su mu šiške padale do kolena. Zbog čega je Iki Varvarin odveden stručnoj osobi na upristojavanje. Pri čemu sam dotičnoj objasnila da ne dolazi u obzir da ga ošiša na sladoledni kup. Nema barjaka na repu, ni bombona po nogama. Duhovita kreativnost na minimum. Shodno tome je Ikar Varvarin prestao da bude čupava lopta i postao Bambijev crni brat blizanac.
Tu negde se pojavila i zima. Konačno. Prava. U formi istočnog vetra, koji je ledenim rezom depilirao sve pred sobom. Ikar Varvarin je počeo da se trese i odbijao da diže nogu na olakšavajućim izlascima napolje. Piškio je kao devojčica, dok su mu uši vijorile. Koliko odmah Ikiju je nabavljen crveni džemper-rolka, sa sve prednjim, kratkim rukavićima, koji je kod slučajnih prolaznika izazivao salve smeha. Ali se bar Varvarin ponovo usuđivao da promoli ošišanu njušku napolje.
A, onda je, juče, najzad, istočni vetar doduvao pred sobom prvi, pravi sneg. Prašnjav. Onaj što pada horizontalno paralelno. Ikar Varvarin se, na kratko, zaprepastio. Već u narednom koraku je od crnog postao beli Bambi, glumeći podmornicu u snegu. U kratkim predasima, između jurcanja, kada sam i ja mogla malo da dišem za promenu, Ikar Varvarin je mlečnim zubima na prored, lovio pahuljice i pokušavao da pojede što se više može snega. I odbijao je da ide kući. Neko nam je prodao pudlu mešanu sa belim medvedom. Varvarin se prvom snegu radovao čak više i od mene. Nateravši me, cviljenjem pored vrata, da ga na svakih sat vremena vodim napolje. Toliko nisam bila na snegu od trećeg razreda osnovne. Da ne spominjem neumorno jurcanje, kojim me je Ikar Varvarin vukao na povodcu, bacajući se u celac do ušiju.
Upravo smo se vratili od spolja. U susednom kafiću je već standardna postavka gostiju koji se tu, očito, okupljaju na sat vremena da bi mogli da se do suza nasmeju kučetu blesavom od sreće, koje se kotrlja po snegu i meni koja za njim ropćem dahom nekoga ko većinu fizičke kondicije stiče za kompjuterom. Uprkos svom očaju slovenačkih putara, koji su se i ovaj put zaprepastili ugledavši sneg u decembru kad mu vreme nije, Ikar Varvarin je najnovijom prirodnom pojavom prosto oduševljen i ne namerava da je ispusti iz šapa. Ponovo cvili pored vrata, pokušavajući da slomi srce prvom kućnom naivcu, koji će ga opet izvesti na aktuelnu golomrazicu, kojom divlja istočni vetar, terajući kockice suza na oči.