koga interesuje moze svasta procitati u "debati" koja se poprilicno zestko vodi poslednjih dana a na temu "koliko kosta dinar"?
pred novu godinu dinar je malo "proklizao" u odnosu na drugu domacu valutu euro sto je naravno izazvalo nelagodnost kod velikog broja lica (kako pravnih tako i fizickih).
ocekivano, mnogi su se ukljucili u dobacianje i upiranje prstom, tj trazenje krivca.
neocekivano, rasprava je po neki put izlazila iz domena pristojnog (koga jelasicevi komentari za djilasa nisu iznenadili slabo poznaje jelasicev stil komunikacije).
na pocetku da kazem da je moj stav da nema krivca a nema ni nevinih. prica oko kursa podseca na karadjozov komentar oko proklete avlije "cim si ovde kriv si za nesto". s druge strane, krivice toliko svuda ima da je vecina "igraca" jednostavno bila primorana da vuce odredjene poteze. drugim recima, nevini su.o cemu se dakle radi:
cinjenica:
- srbija zvanicno sprovodi politiku fluktuirajuceg kursa. to je suprotno od fiksnog kursa gde se drzava obaveze da ce zestoko da zalegne da odrzi unapred odredjeni paritet domace valute i izabrane strane (ovde se tradicionalno bira marka tj 2 marke, takozvani euro).
dopuna:
- fluktuirajuci kurs podrazumeva pod obavezno da trziste odredjuje kurs. trziste cini ponuda i traznja. centralna banka je na sebe preuzela obavezu sprecavanja prevelikih oscilacija. ali ne pokusava da odredi smer kretanja kursa.
cinjenica:
- srpsko devizno trziste je ograniceno. pravna lica ne mogu kupovati devize kako im se "cefne" i za sta im se zeli. moraju da imaju "razlog" (fakturu za nabavku robe na primer). dakle ako imaju visak dinara na racunu (a nadju se takvi ponekad) ne mogu da ih prebace u eure samo da bi se stitili od "kursa". dakle osudjeni su na dinarske depozite i grickanje noktiju dok ista kolicina para sutra vredi manje eura a prekosutra jos manje...
komentar:
- prethodno izneseno poprilicno rusi legitimitet stava da u srbiji postoji slobodno devizno trziste.
cinjenica:
- terminska kupovina deviza podrazumeva da kupite devize "za buducnost" po unapred dogovorenoj ceni (pa ako kurs bude nepovoljniji vi profitirali ako nije onda *&%##@$#...). u srbiji se to jako retko koristi
pretpostavka:
- retko se koristi zato sto ja bar jos nisam sreo nekog ko je u stanju da priblizno predvidi kretanje kursa u nekom smisleno dugom periodu. svi matematicki modeli koji postoje su beskorisni jer se preko njih ne gata o "buducoj politickoj volji" relevantnih faktora na trzistu a ona na zalost jos uvek odaje utisak najuticajnijeg faktora. zato i jeste lakse uletati u kursne razlike bez osvrtanja (a onda u zavisnosti od afiniteta kukati da se kurs "brani")
cinjenica:
- fiksni kurs podrazumeva "trosenje para" za odbranu kursa. veeeeelikih kolicina para.
komentar:
- trosenje para znaci da se poseduju jako velike devizne rezerve iz kojih ce se prodavati devize svaki put kada one na trzistu "zafale" (ovo je uz pretpostavku da na trzistu ima viska dinara - a ima). kada je pocetkom prosle godine nbs vise puta intarvenisala na deviznom trzistu prodajuci devize bilo je onih koji su bili zabrinuti jer se trose pare na odbranu neodbranjivog.
cinjenice:
- izvori deviza su izvoz (sve manji), privatizacije (ostalo jos par firmi da se rasproda), krediti (koje necemo mi da vracamo ali oni iza nas ce morati), donacije (ko je rekao "milostinja"?), "doznake" iz inostranstva (ko je rekao "milostinja"?)
- "izvor" dinara je stamparija topcider prvenstveno a kada se stampaju samo zato da bi drzava nesto platila (dug penzionerima, radnicima, dobavljacima...) a nema "podloge" u realnim prihodima to se zove "stampanje bez pokrica". primenjivano nekoliko puta u proslosti.
komentar:
- euri su "roba". imaju svoju "cenu" u dinarima i tako posmatrajuci postoji i "trziste". istovremeno, dinari se "razmenjuju" i za drugu robu (i usluge) sto je u principu i prioritetno. visak dinara (uz pretpostavku nepromenjenog nivoa ponude roba i usluga) izaziva rast cena (ovo je jako pojednostavljeno).
cinjenica:
- narodna banka srbije je zaduzena da kontrolise rast cena.
ZAKON O NARODNOJ BANCI SRBIJE
Clan 3.
Osnovni cilj Narodne banke Srbije jeste postizanje i odrzvanje stabilnosti cena.
Narodna banka Srbije, pored osnovnog cilja, ima za cilj i ocuvanje finansijske stabilnosti.
Narodna banka Srbije, ne dovodeci u pitanje ostvarivanje svog osnovnog cilja, podrzace sprovodjenje ekonomske politike Vlade Republike Srbije, poslujuci u skladu s nacelima trzisne privrede
komentar:
- kada dodje do "viska para" centralna banka pokusava da "sterilise visak likvidnosti". drugim recima - poskupljuje novac. to se radi na razne nacine (obavezne rezerve, visokim referentnim kamatnim stopama pa se bankama vise isplati da drze novac kod centralne banke nego da ga "plasiraju" u privredu i gradjanstvo... uz izrazen strah od inflacije (koji se menifestuje i kao deo inflatornog pritiska) nije ni cudo sto su krediti u srbiji bili pooooprilicno skupi. ali ne zaboravite - to je dobra stvar. to je drzalo inflaciju pod kontrolom. jer s druge strane drzava je ludovala poprilicno. plate su rasle. penzije su rasle. a nije bitno da li su plate i penzije dovoljne vec odakle se finansiraju. u srbiji rast plata nije bio izazvan rastom produktivnosti.
cinjenica (malo zastarela ali ilustrativna):
- bruto drustveni proizvod u srbiji 2003 cini poljoprivreda sa 14%, industrija sa 30% i usluge sa 56%.
komentar:
- lepo je da trosimo jer se osecamo kao ljudi. lepo je kad su trzni centri puni. lepo je kad se obnovi vozni park, garederoba, bela tehnika... problem nastaje kad se trosi ono sto se ne stvara. tada trosis ili ono sto je neko stvorio pre tebe (u slucaju drzave to je tzv privatizacija ili "rasprodaja porodicnog srebra") ili se zaduzujes u ime onih koji ce doci posle tebe. srbija novac koji joj nedostaje za pokrivanje deficita bilansa moze dobiti ili donacijama ili privatizacijama ili "grinfild" direktnim stranim investicijama ili "doznakam iz inostranstva" (to je ono kad dijaspora pomaze rodjake)... svi ti izvori imaju tendenciju da usahnu kad je kriza. a kriza je. a sem svih ovih izvora najbolji je izvoz. a sta izvoziti od usluga? srbija nema turistickih destinacija u koje bi hrlili stranci sa svojim novcem. srbija nije "silikonska dolina" u kojoj bi se "proizvodio softver za celi svet". gde je industrija? sartid jeste najveci pojedinacni izvoznik ali sartid je i uvoznik gotovo svega sto mu treba za proizvodnju. poljoprivreda? pa ko zeli modernu drzavu sa 8 miliona stanovnika koja u 21. veku zivi od poljoprivrede? ali realno, bez snova o "domacinima" koji zive u 50 kvadrata betonske gradnje.
cinjenice:
- srbija belezi neprekidni rast bruto drustvenog proizvoda po prosecnim stopama od preko 5% (poslednjih 5 godina do 2008)
- u srbiji se u istom periodu belezi neprekidni rast prosecnih zarada po prosecnim stopama od preko 10% realno tj preko 20% nominalno
komentar:
- standard nam je rastao prebrzo (ne ako se uporedi sa potrebama nego ako se poredi sa mogucnostima). produktivnost nije pratila rast standarda. to jeste problem. dugorocni. jer se stvara jaz izmedju zelja i mogucnosti. jaz koji se nema cime popuniti.
cinjenica:
- u 2009. godini pad bdp-a je oko 3%, inflacija je oko 7% a kurs eura u odnosu na dinar je porastao za oko 8%.
komentar:
- gledajuci ove gore brojeve moze se reci, kako smo se nadali, dobro smo se udali. 2009. godinu je u srbiji obelezila najzad pokrenuta debata o tome koliko kosta drzava. koliko trosimo. sta sve to placamo i zasto. budzet je "rebalansiran" 2 puta a ovaj za 2010. godinu je pravljen uz kontrolu spoljnjeg igraca. mmf s pravom nije omiljen ali ima nesto sto na unutrasnjem planu niko ne poseduje ni u tragovima. autoritet. a to je ono sto nedostaje pregovaracima u "srpskom socijalnom dijalogu". a autorite se stice kada ispunjavas obecanja. moze da bude tesko po neki put ali vredi pokusati.
najava:
- za 2010. godinu je planirano da se inflacija odrzi u "koridoru" (6%+-2%). planirani rast brutodrustvenog proizvoda je 1.5% a kurs bi trebalo da se nadje negde na osnovu ove dve brojke. ako sve bude po proracunima.
komentar (u pola glasa):
- svako ima razlicit interes. nekome odgovara slab dinar. najocitiji je interes izvoznika. slab dinar znaci manje troskove proizvodnje (na zalost i manje izdatke na plate), sto znaci jeftiniju cenu finalnog proizvoda tj proizvod je cenovno konkurentniji. (ovo bi bilo idealno za proboj srpske privrede na svestko trziste da ne postoji "kvaka" u insistiranju na kvalitetu). s druge strane jak dinar poprilicno odgovara uvoznicima. jak dinar znaci stabilne i velike plate, znaci veeeeliku licnu potrosnju. a posto domaca proizvodnja nije bas impresivna, tu se nadje uvoznik koji je spreman da zadovolji trenutne potrebe. (kljucna rec - trenutne. dok se dodje do toga da se sadasnja potrosnja nema iz cega platiti, uvoznici su vec napaltili sta su imali i presli na drugi vid poslovanja (ko je rekao da nekome odgovara zatvoreno trziste?)).
prosecnom potrosacu (izvinite - glasacu) kratkorocno odgovara jaaak dinar (da moze da se troskari) a dugorocno malo slabiji (da bi se dao svaki moguci podsticaj nejakoj privredi). dalje sve zavisi od licnih prioriteta...
......................................