Plitko su mi rupice. Tik ispod naslova. A imam i pertle. U boji. Da obeležimo kapije. I ne pobrkamo poglavlja.
Nemoj, kaže mi pametno, i dobronamerno, da stiskaš te reči i praviš od njih pesme koje se ne umeju čitati. Daj malo vazduha i više o: šta je i ko kako kome..... i zašto. I zašto!
U pravu je. Izmaknem se i gledam:
U svakoj pesmi. Misli se iskradu, tu i tamo, do nečeg drugog, ali. U svakoj pesmi, nenamerno a izvesno. Ni trenutka nema. Da ne svrati.
Mesec prikačio za refren. A sebe nastanio.
Nemoj, kaže. I gleda: kako ne umem drugačije. Znam da i misli. Pametno i dobronamerno. A zna kako je. I zašto!
I meni postane tesno.
Ne verujem, ali. Tesno.
Odjednom. I šta! kao da ja ne bih.... i hoću! evo
Hoću da ubacim kako sam trčala kiši uz vetar, do klupe u kraju koji sam volela: sa starih slika. I pesmu o kralju sumraka. Ono svetlo po kome iscrtaš konture: da mrak ulije toplo i servira, za koliko se zateklo. I još: da se raduješ ko dođe u goste. Krofne sa džemom od šljiva. Smeh iz kuhinje. Kasni poziv u bioskop. Sestrine stvari razbacane po krevetu: šta-da-obučem! Zvižduci za dobrim-nogama...... Da opet pričam kako je bilo. Jednom. Tamo: kada smo svi imali priče. I kako sam volela: drvo ispod prozora. Uvek sam imala: drvo ispod prozora. Dečaka iz ulice. I dečaka iz pesme. Zauvek. I opet.
I kako sam želela da dođe.
I postavila sto. Odmah. Prvo veče. Sećaš se! I počela da iznosim. I on je. I gozba. I traje. Ja sve više / On sve manje. Ja sve više / Ona sve manje.
U priči o nestajanju.
O prevarantima. Ništa pravila. Markirani špilovi, nepoznate prošlosti, prevelike potrebe.
On ju je koristio da preštampa svako Ne sa kojim ne zna kako.
Ona: da uteši želje sa nalepnicama Ne može.
Kasnijim listanjem utvrđeno je da su bila ista: Ne. I da je imala zlatne zube.
Da su je zvali Ljubav. I da jeste bila. 1 u sve.
Mnogo kasnije sam čitala da nisu imali ništa. iza leđa.
Da su voleli iste snove. I da su im se različito pokvarili.
Da su se kajali. I nisu naučili kako bi sa neotpakovanim špilom. Da im je žao kibicera.
Da im je žao pogleda uprtih jedno u drugo.
Možda se koji mogao obradovati nekom drugom. Nekim drugim.
Možda je sve (sa onim nasmejanim) moglo biti pametnije. Ili (sa onom pametnom) veselije.
Prevaranti. U svojoj podeli.
i ako mene pitate:
pitajte i njega.
Žao nam je. Ne vredi. Bilo bi tu lepih priča. Da smo slušali, ali. Mi smo samo igrali, igrali, igrali
A,
ако odlučite da gledate:
belina je tako
jednom!
pazite (se)