Ljudska prava| Životni stil

Yes, we can

dali76 RSS / 26.03.2010. u 19:10

Kad sam prije deset godina stigao u Teksas, nisam imao pojma kakvi su mi planovi. Moja mama nadala se da su americki doktori strucniji od svojih srpskih kolega. Tesko je, bar sa pocetka, prihvatila cinjenicu da je moje ostecenje vida, manje vise, gotova stvar.
Meni je sa druge strane, bilo vise zao zbog nje nego sto americki doktori nemaju carobni stapic. Svojski sam se trudio da joj pokazem da sam sasvim OK, i da ce nama biti svima lakse ako realnost prihvatimo svi.
Jeste, bio sam optimista, al onda sam se nasao sa ljudima iz TCB (Texas Commission For Blind) i shvatio da sam ustvari pesimista.
Zelis li na fakultet. Trebalo bi da ides na fakultet. Imamo u Ostinu rehabilitacioni centar, tamo mozes otici na program.
Nakon ovih rijeci ljudi koji su tad radili za lokalni TCB, ostao sam prilicno zbunjen.
Prvo sam mislio da ih pitam da li su oni svjesni da ja jedino mogu da vidim slova na metarskim reklamama, al se sjetih da bi bilo prilicno glupo pitati ih da li znaju da ja ne vidim, kad vec ljudi rade bas sa takvim osobama.
Otisao sam u Ostin. Tamo me ucili kako da koristim stap, kako da koristim kompjuterski program, kako da kuvam sa povezom preko ociju da, zaboga, ne koristim i to malo vida sto imam. Jedino sam odbio postati clan NFB (National Federation of the Blind) jer sam mislio da je cisti idiotizam da moram na nekim BS skupovima (nije to sto mislite to je blind seminar :-) moram vikati iz sveg glasa da sam ponosan sto sam slep. Hvala gospodo slep jesam. Frke nema, al glup nisam.

Zavrsio sam faks. Mami je bilo drago kad sam ujutro odlazio u skolu, al ne da ucim vec da predajem klincima u srednjoj skoli. Bila je presretna kad su me primili na postdiplomske studije. Nije joj smetalo sto sam nosio stap sa sobom, samo ju je nerviralo sto sam ga redovno gubio po uglovima kuce.
"Dobro znas da ne vidim, zar bih ga drugacije i trazio", govorio bih trazeci taj sklopljeni stap ispod kauca u boravku.
"Da, samo se izvlacis na to", odgovorila bi dok mi je predavala stap u ruke.
Kad sam joj rekao da putujem za Beograd... docekalo me pitanje "Pa sa kim ides?"
"Pa sam. Sto? Mislim, ja i stap."
"Nije smjesno Dalibore. Znas da ne mozes sam."
Priznajem da su mi ove rijeci odzvanjale u usima dok sam vezivao pojas na sjedistu aviona koji je tog popodneva 16. decembra poletao za Amsterdam.
Ne mozes sam Dalibore...
Yes, we can, sto bi rekao predsednik, cvrsce sam stisnuo sklopljeni stap u krilu.
Rodbina u Beogradu se naravski obradovala mom dolasku. Baka priznala, i tetka ce docnije, da su se iznenadili sto dolazim sam. Posto su znali da cu da idem za Zagreb i rodnu Slavoniju, iskreno sam se nadao da mi nece ponuditi drustvo. Bio sam spreman braniti svoje pravo da putujem sam svim sredstvima ukljucujuci i vise puta pomenuti stap.
Super. Nisu me mnogo pitali. Bus za Zagreb bio je poluprazan.
"Gospodo, moracete van radi kontrole pasosa."
Eebiga prvi problem. Lako cu ja izaci van. Samo pratiti ljude. Kako covjece zapamtiti sjedalo gdje sam bio. Da ih brojim do vrata autobusa? Ma jok. Bolje da ostavim neki "unique" marker. Nesto po cemu cu prepoznati svoj sic. Da ostavim stap?
Ma necu. Zgrabio sam stap i ostavio jaknu.
Kakva greska. Napolju je bilo minus sto. Dobro preterujem, mozda minus pet, ali nakon decenije zivota u sutropskoj klimi meksickog zaliva meni se sve sto je ispod 10 u plusu cini kao minus sto.
Nije neki problem, samo pratim ljude u redu. Predajem svoj pasos na salteru. Joj samo da potrefim otvor na staklu. Ako ga promasim? Ma valjda je staklo dovoljno cvrsto. Sve je pod kontrolom. Vracam se u bus. Jakna je tu. Ruksak. Vise ne idem bez jakne.
Hrvatska carina sljedeca. Mozda su gospoda susjedi malko bolji. Ajde oni uvijek glume zapad. Pasalo bi mi da ga odlume i da lijepo udju u bus te pregledaju pasose, pardon putovnice.
Gospodo ista procedura, obavjestava nas kondukter kad smo stali na hrvatskoj strani granice.
E eto ti ga sad. Ej Sloveni nek ste zivi... sve je to isto, mrmljam sebi u bradu. Opet moramo van.
Ma ne ostavljam nista. Nosim i jaknu i stap. Ups. Pa ovdje moramo do zgrade nije red vani. Sad moram da rasklopim stap. Mozda vreba koja stepenica.
Zanimljivo je gledati ljude koji me gledaju jer misle da ih ja uopce ne vidim zbog stapa. Stap nose i slabovidne osobe, al, ko bi sve znao. Sem hladnog zraka osjecam nelagodnost ljudi oko mene. Ljudi se smicu na sigurnu distancu. Ne vidim dobro. Mozda se neko i prekrstio. Pljucnuo koji put...
Ljubazna gospodja sa one strane stakla. Pruzam passport. Promasih ulaz. Za malo.
"Putujete sami?", pita me.
"Da, da putujem sam", odgovorih prilicno ponosan.
"Neko vas ceka u autobusu?", uporna je.
"Ne, niko me ne ceka u autobusu. Putujem sam. Mozda me neko ceka u Zagrebu".
Lagao sam. Znao sam da me u ZG ceka rodbina, al sta cu, bilo je jace od mene.
"Nego, zelite li da vas kolega otprati do autobusa"?
"Hvala. Mogu sam".
Osjecam da su valjda svi carinici upiljili poglede prema meni. Mislim, jedini sam ostao tu. A tek putnici autobusa koji su cekali dok se njihov zadnji saputnik docepa busa onako ubrzanim hodom tu i tamo lupkajuci stapom. Prepreka prevazidjena. Nisam pao. Sic nasao. Operacija prelaz izvrsena. Pauza. Sofer nas obavestava da cemo 15 minuta moci protegnuti noge. Popiti kafu, zapaliti cigaretu. E taman da se pocastim.
Osjecam taj slavonski zrak. Mozda mi se samo cini da je drugaciji. Zbog tog poznatog naglaska ljudi koji sjede ispred trgovine. Zvoni mi telefon. Tetka. Ovog puta tetka Djuja iz Lipika. Sretna je. Smije se. Znam da se brine, al osjecam da je sretna. Tacno je 15 godina kako me je te 1995. posjetila na VMA. Trebalo je imati hrabrosti sa hrvatskim papirima preci iz Hrvatske, preko Madjarske u Srbiju. Pokazati osobnu iskaznicu na ulazu na beogradsku VMA. Tad sam se tek bio probudio iz kome. Totalno nesposoban da pricam, da hodam, da vidim. Sad joj dolazim u goste... sam...
Dok bus zuri slavonskom ravnicom opet telefon. Moja Masha. Steglo me u grlu nesto. Zao mi je sto nije tu sa mnom. Medjutim, znao sam da taj put moram preci sam. Zbog sebe. Zbog nas.
Cvrsce sam stisnuo sklopljeni stap na sjedistu do mene.
Yes, we can....

Gledati svijet vlastitom glavom



Komentari (69)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 19:20 26.03.2010

Bravo!

Zaista bravo. Znaš da imam slepog prijatelja (sad već dva). Taj prvi se bavi aikidom, demonstrira kako beli štap iskoristiti za samoodbranu, putuje sam, jedan je od najopuštenijih ljudi koje znam. Drugi bi trebalo ovih dana da ide sam za Čile na neku konferenciju... Kako oni nekada bolje vide od mene - zapanji me i oduševi vrlo često. :)
oort oort 19:32 26.03.2010

You did it!

Odličan tekst!
Interesuje me profesionalno, izvini što zvuči kao hebena Microsoft anketa: koji operativni sistem koristiš? A kad koristiš Windows, koliko ti realno pomaže Magnifier, pošto pretpostavljaš da ga koristiš?
mashha mashha 21:31 26.03.2010

Tekst o Daliju i čitaču ekrana

marija.mt marija.mt 20:05 26.03.2010

Naravno da mozes.

"Dobro znas da ne vidim, zar bih ga drugacije i trazio", govorio bih trazeci taj sklopljeni stap ispod kauca u boravku.

"Da, samo se izvlacis na to", odgovorila bi dok mi je predavala stap u ruke.




Lepa prica, super tekst, uzivala sam dok sam citala.

jaksa scekic jaksa scekic 20:09 26.03.2010

Zavidim

na snazi volje, iskrene cestitke, i samo nastavite tako

J

blogovatelj blogovatelj 20:19 26.03.2010

Keep up the good work!

Sto bi nas narod rekao.
irenaema irenaema 20:23 26.03.2010

respect

Dalibore, svaka cast!
dali76 dali76 20:29 26.03.2010

...

Margos, pozdravi prijatelje... cek kolko ih ti imas- dvojicu ili trojicu? Svidja mi se ideja oko upotrebe stapa u borilackim vestinama, moja draga ima crni pojas a ja imam stap
Oort, ne koristim Magnifier, suvise mi je to sporo, radije koristim citac ekrana (screen reader- Jaws); Jaws odlicno radi sa Windowsom koji koristim mada imam problema sa skriptama novog b92 bloga.
Marija, thanks
Hvala gosn Jaksa, pretpostavljam da se treće lice mnozine odnosi na mene i stap
Blogovatelj, tenk juri veliku macku- sto bi nas narod rekao
Hvala Irenaema ili obadvema
margos margos 22:06 26.03.2010

Re: ...

Margos, pozdravi prijatelje... cek kolko ih ti imas- dvojicu ili trojicu?

Sad ću k'o seljanka na pijaci kad je pitaju do koliko ume da računa, a ona rekla 'kol'ko treba', tako i ja - imam ih koliko treba. :)
Svidja mi se ideja oko upotrebe stapa u borilackim vestinama, moja draga ima crni pojas a ja imam stap

Hehe, to reci mami da bi prestala da brine (ako ikako ume, mama je to...):))
Vera Johnson Vera Johnson 22:10 26.03.2010

Re: ...

tenk juri veliku macku- sto bi nas narod rekao

hvala ti, dalibore na ovim recima. to me vraca u detinjstvo, kad je moj ujak to isto meni govorio imala sam tad pet godinica :) ucila engleski :)

pozdrav jedan veliki, tebi i mashi od jedne rodjene u beogradu sa dusom i srcem zarobljenim u slavoniji, selo ****** zadnja posta Nova Gradiska.
dali76 dali76 23:38 26.03.2010

Re: ...

Slavonijo ko te nije volio, ne zna sta je izgubio... Pozz Vera
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 07:03 27.03.2010

Re: ...

dali76
Slavonijo ko te nije volio, ne zna sta je izgubio...

Vidim, znaš tu pesmu.
ana_radmilovic ana_radmilovic 21:31 26.03.2010

jeste za pozavideti

što kaže drug jakša, na takvoj snazi volje

druže dali, zadivio si me i ulepšao mi veče ovim lepim i jednostavnim tekstom.

dali76 dali76 23:47 26.03.2010

Re: jeste za pozavideti

Hvala Ana. Cesto se ljudi pitaju dkud tolika volja. Tajna je da nema nikakve tajne. Znas problem ljudi sa invaliditetom je drustvo ali i oni sami.
Cesto se uhvatim da kazem joj tesko mi je. Ustvari nije, samo to koristim kao izgovor. Jer jelte sasvim je normalno da osobi sa nekim hendikepom bude tesko.Ustvari ja nalazim nacine da radim sve sto rade i drugi ljudi samo manje upotrebljavam vid vise druga cula, i mozda mi treba malo vise vremena, al kad kazem tesko mi je, ustvari lazem. Sta vise svaki moj mali uspeh, pa makar on bio i cinjenica da nadjem vlastiti sic u busu, je nova baterija za napred.Tu smo mi sa hendikepom u prednosti jer nekad uspijemo sagledati koliko male stvari u zivotu cine zivot ljepsim.
sanja_idf sanja_idf 08:21 27.03.2010

Re: jeste za pozavideti

Ustvari ja nalazim nacine da radim sve sto rade i drugi ljudi samo manje upotrebljavam vid vise druga cula, i mozda mi treba malo vise vremena, al kad kazem tesko mi je, ustvari lazem


Sta dete zna sta je 300kg...

Svaka ti je na mestu!
Bojana Maljević Bojana Maljević 21:37 26.03.2010

BRAVO!

Na izuzetnom tekstu i jos izuzetnijim zivotnim odlukama.

p.s.
Samo da znas da tekst izaziva takvo divljenje da covek ima odmah potrebu da to podeli sa drugima. Pored preporuke, odmah sam dala sinu koji ima 13 godina da procita. Upravo cita :)

Pozz i sve najbolje
dali76 dali76 23:53 26.03.2010

Re: BRAVO!

Bojana hvala na lijepom komentaru.
Godinama pisem Balasevicu pjesme al nikako da mu ih posaljem. Jednom cu sve moje price (par ih je na blogu) valjda skupiti na jedno mjesto, pa prvo scenariji saljem tebi pa tek ondak Holivudu Da, postoji jedna prica koju sam napisao ovdje a djelic se radi kad sam bio tek nesto stariji od tvog sina. Mislim da ce vam se oboma dopasti. Razbijati strah i predrasude nije lako, ali zato smo ovde.
Bojana Maljević Bojana Maljević 02:13 27.03.2010

Re: BRAVO!


Hvala na linku. Lepa je prica. Iskrena. Sad je veoma kasno ali cu mu proslediti da procita.
Pozz i sve najbolje u zivotu, a i u pisanju scenarija


stasava stasava 21:46 26.03.2010

Teksas

Divan, zanimljiv tekst. Hvala.
dali76 dali76 23:54 26.03.2010

Re: Teksas

Thanks stasava
silver bullet silver bullet 21:59 26.03.2010

Smile

Konacno jedan blog koji nosi i ponosi.

BTW, drago mi je sto koristis smajlije, pa evo jednog za tebe, umesto pozdrava.







dali76 dali76 23:56 26.03.2010

Re: Smile

Hej silver, obozavam smajlice, al ih slabo vidim. Tajna je: naucila me Mashha kodove. Sve u svemu thanks for pilot smiling
mikimedic mikimedic 22:09 26.03.2010

bravo

dalibore.

ne znam sta vise da ti kazem.
hvala ti sto pises.
hvala ti sto mozes.
znam da mozes.
znam da ces uvek moci.
zato sto si covek.
dali76 dali76 00:01 27.03.2010

Re: bravo

Thanks Miki, veliki poz coveku od coveka!
libkonz libkonz 22:24 26.03.2010

Bravo Dali !

Može čovek mnogo više nego što misli, ti si to najbolje pokazao. Iskreno poštovanje !
dali76 dali76 00:00 27.03.2010

Re: Bravo Dali !

E libkonz thanks... znas u atmosferi politickih tenzija u SAD bas nam fale ljudi tvog nicka tj. liberalni konzervativci i konzervativni liberali!
blogovatelj blogovatelj 01:56 27.03.2010

Re: Bravo Dali !

Može čovek mnogo više nego što misli, ti si to najbolje pokazao. Iskreno poštovanje !


Moj teča je nekada davno bio u cirkusu i tamo gledao kako medved vozi biciklu. Posle je meda za nagradu dobijao kriglu piva.
A od tada on ima (teča, ne medved) uzrečicu koju sam i ja usvojio.

Ako mečka može da vozi biciklu, čovek može sve.
mladen.mladen mladen.mladen 22:34 26.03.2010

...

I am the man who walks alone
and when I‚m walking a dark road...

pozdrav prijatelju.. sam ti pominjao nekad da su mi majkini iz Dragovića kod Pakraca i sa Bučja?,)
dali76 dali76 00:06 27.03.2010

Re: ...

Hm, pa Mladene zemljaci smo. Naravno da znam za mjesto Dragovic pored Pakraca. Dakle veliki pozdrav :)
jamari jamari 00:54 27.03.2010

Re: ...

Baš me nešto dirnula reč Lipik i htedoh da ti napišem nešto, a kad ono Mladen (brat, veliki) već bio tu... Sve je manje ljudi oko nas koji izgovaraju neke od tih reči, ali zvukovi su ostali...i sećanja...

Sve najbolje, dobri i hrabri D.
dali76 dali76 01:05 27.03.2010

Re: ...

Veliki pozdrav jamari, uz vec odavno zaboravljen epp: "Veseli i zdravi bili, lipicki studenac pili!"
masovna_keva masovna_keva 22:53 26.03.2010

Of course you can !

Bravo na iskazanoj hrabrosti i upornosti i hvala na lekciji iz istog !
Ceo svet je tvoj !
dali76 dali76 00:10 27.03.2010

Re: Of course you can !

"Ceo svet je tvoj! "
Hvala na lijepim rijecima i samo da ispravim: ceo svet je ipak nas!
scabies scabies 22:59 26.03.2010

Preporuka

za tekst. I za podvig!
Ima li išta bolje od ispitivanja sopstvenih granica? Ima. Pomeranje sopstvenih granica!
mirelarado mirelarado 23:29 26.03.2010

Re: Preporuka

Velika preporuka za još jednu pobedu, Dali. Upornost i odvažnost zadivljuju kada se upotrebe za prave stvari. Divan tekst!
dali76 dali76 00:13 27.03.2010

Re: Preporuka

Scabies: "Ima li išta bolje od ispitivanja sopstvenih granica? Ima. Pomeranje sopstvenih granica!"
Nit šta dodati nit šta oduzeti!

Hvala Mirelado
Spiridon Spiridon 23:33 26.03.2010

..

blogove veoma retko citam i uglavnom se vezujem za komentare gde trazim mesta za zajebanciju. Nemam pojma kako sam se ovde upecao ali cu tvoje da procitam retroaktivno. Ako dozvolis =)


Spira ne moze da ne napravi neku muzicku podlogu kada mu se nesto mnogo svidi.


dali76 dali76 00:16 27.03.2010

Re: ..

Spiridone, priznaj da si se upecao na naslov Super pesma, samo jos da mi proradi youtube!
opetnaistommestu opetnaistommestu 01:21 27.03.2010

Zračiš!

Retko svratim ovde ali svraćam još uvek zbog par blogera sa tobom na prvom mestu. Čoveče, isijava iz tebe nešto genijalno i lepo je ogrejati se uz to tvoje sunce. Napuniš mi baterije svojim tekstovima. Da si živ i zdrav još trista godina!
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 02:12 27.03.2010

komsija

svaka tebi čast!
uvek me ostaviš bez reči.
apach92 apach92 02:44 27.03.2010

bravo

bravo i hvala ti na sjajnoj prici. Tvoje hrabro koracanje nam neverovatno znaci, ostaj dobro i zdravo!
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 07:08 27.03.2010

...

uh,
lep i dobar,
dobar
blog.

i da,
: can,
nego šta.
babela babela 07:57 27.03.2010

smajli


trazila sam nekog interesantnog smajlija da ti posaljem,kao onaj gore u avionu al nema,pa ti saljem onda cvetic
skyspoter skyspoter 08:47 27.03.2010

predivna prica!

hvala!
omega68 omega68 13:58 27.03.2010

Re: predivna prica!

samo cepaj Dalibore
puno sreće!
milisav68 milisav68 11:04 27.03.2010

Yes, we can

Ili što bi naš narod rekao:

Sve se može, kad se hoće!

Pozdrav
sedma sedma 18:24 27.03.2010

Tekst je super

kao i uvek. Jednostavno fantastican. Otkriva svet koji ja nemogu da vidim ni da razumem.
Ali se ja pitam - kad ce nastavak?!
Da si nam ti ziv, zdrav i uspesan!
Pozdrav!
jucaibin jucaibin 19:06 27.03.2010

za divljenje

svak cast dalibore! granice ne postoje njih postavljaju ljudi! ti to dokazujes.
sad cu da ulepsam sebi weekend time sto cu retroaktivno procitati tvoje blogove.
keep going, dalibore!
Hemičarka Hemičarka 20:00 27.03.2010

We sure can!

Dali, ja mnogo volim tvoje blogove, ali me uvek nekako ostaviš bez teksta pa nikako da nešto prokomentarišem. Evo me sad, samo da se javim da se zna da čitam. A ti - samo napred!

P.S. I ja ću na leto malo u tvoje krajeve, tj. u Hjuston.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 21:57 27.03.2010

Re: We sure can!

P.S. I ja ću na leto malo u tvoje krajeve, tj. u Hjuston.

obavezno da se javiš kad dođeš
dali76 dali76 20:01 27.03.2010

hvala..

Hvala svima na ovakvim komentarima. Iskren da budem planirao sam pisati blog o prilicno podignutim politickim tenzijama u SAD te o retoricko opasnim nacinom govora americkih politicara u zadnje vreme.
Doduse blog o mom putovanju planiram vec duze vreme, ali iskreno uvijek mi je teze pisati licne price od onih politickih.
Mashha mi uvijek daje podrsku da pisem svoja licna iskustva a meni se to, u nekom cudnom smislu, cini kao “blog striptiz”. Mada sam svjestan da licne price , ako uljepsaju dan maker nekolicini ljudi, ispunjavaju I mene.
Tako se osjecam i sad. Prilicno ispunjen jer je moja price uspijela dotaci vas, I uljepsati dan mnogima .
Znajte nisu svi ljudi isti. Ja sam I prije mog ranjavanja bio pricalica, imao taj nemirni duh u sebi koji sam uspio sacuvati. Covjek sam i imam I ja “svoje kisne dane”.
Ako imate u komsiluku ljude koji imaju neki hendikep samo im pokazite da su isti kao I ostali. Ne smicite se sa druge strane ulice, ma ne hvatajte ih ni za rukav da im pomognete da bi presli ulicu ako vas ne traze.
I medju ljudima sa hendikepom ima svakakvih likova. Kao ustalom medju svim ostalim.
P.S.
Iskreno novi blog mi je zadao malcice problema oko odgovaranja I repliciranja. Moja verzija jaws/a , IE, I ostale tehnicke zafrkancije malcice me zagorcavaju komentarisanje. Tako da ne mogu uvijek da repliciram na svaki komentar zbog vremena koje mi oduzme. Jaws jednostavno nekad nece da reaguje na dugmice “objavi” 
marija.mt marija.mt 20:28 27.03.2010

Re: hvala..

Ako imate u komsiluku ljude koji imaju neki hendikep samo im pokazite da su isti kao I ostali. Ne smicite se sa druge strane ulice, ma ne hvatajte ih ni za rukav da im pomognete da bi presli ulicu ako vas ne traze.


Dobro je sto si ovo napisao, nikad nisam znala kako da se ponasam prema ljudima sa hendikepom, uvek sam osecala potrebu da se ponudim da pomognem, a sa druge strane nisam zelela da ih time uvredim, ponovo sam se vratila na tvoj blog bas to da te pitam.

P.S.I ja cu uskoro u tvoje krajeve, bas u Ostin
Sto se mene licno tice ne moras uopste da odgovaras ako ti to predstavlja problem i oduzima vreme.
Pozdrav.
jecullence jecullence 20:29 27.03.2010

Re: hvala..

Ej, i ja da se javim. Pročitala još sinoć, ali sam isto ostala bez teksta. Šta da kažem , a da ne bude neki kliše. Samo da od kada smo se ponovo upoznali, kad god mi je teško, pomislim na tebe i tvoju snagu, pročitam neki od silnih tekstova koji su sve kojima sam ih prosledila, ostavili bez reči. Drugar, samo napred i ne daj se :))
mashha mashha 01:16 28.03.2010

Re: hvala..

dali76
Mashha mi uvijek daje podrsku da pisem svoja licna iskustva a meni se to, u nekom cudnom smislu, cini kao “blog striptiz”. Mada sam svjestan da licne price , ako uljepsaju dan maker nekolicini ljudi, ispunjavaju I mene.Tako se osjecam i sad. Prilicno ispunjen jer je moja price uspijela dotaci vas, I uljepsati dan mnogima.

Verujem da je blog samo početak i da ćeš jednog dana stvarno napisati i knjigu :) Ponosna sam i srećna jer mi ulepšavaš svaki dan
dali76 dali76 07:33 28.03.2010

Re: hvala..

Bogami vidim ja da cemo moci ovog ljeta organizirati neku teksasku verziju “bube b92 ( copyright gazda Milutin).
Marija dolazis u , po meni najbolji grad u Teksasu. Ako si citala nekad “Alan Ford” to ti je onaj mali gradic gdje su zivjeli braca Bob I Rock 
Ima li univerzalno pravilo kako se ponasati prema ljudima sa hendikepom.
Ja mioslim da medju nama sto imamo neki hendikep ima razlicitih ljudi; neki su povuceniji, neki su tisi, neki glasniji. Tesko je naci formulu kao sto je tesko naci univerzalnu formulu za ,uslovno receno, normalne ljude ili kako ja kazem ljude bez vidljivog hendikepa.
Samo opusteno je nacin. Cao komsija, kako ste, mislim treba im pokazati odista iskreno da ih ne smatras drugcijim radi njihovog hendikepa, vec drugcijim radi mnogo bitnijih stvari kao sto sun eke licne karakteristike.
Najgore je je preteravati. Ono nekog capis za ruku da ga prevedes preko ulice. To je uzas. Das mu do znanja da je nesposoban I eto tebe spasitelja.
Isto tako je lose drzati distance jer onda se svako osjeca odbacenim. Znaci Marija samo opusteno.
E Njanja moram da trolujem malo;
Trebao sam prije mjesec dana doci u tvoj grad ; bila pol science conference oko American presidency. Bas mi je zao sto sam se kasno prijavio.
Izmedju ostalog, zamisli bilo predavanje na temu : ruke prve dame kao pokazatelj uspjesnosti Obamine administracije. Prilicno bizarno.
Mislim sva ta obzervacija na ruke Michell Obama?

Veliki pozdrav komsiluku
dali76 dali76 07:38 28.03.2010

Re: hvala..

E Mashili uvijek mi zamjeras da premalo trolujem paa evo jedan troll
Volim te ))
kleinemutter kleinemutter 23:10 27.03.2010

hvala

dragi dali,
svaki put me oduseve vasi tekstovi. ovaj me je naterao i da se zamislim...
imam malo hendikepirano dete. stalno mu pomazem u svemu. znam da ne trebam, ali ....
ponekad kad napustim igru i odem da nesto uradim i samo se osvrnem da vidim sta on radi , iznenadim se, kako je uspeo sam da odradi neku igru. zaista budem ponosna na njega.
on ne voli da bude neuspesan i kad nesto ne moze , opet ako mu ne pomazem , on odustane.
stalno balansiram izmedju odluka, da ga pustim samog da uradi koliko moze i da mu pomognem ili uradim nesto sama za njega.
ej, danas je uspeo da pojede supu sam...bas sam bila ponosna na njega!
jesam, pomogla sam mu malcice na kraju...verovatno nisam trebala.sad kad bolje razmislim!

znam kako se oseca vasa mama i sta joj sve juri kroz glavu i verujte mi da je njoj mnogo tesko.
u pocetku kad sam ostavljala moje dete u vrticu tih 2 sata koliko bude tamo, ja nisam bila ni ziva ni mrtva. sve sam mislila te desice mu se ovo, te desice mu se ono.
ponekad bih dosla ranije po njega ili se namerno muvala oko sobe, kad ga vec ostavim vaspitacicama da vidim kako se snalazi i bivala odusevljena kako on sam ide do ormara sa igrackama, pa proba ovo proba ono...
valjda vidi drugu decu pa dobije ideju....ili nema mene da mu smetam.
imati neki hendikep je samo po sebi tesko. ali srbija definitivno nije dobro mesto za ljude koji se razlikuju.
lepi pozdravi i svako dobro!
dali76 dali76 07:17 28.03.2010

Re: hvala

Kleinemutter
Prije svega da ti se zahvalim na lijepim rijecima I ,naravno, nadam se da nije problem ako predjemo na to famozno blogersko “ti”. Tako me Jelica Greganovic naucila .
Najvaznije je prihvatiti realnost. Ja kola necu vise nikad moci da vozim, ali mogu zato ici busom. Mozes mi dati knjigu I nema sanse da je procitam, ali ako je skeniram I prebacim u “word” , procitacu je.
Trebas samo vidjeti sta tvoj sin moze, a sta ne moze sam. Trebas ga pustiti da vidis dokle moze, ali ne ustezati da mu pomognes kad svatis da dalje sam ne moze.
Lijepo si to rekla da nekad mu ne treba “smetati”. Jako je bitno pokazati mu da vjerujes u njega. Ako si non stop iznad njega nece dobiti taj osjecaj.
Osobama sa hendikepom svaki mali uspijeh, cak sto se ostalim ne cini kao bitno, je velika stvar. Ako nekad I ne moze pa odustane; nije frka.
Ne dozvoli sebi nikad da mu pokazes kako ti je zao sto ne moze. Klinci to lako shvate. Ne dozvoli da mu je zao jer je tebi zao.
Znas ja sam bio u tom rehab centru. Kad uradim nesto dobro oni iz sveg glasa good job good job, bravo, bravisimo, Cekaj ispadne da su se oni sokirali sto sam ja eto nesto dobro uradio. OK znam ja da je sve to u dobroj namjeri , al treba imati mjeru u svemu. Treba dati podrsku, ali ako mi neko non stop vice good job , bez mjere , ispade kao da mi nisu vjerovali, kao da su se eto prijatno iznenadili.
Bitno je da vjerujes da tvoj sin moze da radi mnoge stvari , na drugaciji nacin. Toliko je bitno da on osjeti tvoje povjerenje.
Znaci podrska ali I povjerenje su jednako bitni.
Eto toliko sam htio reci. Naravno vazno je kakva je vrsta hendikepa u pitanju. Ali, kazem povjerenje koje ljudi sa hendikepom mogu da osjete je uzasno bitno.
Jos jednom drago mi je sto si se javila I veliki pozdrav.

blogovatelj blogovatelj 14:08 28.03.2010

Re: hvala

Kad uradim nesto dobro oni iz sveg glasa good job good job, bravo, bravisimo


That's the American way. Samo te nesto kuraze. I meni to ide na zivce.
Fudbalski tim mog sina prosle godine izgubio utakmicu 7:1 a trener im kaze "not too bad"
Doslo mi bilo da ga pitam "izvini molim te, a kako izgleda kad je too bad? Jel treba da prime 23 gola po utakmici pa da bude lose"
dali76 dali76 16:02 28.03.2010

Re: hvala

Pazi blogovatelj , podrska jeste bitna. Zavisi od uzrasta i koliko. Ne znam koliko su fudbaleri stari, al nemislim da je trener preterao. Kad se radi sa klincima sahendikepom, njima je naravno potrebna jos veca podrska, ali ako to predje mere, ispada da svaki uspeh je ustvari cudo prirode. Imas pravo Ameri cesto nemaju osjecaj za mjeru. Ali, vjerovatno je mnogo lakse nego u Srbiji.
blogovatelj blogovatelj 17:53 28.03.2010

Re: hvala

Pazi blogovatelj , podrska jeste bitna


Naravno da je bitna, nisam rekao da nije.

Ne znam koliko su fudbaleri stari


Tada su imali po cetrnaest godina.

Kad se radi sa klincima sahendikepom, njima je naravno potrebna jos veca podrska,


Ovo se apsolutno podrazumeva.

ali ako to predje mere, ispada da svaki uspeh je ustvari cudo prirode


To je ono sto me izludjuje.

Imas pravo Ameri cesto nemaju osjecaj za mjeru. Ali, vjerovatno je mnogo lakse nego u Srbiji.


I sa ovim se slazem.
Secam se svog prvog intervjua za posao u Kanadi. Covek me pita u vezi prethodnog radnog iskustva, a moju pricu svaki cas prekida recima terrific, outstanding, great i slicno. Ja se nalozio k'o mlad majmun zbog toga i samo meljem a onda mi se upali lampica u sred price. Pa nisam ja toliko pametan, nego je on navikao kao papagaj da ponavlja fraze bez znacaja, na koje sam se ja primio.
Posle intervjua sam shvatio koliko sam u Srbiji bio nenaviknut na reci podrske. Sto rece jedan moj prijatelj a propos polaganja vozackog ispita u Kanadi "Ovde gledaju kako da te puste, a kod nas kako da te uniste"
nivano nivano 01:20 28.03.2010

!!!!

Kao i obicno, odlican tekst!!!

pozdrav
dali76 dali76 07:44 28.03.2010

Re: !!!!

Jeculence i Nivano veliki pozdrav i Subotici i Gavrinici :)
Biljana 77 Biljana 77 16:58 28.03.2010

Poenta

Zao mi je sto nije tu sa mnom. Medjutim, znao sam da taj put moram preci sam. Zbog sebe. Zbog nas.
Neke korake defintivno moramo da napravimo sami. Da bismo kasnije umeli sa drugima. Nije mala stvar ići zajedno celim putem.
dali76 dali76 17:15 28.03.2010

Re: Poenta

slazem se Biljo...jos da dodam da je potrebna sigurnost u sebe da bi imali sigurnost u nas .
malasneki malasneki 09:42 29.03.2010

Na ovu temu mogu do sutra :)

Joj Dali, mene moja majka uvek gleda prvenstveno kroz moj hendikep, pa onda sve ostalo. Naravno, uzasno me to nervira, ali sta cu, majka je, a to majke valjda rade, preterano brinu. Ovo je poruka i za kleinemutter, pustite sina, vidim, uporan je, zeli vise, ali i dobro je da zeli vise, jer ipak necete biti sa njim bas ceo njegov zivot.

Ja se po gradu cesto vozim taxijem, i naravno, kao i vecinu stvari sto radim uz parolu "malo muke i malo snalazljivosti" tako i ja prelazim iz kolic na sediste i obrnuto. U vecini slucajeva mi vozaci trce pomoci, a onda mi u stvari samo odmazu. Ja im onda lepo objasnim da cu ja sama pitati pomoc i objasniti im na koji nacin da mi pomognu, ako mi to bude bilo potrebno.

Isto tako, ja za Knin vec odavno putujem sama busom, evo i sad cu za koji dan tamo. U pocetku su se svi divili mojoj hrabrosti, a sad je to vec svima normalno, bas kao i kad sam pocela putovati avionom po Evropi sama, ali samo je to jos nasem JAT-u neshvatljivo. Nadam se da ce im presuda (jos uvek se ganjam sa njima na sudu) na kraju objasniti da sam ja prvenstveno samo jedna od putnica.

bravo, dali

iskreno divljenje i podrska!
dali76 dali76 16:44 29.03.2010

Re: bravo, dali

E Mala Sneki na nama je odgovornost ,ako ne veca onda maker ista, da ljudi vise prestanu se brinuti o nama kroz hendikep.
Ako u to ne mozemo ubjediti vlastite roditelje, kako cemo promjeniti stav onih drugih?
Jas am prije par godina isao na rijeku (blizu Austin ). Moji prijatelji koji ne vide nista spustaju se rijekom na svojim slaufovima. To je cika vriska. Neki piju pivo neki su baptisti, neki se boje neke briga, neki su namcori, neki veseljaci, neki zaljubljeni, neki ne…Sve u svemu zajednicko im je samo to sto ne vide.
Naravno razlikuju se oni I po tome kako je ko prihvatio svoj hendikep , ali daleko da je hendikep nesto po cemu ih razlikujem.
Hendikep na kraju moze biti nevidljiv a ogroman.
Sjecam se u jednoj tvojoj prici momka koji je na tvoj pozivda ti pomogne da sidjes niz pokretne stepenice , okrenuo glavu I otisao. Koji je to hendikep u njegovoj glavi; strah, nelagodnost, predrasuda, a najgor on ga nije ni svjestan.
Veliki pozdrav Sneki 
Ana with …
Hvala ti Ana ..ustvari ja ipak imam vise razloga da cestitam tebi na junioru sa prezimenom koje se tesko izgovara 
Citao sam blog, odlican je.

taube taube 10:47 31.03.2010

-+-+-+--+-

Dalibore, odličan tekst,
Pišeš tako lako, tako poletno, tako zanimljivo i istovremeno oštroumno i vreme je da izađe neka tvoja knjiga.
Nas dvoje smo imali toliko nesuglasica i '' ratovali '' smo verbalno nažalost mnogo puta i bez nekog valjanog razloga.
Ja se neću izvinjavati jer sam to činila mnogo puta i nema ni potrebe za tim jer za rasprave je potrebno dvoje, mi smo se razumeli odlično ali nam komunikacija nikako nije išla od ruke i to je tako, nažalost,,
Samo bih želela da ostanemo U MIRU, da ne pamtimo jedno drugo po lošem, po svađama, da pamtimo samo one lepe i mudre razgovore koje smo imali a imali smo i takve verovao ili ne, naučila sam mnogo od tebe,
Ja ću ti čestitati ženidbu, sa zakašnjenjem, a možda i nije zakašnjenje jer se koliko sam upućena još nisi zvanično venčao,
Čestitam Maši i tebi, divim se Vašoj ljubavi i što ste uspeli da ostvarite jednu takvu ljubav u ova čudna vremena kada ljubav malo koga zanima i svi trče za uspehom i novcem,
Dakle, ja ti iskreno čestitam, želim Maši i tebi sve najbolje u braku,, i ti možeš obrisati ovaj moj komentar zbog svega onog lošeg što je bilo među nama, mislim na naše verbalne rasprave, ali znaj da ti zaista želim sve najbolje.

Pozdrav

Marijana

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana