Rentirani životi

But if my life is for rent and I don't learn to buy
Well I deserve nothing more than I get
Cos nothing I have is truly mine

Mi stariji odrasli smo na tradicionalnom pristupu vaspitanju. To je podrazumevalo jaku porodičnu strukturu, koja se gradila oko izvorne kuće iz koje smo poticali kao stožera oko kojeg se porodica koja se granala u familiju i dalje okupljala.

Sa očeve strane, moja porodica potiče iz malog sela na obroncima Sokolovice, u okolini Kuršumlije. To je uvek bilo i ostalo u našem zajedničkom sećanju kao mesto iz kojeg smo potekli, kome su se moj otac i njegova braća i sestre, pa čak i moja majka koja je došla sa sasvim druge strane, vraćali sa radošću. Ja sam, nažalost, bio samo jednom u Kosmači, gde danas živi samo jedan od naših delekih rodjaka, a od stare kuće nema više ni traga.

Rasuli smo se po celom svetu. Tako se moj deda doselio na Bežanijsku kosu, koja je postala osnova i mesto okuplja nas koji smo potekli od Milutina Kurbaše Miloševića. Deda je poginuo kad sam imao samo godinu dana. Kako se moj otac oženivši majku odselio u stan njene tetke gde sam proveo detinjstvo, u kući je ostao stric. Na Kosu smo odlazili kao na hodočašće. Na treći dan slave, kada je prilika da braća koja slave istog sveca odu jedni kod drugih, moj otac nas je vodio kod svog brata iako je bio stariji jer je on ostao u porodičnoj kući i brinio o "zajedničkom ognjištu". Čak i kada je otac umro, majka nas je kao piliče okupljala i vodila kod strica u tu kuću kao što se nekada nedeljom išlo u crkvu.

Nekako u vreme kad se Bežanijska Kosa od glibave ledine na periferiji sa nadograđivanim i isproširivanim kućercima preobrazila u jednu od novih spavaonica Beograda i kada je nestao taj kućerak koji nas je sve okupljao, majka i nas trojica prodali smo stan u Šumicama i preseli njih troje nazad u Zemun. Od tada je to postala kuća koja je okupljala naš ogranak familije. Mladji brat je ubrzo podigao sprat na kome živi sa ženom i brine o ostareloj majci i Brki, a ja od tada dovodim tetka Ljilju i kćerku tamo kad god uzmognemo. Uspeli smo, nekako instiktivno i zajedno, da kod Milice izgradimo osećaj da je to njena kuća, koliko je i svih nas. Toliko noći je prespavala tamo, ima "svoj" krevet kod brata u dnevnoj sobi, a odavno već ide i sama, kad nadje vremena.

Ja ne slavim slavu, ostalo je to mladjem bratu. On je taj koji brine ne samo o porodičnoj kući nego i majci i bratu. Tu se okupljamo o Svetom Jovanu, tu nam dolazi familija i sa očeve i sa majčine strane, tazbina i moja i njegova. Nema ništa lepše nego kad otopli sada u proleće, pa mi dopadnemo u nedelju pre podne, snaja razmesti astal u dvorištu a brat raspali roštilj, pa nas dvojica pobacamo svašta - od krilaca do crevaca i onda sve puca od šala, kucanja, mljackanja i ćaskanja.

Nekako, koliko god sam kod ženinih već preko 20 godina i koliko god nas dvoje sredjujemo sad taj stan po našem nahodjenju, teško mi je da prelomim i kažem da mi je tamo kuća. Da ne govorim o stanu u Ženevi. Što bi rekao Jura: "Samo jedno mesto na svetu se zove dom".

***

Moja mlada koleginica Nikol je Velšanka, koliko god joj ime zvuči Francuski ili muški (Nicola). Upoznao sam je na Svetskoj smotri pre 8 godina, a nekako smo oboje u isto vreme došli da radimo u Ženevi. Ćaskajući o svemu i svačemu, shvatio sam da su joj otac i majka razvedeni, te da sada oboje žive sa novim partnerima. Ona je odavno otišla od kuće, a oni sada ima svoje nove domove, u kojima nema mesta ni za nju ni za njenog brata. Jednostavno, mogu da dodju u goste na par dana, za toliko će se domaćini stisnuti, ali nema njihove sobe ili njihovog kreveta. Od kada je došla u Ženevu, živi u iznajmljenom stanu; od skora sa svojim verenikom. Primanja, čak i sada kad je našla bolji posao u drugoj organizaciji, ne dozvoljavaju joj da razmišlja o svom stanu ili kući. Valjda će se jednog dana njih dvoje odlučiti da uzmu kredit pa da onda celog života otplaćuju to svoje parče svemira, ali mi se čini da je to za nju sada mislena imenica.

Druga prijateljica, opet, ima tri brata i roditelje koji su jedini ostali u staroj porodičnoj kući na jugozapadu Finske. Kada je napuštala Svetski skautski centar u kome je radila, nije imala pojma gde će i šta će. Pitah je što ne ode kod roditelja, dok se ne snadje, a ona mi odgovori da tamo može da ostavi stvari u garaži i možda prespava noć - dve, ali da za više nema mesta niti joj ta ideja uopšte pada na pamet. Eno je sada negde iznad polarnog kruga, gde organizuje jurnjave za irvasima i snalazi se u 23-tročasovnim noćima.

***

U vreme moje mladosti, sa oslobadjanjem od patrijarhalnih stega, sanjali smo o zapadnim običajima po kojima su deca odlazila od kuće sa punoletstvom i tako rano se osamostaljivala. Unas, trebalo je mnogo duže ostati pod roditeljskim krovom, pre nego što vam "daju parče 'leba" i "izvedu vas na pravi put" (obrazovanje i vaspitanje).

No, ipak mi se čini da je sva mobilnost i prilika da se od mladih dana živi samostalno i bez stega dovela do toga da su mnogi mladi ljudi nekako iščupani iz korena. Sve mi je to čudno. Dobro, priznajem da sam malo staromodan, šta ću. Shvatam da ne treba da robujemo tradiciji, da ne treba da živimo plemenskim životom u kome će pradeda da bude taj koji se sve pita i kome mlade snajke peru noge, ali vidim i potrebu da znamo odakle smo, da znamo koja zemlja nas je trpela, koje dvorište ljuljalo u kolevci, koja voda pojila, koje drvo čuvalo od jakog sunca, sa kojim komšijama smo krali prve šljivcige i poljupce. Nema mi lepšeg nego kada dodjem kod majke a ona sva zablista, rastrči se onako zanemoćala i posluži me omiljenim jelom i mazi kao da sam još balavo čedo njeno.

***

"Life For Rent"
Dido

I haven't ever really found a place that I call home
I never stick around quite long enough to make it
I apologize once again I'm not in love
But it's not as if I mind
that your heart ain't exactly breaking

It's just a thought, only a thought

But if my life is for rent and I don't learn to buy
Well I deserve nothing more than I get
Cos nothing I have is truly mine

I've always thought
that I would love to live by the sea
To travel the world alone
and live more simply
I have no idea what's happened to that dream
Cos there's really nothing left here to stop me

It's just a thought, only a thought

But if my life is for rent and I don't learn to buy
Well I deserve nothing more than I get
Cos nothing I have is truly mine

If my life is for rent and I don't learn to buy
Well I deserve nothing more than I get
Cos nothing I have is truly mine

While my heart is a shield and I won't let it down
While I am so afraid to fail so I won't even try
Well how can I say I'm alive

If my life is for rent and I don't learn to buy
Well I deserve nothing more than I get
Cos nothing I have is truly mine

If my life is for rent and I don't learn to buy
Well I deserve nothing more than I get
Cos nothing I have is truly mine
Cos nothing I have is truly mine
Cos nothing I have is truly mine
Cos nothing I have is truly mine