Društvo| Kultura| Muzika| Zabava

Popularniji od Tita

Unfuckable RSS / 30.04.2010. u 08:32

"Već sa šesnaest godina počeo je samostalno da se izdržava, svirajući narodnjake u kafani, prodajući novine i radeći na gradilištima."
Ne znam zašto sam baš ovo stavio u prvu rečenicu ali nekako mislim da je bitno za bolje razumevanje priče o grupi ljudi, koja se (shvatićemo to ubrzo) ipak svodi na jednog „čupavca i kretena", njegovu volju, upornost, talenat, prilagodljivost pa i moć manipulacije.
„Kompleks Periferije koji je fanatično želeo da se dokopa Centra i da ima sve."- reći će poznati novinar.
Dok će ga Mirjana Bobić, nekih 25 godina kasnije, kroz loše prikriveni niz erotiziranih uzdaha zapakovanih u par tv epizoda natopljenih uglavno ljigavo - patetičnom tronutošću i ispunjenih, bez ikakvog dobrog opravdanja pionirski svečanom, te također patetičnom Snježanom B, opisati kao „ležerno obučenog njujorškog intelektualca."
Imamo sasvim prostu priču, dakle.
Mali problem za mene lično takođe predstavlja činjenica da nikad, za ove četiri godine koliko ovaj Blog postoji, nije ispričana. Nije se htelo, stizalo ili smelo, verovatno i zato što su fragmenti teme, pojavivši se tu i tamo, izazivali uglavnom nepodeljene antipatije komentatora. Uvažavajući te okolnosti i sasvim svestan moguće adrenalinizacije mnogih ljudi koji su mi dragi - preuzimam odgovornost za ovu nepopularnu temu i nikad duži tekst.
* Za izradu ovog bloga korišćeni su tekstovi ili delovi tekstova sa interneta, ili tv. Ponekad su to celokupne rečenice i pasusi, naročito kada se tiču hronologije događaja. Bitna napomena je da se tekst odnosi na period od 1969. do 1989. god. Takođe, korišćeno je i nešto malo misli i sećanja koje posedujem, ne sumnjam da će se raspoznati.

 

Kodeksi i Beštija, neki hotel neki grad
  Na nekom prigradskom koncertu, službenik socijalnog osiguranja, stanoviti Željko Bebek, u to vreme član sarajevskih Kodeksa, zapaža tek punoletnog Bregovića koji svirucka bas sa svojim Beštijama i preporučuje ga kolegama iz grupe. Leta 1969. godine odlaze na tezgu u dubrovački Splendid bar gde sviraju klasičan repertoar za turiste. Pred leto ostaju bez pevačice Ismete Dervoz (kasnije Krvavac, udate za košarkaša „Bosne") koja napušta grupu. Ipak, uočio ih je Italijan Renato Paćifiko i ponudio im da dva meseca sviraju u njegovom klubu u Napulju. U tu avanturu upuštaju se početkom 1970. godine uvežbavši progresivni repertoar na tragu Džimi Hendriksa i grupe Cream. Međutim, posle prvih svirki Renato ih vidno razočaran upućuje da sviraju kazačok i sličan program, baš kao u Dubrovniku 

Mogla je biti prosta priča, a onda je došao Mića
  Goran i Željko pozivaju Zorana Redžića koji dovodi i kolegu iz grupe, bubnjara Milića Vukašinovića. „Bend je oformljen da bi svirao na letnjim terasama" - reći će kasnije Bregović.
Ali kada su se sva četvorica našla na okupu stvari su krenule u sasvim drugom pravcu: Kodeksi, koji su do tada sasvim solidno živeli, svirali u dva kluba, držali se komercijalnog repertoara i stekli redovnu publiku, inficirali su se, preko Miće Vukašinovića novim viđenjem muzike. (upamtimo ovo, trebaće nam: Mića je stalno „čuo" novu muziku). Počeli su da sviraju u skladu sa onim što su tada snimali Led Zeppelin i Black Sabbath. Dve nedelje po Mićinom dolasku, dobili su otkaz na svim mestima na kojima su svirali. 
  Iz te kombinacije se sve više izdvajao Željko Bebek: prvo su ga nagovorili da prestane da svira ritam gitaru, i da se fokusira samo na pevanje. Ispostaviće se kasnije da je to bio sjajan savet. Bebek se teško prilagođavao novom materijalu, dok je za pevanje bivalo sve manje mesta. On bi otpevao uvod a zatim bi ostala trojica improvizovala po pola sata. Uz to, Milić je sve češće pevao, na opštu radost svih prisutnih. Polovinom jeseni 1970. godine Bebek se uvređen vraća u Sarajevo. 
  Njih trojica su nastavili da nastupaju kao Mića, Goran i Zoran sve do leta '71. i Mićinog odlaska u London, kada Gorana gitarista Ismet Arnautalić poziva da oforme grupu „Jutro". Početkom 1972. godine, kada su dobili termine u studiju, Goran rešava da pozove Bebeka iako od razlaza nisu kontaktirali. Snima se "Patim, evo deset dana" kao „B" strana singla, posle čije objave Bebek ide u JNA. Tokom njegovog boravka na vanrednom odsustvu snimaju još četiri pesme: "Kad bi' bio bijelo dugme", "U subotu mala", "Na vrh brda vrba mrda" i "Hopcup" od kojih su se prve dve, početkom '73. godine pojavljuju na singlu. Nezadovoljan muzičkim pravcem kojim se Jutro kreće, Ismet Arnautalić odlazi krajem '72. godine i sa sobom odnosi pravo na ime grupe. Sledi preganjanje oko prava na ime tokom '73.godine, kada dolaze Goran Ipe Ivandić i Vlado Pravdić (iz Indexa). Sredinom godine, posle svađe, grupu napušta Zoran Redžić, a dolazi, ako je to bitno, Jadranko Stanković.
  Grupa je, krenuvši u Zenicu kao „Jutro" a vrativši se kao „Bijelo dugme" zvanično krštena 1. januara 1974. godine, a kum je, po sistemu „nije bitno kako se zoveš već šta radiš", bio Dragan S. Stefanović. U to vreme u studiju su radili sa Batom Kostićem, gitaristom YU grupe. Bregović je kasnije isticao kako je ta saradnja mnogo uticala na njegovu dalju muzičku orijentaciju, posebno kada je upotreba folka u pitanju.

Najveći poslovni kiks u istoriji jugoslovenske diskografije
  Nove snimke "Top" i "Ove ću noći naći blues" nude upravo osnovanom sarajevskom Diskotonu. Tadašnji muzički urednik Slobodan Vujović ih odbija uz objašnjenje da su pretrpani i da će morati da čekaju bar pola godine do objave singla. Nestrpljivi, istog dana potpisuju petogodišnji ugovor sa Jugotonom.

Prva muvanja, prvi veći nastup, treći singl i eksplozija (Tramvaj kreće)
  Marta '74. godine vraćaju Zorana Redžića u bend. Sledi singl sa pesmama "Glavni junak jedne knjige" (tekst: Duško Trifunović) i "Bila mama Kukunka, bio tata Taranta" koji gotovo istovremeno te 1974. godine objavljuju Jugoton i Diskoton jer Bregović, suprotno uobičajenim pravilima poslovanja, potpisuje i sa Diskotonom ugovor za singl. To im donosi uvek dobrodošlu gužvu u štampi i pomaže prodaju ploče. 
  Prvi veći nastup novih nada dešava se na BOOM festivalu u Ljubljani 10. maja '74. godine. Tog leta, svirajući u hotelu Croatia u Cavtatu pripremaju materijal za prvi album. Treći singl sa pesmama "Da sam pekar" i "Selma" (tekst je pesnik Vlado Dijak posvetio svojoj velikoj ljubavi Selmi Borić), objavljuju 30. avgusta 1974. godine i on predstavlja prelomni trenutak njihove karijere. 
  Tada već rade sa agilnim zagrebačkim menadžerom Vladimirom Mihaljekom koji organizuje da 16. novembra sviraju u Sarajevu na oproštajnom koncertu Korni grupe, gde ih prepuna Skenderija oduševljeno prihvata.
  Bilo je sasvim izvesno da će debi album imati odličnu prodaju i označiti početak nečega što bi se moglo nazvati „muzičkom industrijom" SFRJ, ali i oprečne kritike. U, „na granici incidenta", provokativnom omotu Dragana S. Stefanovića (kasnije svrstanim u englesko izdanje knjige petsto najuspešnijih omota sveta), album je doneo seriju prijemčivih i neobičnih pesama, svojevrstan bućkuriš sevdaha pridavljenog rock i blues standardima i potkovanog disko ritmom (te krajnje napadnim izgledom i nastupom), što je zagrebački novinar Dražen Vrdoljak krstio kao pastirski rock. Dok SFRJ dobija famozni Ustav, Bijelo dugme dobija prve kritike na račun „pozajmice" Berijevih motiva. I ne samo to, i ne samo kritike.

Industrija, ponovo. I zaplet, i poruka (opet malo hronologije)
  Promućurni Mihaljek krajem februara 1975. godine organizuje Kongres rock majstora na kome su predstavljena četvorica najboljih domaćih gitarista. Budući da je iza svega stajao Jugoton i Mihaljekova želja da pogura Bijelo dugme, cela akcija je bila tome podređena. Nezvanično, na takmičenju je pobedio Radomir Mihajlović Točak, ali kako on nije bio Jugotonov izvođač, nije svrstan u četvorku najboljih. Tu su se našli Vedran Božić, Josip Boček, Bata Kostić i naravno Bregović. Svako od njih snimia jednu stranu na duplom albumu "Kongres rock majstora" (Jugoton '75). Bregović svira sa svojom grupom a prati ga Zagrebački gudački kvartet. 
  U to vreme objavljuju singl sa pesmom "Da mi je znati koji joj je vrag" i kreću na iscrpljujuću yu- turneju koja je trajala 300 dana, često sa dvokratnim svirkama, a u kojoj treba tražiti korene svega što se kasnije desilo: zvuk električne gitare, kakav - takav, kapilarno se prosuo Jugoslavijom sve do najmanje selendre. Donet od strane „prigradskih autsajdera", „seljačkih sinova", „ čupavaca i kretena"(kako je Bregović vešto voleo da predstavlja sebe i bend) nosio je podnošljivu, a ne preteranu ili isključivu poruku „urbanog" - ma koliko to smešno sada zvučalo. Odlično pogođenoj i brojnoj ciljnoj grupi ovlaš urbanizovanog socijalističkog stanovništva, jednom nogom još duboko zaglibljenom u seosko blato a drugom pomalo klecavom na tek izlivenom asfaltu prigradskih novogradnji, ponuđena je kulturna legitimacija kroz (do tada) nerazumljive i odbijajuće zvuke isporučene na sasvim nov i prihvatljiv način, začinjene sa malo praiskonskog i svakako umirujućeg ojkanja. Život se činio pravedniji, slava i novac dostupniji, a rock'n'roll manje nadmen i nekako - pitkiji.
Već u proleće 1975 godine važili su za najpopularniji jugoslovenski sastav.

Podizanje lestvice, pakovanje i identitet. I slava u slapovima
  Uoči snimanja druge ploče povlače se u selo Borike u Istočnoj Bosni, a sam album "Šta bi dao da si na mom mjestu" snima se tokom novembra '75. godine u Londonu sa producentom Nilom Harisonom. Raskošnog omota, ploča je imala veću cenu od uobičajene, pa ipak je, nošena ultimativnim treš - megahitom „Tako ti je mala moja..." za kratko vreme prodata u tiražu većem od 200.000 primeraka. „Potpuno upakovan audiovizuelni proizvod koji je napravio haos na tržištu" kako je to opisao Dragan S. Stefanović, i dodajmo - zbog tog izdanja u Jugotonu je izmišljena dijamantska ploča. Dok se ceo svet oporavljao od Bitlmanije, SFRJ je tresla Dugmemanija.
  Odmah po objavljivanju ploče kreće turneja po Kosovu i Makedoniji. Najavljuje se veliki koncert za Novu godinu u beogradskoj Hali sportova uz Pop mašinu, Buldožer i Cod. Iako je krenula intenzivna reklama, koncert se bez objašnjenja otkazuje. Grupa je bila pozvana da za Novu Godinu svira drugu Titu u HNK. Dežurni iz protokola prekidaju nastup Bijelog dugmeta posle samo nekoliko minuta, što je bilo za očekivati s obzirom na njihov vizuelno - zvučni identitet, tada baziran na Sweet, Slade, T Rex i Led Zeppelin. Mada su Oni, po Peri Janjatoviću zaista predstavljali „proizvod kreiran po zapadnim standardima, provokativan za socijalizmom narkotizovane umove", estetsko-auditivni kriterijumi druga Jože definitivno nisu pušili taj tompus. 
  Priče da se radi o homoseksualcima, koje su od početka pratile ceo taj glamurozni autfit, članovi benda su, tada skandaloznim ponašanjem brižljivo demantovali na svakom koraku, uvodeći u SFRJ sasvim nov običaj demoliranja hotela i pojavu „groupie girls" - o čemu svedoči dečije jednostavna ali starački mudra izjava basiste Redžića: „Ja sam prvo mislio da su to nečije devojke, pa onda da su to naše devojke - a onda sam shvatio da su to svačije devojke!"  Činjenica da u jednom periodu ni jedan zagrebački hotel, u sred takve i tadašnje SFRJ nije želeo da ih ugosti, dovoljno govori koliko su estradne, pa i mnoge druge granice, bile pomerene.
  Završimo priču o svemu tome (bez da se udubljujemo koliko je maloletnica iz obližnje škole „Drinka Pavlović" prodefilovalo kroz sobe hotela „Union" u organizaciji Grade Brade. Naravno - ništa više nego kasnije kada se tu širio Vlado Kalember ili još kasnije Saša Lošić), dakle završimo to poglavlje jezgrovitom mišlju Miće Vukašinovića: „Razvrat i blud predstavljali su glavni smisao celog tog našeg bavljenja."
  Ono što svakako treba da uzmemo u obzir je da je od tog momenta, dvadeset petogodišnjak Bregović sa svojom pratećom postavom zvanom Bijelo dugme, vrlo uspešno, vešto i krajnje profitabilno diktirao trendove i uticao na dešavanja koja su se odvijala diljem estrade. 

Malo motike , malo politike
  Marta '76. godine u izdanju PGP RTB izlazi retrospektivni album Gorana Bregovića na kome su se našli prvi snimci grupe Jutro, ali i pesme koje je uradio za Zdenku Kovačiček, Biseru Veletanlić i Jadranku Stojaković. Početkom aprila '76. godine članovi grupe su se spremali da sviraju našim iseljenicima u Americi. Doduše, sumnjalo se da je u tu organizaciju umešana i hrvatska (tada prokažena, kao i svaka druga) emigracija. Od koncerata se odustalo, ali ne i od odlaska u Ameriku. Tamo su snimili Ipetov singl sa pesmama "Džambo" i "Vatra" i Bebekov sa pesmama "Milovan" i "Goodbye, Amerika". Postoje i svedočenja da su ti singlovi snimljeni u Minhenu, hvala Bili : )
  Juna meseca članovi grupe odlaze na radnu akciju "Kozara 76" što je bio vešt Bregovićev odgovor na sve kritike o prozapadnoj orijentaciji, ali i potraga za katarzom u ideji da rad oslobađa od nagomilanih toksičnih isparenja Okeana Poroka koji je počeo da šalje svoje destruktivne talase. Sve to samo odlaže neminovni kolaps, videće se kasnije. Malo dodatnog šarma celoj epizodi daje Bregovićeva reputacija diktatora, uz nadimak „Hićo" - zbog oštre discipline koju je sprovodio tokom turneja i rada u studiju. Kako bilo, a istine radi - Bregović, Bebek i Racić su se sa radne akcije vratili sa udarničkim značkama. Mislim da se ni omladinke nisu žalile.
Početkom jeseni u JNA odlaze Ipe Ivandić i Vlado Pravdić, a na njihova mesta dolaze Milić Vukašinović (iz Indexa), dok prelazak Laze Ristovskog iz grupe Smak odjekuje kao pravi fudbalski transfer.

Padaju zvijezde
  Treći album opet pripremaju u Borikama. Posle popriličnog preganjanja sa Jugotonom između dva savršeno glupa naslova, a radi malo medijske pompe, bira se treći, kompromisno glup - "Eto! Baš hoću!" 
Luksuz je bio imperativ : album je opet sniman u Londonu, producent je opet bio Nil Harison, ovaj put u Oxford studiju Džordža Martina koji Jugoton plaća 110 funti za sat. A samo štimovanja su trajala satima, besnelo se „široko". Bas je „držao" Bebek a budnost - kako neki svedoče - kokain. Tek je cajtnot, koji se ipak jednom morao desiti, pokrenuo inspiraciju. 
  Album izlazi 20. decembra 1976. godine, a početkom '77. godine kreće turneja od devet koncerata po Poljskoj gde, najavljeni kao "Vodeća jugoslovenska grupa mladog pokoljenja", izazivaju oduševljenje publike nenaviknute na glamurozni rock. Po povratku, grupi se priključuju Zoran Redžić koji je odslužio vojsku i Ipe Ivandić koji nije služio vojsku jer je privremeno proglašen nesposobnim. 
  Jugoslovenska turneja ne teče glatko, a koncerte prate tehnički problemi. Publike je manje. Grupu razjedaju unutrašnji sukobi, a kada se prekida turneja po jadranskoj obali sasvim ozbiljno kreće priča kako su pred raspadom. Otkazuju koncerte u Zagrebu i Ljubljani na kojima je planiran živi album. Kritike koncerata su vrlo uzdržane i grupi prvi put posle četiri godine ide osetno slabije.
  Trebalo je, dakle smisliti nešto veliko, nešto što pre toga niko nije napravio, „nešto što izaziva pozor". Po ideji novinara Petra Popovića odlučeno je da 28 avgusta 1977. godine, kao oproštaj pred Goranov odlazak u JNA, održe besplatan koncert kod beogradske Hajdučke česme. Goran je na tom mestu već nastupao sa grupom Jutro maja '73. kada je Pop mašina organizovala besplatan koncert, tako da je bio svestan pogodnosti prostora. Te večeri poseta je prevazišla i najoptimističkije planove organizatora, ali i šefa rakovičke policije koji je na lice mesta poslao čitavih 12 policajaca. Raspad se pokazao kao neisplativa opcija.
  Bilo je tamo, u tom momentu kada je Beograd postajao Svet, a Oproštaj postajao Reinkarnacija, oko 70 - 100.000 ljudi, na tom proplanku u Topčideru. Svakako najveći skup u dotadašnjoj domaćoj istoriji rock muzike. Pa čak i najveći skup u istoriji SFRJ koji nije bio posvećen drugu Titu - što je (a ko bi drugi nego) Marko Janković, na licu mesta sasvim praktično pretočio u predlog da se „okolnosti iskoriste i svakako krene na Skupštinu".
 Ispostavilo se da audio snimci sa nastupa tehnički nisu odgovarali za izradu „live" LP, pa su 25. oktobra iste godine u sali Ðuro Ðaković u Sarajevu imali još jedan nastup. Ti snimci iz Sarajeva uvršćeni su na album "Koncert kod Hajdučke česme". 

Solo lutanja za novcima, i lutanja uopšte. Lova, svet crven i žut
  Po završetku miksovanja koncertne ploče, Bregović odlazi u vojsku u Niš. Bila je to pauza za grupu, ali ne i za njene članove. Željko Bebek juna '78. godine izdaje solo album "Skoro da smo isti" inspirisan simfo rockom. Snimio ga je sa bubnjarom Ðiđijem Jankelićem i uz učešće Filharmonije, a ploča nailazi na ravnodušan prijem kritike i publike. Najveća vrednost tog projekta je upravo otkrivanje Điđija.
  Laza i Ipe su uz pomoć gitariste Vlatka Stefanovskog snimili u Londonu album "Stižemo" koji se pojavio septembra '78. godine. Poneseni svojim radom, uz dosta teških reči po štampi oprostili su se od Bijelog dugmeta. Upravo zbog toga Dugme nije sviralo na rock večeri tradicionalnog susreta jugoslovenskog stvaralaštva mladih "Mladost Sutjeske" 11 juna iste godine. Uz obrazloženje da Bregovića nisu pustile vojne vlasti, na Tjentištu su se kao posmatrači pojavili samo Bebek i Redžić. Zato je Bregović ipak stigao u Sarajevo nekoliko dana kasnije da na Devetom Kongresu SSO Bosne i Hercegovine primi plaketu u ime grupe. 
Zanimljiv detalj je da je, upravo uoči objavljivanja albuma "Stižemo", 10. septembra '78. godine uhapšen Ipe Ivandić zbog posedovanja hašiša. Ipe je dobio tri godine zatvora, za količinu za koju se danas u novinama eventualno pojave inicijali, ali zbog specifičnog psihičkog stanja, na izdržavanje kazne odlazi tek početkom '81. godine. Nesporno je da Zenica i Foča ostavljaju trajne posledice na Ivandiću, i da se - kako je to rekao Peca Popović  „sve što je imalo loše da se desi slomilo na Njemu". Pod tragičnim okolnostima izgubiće život padom sa prozora hotela „Metropol", a sahrani u januaru '94 prisustvovaće dvadesetak ljudi. Bregović i danas misli da je Ipe, inače mesečar, poginuo hodajući u snu.

Reorganizacija i novi album. Kvalitativni progres: Urbana faza
  U jesen '78. godine grupa se, pojačana Ðiđijem Jankelićem i povratnikom Vladom Pravdićem okuplja u Niškoj Banji gde sa Goranom sprema novu ploču. Oficiri otkrivaju to bavljenje i zabranjuju Goranu izlaske iz kasarne, tako da se rad nastavlja tek 1.novembra. Neki izvori navode da je Bregović vojsku izuzetno teško podneo, a pominje se čak i nervni slom: pored svakodnevnih problema sa starešinama zbog odbijanja da svira, preko surovog suočavanja sa stvarnošću ko je i kako u stvari razmišlja prosečan Jugosloven, pa sve do smrti majke - taj period iznedrio je nekoliko depresivnih pesama od kojih je samo „Pjesma mom mlađem bratu" kasnije izašla na svetlost dana.
  U Studio V Radio Beograda ulaze početkom januara '79. Objavljivanje albuma "Bitanga i princeza" prati serija cenzorskih poteza Jugotona. Odbija se omot Dragana Stefanovića, izbacuje se psovka "koji mi je moj", stih "a Hrist je bio kopile i jad" menja se, osim na koncertima - što celoj priči daje (opet) publicitet. Sasvim dovoljno medijske gužve za novo izdanje, može se reći - prvo pravo urbano izdanje. Primetna je promena u zvuku, produkciji i izgledu jer - okolo se lagano zahuktava: urbana neman, oličena u novom valu, pred vratima je.
  Ploča tiražno obara prethodne rekorde, a kritičari lista "Zdravo" (ha, prisetimo se da im je, baš od laureata, podarena „Himna lista Zdravo" sasvim prigodno imbecilnih stihova, na onoj mehkoj singlici koja je išla uz svaki primerak lista) proglašavaju je pločom godine. No, ploča jeste bila dobra i predstavljala je sasvim vidljiv otklon od „pastirskog roka". Za divno čudo, ili shodno tome i turneja je uspešna: pet puta pune beogradski "Pionir", a sav prihod kako već priliči tih dana, ide postradalima od zemIjotresa u Crnoj Gori. Na većim koncertima ih prati hor "Branko Krsmanović" i simfonijski orkestar. Pionir postaje mali.
Na stadionu JNA 22. septembra '79 organizuju koncert pod nazivom „Rock spektakl 79". Uz brojne predgrupe: Opus, Suncokret, Siluete, Parni valjak, Generacija 5, Kako (kasnije Piloti), Prljavo kazalište, YU grupa, Revolver (iz Trsta), Metak, Boomerang, okupljaju oko 70.000 ljudi.

Novo vreme: menjaj da ne bi morao, mejkap na leš ili Karma Chameleon
  Tokom 1980. godine grupa ne radi, a Goran je u Parizu. Krajem iste godine snimaju ploču "Doživjeti stotu" nastalu pod uticajem novog talasa. Ploču po prvi put producira Bregović, što će kasnije redovno činiti.
Bregović u par pesama sa ovog albuma, sasvim netipično dotadašnjem opusu, nudi i političku obojenost, što je takođe jedna od karakteristika novotalasnih sastava. Trik pesma sadrži „prepakovanu" psovku „sve u finu materinu". Turneju po Jugoslaviji počinju februara u Sarajevu a završavaju 5. aprila u zagrebačkom klubu Kulušić, gde snimaju drugi koncertni album, sasvim u trendu živih albuma kojima su mladi novotalasni bendovi tektonski pomerali tadašnju yu scenu.
Taj LP je pod nazivom "5 april '81." oprezno štampan u ograničenom tiražu od 20.000 primeraka sa efektnom ska uvodnom obradom pesme Indexa "Sve ove godine" 
  Osvrt na taj, „novovalni" period Bregovićevog bavljenja kontradiktoran je: dok mu Piko Stančić „skida kapu" kao nekome ko je „otvorio vrata za sve njih prodajući taj zvuk u stotinama hiljada", Neko Drugi će reći da je njegova nazočnost prvim koracima nekih novotalasnih bendova svakako imponovala, ali da je njegova pomoć, pa i u producentskom smislu - bila mizerna. 
Ipak, ostaje utisak, bar nama sa jeftinijim ulaznicama, da je jedna jako skupa cipela zaglavila teška estradna vrata ne dozvolivši im da se zalupe pred nosom svim tim poletarcima prepunim energije i ideja, ali bez iskustva i preko potrebne podrške. Takođe, ostaje utisak da je ipak Novi talas uticao na Bregovića jače nego ovaj na nj. Uhvatiti talas pre nego što te poklopi - jednostavna, isplativa, instinktivna i prepoznatljiva prilagodljivost. U prilog tome govori i njegova izjava da je "jedino pošteno urađeno na tom albumu bio njegov omot"- iako se, istini za volju, baš taj album prodavao u tri različita omota.
Posle svega, sklon sam da verujem da se radilo o nekoj vrsti simbioze, gde su i ovi Prvi, a i ovaj Drugi, imali koristi: Autoritet nije negirao, ignorisao ili blokirao Novitet, a Novitet je osvežio već pomalo izborano lice Autoritetu, i podario mu malo vremena, dok se ne snađe sa nekom novom idejom. A ideje su se uglavnom rađale u iznudici.

Opet malo hronologije
Početkom '82. godine sviraju u Insbruku u okviru manifestacije na kojoj budući domaćin zimske Olimpijade posećuje bivšeg. Na povratku im na carini plene opremu i određuju prilično visoku kaznu. Da bi se finansijski potkrpili, tokom jula i avgusta '82. Godine rade četrdeset jedan koncert po Bugarskoj. Procena je da ih je tokom tih mesec i po dana videlo preko 120.000 ljudi. Budući da je Ðiđi Jankelić aprila meseca otišao u JNA, na turneji je za bubnjevima sedeo Garabet Tavitjan, bivši član grupe Leb i sol. Po izlasku iz zatvora, grupi se krajem 1982. godine pridružuje Ipe Ivandić. U isto vreme u javnost dospeva informacija da je Bregović izbačen iz SKJ zbog toga što nije dolazio na sastanke pri mesnoj zajednici.
  Početkom '83. godine Bregović, uz članove benda i pesnika Duška Trifunovića snima ploču za decu "A milicija trenira strogoću". Prvobitno je bilo zamišljeno da na njoj peva Seid Memić Vajta , ali kako je bio zauzet, tu ulogu je sasvim dobro obavio dečak Ratimir Boršić Rača. Bregović postavlja nove standarde u „obradama" te za refren naslovne pesme „Milicija ..." pozajmljuje, sam od sebe, takođe refren iz pesme rađene za film „Lične stvari" („Šta je tu je" - ko ima uši - čuće). I pored toga, ploča sadrži par vrlo vršto aranžiranih i krajnje šarmantnih rokabili standarda
Negde u to vreme, ne zaboravimo i to, pošto je folk faza neminovna, jer odatle se i krenulo - Mića Vukašinović kao kompozitor pravi haos na relativno benignoj folk sceni, komponujući nekoliko ultimativnih guitar- folk hitova za Hanku Paldum. Neki padaju u nesvest.

Retrospektiva, zasićenje, zatvaranje drugog kruga
  Februara '83. godine izlazi album "Uspavanka za Radmilu M.", poslednji urbani uradak Gorana Bregovića kojim je planirao da se oprosti od publike i da posle turneje raspusti grupu. Kao gost, na snimanju učestvuje Vlatko Stefanovski, svirajući nečuveno zanimljiv solo u otvarajućoj numeri albuma. Ovaj put jeftin štos predstavlja pesma "Kosovska" otpevana na albanskom jeziku, intrigantna zbog rovitog političkog stanja na Kosovu, mada u suštini - ljubavna. Ali, koga je pa zanimao prevod (osim mene)? 
  Dosta se spekulisalo i o tome kojoj ženskoj osobi je posvećen naslov ploče uz perfektan mali instrumental koji zatvara album. Dok su neki tvrdili da se radi o manekenki Ljiljani Tici (za koju opet neki drugi tvrde da je bila „adresa" za lp „Bitanga i princeza") bilo je dosta onih koji su uvereni da se radi o ćerki tadašnjeg visokog bosanskog funkcionera, Radmili Mikulić. Treba spomenuti i verziju po kojoj je „adresa" Radmila Marjanović, tada studentkinja arhitekture iz Sarajeva, sa kojom se, navodno, još viđa na Jahorini gde oboje imaju vikendice. Kad smo već kod žena i pesama, pretpostavlja se da je pesmu "Ružica si bila" posvetio beogradskoj glumici Mirjani Joković, a spominje se i to da posle objavljivanja pesme "Pediculis Pubis" Alka Vuica neko vreme nije htela da razgovara sa njim.
U ostalim pesmama Bregović se bavi muzičkim fazama kroz koje je grupa prolazila tokom karijere. Nekoliko sasvim poštenih numera se tu moglo naći, po mom mišljenju: ljudi sa kojima sam imao prilike da diskutujem razilaze se samo po pitanju toga da li je „Uspavanka za Radmilu M" bolja od lp „Bitanga i princeza" ili je obrnuto.
Ipak, destruktivna matrica se sa SFRJ lagano kopira na bend, preopterećen međusobnim zasićenjem. Zajedničko vreme jedva, samo i prisilno provode tokom turneja i proba. Planirano je da koncert na beogradskom Sajmu 24. aprila bude poslednji, ali izuzetan odziv publike (ponovo) navodi Bregovića da odustane od prekida rada. Pred kraj turneje, 16. maja u Beogradu sviraju mali klupski koncert u SKC-u. Dva frontmena, koji već dugo komuniciraju jedino preko basiste, ne mogu više zajedno. Bebek traži povišicu, na šta Goran, u svom stilu, odgovara „da bi za te pare mogao imati dva pevača." Njihova priča je ispričana
Po običaju, grupa opet dobija duži odmor, a Goran odlazi na put oko sveta. Bebek snima drugi solo album "Mene tjera neki vrag" i zvanično napušta grupu 23. aprila '84. godine. Odlazak takvog frontmena upokojio bi neki drugi bend svakako, ili bar prisilio gitaristu na „nedolično i društveno opasno ponašanje" (pada mi na pamet, u tom smislu, Hourin album posle odlaska Bogovića).

Novi pevač, novi pravac: džamp u folk jugoslovenstvo
  Novi pevač, izvučen niotkuda, postao je Mladen Vojičić Tifa. Razmišljalo se i o Alenu Islamoviću, ali je taj ipak odlučio da ostane u Divljim jagodama kalkulišući da će se Bebek vratiti u grupu. Bend je sa Tifom proveo leto u Rovinju gde se vežbao novi materijal. I - disciplina, što će (videćemo kasnije) biti previše za nejaka pletja Mladenova.
   Album se pojavio decembra '84. godine i nazvan je jednostavno "Bijelo dugme"a na omotu je reprodukcija slike Uroša Predića "Kosovka devojka". Ploča predstavlja povratak na folk. Provokativnost je ovog puta iskazana u obradi himne "Hej, Sloveni", što je posredno pokrenulo čitav talas jugoslovenstva kod drugih sarajevskih grupa. Ali tu nije kraj obradama: Bregović "doteruje" svoju pesmu "Šta ću, nano, dragi mi je ljut" koju je svojevremeno uz pratnju YU grupe otpevala Bisera Veletanlić, i koja uz novi tekst i aranžman, pod nazivom "Lipe cvatu" postaje, na žalost, najveći hit sa te nove ploče. Zapažen je i „wannabe Eddie Van Halen" produkcijski zahvat na numeri „Padaju zvijezde".
  Tiraž ploče i poseta na turneji su, po običaju, premašili prethodne brojke. Zanimanje za novog pevača bilo je očekivano i ogromno, s obzirom da je „napravljen" i „pakovan" otprilike kao Lun Kralj Ponoći (iako to, definitivno, pokazaće se malo kasnije, nije bio) 
Pod pritiskom ozbiljnih profesionalnih obaveza, neizbežnih poređenja sa - u kontroli publike, interpretaciji, energiji, emociji, ležernosti pa čak i u falšu nenadjebivim - Bebekom, teretom iznenadne slave pod bljeskom reflektora, dečje nezrelosti potopljene u nešto malo više novca, poprilično bledih živih nastupa (uprkos neospornom talentu), na kojima je uglavnom konjičkim žargonom rečeno „istrčavao trku još u start mašini" - a možda i usled „mnogo loše droge konzumirane u mladosti" (kako je to Bregović 'ladno izjavio u jednom intervjuu) - Mladen Vojičić Tifa, s gorkim okusom promašenosti u ustima 1. oktobra '85. godine napušta bend i odlazi u Gabelu na dosluženje vojnog roka. Sa Bijelim dugmetom poslednji put nastupa 2. avgusta na koncertu u Moskvi kada su, uz Bajagu i Instruktore predstavljali domaći rock na Svetskom festivalu omladine i studenata

Novi pevač, isti pravac
  Nakon Vojičića, mikrofon preuzima Alen Islamović - Robotenko koji je u međuvremenu ipak napustio Divlje jagode, razočaran njihovim neuspesima u Engleskoj. Za razliku od Tife, operativno sasvim „upotrebljiv" ali krajnje antipatičan i automatizovan te prevashodno obuzet brojanjem glava u publici u večitom strahu da će biti popaljen za pare. Mašina za dranje, bez ikakve emocije glede publike, okamenjenih pokreta i nikavog nerva, koja uspeva da dokaže da snaga glasa nije sve. Živi spomenik Željku Bebeku, dokazano sposoban da upropasti i tih nekoliko dobrih pesama.
  Na novoj ploči "Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo", Bregović je kao gosta planirao Vice Vukova, pevača zabavne muzike iz šezdesetih godina koji je zbog nacionalizma bio na crnoj listi. Ipak, ideja biva previše provokativna za to vreme i od nje se odustaje. Na omotu je trebalo da se nađe slika "Dve godine garancije" Miće Popovića, ali kako je on u to vreme još uvek slovio za disidenta, i to je palo u vodu. DB je malo „dosolio" celu stvar laganim privođenjem menadžera Rake Marića, čisto da pošalje poruku. Što je, naravno, jedva dočekano da se vešto plasira u javnost kao medijski trik, po već viđenom obrascu.
Na kraju se na omotu našla kineska propagandna slika koja prikazuje moderni revolucionarni ples. Ploču otvara snimak na kome partizan i narodni heroj Svetozar Vukmanović Tempo u pratnji Gorana Bregovića i štićenika doma za napuštenu decu "Ljubica Ivezić" iz Sarajeva, peva staru revolucionarnu temu "Padaj silo i nepravdo". Kombinaciju je organizovao tadašnji mladi lav Yu novinaRstva (zakotrljati ovo „r" obavezno, radi eRotike), Milomir Marić.
Ipak, budimo pošteni, glavni problem je bio taj što je naslovna numera sadržavala mnogo više od 8, 16...sadržavala je jednostavno previše taktova numere „Eye of Tiger" iz nekog od bezbroj nastavaka filma " Roki".
  U vreme rastućeg nacionalizma Bregović je te 1986. godine ponudio još jednu ploču inspirisanu jugoslovenstvom. Što je zvuk tenkovskih motora bivao glasniji, primećujem više zurli i ojkanja u opusu.
Dupli živi album "Mramor, kamen i željezo", snimljen na turneji, pojavio se početkom oktobra '87. godine. Naslovna pesma je obrada starog hita iz repertoara zagrebačke grupe Roboti, u čemu ima sasvim dovoljno simbolike koju već nenadano ali iskreno napomenuh u belešci o pevaču - kiborgu. Posle te turneje grupu sasvim tiho napušta Vlado Pravdić i posvećuje se poslu sa kompjuterima. Sa grupom se još nekoliko puta pojavio na velikim koncertima.

Nojeva barka
  Krajem '88. godine izlazi album "Ćiribiribela" koji na omotu ima crtež Nojeve barke. Najveći hit tog albuma, na žalost, mada već sasvim za očekivati, bila je pesma "Ðurđevdan"
Iskoristivši stih Ðorđa Balaševića "A ja nisam s onom koju volim" i staru cigansku temu, a u pratnji orkestra Fejata Sejdića, Bregović je ovom obradom zaludeo publiku napravivši kafanski hit za sva vremena. Provokacija se takođe smešta u pesmu "Lijepa naša",kombinovanoj sa "Tamo daleko".
Početkom '89. godine kreće dvomesečna turneja koja je trebalo da traje do 1. aprila, a koju obeležavaju burne nacionalističke ekspresije publike. Bregović ističe detalj sa koncerata gde tokom izvođenja spomenute numere deo publike pali upaljače i peva, dok ih drugi deo publike gađa, a onda se prelaskom na drugu strofu i uloge u toj tužnoj igri menjaju. Mnogi misle da su takve scene bile pouzdan znak da je gotovo, što i Bregović potvrđuje.
Bilo kako bilo, zvanična verzija tvrdi da je posle koncerta u Derventi 15. marta Alen Islamović, ne obaveštavajući nikoga, otišao u rodni Bihać da se leči zbog konstantnih bolova u bubregu. Turneja naglo staje, mada niko još ne shvata da je to poslednji koncert u karijeri Bijelog dugmeta. Otkazuju se koncerti u Kini i Sovjetskom Savezu, Bregović odlazi u Pariz, scenografija za devedesete postavljena je, a muzika se sve slabije čuje kroz turiranje tenkova.
Bijelo dugme i SFRJ skončali su nekako istovremeno, kao Boro i Ramiz.

 

Šta mu sve neće oprostiti:
Tiraže, slavu, popularnost, novac, upotrebu folk motiva, izdizanje iz „raje", to što nije bio „raja", magnetizam za žene, umeće raspolaganja novcem, život po modelu rock'n'roll zvezde u sred samoupravnog socijalizma, automobile, jahte, kuće, kreativnost - ponajviše ispoljenu u tumačenju autorskih prava, opet žene, otpornost na lomove u karijeri i sposobnost da se dočeka na noge, vile, nacionalnu neopredeljenost, stanove po svetu u vreme dok mnogi iz branše još sa starcima žive, aranžmane, hitove, umeće da nepovoljne okolnosti preokrene u svoju korist, harizmu, talenat za medijsku manipulaciju, još žena, uticaj, samostalnost, prilagodljivost i nos za promene, mnogo novca zarađenog na muzici (o kojoj ne zna ništa) i ljudima (o kojima izgleda zna dovoljno), recikliranje tuđih i svojih tema, uspeh.
„Ali ne možete se baviti ovim poslom a da ne računate s tim da se makar polovici ljudi to neće sviđati. Ako nisi spreman na tako nešto, ne radiš to. "

Lično:
Stolice, pa čitavi redovi tresli su se, hala Pionir se tresla i ja sam se tresao. Doduše, posle saznadosmo da se i rumunski Ploešti tresao. Da nije bilo starije sestre, već solidnog koncertnog staža (Deep Purple, itd), pobegao bih glavom bez obzira sa svog prvog rok koncerta u životu, priznajem. Ono što sam video nije me previše impresioniralo, uostalom ceo koncert je kasnio preko sat vremena. Ali malo naknadne popularnosti u školi uvek dobro dođe. Uostalom, u tih par godina, kada Kalembera, Stramera i Džonija još nije bilo na vidiku, svi klinci su pomalo želeli da budu ili Dule Savić ili Bregović. Kako bilo, odškrinuta je mogućnost da bez ikakve mistifikacije ukapiram odlazak na rok koncert kao nešto sasvim prirodno i zabavno. A odatle do samostalnog odlaska na stadion JNA, gde se, među par dinosaurusa, pojavilo i nešto novih faca, krajnje zanimljivih - mali je korak. Jer posle toga smo, baš tako šareno kao što je i na tom koncertu bilo, počeli da „zalazimo u okolne ulice" i biramo šta ćemo slušati, i niko od nas (a mnogo nas je tamo bilo) nije „ostao" na Bregoviću, naravno.Kao mali tradicionalni detalj ostao je običaj da sa Sestrom odem na Njihov koncert kada su u Beogradu, ali posle Tife i to je stalo, logično: ni ona ni ja nismo bili više spremni na kompromise, a folk u Bregovićevim pesmama '76 i '86 nismo jednako vrednovali. Ostalo je i par nekih jako lepih pesama, koje uvek mogu da slušam, ne samo zato što su deo kolektivnog odrastanja, kog nekada tako umemo da se stidimo, već zato što su samo i jedino - dobre.



Komentari (346)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

crossover crossover 19:46 01.05.2010

Re: eee,

Unfuckable
Ma nemoj! А откуд овима онда звонцаре.

a jesi video kako mlati glavom?
mora da je pio neku drogu

Није бре то због дроге, то је због шампона. Опрао је косу воћним шампоном па га напале пчеле. Знам, сад ћеш ти да кажеш кад су хипоси па прали косу. Јесу, јесу, редовно, да знаш само како је све мирисало петком и суботом на Ф-у. Сви су се чули на пачули.
mikele9 mikele9 22:10 03.05.2010

Re: eee,

uh
ovako to rade pravi solo folk violina u kodi
2000. god je to izveo Nigel Kennedy

Bebo hvala ti!!!!!!!!!!!!
miloradkakmar miloradkakmar 09:38 30.04.2010

Nisam

ni bio svestan da se u mojoj blizini stvarala legenda.
Iz tog vremena sećam se Čole na sarajevskim ulicama, sav u belom.
Po ideji novinara Petra Popovića odlučeno je da 28 avgusta 1977. godine, kao oproštaj pred Goranov odlazak u JNA, održe besplatan koncert kod beogradske Hajdučke česme.

Krenuo , al' me negde zadržale jedne plave oči.
Unfuckable Unfuckable 10:52 30.04.2010

Re: Nisam

al' me negde zadržale jedne plave oči.

uh, ovo tako podseća na Indexe
AlexDunja AlexDunja 11:05 30.04.2010

Re: Nisam

uh, ovo tako podseća na Indexe

da se ubacim ovdje:)

preporuka na onaj deo texta koji sam procitala:)

sad putujem, pa cu nastaviti.
saglasna da o fenomenu treba pisati.
Unfuckable Unfuckable 11:06 30.04.2010

Re: Nisam

saglasna da o fenomenu treba pisati.


miloradkakmar miloradkakmar 12:56 30.04.2010

Re: Nisam

Unfuckable
al' me negde zadržale jedne plave oči.

uh, ovo tako podseća na Indexe

I meni je dok sam pisao zazvučalo na nešto.

Fazon je bio u tome što su i te oči krenule na Česmu.

jinks jinks 09:59 30.04.2010

Ako je

Krajem iste godine snimaju ploču "Doživjeti stotu" nastalu pod uticajem novog talasa ... Ostaje utisak da je ipak Novi talas uticao na Bregovića jače nego ovaj na njega

pocetkom osamdesetih promenio muzicki pravac kako bi se prilagodio pojavi Novog talasa ... koja je pojava dovela do toga da sredinom osamdesetih ponovo promeni plocu i pocne (ili nastavi) da se bavi folk jugoslovenstvom, kako kazete u blogu.
Unfuckable Unfuckable 10:08 30.04.2010

Re: Ako je

Ja u njegovom opusu do '89 vidim 3 faze i mislim da se one mogu prepoznati i u tekstu. Najveća dilema za mene je koliko je ko na koga tu uticao, i posle prepiske i razgovora sa dosta ljudi, zaključio sam da se Bregović prilagođavao novonastaloj situaciji, ali da je sve to bila jedna sasvim vidljiva simbioza, kako sam i naveo.
Odlaskom Bebeka stvari se menjaju, ali ne samo u bendu: promenila se i muzička scena, jer 1984 na 5. kada izlazi lp sa Tifom, od novog talasa, budimo iskreni, nije mnogo toga ostalo.
jinks jinks 11:18 30.04.2010

Re: Ako je

od novog talasa, budimo iskreni, nije mnogo toga ostalo.

vec puno puta je recenoda je za prethodnu drzavu bolje bi bilo da je preziveo novi talas, a ne BD i pratece klon grupe

Unfuckable Unfuckable 11:23 30.04.2010

Re: Ako je

vec puno puta je receno: za prethodnu drzavu bolje bi bilo da je preziveo novi talas, a ne BD i pratece klon grupe

Mislim da je drug Pape u svoja 4 teksta sasvim lepo objasnio tko/šta je zaista ubilo novi talas, sumnjam da je to uradio Bregović i prateće "klon" grupe.
Uzgred, i Hitler je obožavao Vagnera, čini mi se.
blogovatelj blogovatelj 16:15 30.04.2010

Re: Ako je

nije mnogo toga ostalo.


Iz prostog razloga sto mnogo toga nije ni vredelo.
Ono sto vredi, uvek ostaje. I za novi val tu nema iznimke.
ime_korisnicko ime_korisnicko 10:21 30.04.2010

sve go expert...

Mrzi me da citam tekst, ne ocekujem nista osim opstih mesta, u kometarima ce to biti jos uocljivije, pa cu samo baciti par teza koje nisu obavezno ni za promisljanje ni za komentarisanje, a za koje ne verujem da su apostrofirane do sad:
- Bregovic je jedini kome je Stulic eksplicitno skidao kapu i uzimao ga kao reper u poredjenjima u razgovorima vezanim za exYU R'n'R,
- The Walkabouts, jedan od najvecih alternativnih americkih bendova, na svom albumu Train Leaves At Eight, na kome su obradili, po njima, najbolje pesme iz kontinentalnog dela Evrope - imaju i cover Bregoviceve Ipak pozelim neko pismo pod nazivom Man From Reno (tekst je uradio veliki Scott Walker koji ju je prvi i otpevao).
- Iggy Pop je na Bregovicevom soundtracku za Arizona Dream uradio s njim i otpevao
pesme: In The Deathcar, TV Screen i Get The Money.

The Walkabouts
Scott Walker
Iggy Pop
Unfuckable Unfuckable 10:24 30.04.2010

Re: sve go expert...

uzgred, Iggy poredi Bregovića sa "nacistom" opisujući njihov rad u studiju.
Hvala za komentar, svakako.
Kada te ne bude mrzelo, pokušaj ipak da pročitaš tekst. Ima tu svega i svačega, pa i opštih mesta, naravno.
sybil sybil 13:55 30.04.2010

Re: sve go expert...

Bregovic je jedini kome je Stulic eksplicitno skidao kapu i uzimao ga kao reper u poredjenjima u razgovorima vezanim za exYU R'n'R,

pronadji Branimir Stulic: Filozofija od A do Z i tu pise o Bregovicu:

Bregović (1): Ali ono što je meni kod Bregovića išlo na kurac je sljedeće: ja sam tada već bio poznat, imao sam 32 godine, znači punoljetan, tada se ima i glasačko pravo, imao sam osjećaj svih ovih stvari što će doći. I htio sam sve vrijeme da razgovaram o politici, a ovaj neće pa neće... Jedino što on hoće, to je kad je uhvatiš i zavrćeš joj uši, zabiješ noge u plafon, a ona skiči ko svinja. To je bilo jedino što je njega interesiralo. Ja popizdim! Idem da ga zguzim, a on pobjegne pod krevet, niti zguzit ga ne mogu. Pa, mislim se, šta da radim s tobom, ne mogu da pričam o politici, ne mogu da te jebem, šta da radim?

( Vreme, 1998.)

ime_korisnicko ime_korisnicko 14:09 30.04.2010

Re: sve go expert...

Unfuckable
uzgred, Iggy poredi Bregovića sa "nacistom" opisujući njihov rad u studiju.
Hvala za komentar, svakako.
Kada te ne bude mrzelo, pokušaj ipak da pročitaš tekst. Ima tu svega i svačega, pa i opštih mesta, naravno.


Pokusao, dosao do mesta kada u tekstu za debi album pises kako je potkovan disco ritmom - i odustao...
ime_korisnicko ime_korisnicko 15:05 30.04.2010

Re: sve go expert...

sybil


Da, to je jedna od izjava koja potcrtava Stulicevu fascinaciju Bregovicem.
Ima ih jos puno, mozda je najinteresantnija ona o tome kako je jednom prilikom pricao Bregovicu da sebe u futuru vidi kako u belom odelu, kao turski pasa ide po svetu sa svojom svitom, a sva sila instrumenata iza njega grmne kad on tu i tamo mahne malim prstom, i da je nedugo posle toga ovaj oformio svoj Orkestar za svadbe i sahrane...
No, poenta je u tome da je Bard, vrlo izrazenog ega, jedino Bregovica uzimao kao reper za poredjenje.

Sto, naravno, ne znaci i da ce poput Bregovica svirati na okupiranim teritorijama.

sybil sybil 16:58 30.04.2010

Re: sve go expert...

ta izjava uopste ne govori o stulicevoj fascinaciji bregovicem. naprotiv, prica svedoci da je stulic smatrao bregovica sviracem za svadbe i sahrane i - vidis, time se bilo ko cak i manje inteligentan od stulica- ne bi fascinirao.
ime_korisnicko ime_korisnicko 18:33 30.04.2010

Re: sve go expert...

sybil
ta izjava uopste ne govori o stulicevoj fascinaciji bregovicem. naprotiv, prica svedoci da je stulic smatrao bregovica sviracem za svadbe i sahrane i - vidis, time se bilo ko cak i manje inteligentan od stulica- ne bi fascinirao.


Bilo mi je malo neprijatno da u prethodnom komentaru kazem kako nisi razumela napisano, pa sam napisao, neutralno, da je poenta u tome kako Stulic cesto istice SAMO Bregovica kao reper kad govori o svom delanju u exYU R'n'R.

Primer koji sam naveo je Stuliceva izjava o tome kako je ON SAM (Stulic) u tom trenutku video SOPSTVENI (Stulicev) futur, a da je onda Bregovic realizovao NJEGOVU (Stulicevu) ideju.

Valjda je sad jasnije?

pnbb pnbb 19:00 30.04.2010

Re: sve go expert...

Valjda je sad jasnije?

nesto kao ed norton u italian dzobu, kapiras?
ime_korisnicko ime_korisnicko 19:34 30.04.2010

Re: sve go expert...

pnbb
Valjda je sad jasnije?

nesto kao ed norton u italian dzobu, kapiras?


Ne gledam rimejke.

Posto tekst ima neke veze sa R'n'R mozda je interesantno da je Ed Norton nekoliko godina bio u semi sa jednom od najpoznatijih rock udovica - Courtney Love.
Spiridon Spiridon 10:21 30.04.2010

sjajan blog

prave i iskrene emocije su uvek na ceni, ma koliko bile nastrane =)

i ja se premisljam vec duze vremena da napisem slican blog ali mi je frka da me drustvo ne uhvati u zajebanciju

Godinama sam bio ubedjen da on peva nekoj zeni koja se zove Bogda =]



Ps. I teča je draftovao jedan blog o grupi Ruž ali sam ga u poslednjem trenutku zaustavio.





Unfuckable Unfuckable 10:39 30.04.2010

Re: sjajan blog

jbg, Teči je sve dozvoljeno, on može to sebi da dopusti taj luksuz pisanja o grupi Ruž.
i ja se premisljam vec duze vremena da napisem slican blog

ne znam šta da ti kažem, osećanja su mi pomešana
Spiridon Spiridon 10:45 30.04.2010

Re: sjajan blog

ne znam šta da ti kažem, osećanja su mi pomešana


ništa, samo lezi na stranu, opusti mišić i saradjuj

Re: sjajan blog

prave i iskrene emocije su uvek na ceni, ma koliko bile nastrane =)

Jelena Pavlović Jelena Pavlović 22:04 30.04.2010

Re: sjajan blog

Unfuckable
jbg, Teči je sve dozvoljeno, on može to sebi da dopusti taj luksuz pisanja o grupi Ruž.
i ja se premisljam vec duze vremena da napisem slican blog

ne znam šta da ti kažem, osećanja su mi pomešana


Koji seljoberakis spot! A Goran, saleras, sve kao neke ribe oko njega, seku vene....a na svim LP omotima Dzenana Sudzuka, the only one.....
blogovatelj blogovatelj 02:41 01.05.2010

Re: sjajan blog

Godinama sam bio ubedjen da on peva nekoj zeni koja se zove Bogda =]


Ja sam pak mislio da ima ljubavnika Bogdana kome tepa u pesmi
reanimator reanimator 10:24 30.04.2010

...

Pod tragičnim okolnostima izgubiće život padom sa prozora hotela „Mažestik"

Khm,khm..Metropol.
Tek da se zna da sam pažljivo pristupio čitanju :)
Unfuckable Unfuckable 10:26 30.04.2010

Re: ...

ujbt, hvala, a mogao sam da se vadim da je "easter egg" čisto da proverim čita li uopšte neko sva ta brojna slova...
Malo se "zagubilo u masi", idem da popravim.
I, hvala na strpljenju
rapunzel rapunzel 11:21 30.04.2010

Re: ...

e i ja sam sve pročitala (oću reči čitam celo jutro sa prekidima, dušmani sa posla), a sad koliko sam upamtila, akhm...
da dodam da je na albumu "Ćiribiribela" učesvovala i Klapa "Trogir" (ko o čemu
baba o ....).
sećam se neke silne gužve i užasne buke na tom koncertu kod hajdučke pesme. tata me nosio na krkačama i dobila sam bedž u obliku velikog belog dugmeta i posle
bila glavna u razredu, jer ga niko nije imao.
nisam neki ljubimac , al me ova pesma uvek oraspoloži



i baš, baš da te pohvalim za tekst
Unfuckable Unfuckable 11:28 30.04.2010

Re: ...

e i ja sam sve pročitala

hvala na strpljenju, zaista: postojala je (moja) krajnje idiotska ideja da tekst podelim na 3 dela pa da kačim sukcesivno, ali me je nekoliko pribranih i dobrih ljudi odgovorilo od toga.
Ja nisam bio kod Hajdučke česme, ne mogu da se setim zašto. Valjda "bezbednosna procena" nije bila povoljna, a matorcima je ionako već bilo dosta živciranja zbog onog mog premijernog koncerta u Pioniru, u sred kojeg je zveknuo zemljotres.
vishnja92 vishnja92 15:51 30.04.2010

Re: ...

nisam neki ljubimac

... tkumo, pozdravio te Holesek
(@Unf - ne veruj joj nista, da vidis kako peva karaoke. okacicu na jutjub jednom. da nas brukam na gomili)
tripraseta92 tripraseta92 23:44 30.04.2010

Re: najbolji koncert BD



Colin_bgd Colin_bgd 10:31 30.04.2010

Padaj silo i nepravdo...

Odlican tekst. Podseca me na “novinski” umetak iz Dzuboksa, negde tamo oko 1984, kada su im objavili na nekoliko povecih strana detaljnu biografiju do tada.

Inace, Bregovic. Sta reci o celom fenomenu? Ponekad mi se cini da je Bijelo Dugme paradigma celog jugoslovenskog drustva: koketirali smo da smo kao Zapad, a na kraju smo zavrsili na “najseljackiji” moguci nacin. Interesantno je kako izgleda da je Bregovic uvek svojim potezima nekako predvidjao kuda ce se drustvo kretati. Ja bih pre rekao da je samo imao istancaniji osecaj (za filing) da nanjusi pre mnogih sta to mirise u vazduhu i da to onda prvi (sto automatski znaci i maksimalno moguce) eksploatise.

Sto se tice mog licnog odnosa prema muzici BD, jedini njihov album koji sam zaista i kupio je Koncert kod Hajducke Cesme, ostalo sam tu i tamo presnimio sa radija i od drustva na kasete koje se nisu pohabale od slusanja, naprotiv. Danas, naravno, imam celu diskografiju, jer je kolekcionarstvo muzike (narocito domace) u ovo digitalno doba i kada skladistenje iste nije problem, izgubilo svaki kriterijum. I preslusavam ta domaca stara ostvarenja i ima tu sa ove vremenske distance da se cuje mnogo interesantnih stvari. Ono sto se meni cini je da ipak nije samo Bregovic cinio tu grupu i da je sa gubitkom Bebeka Bijelo Dugme fakticki i prestalo da postoji, sa Tifom se izgurala neka inercija, dok su se dolaskom A. Islamovica pretvorili samo u self-tribute band. Nista vise.

Nisam pristalica teorija zavere, pa ne mislim da je uspeh koji je Dugme imalo bilo iskljucivo zasluga to sto su bili gurani “odozgo”, ali da jesu bili gurani potvrdio je cak u jednom intervjuu odavno, pocetkom osamdesetih i Dzoni Stulic kome se verovatno omaklo (a mozda i ne?) da kaze da Bregovic ne sme da govori o politici ni sa njim, ni javno, jer mu je jasno koji vetar Bregovicu duva u ledja.

Na kraju, imam utisak da je taj neki spoj sentimentalno-kalkulantskih ekstrema u njegovoj licnosti uspelo da iznedri idealni muzicki filler za, pokazace se nazalost, nespojivu pukotinu jugoslovenstva.

Sto se tice pesama, ajde mozda ovo...




Unfuckable Unfuckable 10:44 30.04.2010

Re: Padaj silo i nepravdo...

On je vrlo brzo dobio vetar u leđa od strane Jugotona, to su ti prapočeci "muzičke industrije" da tako kažem. A onda se na to samo "slagalo" uvezivanje sa direktorima tv i radio stanica, tako da publiciteta, "prigodnih emisija" i krajnje "ležernih" intervjua, prvih mesta na raznim Diskomerima, Hitovima nedelje i meseca i inim top listama nikad nije manjkalo baš kada zatrebaju.
Čitava ta stvar donosila je pare, mnogo para - a ljudi, čak ni u Titovom samoupravnom socijalizmu nisu na njih bili gadljivi. Koliko se On ogrebao okolo, toliko su se i mnogi okolo ogrebali o Njega, ja to tako vidim.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 10:41 30.04.2010

+

Ostalo je i par nekih jako lepih pesama, koje uvek mogu da slušam, ne samo zato što su deo kolektivnog odrastanja, kog nekada tako umemo da se stidimo, već zato što su samo i jedino - dobre.


Slažem se. Postoji nekih 20 sjajnih pjesama koje mogu da zavrtim bilo kad.

* Za izradu ovog bloga korišćeni su tekstovi ili delovi tekstova sa interneta, ili tv. Ponekad su to celokupne rečenice i pasusi, naročito kada se tiču hronologije događaja.


Ovdje samo malecna napomena da je autor
glavnine preuzetog teksta sjajni Petar Janjatović
izvor "Ex Yu Rock Enciklopedija (1960-2000)" (mislim da to zaslužuje)

Idem da potražim na Tubi nešto

Unfuckable Unfuckable 10:49 30.04.2010

Re: +

jeste, Perin tekst u Enciklopediji je glavni, a gomila tekstova na netu oslanja se na taj njegov. Uopšte, jako je čudno da o jednoj takvoj pojavi kao što je BD ima jako malo drugih izvora.
Ja sam koristio i nešto od stvari koje su emitovane u serijalu "Robna kuća" koji je doneo dosta dodatnih informacija.
Zanimljivo je da ni jedni ni drugi (možda se varam, ili sam preskočio u svom tom grabuljanju podataka) nisu spomenuli dvodnevni koncert na Hipodromu'81 godine, kada su prvog dana kao zvezde večeri svirali Iron Maiden, a drugog Dugmići.
sentinel26 sentinel26 11:06 30.04.2010

Auh...

Unfe, pa ovo je cijela knjiga.. Teško se zaustaviti kada počnete čitanje (bar za moju generaciju )..
Pratio sam od početka sva dogadjanja sa njima i u vezi njih.

Nijesam bio neki fan njihove muzike ali ni protivnik, zato što je nekome (društvu ) odgovaralo da im se u obje varijante dodaju pakosni "repovi"...
Za mene je tu uvijek bila muzika u centru i nije mi bilo teško da sve ono drugo zanemarim..

O postupcima gospodje M.B. sa početka nemam lijepe riječi (za sve što radi ) pa ću se uzdržati...

Svidja mi se ovo :
„Ali ne možete se baviti ovim poslom a da ne računate s tim da se makar polovici ljudi to neće sviđati. Ako nisi spreman na tako nešto, ne radiš to. "


Je li ovo Bregović ima neke "probleme" u Beogradu ?
Unfuckable Unfuckable 11:14 30.04.2010

Re: Auh...

MBM je, po meni, previše lično i pristrasno obojila celu tu priču, tj serijal od 4 epizode, i to je ono što mi se ne dopada. Druga strana medalje, koja mora da postoji, uopte nije sagledana, i to je ono što daje krajnje sumnjiv sjaj toj prezentovanoj "istini"
Bregović, u svetlu odlučne promene kursa nadležnih organa, ima trenutno neke probleme oko nezakonite gradnje.
Najzad ukebaše nekoga!
sentinel26 sentinel26 11:22 30.04.2010

Re: Auh...

Unfuckable
Najzad ukebaše nekoga!

Da! Poznata ličnost, podobna za promociju velikih uspjeha u borbi protiv "sile i nepravde" - pa onda u talambase bez da su mu javno ponudili da se čuje i druga strana...


ivana23 ivana23 11:32 30.04.2010

Re: Auh...

Unfuckable
MBM je, po meni, previše lično i pristrasno obojila celu tu priču, tj serijal od 4 epizode, i to je ono što mi se ne dopada. Druga strana medalje, koja mora da postoji, uopte nije sagledana, i to je ono što daje krajnje sumnjiv sjaj toj prezentovanoj "istini"

Naravno da je pristrasna kada su njih dvoje u nekoj vrsti emotivne veze vec 30 godina...
Unfuckable Unfuckable 11:35 30.04.2010

Re: Auh...

u nekoj vrsti emotivne veze vec 30 godina

hm, pa ok - o tome se dosta dugo priča.
(pazi sad pitanje)
Imaš li neki link kojim bi mogla da potkrepiš ovu svoju tvrdnju?
ivana23 ivana23 11:39 30.04.2010

Re: Auh...

Unfuckable
u nekoj vrsti emotivne veze vec 30 godina

hm, pa ok - o tome se dosta dugo priča.(pazi sad pitanje)Imaš li neki link kojim bi mogla da potkrepiš ovu svoju tvrdnju?

Jos nisam usavrsila linkovanje iz sopstvenih ociju, usiju...
ivana23 ivana23 11:49 30.04.2010

Re: Auh...

Evo, nadjoh bar nesto...

Nedoumice oko specifičnog odnosa multimedijalne ličnosti Mirjane Bobić-Mojsilović i balkanskog muzičkog gurua Gorana Bregovića ne jenjavaju ni posle skoro 30 godina.

Pogledi u tami - izvor Alo
Unfuckable Unfuckable 11:55 30.04.2010

Re: Auh...

Izvor: Alo

pa je l' ti stvarno hoćeš da nas kamenuju, ha?
Šalio sam se za to oko linkova, naravno.
Bregovića od početka karijere povezuju sa jako mnogo žena, on sam u jednom intervjuu kaže da "od njegove sedamnaeste bukvalno naskaču na njega".
Ono što je takođe zanimljivo je da nikada nije javno izneo (bar da ja znam) ili potvrdio ni jednu od veza koje mu se pripisuju, ostajući džentlmen do kraja s jedne strane, a sa druge, neveštim demantovanjem - vrlo vešto stvarajući dodatni publicitet.
sybil sybil 00:56 04.05.2010

Re: Auh...

veza sa severinom je posebno interesantna.
skyspoter skyspoter 11:51 30.04.2010

moj prvi koncert

stadionu JNA 22. septembra '79 organizuju koncert pod nazivom „Rock spektakl 79".


Nakon koncerta u skoli na casu marksizma:
“Jesi bio/la na koncertu?”
“Jesam”
“Znaci nisi imao/la vremena da ucis. Evo to jedan.”

PS: dosta novih informcija koje nisam znala. Hvala. Za mene je BD prestalo da postoji kada je Bebek otisao. Sve posle mi je bilo otimanje para od strane Bregovica. Tako ga nekako I danas vidim. Sorry!


Unfuckable Unfuckable 12:01 30.04.2010

Re: moj prvi koncert

Sve posle mi je bilo otimanje para od strane Bregovica. Tako ga nekako I danas vidim. Sorry!

Nema razloga za sorry, nije mi "iz oka ispao".
Ja mislim da se sve to mnogo ranije pretvorilo u "otimanje para" na jako vešt i ležeran način. S tim što sama kovanica "otimanje para" dosta klimavo stoji.
Btw, u "otimanju para" ne vidim ništa loše osim ako se obavlja putem dodatnih poreza ili vatrenog oružja.
mariopan mariopan 12:37 30.04.2010

Re: moj prvi koncert

Uh, ala si me zafrljačio u mladost, baš ti hvala, sve sam pročitala, bilo je dugačko ali korisno.

Mnogo toga nisam znala o njima, volim njihove pesme ( ne sve, one tra- la- la ne volim) i sve ih znam zato što ih često slušam, njih i Balaševića.

Hvala i preporuka ko vrata
Unfuckable Unfuckable 12:41 30.04.2010

Re: moj prvi koncert

hvala tebi.
Mislim da je svako ko je izdržao da pročita tekst do kraja zaslužio preporuku k'o vrata
ma_nemoj ma_nemoj 12:15 30.04.2010

Popularniji od Tita


Eh, batice...prevazišao si i sebe i moja očekivanja.
U stvari, tekst me je vratio u ono vreme kada sam zaista bila srećna a to nisam ni znala. A to vreme su obeležili ONI i nekako kad ih slušam prosto osećam miris lipe u našoj ulici, čujem ciku iz dvorišta, đuskam na Škarabama u Rovinju, kupujem starke u Trstu, brišem suze "neuspešnom" brucošu, pišem zilione pisama te daleke '83. sa lajt motivima njihovih textova i tako bih mogla u nedogled.
Ima se (uspomena), može se.
To je bilo vreme kada se momci po Beogradu nisu raznosili bombama, a keruše Mile nisu postojale.
Kakvo vreme - takva i muzika.
By the way, nije li se Ipe roknuo u Metropolu?
Unfuckable Unfuckable 12:20 30.04.2010

Re: Popularniji od Tita

što mi je drago kad, za promenu, prijatno iznenadim najmilije, a i retke su prilike
Jeste, Metropol je bio, primetio je to Hawkeye Trashman gore, popravljeno.
Lord Greystock Lord Greystock 12:25 30.04.2010

Re: Popularniji od Tita

ma_nemoj

đuskam na Škarabama u Rovinju, kupujem starke u Trstu, brišem suze "neuspešnom" brucošu, pišem zilione pisama te daleke '83. sa lajt motivima njihovih textova i tako bih mogla u nedogled.
Ima se (uspomena), može se.
To je bilo vreme kada se momci po Beogradu nisu raznosili bombama, a keruše Mile nisu postojale.
Kakvo vreme - takva i muzika.
By the way, nije li se Ipe roknuo u Metropolu?

Koliko se sećam i ja sam te '83. bio u Škarabama u Rovinju! Svirala je grupa (ako se dobro sećam imena) Telefon a "gost" im stalno na svirkama bio Vedran Božić.
Možda se odatle znamo?
ma_nemoj ma_nemoj 12:32 30.04.2010

Re: Popularniji od Tita

Moguće, ali rekla sam da sam '83 pisala pisma, a ne i da sam bila na Škarabama
Lord Greystock Lord Greystock 13:34 30.04.2010

Re: Popularniji od Tita

ma_nemoj
Moguće, ali rekla sam da sam '83 pisala pisma, a ne i da sam bila na Škarabama

Ups, onda sam ja loše razumeo Ja sam mislio da si ti sve to radila tamo te neke 83...
Ma nema veze, bio sam ja mnogo puta u Škarabama Možda se ipak znamo?
vishnja92 vishnja92 15:56 30.04.2010

Re: Popularniji od Tita

ma_nemoj


hola ss
ma_nemoj ma_nemoj 18:38 30.04.2010

Re: Popularniji od Tita

SIGURNO se znamo, tamo su se svi znali
ma_nemoj ma_nemoj 18:43 30.04.2010

Re: Popularniji od Tita

hola hola
pnbb pnbb 19:08 30.04.2010

Re: Popularniji od Tita

đuskam na Škarabama u Rovinju, kupujem starke u Trstu

ti si bas imala kintu, a

i posle se ljudi cude .. kako se to svastsa dogodilo,bas NAMA, zasto..
odjednom this is not my beautiful life... ma ajte molim vas
ma_nemoj ma_nemoj 21:18 30.04.2010

Re: Popularniji od Tita

A ko si ti da komentarises moju ili bilo ciju kintu?
Samo KRSMANI (lik iz "Ubisva s predumisljajem) mogu konstatovati da je za djuskanje na Skarabama i kupovinu starki trebala KINTA.
Vrati se u ladicu!
pnbb pnbb 22:09 30.04.2010

Re: Popularniji od Tita

ma_nemoj
A ko si ti da komentarises moju ili bilo ciju kintu?Samo KRSMANI (lik iz "Ubisva s predumisljajem) mogu konstatovati da je za djuskanje na Skarabama i kupovinu starki trebala KINTA.Vrati se u ladicu!

ja, pa ja sam komentator tvoje, a i bilo cije kinte..

sta cu tamo, bas me ne zanima zasto izmisljas potebu za promenom, ili sta vec..
mada, obzirom da pamtis likove iz dela notornih onovremenskih skribomana .. mozda nije ni izmisljena
sybil sybil 13:30 30.04.2010

Evo i mene

Kao prvo, ja nisam protivnik plitkoumlja iliti "light-mindness" i u zivotu i u umetnosti. Postoji i filozofija plitkoumlja, zove se "Heroj Rezignacije" autor je Gete.
Bio jednom jedan Heroj Rezignacije koji je verovao da je svaki pokusaj da se zivot ucini boljim- unapred osudjen na propast. Ceo zivot, navike, mudrost, filozofija, sve nas tera u povlacenje. Mnogi nasi kvaliteti nisu za spoljasnju upotrebu. Liseni smo svega sto nam je potrebno, puno je toga stranog i opterecujuceg. Uobicajeno je prezirati pobunjene, sto je gorca solja, to je sladji izraz, posmatrac ne sme da primeti grimasu. Sujeta, sujeta, sve je sujeta. Ciljevi nisu nagradjujuci, najbolji napori i najbolje ideje ostaju bez uticaja. "Forts of folly" ne pada. I ako zrtvujes zivot da bi srusio forts of folly nisi heroj nego budala. Ici kroz zivot bez nade, ambicija i iluzija? Da li je to ljudski? To je superljudski. Priroda je ljudski rod opremila snagom da se obracuna sa povlacenjem. Plitkoumlje iliti "light-mindness" je mocno oruzje. Jedna strast zamenjuje drugu, okupacije, hirovi i sve na kraju postaje sujeta. Horor, zadivljujuci horror. Razum nije uvek resenje. Nije uvek poenta biti inteligentniji, videti ostrije i bez iluzija.Full respect za plitkoumlje, to je deo naseg dizajna.
Ja sam volela SFRJ i sada volim da se setim SFRJ drzave u kojoj sam nekada zivela. SFRJ pamtim po plitkoumlju u najpozitivnijrm smislu, pamtim bezbriznost, neopterecenost bilo cime. Logicno je da i muzika iz tog vremena odrazava to plitkoumlje,tu spada Zdravko Colic. Ja i dan danas obozavam da slusam Zdravka Colica, na koncerte idem u svako doba, kad god dodjem u Srbiju pevam sa rodbinom i decom uz Zdravka Colica. Tu ne spada BD i Bregovic, to je pateticni kich, turbo folk u nastajanju, koje su to emocije, koje su to vrednosti, sta on hoce da kaze? Neko je iskomponovao kich i zaradio pare. Pa sta? I Britni Spirs peva i ima pare? Nemam nista protiv, samo nemojte da mi neko prica o znacaju, uticaju i lepoti.
Ja Bregovicu ne zameram nista, sve mu oprastam i pare i zene i folk, samo neka se ne spominju lepota i emocije.
Sto se tice folka, najlepsa umetnost je inspirisana folkom. Ja verujem u cistocu nativnog tradicionalizma: rad, ne kapital, iskrenost, a ne obrazovanje, neiskvarena sofisticiranost obicnog coveka. Folk kao populizam me nervira zato sto je deo sila dominacije, nema tu niceg inherentno opozicionog.
Sto se tice zena i 9 incha i Bregovica- to su sve neke manekenke gladne slave, nema tu sadrzaja, recimo da joj on posveti pesmu gde sa razarajucom iskrenoscu zali za nepovratno izgubljenim kao sto to rade velike rock’n’roll zvezde.

Na kraju, prilazem Zdravka Colica, nemojte da mi moderacija obrise.

Unfuckable Unfuckable 18:38 30.04.2010

Re: Evo i mene

samo napred sybil, ova jedna preporuka ti je od mene. Uzgred, taj isti Bregović je tom istom Čoli napravio gomiletinu pesama i tapacirao ga kintom, tamo negde osamdesetih, a boga mi i devedesetih.
docsumann docsumann 21:27 30.04.2010

Re: Evo i mene

Logicno je da i muzika iz tog vremena odrazava to plitkoumlje

Bilo je i druge muzike tada. Malo manje plitke, malo manje pitke ...
Svugdje ima plitkoumne muzike, tako da ona sama teško da na išta ukazuje, sem upravo da je sveprisutni fenomen...
sybil sybil 04:09 01.05.2010

Re: Evo i mene

Unfuckable
samo napred sybil, ova jedna preporuka ti je od mene. Uzgred, taj isti Bregović je tom istom Čoli napravio gomiletinu pesama i tapacirao ga kintom, tamo negde osamdesetih, a boga mi i devedesetih.

hvala.
ja ipak mislim da su za colicev uspeh najzasluzniji djordje novkovic, arsen dedic i kornelije kovac. takodje zdravko colic ne pretenduje da mu je muzika rock'n'roll, a bregovicev opus je cisto narodnjacki sa 0.5% rock elemenata, i sto se uopste svrstava u rock.
maksa83 maksa83 16:30 01.05.2010

Re: Evo i mene

sybil
Ja i dan danas obozavam da slusam Zdravka Colica, na koncerte idem u svako doba, kad god dodjem u Srbiju pevam sa rodbinom i decom uz Zdravka Colica.

Sybil sestro slatka, ovo je baaaaš kinky.

Ajde kad se autujemo, ja da priznam da volim blues za moju bivšu dragu, mislite šta hoćete, ali to je bluz Gary Moore kvaliteta, kao i još koješta iz tog opusa.

Rani radovi BD me podsećaju na Led Zeppelin, a pošto baš volim Led Zeppelin, volim i rane radove BD. Ono posle (sa Tifama i Alenima Islamovićima) mi je najgori treš po svim parametrima.


P.S. Ceterum censeo Brega je - naravno - teeeežak qrton.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 17:23 01.05.2010

Re: Evo i mene

a pošto baš volim Led Zeppelin


maksa83 maksa83 17:30 01.05.2010

Re: Evo i mene

a pošto baš volim Led Zeppelin

Jbg, ja volim kad tandrču gitare.
Pusto seljačko u meni.
sybil sybil 08:50 02.05.2010

Re: Evo i mene

docsumann
Logicno je da i muzika iz tog vremena odrazava to plitkoumljeBilo je i druge muzike tada. Malo manje plitke, malo manje pitke ...Svugdje ima plitkoumne muzike, tako da ona sama teško da na išta ukazuje, sem upravo da je sveprisutni fenomen...

ja mislim da upravo ta plitkouma muzika dosta govori o drzavi. mi smo u SFRJ imali splitski i hiljadu raznih festivala, a u vreme kasapina je samo bio turbo folk.
sybil sybil 08:57 02.05.2010

Re: Evo i mene

Sybil sestro slatka, ovo je baaaaš kinky.

sta da kazem, takva sam po prirodi
ova naam je omiljena



Ajde kad se autujemo, ja da priznam da volim blues za moju bivšu dragu, mislite šta hoćete, ali to je bluz Gary Moore kvaliteta, kao i još koješta iz tog opusa.

ja ne mogu da kazem da volim bilo sta od bregovica, osim death iz arizona dream-a. BD nikada nisam slusala. jednom mi je brat dao plocu eto bas hocu kada sam imala 7 godina, malo slusala i nikada vise.
Unfuckable Unfuckable 10:36 02.05.2010

Re: Evo i mene

Jbg, ja volim kad tandrču gitare.
Pusto seljačko u meni.

blogovatelj blogovatelj 15:43 02.05.2010

Re: Evo i mene

mi smo u SFRJ imali splitski i hiljadu raznih festivala


Meni su ti festivali u to vreme bili klasičan ispljuvak. Ibrica, Mišo Kovač, Neda Ukraden, Novi Fosili, MagaCin i ostalo.
Izuzeci su bili Oliver Dragojević i Kemal Monteno i to je jedino po cemu im dajem prednost u odnosu na šlajm proizveden devedesetih.
Hoću reci da je poruka u oba slučaja bilo zgrtanje para, samo su jedni trilerisali (čitaj meketali) na italijansku, a drugi na tursku foru.
docsumann docsumann 00:27 04.05.2010

FOLKLORED MONITORED

ja mislim da upravo ta plitkouma muzika dosta govori o drzavi. mi smo u SFRJ imali splitski i hiljadu raznih festivala, a u vreme kasapina je samo bio turbo folk.


alternativna scena je uvijek postojala, a što su vremena bila gora, bolji bendovi su isplivavali - Bijesovi, Lira Vega, Dža ili Bu, Ajzbrn, Ritam Nereda, Overdrajv, Overdouz, su samo neki od imena na raznorodnoj altrnativnoi sceni Srbije 90 tih

Overdose je zvučao bolje nego 90% tadašnje svjetske industrial scene
NNN NNN 13:48 30.04.2010

Bravo

(nisam pročitao tekst, još )
ali sam preleteo da vidim da li se radi o Breginom Dugmetu...
Prvo da ti se zahvalim za dobar tekst (ako mi je onaj o onom Mandiću, koji me ič ne zanima, bio dobar, verujem biće i ovaj).
Imao je Pape seriju dobrih tekstova (ni njih još nisam sve pročitao ), a jedan je pokrenuo lavinu o BD, pa sam mislio nekad kad budem imao vremena i ne bude me nešto mrzelo...
Tako da ti se duplo zahvalim (ti si ipak , kao savremenik, dosta kompetentniji, a vidim da si i uložio dosta truda)

Evo jedne, koja je bila inspiracija za jednu stvar sa najboljeg albuma Pink Floyda


..a sad odo' dubijem sat vremena do početka produženog vikenda...
Unfuckable Unfuckable 18:44 30.04.2010

Re: Bravo

ja sam konsultovao par ljudi dok se ovo "kuvalo" koji su mi svojim savetima i podacima sasvim lepo popunili par mesta, i planirao sam i papea da iscimam ali - toliko se toga već skupilo i tekst, ovoliki koliki je počeo je lagano da mi ide na nerve i nisam imao više strpljenja.
Najbolje od svega je što se meni ova ideja mota po glavi oko dve godine, i kad sam video onu diskusiju kod papea pomislio sam - "ok, gotovo, spaslo me bede pisanja trotomnog bloga".
Međutim motivacija da se po prvi put na ovom blogu otvori tema o Bijelom dugmetu i Bregoviću, koji su na neki čudan način prokaženi i debelo ignorisani, presudila je.
NNN NNN 01:33 01.05.2010

Popularni skoro kao Čola ;)

Pročitah! (nisam svo ovo vreme samo to radio ) i odličan je tekst, volim retrospaktive & biografije.
Za vikend ću tastaturu da zamenim nečim hranljivijim, ali nadam se da ću da stignem i komentare da pročešljam, mislim da si uspeo da daš jako konstruktivnu i nepristrasnou sliku, a Dugmići zaslužuju najmanje bar jedan pristojan blog.
Meni se dopadaju neki raniji radovi, tj. do Bitange, ali nažalost nisu samo oni krivi za sliku o njima samima, publika je ta koja je promovisala treševe kao što su Hop Cup ili Tako ti je... ili ....
A da su bili majstori prodaje - jesu. Npr. jedan podprosečni album (iz '84.) je dobro upakovan u hit album (posebno mi se dojmila obzervacija o "Padaju zvezde" )
Stvar "Prisao sam biću...*" im dođe kao neki muzički testament, tj posle toga su težili komercijali (pre toga su tržište prilagođavali sebi)

*neki naslovi su jezivo dugački (Izgledala je malo čudno...)

Sviđaju mi se ovakvi tekstovi, šta da ti kažem, osim: "Piši!"
jednatanja jednatanja 14:02 30.04.2010

Ljubiša

Racić je kod nas u Nemačkoj, nisam ni znala kako se zove do nedavno jer ga je narod iz crkve imenovao u "eno ga onaj što je svirao sa Bjelim Dugmetom" ("opet deli letke za svirku" ). Nekima se posrećilo, nekima nije. Bregi svaka čast najviše na tome, nije lako (p)ostati uspešan ostareli muzičar.

Super tekst Unfe.
Unfuckable Unfuckable 18:53 30.04.2010

Re: Ljubiša

da, još jedan dokaz da nisu svi umeli s novcem, to je bilo vidljivo još dok su svirali. Ok, pretpostavljam da je Bregović uzimao lavovski deo honorara, ali opet se od para koje su prateći muzičari dobijali sigurno moglo sasvim pristojno živeti, mada je Ljubiša s njima svirao samo tu "Eto baš hoću" turneju, čini mi se
margos margos 19:00 30.04.2010

Re: Ljubiša

Setih se nekih momaka koji su bili tehničari u njihovoj ekipi, išli na turneje i, bogme - bili zadovoljni.
jednatanja jednatanja 10:58 01.05.2010

Re: Ljubiša

eh Marg, davno su oni te pare proćerdali, jedan muzičar mi reče od stare slave se živi max. jedna turneja. ako ne nađeš svoje mesto pod suncem i neuđeš u mašineriju koja se zove "stvaranje novih dobrih stvari svaka 3-4 meseca" prekrije te prašina samo tako...
blogovatelj blogovatelj 05:00 03.05.2010

Re: Ljubiša

pretpostavljam da je Bregović uzimao lavovski deo honorara,


Jedini covek koji je radio sa njim a nije zaradio kintu u periodu do '89 je Tifa, to znam iz pouzdanih izvora. Tj zaradio je i on ali je vise potrosio nego sto je zaradio, pa je bio u minusu.
Unfuckable Unfuckable 05:05 03.05.2010

Re: Ljubiša

pa: jel zaradio ili nije?
blogovatelj blogovatelj 05:33 03.05.2010

Re: Ljubiša

pa: jel zaradio ili nije?


Jeste, ali su mu izdaci na poroke bili toliki da nije mogao prihodima da ih podmiri, pa je kad se podvuce crta bio u crvenom.
marco_de.manccini marco_de.manccini 05:35 03.05.2010

Re: Ljubiša

није важно, мама.
Unfuckable Unfuckable 05:37 03.05.2010

Re: Ljubiša

Jedini covek koji je radio sa njim a nije zaradio kintu u periodu do '89 je Tifa, to znam iz pouzdanih izvora

pa: jel zaradio ili nije?

Jeste, ali su mu izdaci na poroke bili toliki da nije mogao prihodima da ih podmiri


aj' onda kad pljujemo da bar pazimo da se ne udavimo


није важно, мама.

tzare
blogovatelj blogovatelj 06:51 03.05.2010

Re: Ljubiša

aj' onda kad pljujemo da bar pazimo da se ne udavimo


Aj'
Pazicemo
ivana23 ivana23 14:11 30.04.2010

Ne znam...

Da li si namerno izostavio koncerte 2005. godine?

U trenutku kada je izgledalo da Bijelo dugme neumitno postaje samo deo sećanja, dobrog ili lošeg, u zavisnosti o ukusa onih koji još uvek pamte rad ove sarajevske grupe, a za mlađe generacije jedna od legendi iz nekih mitskih vremena, Goran Bregović je neočekivano oživeo ovaj bend.

No, ne samo da je na taj način uskrsnula grupa koja je odavno zamrla, nego je Bregović izborom tri grada u kojima se održavaju povratnički koncerti – Sarajeva, Zagreba i Beograda, poslao poruku koja bi mogla da glasi: bez obzira šta se sve dogodilo u novijoj prošlosti, i dalje među državama bivše Jugoslavije postoje tačke spajanja; ako to poričete, mi smo tu da vas opovrgnemo. Ono što je Goran Bregović indirektno saopštio, nije, međutim, svuda dočekano sa oduševljenjem. Uprkos ogromnom interesovanju publike za koncerte u svakoj od ovih zemalja, u Bosni su pojedina boračka udruženja otvoreno tražila da se koncert Bijelog dugmeta zabrani, dok su u Hrvatskoj pojedini mediji upozoravali sugrađane „da ne trče kao guske u magli“. U Beogradu se moglo čuti ono dobro poznato negodovanje sa aluzijama na provincijalizam ove grupe.


Jugonostalgija se i dalje dobro prodaje - ceo tekst
Unfuckable Unfuckable 14:40 30.04.2010

Re: Ne znam...

Da li si namerno izostavio koncerte 2005. godine?


Bitna napomena je da se tekst odnosi na period od 1969. do 1989. god. Takođe, korišćeno je i nešto malo misli i sećanja koje posedujem, ne sumnjam da će se raspoznati.


ivana23 ivana23 14:44 30.04.2010

Re: Ne znam...

Unfuckable
Da li si namerno izostavio koncerte 2005. godine?

Bitna napomena je da se tekst odnosi na period od 1969. do 1989. god. Takođe, korišćeno je i nešto malo misli i sećanja koje posedujem, ne sumnjam da će se raspoznati.

Mozda si mogao samo da napomenes u nekoj fusnoti.

Dobro, ja sam...
sybil sybil 14:47 30.04.2010

Re: Ne znam...

sto da pise u fusnoti kad je napisao u glavnom tekstu.
irenaema irenaema 14:17 30.04.2010

Ič me ne zanima BD ni Bregović, ali najzad normalno društvo na blogu
Unfuckable Unfuckable 18:56 30.04.2010

Re: Ič

BebaOdLonchara BebaOdLonchara 22:16 30.04.2010

Re: Ič

Ič me ne zanima BD ni Bregović, ali najzad normalno društvo na blogu

irenaema irenaema 14:54 01.05.2010

Re: Ič

BebaOdLonchara
Ič me ne zanima BD ni Bregović, ali najzad normalno društvo na blogu




Tu sam sve vreme i baš mi lepo!

Bebo,
yugaya yugaya 14:27 30.04.2010

a visnja?

Mislim da se mora dodati u biografiju njegova izvedba legendarne price o potrazi za kokosima gitariste Rolingstonsa , koja se desila nekako bas pred njegov koncert ovde, pa su se svi uplasili da nece svirati i raspitivali o detaljima - kada sam im objasnila da je bogiotac Bregovic kako ga ovde drze, polomljen zato sto je ljusnuo u sred elitnog beogradskog kvarta beruci visnje - vilice su otpadale od cudjenja - uz cak i komentar pa zar on nema 'nekog' za to.

njanja_de.manccini njanja_de.manccini 14:33 30.04.2010

moram da priznam

da vecinu istorije BD nisam znala.
tek ono da je Garabet Tavitjan svirao malo u BD?!?!
samo znam da mi je njihov koncert prvi u zivotu takve vrste.
Unfuckable Unfuckable 18:58 30.04.2010

Re: moram da priznam

samo znam da mi je njihov koncert prvi u zivotu takve vrste.

isto.
Da, kad se malo bolje pogleda, stalno su neke rokade vršene u postavama. Razlog je prost: ili hapšenja ili JNA (dođe mu na isto) a bendu takve popularnosti najmanje se ispaltilo da - ne svira.
marco_de.manccini marco_de.manccini 04:22 01.05.2010

Re: moram da priznam

njanja: samo znam da mi je njihov koncert prvi u zivotu takve vrste.

unf: isto.

а мени први и последњи такве врсте.

до осамдесете моја музичка дијета се састојала, углавном, од бетовена и битлса. то се нагло променило осамдесете, али тад већ свакако није имало смисла слушати дугме. понекад је благодет бити најмлађи у разреду (читај заостао).
Unfuckable Unfuckable 10:08 01.05.2010

Re: moram da priznam

а мени први и последњи такве врсте.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana