Ako je u Srbiji postojalo tačnije, u budućnost zagledano, poređenje, onda je to Dužan ko Grčka. Neizgovorivih i još teže prebrojivih 300 milijardi evra + 30 milijardi istovalutne budžetske rupe. Toliko je težak grčki problem, koji se zahvaljujući njenom članstvu u EU i evrozoni, već danima budi među prvim vestima svih evropskih medija.
Grci su na barikadama, EU u problemu, para nema, a i da ih ima odakle joj. Grčka Komunistička partija, Rojtersovom dobro jutro Evropo fotografijom, poziva narod Evrope da ustane. Sudeći prema revoltu koji se širi Evropom, to baš i nije dobra ideja, jer ako ustane taj narod bi mogao da kaže nešto što ni Grčka, ni njeni komunisti ne bi baš voleli da čuju. Države evrozone su se dogovorile da Grčkoj pomognu sa 110 milijardi evra tokom naredne tri godine. Samo još samo da ubede svoje parlamente i da te pare nađu. Posebno nemačka kancelarka će imati pakleni posao u svom parlamentu, jer Nemačka treba Grčkoj da pozajmi lavovskih 22,4 milijarde evra.
Preciznije, pomoć evrozone bi trebalo da izgleda ovako:
Nemačka 22,4 milijarde €
Francuska 16,8
Italija 14,7
Španija 9,8
Holandija 4,7
Belgija 2,3
Portugal malo više od 2, naravno milijarde €
Finska 1,5
Irska 1,3
Slovačka 0,8
Slovenija 0,384
Luksemburg
0,2
Malta malo manje od 0,1
Slovenija će dakle, po glavi stanovnika, pozajmiti Grčkoj 189 evrija, đuture 384 miliona evara. Koje treba negde da izgrebe. Na ovu krizu i skupoću. Prema do sada rečenom, to će biti pomoću izdavanja obveznica ili zaduživanjem. A, slovenački državni dug je ove godine porastao za 59% (grčki za samo 16%). Sindikalisti su daleko od solidarnog oduševljenja, pozivaju vladu da se zaduži za slovenačkog radnika onoliko koliko će za grčkog, žaleći što i taj novac pozajmljen Grčkoj neće otići njenim radnicima. »Kad bi bar mogli taj novac da stavimo pravo u džep grčkog radnika«. Ministar privrede kaže da Grčka rešenje za svoje probleme treba da traži i nađe kod svoje kuće. Ekonomisti misle da je to bačen novac, jer ga Grčka vratiti neće.
Narod ovo mišljenje, sudeći prema komentarima na vesti, prati u stopu, verujući da Grci sami treba da jedu šta su skuvali, Što im nismo pomagali kad su te pare trošili, Zlatna Jugo gde si, Ko će nama da pozajmi ni mi nemamo, Grci počistite odgovorne pa se javite, Nek im pozajme njihovi bogataši imaju više nego cela naša država, U zgradi živi trideset ljudi jedan od njih na diže kredite i uživa a kad pukne svi priskaču u pomoć?, Moja penzija je 485€ moja žena ima 189€ odakle da im pozajmim?
Naravno da je, od prvog dana, jedna od ključnih korišćenih reči u grčkom problemu – solidarnost. Jer, to je jedan od temelja EU. Pitanje je, naravno, šta obuhvata solidarnost, koju vrstu razumevanja za koju vrstu problema? Biti solidaran sa nekim ko je radio najbolje što je mogao, ali pripojavila se vis maior...ili se to odnosi i na one koji svesno nisu poštovali pravila kluba, u koji su se svojom voljom učlanili? Falsifikovali bilanse i neplaćali poreze? (Samo neplaćanjem poreza su Grci svoju državu oštećivali za oko 20 milijardi evara godišnje, kažu analitičari) Da li je možda takva vrsta solidarnosti pre nemoralna i nedozvoljena? Ako se, recimo, uzme u obzir jedno od glavnih pravila EU – zabranjena je državna pomoć preduzećima (naravno, državnim pre svega)? Šta je država nego veliko državno preduzeće i preko nje sva ostala, kome sad cela evrozona, uprkos, svom zlatnom pravilu, treba da pomogne?
A, na ulicama Grčke su radnici. I suzavac. Protive se reformama koje bi državu trebalo da spasu proglašavanja bankrota. I zovu u pomoć.
Evro je ponovo pao, najniže do sada. Na evropskim berzama se plete strah od širenja krize. I šaputanja da Grčka nije jedina pred bankrotom.
Pomoći ili ne?