Labus je rekao da porodica Karić mora da vrati novac od poreza na ekstraprofit, koji je dobila iz budžeta, pa još i sa kamatom. Takodje, Labus je rekao da će se prodati »MOBTEL« i sve pare, koje pripadaju narodu, biće mu vraćene tako što će biti uplaćene u penzioni fond. »Zlatna koka« dinastije Karić, mobilna telefonija, u stvari je poklon bračnog para Milošević svojim nekadašnjim prvim komšijama, koje su se prosto utrkivale u ulizivačkim, poltronskim izjavama i gestovima.
Na top listi Miloševićevih tajkuna iz devedesetih Karići su pri samom vrhu, u društvu sa Miškovićem zvanim DELTA i Mitrovićem zvanim PINK, a odmah iza njih su Milan Beko, Miodrag Kostić, Petar Matić, Stanko Subotić, Predrag Ranković Peconi, Nicovići, Vuk Hamović, Vojin Lazarević, Zoran Drakulić, oba Dragana Tomića, Živorad Mihajlović, Milovan Bojić.... Dafina i gazda Jezda su mala deca u odnosu na pomenute velike igrače, koji se sada prave Englezi, i to kiparski, a do juče su bili - veliki Srbi!
Karići i svi nabrojani Miloševićevi tajkuni zapravo su proizvodi jednog nakaznog, zločinačkog režima, koji je žario i palio tokom devedesetih. U proizvodnju Karića i ostalih uložene su ogromne investicije, u obliku krvi, patnje, progonstva, uništenih kuća, otetih uštedjevina, ukradenih plata i penzija velikog broja gradjana, poharanih penzionih i zdravstvenih fondova. Poslednji ratovi na Balkanu poslužili su, izmedju ostalog, i kao paravan za preraspodelu društvenog bogatstva u džepove i na račune par stotina familija, bliskih familiji Milošević.
Dojučerašnji ratni profiteri, preko noći, one izmedju 5. i 6. oktobra 2000, postali su ekstraprofiteri, a sada su već industrijalci, biznismeni, domaćini. Pileće pamćenje učinilo je da se danas Miloševićevi ratni profiteri kite tudjim perjem, tj. šepure ukradenim kapitalima, da stvaraju svoje televizije, svoje istine, da formiraju vlastite stranke, da lobiraju, jednom rečju da kupuju ljude i nov identitet opljačkanim parama.
Bogoljub Karić je nakon Labusovih prozivki ostao i bez MOBTEL-a, i bez BK televizije, a potom je zbog podignute otpužnice pobegao iz Srbije. Naredbu za raspisivanje međunarodne poternice 20. februara 2006. godine izdao je istražni sudija Okružnog suda u Beogradu Dragan Lazarević. On je istog dana doneo i rešenje o sprovođenju istrage protiv Bogoljuba Karića i rešenje o određivanju jednomesečnog pritvora, s obzirom na to da se Karić nije odazvao pozivu na saslušanje u Okružni sud u Novom Sadu zbog navodnog pokušaja podmićivanja poslanika DSS-a Mike Vlaovića.
Četiri godine kasnije, 6. juna 2010, predsednik Srbije Boris Tadić je u Smederevu na sednici Glavnog odbora DS rekao da se bogatstvom koje nema pravo poreklo mora pozabaviti tužilaštvo, a oni koji su bogatstvo stekli pošteno moraju biti zaštićeni.
On je kazao da je u Srbiji neophodno pokrenuti sistem reformi koje u osnovi imaju uspostavljanje novog sistema vrednosti kod pojedinaca i nosilaca odgovornih funkcija.
Posle serija izjava o ekonomskom patriotizmu i potrebi da srpski biznismeni koji imaju of-šor kompanije u poreskim rajevima kapital prebace u Srbiju, predsednik Srbije sada ide i korak dalje, i traži da se ispita poreklo novca, kako kaže, nepristojno bogatih ljudi.
Iako se iz ranijih izjava može samo pretpostaviti na koga misli, Tadić nije otkrivao konkretna imena!
Da li Miškovića i Beka čeka sudbina Bogoljuba Karića?