U nedelju je bilo 25 godina od smrti jednog od najvećih evropskih i svetskih reditelja i buntovnika - Rajnera Vernera Fazbindera.
Umro je u 37. godini od prekomerne upotrebe kokaina i pilula za spavanje. Pronašli su ga pored nezavršenog scenarija o Rozi Luksemburg. I danas je ostala misterija da li je njegova smrt nesrećan slučaj. Njegovom smrću završila se i era Novog nemačkog filma.
Za svog života režirao je 44 igrana filma, dva kratka i petnaestočasovno epsko delo Berlin Aleksanderplac.
Bio je i glumac, snimatelj, kompozitor, dizajner, montažer, producent i menadžer. Otvoreno je bio homoseksualac, ženio se dva puta, optuživali su ga da je antikomunista, šovinista, antisemita, čak i da je homofobičan. U svakom slučaju bio je "enfant terrible" evropskog filma.
Rođen je u malom gradiću u Bavarskoj, u bogatoj porodici. Otac mu je bio lekar a majka prevodilac. Njegovi su se roditelji razveli kada je imao samo pet godina.
Od najranije mladosti bio je zainteresovan za film. Često je gledao, kako sam kaže, "tri filma dnevno, pet puta nedeljno" i to zato što je "film pružao porodičnu toplinu koju nije imao kod kuće"
Već s dvadeset godina snima prvi kratki film, tako što je od svog ljubavnika tražio novac u zamenu za ulogu. Konkurisao je i na Berlinskoj filmskoj školi, ali je bio odbijen.
To ga ipak nije sprečavalo da i dalje snima filmove. Imao je i podršku svoje majke koja je često glumila u njegovim filmovima. Posle nekoliko snimljenih filmova, Fazbinder se odlučuje da pohađa časove glume gde upoznaje Hanu Šigulu, njegovu najznačajniju glumicu.
U Minhenu, 1967. godine počinje da režira antidržavne pozorišne predstave u "Action teatru", zajedno sa Pirom Rabenom, Kurtom Rabom i Hanom Šigulom.
Sledeće godine, Fazbinder režira svoju prvu predstavu po sopstvenom tekstu - "Katzelmacher". Nekoliko nedelja kasnije, maja 1868. pozorište se zatvara zbog sve većeg Fazbinderovog uticaja.
Vrlo brzo osniva antiteatar sa još radikalnijom i provokativnijom koncepcijom.
Slede najplodnije godine Fazbinderovog života. Brilijantna karijera u pozorištima Nemačke, na filmu, televiziji čak i radiju. Glumio je i naslovnu ulogu kod Volkera Šlendorfa u adaptaciji Beketovog "Baala".
Fazbinder postaje međunarodna zvezda. Dobija nagrade na prestižnim međunarodnim filmskim festivalima, retrospektive u Parizu, Njujorku, Los Anđelesu. Iznajmljuje kuću u Parizu, čest je gost gej barova u Njujorku. Postaje kultna ličnost.
Njegov specifičan način života, otvoreno propagiranje homoseksualnosti, skandali, javni nastupi i samosažaljenja, obezbedili su Fazbinderu stalno prisustvo u medijima i u Nemačkoj. Njegov rad su kod kuće počeli ozbiljno da shvataju tek kada je strana štampa počela da ga uzdiže u nebo i da ga proglašava za genija.
Pomak u njegovoj karijeri bila je saradnja s iskusnim producentom u Zapadnoj Nemačkoj - Peterom Marteshajmerom. Pod njegovim uticajem, Fazbinder još snažnije se bavi Nemačkom i njenim problemima.
Tada snima svoju najpoznatiju posleratnu trilogiju o Nemačkoj: Brak Marije Braun, Lola i Veronika Fos.
Za film Veronika Fos dobija Zlatnog medveda u Berlinu 1982. godine.
Kao vrhunac karijere, mnogi svetski kritičari smatraju petnaestodelnu TV seriju Berlin Aleksanderplac koja je dobila loše kritike kod kuće.
Fazbinder je bio i motor i srce Novog nemačkog filma. Njegova iznenadna smrt simbolično označava i kraj jednog od najzanimljivijih i najuzbudljivijih trenutaka nemačkog filma još od 1920. godine.
Rainer Werner Fassbinder 31. maj 1945. - 10. jun 1982.