"Društvo bez zajedničkih dobara je kao nebo bez Sunca."
Barbara Unmussig
Vorstand der Heinrich-Böll-Stifftung.
Drugi jedan citat koji je predhodio ovome pokazuje koliko je današnje društvo privatizujući sve i svašta, a osobito ljudske živote postalo neprirodan balast za ljude i prirodu.
Et quidem naturali jure
communia sunt omnium haec:
aer et aqua profluens et mare
et per hoc litera maris.
CODEX JUSTINIANI (535 N.E.)
Ono što se u tradiciji nazivalo res communes, a u našim vremenima nazvano, opšta, ponekad javna dobra, je prosto naprosto uzurpirano jednostarnim (može se reći ludačkim) zahvatima retadrdiranog ljudskog razuma, a za "dobro" Tržišta organizovano kao res privatae, i preko Kapitalističke države reklo bi se na kašicicu davano u vidu res publicae, a ako još nije privatizovano ili u potpunosti potisnuto iz kratkog pamćenja retardiranog ljudskog uma.
Ova dobra (res communes) su u našim vremenima postala "NIČIJA" ili res nullius, dakle bez titulara jer je sve podložno profitu i kapitalu kao glavnim pokretačima, tzv. novog svetskog poretka u kome će uskoro i cela okolina planete zemlje čitaj cela vasiona, biti podeljena na "vlasnike" onoga što nije "ničije"(?).
Zadnji poznati primer o kojem je diskutovano na ovom blogu je Park u Beogradu, čini mi se koji je "neko" od suludih i sveprisutnom gramzivošću opsednutih novokomponovanih "vitezova" kapitalizma, nasilno hteo da prisvoji uz živu saradnju (korumpiranih) državnih službenika jer isti park nekim od "službenih" akata je postao res nullius i kao takav sa karakteristikom Ničiji je odmah postao meta nekog od onih koji se zalažu za privatizaciju (ima ih i na ovom blogu) svega što postoji jer se sa takozvanim ničijim, niko ne brine, pa eto tako onda "vrednost" propada (?) a društvo gubi.
Nije daleko (negde se već praktikuje) dan kad ćemo plaćati osim drumarine, porez na vazduh (može i koncesiona prava nekom privatniku) koji će se svesrdno "brinuti" o kvalitetu istog vazduha i njim upravljati kao "dobar domaćin" pošto društvo to nije u stanju jer rečeni vazduh spada u res nullius po tumačenju novokomponovanih "boraca" za svoje džepove a našu (ako se ovako nastavi) katastrofalnu sutrašnjicu. Vaš izlet u vazduh se već naplaćuje za neke destinacije i po € 200 od strane aerodroma Nikola Tesla, a za koje pare osim po kvalitetu mršavog, bolje rečeno nikakvog (i ranije pružanog servisa) rečeni aerodrum (namerno drum) vam ne pruža apsolutno ništa, što nije i ranije pružao dok rečena Taksa nije uvedena. Priče o sigurnosti putnika ne piju vodu.
Sa morima i okeanima je stanje stvari još daleko gore, i nije daleko dan kada će uz pomoć "tehnologije" mora i okeani ostati bez ribe a umesto nje oko 2040 će plutati kvalen (na srpskom čini mi se sipe) koje nemaju prirodnog neprijatelja. Naravno da mora i okeani spadaju u ovim vremenima u res nullius nije potreban dokaz pa se kao o ničijem dobru "brinu" ribarske korporacije ili zadruge (ove zadnje postaju iznimka) koje vide samo profit, (na stvaranje profita su naterane društvenim odnosima), jer bez istog sledi Smrt u vidu stečaja, pravo jačega i prilagođavanje na (tržišnom) delu, uz prigodnu primedbu da "prirodna selekcija" ovog puta vodi u kolektivnu smrt i same ljude koji zavise od "darova mora" koji su naravno od res communes postali zahvaljujući "nevidljivoj" božanskoj ruci Tržišta, pretvoreni u res nullius, i kao takva postaju "vlasništvo" po principu "ko pre devojci, njegova i devojka."
Jezik recimo spada u res communes, a šta se sa njim dešava vidimo od kada je nastala pomama za prisvajanjem onoga što je zajedničko ili kako interpretatori i"vitezovi" borci Svete privatizacije i "nevidljive ruke tržišta "vole" da vide NIČIJI, pa se po miloj volji može prisvojiti i postati njihovo NEOTUĐIVO DOBRO.
Nauka i Znanje, je isto tako, zajedničko ljudsko dobro svih ljudskih bića na ovoj planeti, koja je stvarana vekovima i sve je bilo u redu dok se nisu pojavile "nevidljive" šape tržišta, kapitala i profita a pomrlim generacijam oduzeto pravo intelektualne "svojine" i prenešeno na korporativni kapital, koji naravno prema "mudrim" razmišljanjima promotera "bolje" upravlja sa ovim nekada res communes, koji je u sveopštoj zbrci pretvoren u res privatae. Uvidevši da ovo vodi u propast kako nauke (nadgradnja znanja je posledica nauke i iskustva) tako i sveukupnog ljudskog društva, 2004 doneta je u Berlinu Deklaracija (Berliner Erklärung) o takozvanom Open Access javnom pristupu ovim dobrima i tako pokrenuta borba protiv privatizovanja Znanja i Nauke, naravno na veliku žalost i protivljenje "Vitezova" Nevidljive Ruke Tržišta, kojima je jedino stalo do punjenja njihovih džepova i porobljavanja ostatka ljudskog društva, od strane Korporativne Sreće (Pursuit of Happeness, za nekolicinu bogatih). Ova slobodno se može reći Revolucija koju su pokrenuli i nose Producenti Znanja će svakako biti nastavljena na drugim poljima ljudskog života i organizacije. Oni kojima ova Revolucija ne ide u račun su upravo isti oni koji bi da privatizacijom vekovima stvarane Kulture Zajedničkih Dobara (investitor i producent je čitavo ljudsko društvo), osvoje pozicije glavnog Faktora ljudskog društva a kako Faktori na kraju prolaze i gde završavaju, videli smo u Srbiji.
Demokratija bazirana na principu privatnog vlasništva se svodi na privatizaciju rada, sadašnjih a osobito bivših generacija, koje svoj glas (još) nisu u stanju da dignu protiv privatizovanja čitaj porobljavanja vrednosti koje su one same stvarale i predale svojim naslednicima (celo ljudsko društvo) obogaćeno njihovim doprinosom. Da sadašnji privatizatori nasilno otimaju tuđi rad i vreme investirano u isti, prisvajajući ono što je nasleđeno od strane društva kao celine, i predstavlja res communes, nije potrebno dokazivati. Da ovaj divljački nastup, koji se prodaje (kao magla) u "ime boljeg upravljanja privatizovanim dobrima" šteti celom čovečanstvu, takođe nije potrebno dokazivati bilo kome ko je naučio da misli i upotrebljava glavu u onom smislu u kojem je ista i namenjena.
cerski
Iz nove serije. "Creative Commons"
P.S. jedan od najboljih primera kreativnog zajedništva (u borbi protiv nesuvisle grabeži privatne nemani) je svakako i Linux OS koji u naše vreme daje pozitivniju sliku o stanju u ljudskom društvu, i pokazije da još nismo u potpunosti podlegli sumanutosti privatnog kapitala i privatizacione obmane.
Da je svaka generacija moralno obavezna da iza sebe ostavi bolje stanje od pređašnjeg, se svakako ne odnosi na unuke, sestriće, bratance, švalerke i rođake nekog privatnika koji se u naše vreme smatraju uspešnim, već na celo društvo. Naše generacije će zahvaljujući svom nečinjenju ostaviti pustoš zahvaljujući divljaštvu, pohlepi, gramzivosti varvarizovanih pojedinaca koji u naše ime i za svoj račun upravljaju društvom.
U sledećem tekstu: neispunjen princip obeštećenja društva ili kako su pojedinci nasilno prigrabili res communes, a od obećanih obeštećenja putem "Tranzicije" (u Srbiji i drugde) nije bilo ništa. Princip u Srbiji "Sve Čiči."