U Srbiji je loše stanje, vrlo loše stanje. Skoro svako koga poznajem, a da ima mogućnosti, bilo intelektualnih bilo finansijskih, razmišlja o odlasku, ili barem, o slanju dece u inostranstvo na školovanje, po mogućstvu bespovratno...
Jedan od najilustrativnijih primera je taj da vam režim u Srbiji, nebrojenim dostupnim sredstvima maspropa; digresija, recimo, ubacujući u vaše sisteme svesnosti samo jednu jedinu, malu reč, i uz neprekidno mantričko ponavljanje dok ne postane deo vašeg rasuđivanja, kraj digresije; ispira mozak da je dobro (za otadžbinu) imati decu. To u velikoj meri jeste tačno, međutim ono što režim u Srbiji previđa jeste da srpska deca vole da piju mleko, a mleka u državi nema, ili u sramotnoj meri, ima ga po skandalozno visokim cenama.
Postoji još puno takvih primera, imate ih podosta u potpalublju, i na drugim mestima na portalu, pišu ljudi o tome, svako sa svojim idejama i predstavama: da li je to pitanje ulja, pitanje drastične razlike za cenu rada u privatnom u odnosu na onu iz državnog sektora, da li pitanje smeštanja iste one dece s početka, što nemaju mleka da piju a vole ga, bezobraznici mali, u obrazovne sisteme u kojima nema dovoljno mesta za sve njih. Neka deca su važnija od druge. Ili je pitanje zamrznutih plata u državi dok evro ili inflacija divljaju... i sa svim ovim nasušnim egzistencijalnim pitanjima idu pitanja pojačane nervoze dok posmatrate kako partiokrate rabe vašu zbilju, pitanja stresa zbog nedostatnih prihoda, pa i mnogobrojnih, nimalo benignih oboljenja koja dolaze kao posledica nemirnog života...
... to je iznutra posmatrano.
Spolja posmatrano, u lepom ambijentu kafea, uz podnevni espreso i blago jesenje sunce, uz prijatnu house ziku, okruženi urednim alejama i egzotičnim drvoredima, sklapate International Herald Tribune, današnje izdanje, u kojem ste upravo pročitali kako zapadni lideri tapšu po ramenu istočnog ali prozapadno orijentisanog lidera zbog uspešno sprovođenih reformi i utiranja ispravne trase tranzicionog sistema. Ono jeste, osvrnuće se tekst, neki ljudi unutar tog sistema vrlo, ali vrlo loše žive, ali to je neminovna cena toka reformi. Sklapate novine i izlazite u prozračan dan, odagnavajući kao iluziju nejasnu pomisao punu bespokoja i brižnosti.
...