Zasedanje Generalna skupstina Un je tu, iza coska, samo sto nije pocelo. Sve su glasnije spekulacije da se ovo troje mogu naci za istim stolom. (odvojeni susreti sa Baronesom garantovano)
No Srbija, kad je vec prihvatila pregovore, i kad kao i EU, porucuje:”Pregovore sto pre” treba da povuce najtezi, najkomplikovaniji potez odmah. Da preuzme inicijativu, zbuni protivnika, i zabije gol.
Susret Tadic-Taci. I to u zgradi Ujedinenih nacija. Pred citavim svetom.
Bez obzira bilo to sad u Njujorku, Briselu, Pristini, Beogradu, bice to kraj jedne ere na Balkanu.
Bice to kraj bolnih zabluda Srbije, koje kad je rec o Kosovu, traju mnogo duze i od Milosevica, Djindjica, Tadica, Broza, Kraljevina SHS.... Bice to i kraj bolnih zabluda Kosovskih Albanaca o velikoj, ujedinjenoj Albaniji, od juga Srbije, Kosova i Severa Makedonije. Jer, docice dan kad nece biti granica, i kad ce se EU graniciti sa Irakom.
Srbija, kako rece jedan blagonakloni stranac na predavanju, nikako da nadje nacin da prevazidje proslost.
Srbija stalno zivi u proslosti, nikako da je prezivi, prevazidje i okrene se unapred.
Sad je pitanje svih pitanja: "Gde je Draza, il Draza bio protiv Nemaca ili ne?".I tako Srbija stalno okrece glavu unazad, te tako usinutog vrata, ne vidi bas najbolje put ispred sebe.
Veliki zalogaj ima Tadic da proguta, verovatno ce njemu biti najteze da sedne preko puta Tacija, Proklece ga mozda duse nestalih Srba na Kosovu, ali ce ga mozda u buducnosti proganjati i duse novorodjenih Srba, koje ce ga proklinjati za ono sto nije uradio, kad je mogao.
“Ako uzmes, pokajaces se , ako ne uzmes,pokajaces se”. rekli bi ljudi.
Ali, kako rece Bosko Jaksic, jedan od najboljih, ako ne i najbolji kolumnista na ovim srpskim prostorima, jedno je biti politicar, jedno je biti predsednik, a jedno je biti drzavnik.
Politika je surova stvar. Secam se kad sam bio svedok izbacivanja Jevreja sa zapadne obale, radio je to isti covek, koji je ta naselja i gradio.
Taj isti politicar Ariel Sharon je posle 15 godina rusio ono sto je tada gradio. Nisu ga u Izraelu voleli zbog toga, ali je dobio podrsku naroda. Sta mu njegova stranka i jos neki nisu radili, bacali najteze kletve, pokusavali da ga sruse u stranci i parlamentu. Ali sve je tad politicki preziveo. A Sharon je rekao samo istinu:” Izrael je demokratska drzava, Izrael mora da bude drava makar i na jednom kvadratnom metru, Izrael mora da ima arapske poslanike u svom Parlamentu, ako smatra Zapadnu obalu i pojas gaze za svoju teritoriju, ako je tako , Jevreji ce biti manjina u svojoj drzavi za 50 do 100 godina., Da li to zelite”. I narod mu je dao podrsku.
Boris Tadic sad nema nazad. Zakoracio je u nesto, sto, ako hoce da bude drzavnik, mora da nastavi. To ukljucuje i susret sa Tacijem.
Presecanjem i skretanjem istorije postaje se drzavnik.
Drzavnik ima viziju.
Ako ce ovi potezi da donesu mir na Balkanu, vredi zrtvovati status politicara za status drzavnika. Na duge staze. Istorijski kompromis Srpskog i Albanksog naroda na Kosovu je tu, iza coska. Obe strane ce morati da se odreknu mnogih stvari. Pojedini politicari sa obe strane ce nestati. Vele mi da se u Pristini sve vise vide automobili sa BG,NS tablicama. Kao sto je nekad devedestih bilo cudo videti hrvatske tablice po gradovima Srbije, tako ce i po sistemu “svako cudo za tri dana” da se naviknemo na kosovske tablice po Srbiji.
Kosovo ekonomski ne moze bez Srbije, Kosovo se snabdeva iz Srbije, Srbi sa Kosova treba da udju u Kosovske institucije i dobiju pravo veta. Ako postoji u Bosni, zasto ne bi na Kosovu.
U politici, kao i u zivotu, bolje prolazi onaj ko ima inicijativu. Srbija i Tadic je sad imaju. Bilo bi glupo da se ta prednost izgubi pred golom.
A Oslo, ne bih se iznenadio ni najmanje.
Baronessa bi se tu nasla, ni kriva, ni duzna, po onoj " to be in the right place in the right time"
PS: I da dodam ono sta sam jedared izjavio u "Utisku nedelje"-"Ja nemam problem sa spoljnom politikom Srbije, ja imam problem sa unutrasnjom politikom Srbije", ali to je vec druga tema, tek one, 2012 godine.