Teško je početi iz početka, ali je objasniti Srbima, najlakše. Antički tragičari su bili mala deca za srpske mazohiste današnjice. Sve je počelo još krajem 2008. godine, kada je Rukometni savez Srbije dobio organizaciju EURO 2012 za rukometaše, a u Nišu i rukometnom svetu se pojavila inicijativa da grad, „rukometni bastion", dobije novu dvoranu, koja će zameniti 40 godina stari „Čair", u kojoj će igrati srpski rukometaši 2012. godine. Ona je (very) simbolično, turizmološki, u slavu „hleba i igara", trebalo da se nazove „Car Konstantin", po utemeljivaču hrišćanstva, rođenom u drevnom Naisusu.
Ipak, za „spoljnu politiku", „Car Konstantin" je još uvek u opticaju (i bio je prethodne dve godine sa egzaktnim terminima za „prvu lopatu"), bez obzira, što on mora biti izgrađen u roku od 14 meseci (EURO 2012 se održava od 19. do 31. januara). Pre nego dam kratak „Press Cliping", vredi upoznati neupućene u javnu licitaciju, koja ulazi u treću godinu. Još aprila 2009. godine, svetlost dana je ugledao projekat po kome bi nova hala „Car Konstantin" imala kapacitet od 5200 mesta (6100 za odbojku i košarku) za rukometne potrebe, a kada se, posle par meseci, doznalo da će „biti para", termin „hale" je, brže-bolje, zamenjen „arenom", koja bi mogla da primi deset hiljada gledalaca (projekat je sa šest miliona EUR „skočio" na 11,5)...
„Terasasto ludilo, barovi i ostalo"
U planu je da Nišlije, do početka EURO 2012, dobiju savremenu multifunkcionalnu Arenu "Car Konstantin", čija izgradnja će početi na proleće sledeće godine. EKAPIJA
- Ova višenamenska hala biće kapaciteta od 9 do 10 hiljada mesta, što zavisi da li će se igrati rukomet, odbojka ili košarka i da li će biti postavljene teleskopske tribine koje imaju 1.700 mesta. Verovatno je hala jedinstvena zbog toga što su tribine terasasto postavljene. One su podeljene vip ložom koja ima 530 mesta, posebno stepenište i bar - kaže Dragan Dimitrijević, pomoćnik direktora Direkcije za izgradnju Niša. (9.12.2009)...
Kako je hala od šest hiljada kapaciteta, preko noći narasla u arenu sa deset hiljada sedišta? Ko je taj dežurni megaloman, koji je rešio da u gradu u kome sport i privreda grcaju u nemaštinii sniva svoje grandiozne arhitektonske snove, sada više nije ni važno. Važno je da je ta priča o 35 hiljada kvm prostora, pokrenula priču i oko nekih šest ari zemljišta, nerešenog vlasničkog pitanja, pa se sve tako uvezalo, da se nikada ne razveže. Narod je već počeo svoju bitku po forumima i socijalnim mrežama između „Cara Konstantina" i „Niške Arene", a onda je sistemom beogradskih „crvenih telefona" neko „risajzovao" priču na pet hiljada kapaciteta i vratio sve u realnost. Ipak, rok - decembar 2011. godine se nije dovodio u pitanje...
Mesec dana kasnije, direktor Direkcije za izgradnju Niša, Branislav Jovanović, „Radovi mogu da počnu"....(20.1.2010) BLIC
Direktor Direkcije za izgradnju grada Niša Branislav Jovanović kaže da je posredstvom Ministarstva omladine i sporta, Evropske investicione banke i Nacionalnog investicionog plana obezbeđeno šest miliona evra za izgradnju ovog sportskog objekta, da je urađen i glavni projekat i da radovi mogu da počnu.
- Čeka se samo da nadležne gradske uprave izdaju potrebne dozvole da bi se raspisao tender za izvođača radova i počelo sa izgradnjom. To bi, ako sve ide po planu, moglo da bude već u aprilu. Hala bi trebalo da bude završena do kraja 2011. godine kako bismo spremno dočekali Evropsko prvenstvo u rukometu koje će se 2012. godine igrati u Nišu, Novom Sadu i Beogradu. Izgradnjom ove hale Niš se vraća na mapu vrhunskih svetskih i evropskih sportskih događaja - objašnjava Jovanović.
Ništa...
Posle šest meseci „praznog hoda", oglasio se i gradonačelnik, Miloš Simonović „Nema dileme - Krećemo u avgustu" (15.7.2010)
- Ne postoji dilema, da neće da budu izdvojena sredstva i da bude sklopljena finansijska konstrukcija. Obavljeni su razgovori sa nadležnima, a to će potvrditi i nova uredba Vlade Srbije. Krajem leta, tačnije sredinom avgusta, kreće se sa izgradnjom hale "Car Konstantin", za 5.000 mesta, na već predviđenoj lokaciji - kaže gradonačelnik Simonović.
I tako, završilo se leto....
Kada se moralo sjahati sa jednog megalomanskog projekta, povici sa tribina lokalnih navijača „Meraklija" da „Nišu treba novi stadion", došli su kao poručeni. Sada se javno preko lokalnih "Narodnih novina" prepucavaju lideri dve vodeće lokalne stranke o tome - "Šta Nišu treba?". Kampanja je počela. Rekonstrukcija stadiona "Čair" (košta duplo više od nove hale) za Radnički (izvinite, "Real sa Nišave"), koji igra treću fudbalsku ligu i trenutno se nalazi u štrajku, ali je i najveća "sportska slabost" juga Srbije, očigledno je najbolji predizborni adut. Fudbal, kao opijum za narod, uvek je atraktivan, čak i kada fudbala nema. Kao treća stvar, od koje se državi potrebuju novci, navodi se obnova Muzeja. Za svakoga po nešto. Stadion za one koji žive u vremenu EI Niš televizora i veruju u to da će prekosutra (možda baš te 2012-te, na tridesetogodišnjicu od čuvenog polufinala Kupa UEFA sa HSV-om) gledati Radnički na B92 u Ligi Evrope, kako ruši Napoli i Fejenord. Halu za one, koji bi da se lepo obuku, budu viđeni i osete se građanima Evrope, dočekujući Evropu u "Car Konstantinu" tih januarskih dana 2012. godine, a Muzej, za one koji baš i ne mare za sport ("Lepše je sa kulturom"). Sve su to glasači, samo je problem što nema novca za sve...
No, vratimo se hali, od koje je sve ovo i počelo. Sredina je oktobra. Za ašov je zemlja sve tvrđa. U opštoj besparici, najviše uspeha imaju oni „obor-knezovi", koji bi da, umesto svega, naprave jedan ogroman kazan, pa skuvaju vojnički pasulj i nahrane svu sirotinju u Nišu i okolnim selima. Za halu, najverovatnije, nema više vremena. „Beogradska Arena" se gradila 15 godina, a poslednja dva „velika projekta", „Smederevo" (11 godina) i „Kristalna dvorana" u Zrenjaninu (srpski rekord - 20 meseci), govore da bi izgradnja hale u Nišu do decembra 2011. godine bila ravna plasmanu Radničkog u počivši Kup Uefa, osim ako ne uračunamo ove dve prethodne godine „izgradnje" na rečima? Što se rukometa tiče, jedina alternativa je da se dve grupe EURO 2012 igraju u „omraženom Beogradu" (ostaju Novi Sad i Vršac), jer nijedan drugi grad u Srbiji ne ispunjava sportske i ostale standarde. Nišlije, ovoga puta, nije vam Beograd kriv...
Od rimskog cara Konstantina, sve do danas, minimum održivosti sistema jedne države, bio je upravo postulat "hleba i igara". Zato se svaki put uplašim, kada osetim da država više nema snage, želje ili interesa da nam obezbedi i hleb, i igre.
To znači da smo postali totalno bezopasni kao masa, društvo, mnenje, rulja, toliko, da se "aparat" više ne plaši naše dokolice i stvari, koje možemo da uradimo, ako smo dovoljno svesni.
S druge strane, možda ovo više i nije država...
Izaberite...
Nišlije.
"Sačekaće Konstantin da mu se poklone oni koji će umreti"