Društvo| Gost autor| Ljudska prava| Na današnji dan| Život

25. novembar

udruzenje_roditelj RSS / 25.11.2010. u 15:03

gost autor:  mr Dragana Ćorić

 I smerna i aktivna i nalik na hobotnicu jer radi hiljadu poslova i ponekad besna i tužna i očajna i nervozna i majka i drugarica i ćerka i sestra i tetka i bratanica i komšinica i koleginica i daleka rođaka samo ne više sa sela nego iz neke od zemalja u EU...uvek i u svakom slučaju, bez obzira koju društvenu ulogu da igra, ona je uvek, na kraju svakog svog dana - samo ŽENA.

Da li znate ko su Minerva Argentina, Patria Mercedes i Marija Tereza? Nisu glumile ni u jednoj od poznatih telenovela, sem u onoj-životnoj.

Ovo je priča o njima. Možda je nekome ostala nepoznata.

 mariposas_mirabal-56f64.jpg

Poticale su iz bogate porodice u Dominikanskoj Republici.

Kraj je 50ih godina prošlog veka i na vlasti je diktator Rafael Truhiljo. Otac porodice, zbog neslaganja sa aktuelnom politikom terora, gubi prvo svo bogatstvo, a onda i život.  Tri od četiri njegovih ćerki, se odlučuju na put kojim su, barem u tim godinama, retko žene išle - putem otpora teroru.

Bilo im je dosta nestalih, mučenih i ubijenih prijatelja. Bilo im je dosta tuge, bola i patnje, koje su trpele oni, njihovi bližnji i svi ostali. Pod konspirativnim imenom „Las Mariposas" (Leptirice), tri hrabre sestre Mirabel, su sa svojim muževima postale simbol otpora ovakvom režimu.

Bile su hapšene, mučene, silovane. Njihovi muževi prebijani, hapšeni. Njihove porodice, još više ponižavane, mučene. Ali nisu odustajale, niti ćutale.

Jednog prohladnog popodneva, 25. novembra su se vraćale kući, srećne što su nakon nekoliko nedelja videle žive svoje muževe u zatvoru gde su svakodnevno bili izloženi torturi. To Popodne je bilo poslednje u njihovim životima, jer su ih Truhiljovi vojnici dočekali, na jednom delu puta.  Zaustavili. Isterali iz vozila. Pretukli. Možda silovali ponovo, ne zna se. Ubili, na kraju, najstrašnijom smrću.

Njihova žrtva je bila kap koja je prelila punu čašu.

Šest meseci nakon njihovog ubistva, na diktatora je izvršen atentat, a njegov režim je u potpunosti svrgnut. Međunarodna zajednica, koja se uključila aktivno u ove događaje tek nakon ubistva sestara Mirabel, je sada ponosno aplaudirala narodu Dominikanske Republike.

Naravoučenije ove priče?

Ne očekujte da će pomoć od spolja, u slučajevima nasilja doći blagovremeno. Statistika,  a i običan život oko nas nas demantuju u tome svakog dana. Kao što je ceo svet znao za Truhiljov diktatorski, ubilački i progoniteljski režim i samo ćutao na to, mi, ljudi danas smo skloni da ćutimo na svaku pojavu nasilja - jer - znate zašto? - to nije naša stvar, ne dešava se u našoj kući...

E, dešava se!

Nije li i Džon Don davno rekao, a Ernest Hemingvej istu tu misao, stavivši je u roman „Za kim zvona zvone", učinio besmrtnom: "smrt svakog čoveka umanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom"?

Dešava se da, ako ne reagujete na nasilje prema drugima, neće onda biti nikog da reaguje na nasilje prema Vama.

Prepoznajte nasilje.

Nije uvek fizičko. Iako je najčešće.

To je i ona ruka, koja ostane u vazduhu, kao u šali podignuta prema Vašem licu.

To je ona ružna reč koju dobijete umesto „dobro jutro, draga".

To je ono mrštenje na svaki ručak koji napravite.

To je i svaka psovka koju dobijete jer ste prošli ispred televizora sa usisivačem, baš kad je hapoel postigao svoj prvi gol i tako Vašem dragom uništio jedinstvenu priliku da se koančno obogati na kladionici.

Nasilje prema ženama je svakodnevnica.

Čine ga muškarci, ali i Žene. Žene, čak, mogu biti i surovije. Kažu neki psiholozi i psihijatri - da je u pitanju borba za mesto Alfa ženke. Nije bitno, iskreno, šta je u pitanju, već da tu postoji - nasilje.

Šta treba da radite? Budite sestre Mirabel.

Prijavljujte nasilje.

Borite se protiv njega.

 Borite se protiv te nemani koja Vas, i njih, i sve nas, guta.

Ali nikako kao pojedinac. Jer ne želimo da okončate kao sestre Mirabel.

Datum njihove smrti je prograšen za početak globalne kampanje „16 dana ženskog aktivizma u borbi protiv nasilja and ženama".

Dovoljno je za početak znati, šta može krajnja posledica, ako to činite same ili ćutite.

Rekonstrukcija Ženski fond, Mreža Žene protiv nasilja, Autonomni ženski centar i Feministički putujući karavan, obeležava danas 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama u Srbiji, društveno angažovanim performansom o seksualnom zlostavljanju žena: "Moje telo moja teritorija",  na Trgu Republike u 15h



Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

antioksidant antioksidant 15:14 25.11.2010

.

Biljana 77 Biljana 77 15:28 25.11.2010

Tužno

Postoji i teorija po kojoj su sestre ubili Truhiljovi protivnici, ne bi li izazvali reakciju unutar i van zemlje protiv njega. U svakom slučaju to ne umanjuje njihov značaj.

I da... nasilje nije samo u porodici i na poslu. Žene se u Srbiji sa verbalnim ponižavanjem i nasiljem suočavaju tamo gde bi trebalo da budu najzaštićenije, na porođaju i u porodilištu. Ko o čemu...
vojislav948 vojislav948 15:48 25.11.2010

25. novembar


smrt svakog čoveka umanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom


Zaista poučna priča o potrebi zajedničkog pružanja otpora nasilju nad ljudima i pomaganju ugroženima. Nemojmo okretati glavu tamo gde je neophodna naša pomoć. Moja preporuka za tekst u celini.
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:59 25.11.2010

Re: 25. novembar



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana