Moj grad| Život| Životni stil

Kafana

Inner Party RSS / 27.11.2010. u 19:29
U zivotu vecine muskarca jednom dodje taj momenat kada svaki od nas odabere svoju kafanu. Bude to negde u drugoj polovini dvadesetih, ili prvoj polovini tridesetih kada se umorimo od izlazaka svakog vikenda i odaberemo neko mesto koje nam je najprijatnije i gde se skrasimo na neko vreme. Imati svoju kafanu znaci da imate mesto gde svracate da pitate "Sta ima novo?" a da vas to zaista i zanima. U svojoj kafani vidjate sve one ljude koji vam nisu ni rodjaci, ni kolege sa posla. Tamo svratite i pre podne na jedno s nogu, tamo se zapijete posle posla, tamo izadjete uvece a da to ne morate nazivati "izlaskom".
 

 6040_1181746419033_1089365661_548398_2885628_n.jpg
 

Zeppelin sam otkrio polovinom 2007. U mojim ocima bila je to mala kafana u okviru lokalnog Doma kulture koja je od normalnog sveta bila zaboravljna a jos krajem osamdesetih. Osnovana je negde pocetkom sedamdesetih kao TV Klub - mesto gde ljudi koji nemaju televizor dolaze da pogledaju ondasnji TV program. Sredinom osamdesetih je ova kafana kolokvijalno nazvana Cumez. Bio je to tada najmanji lokal u u nasem mestu koji nije imao nista sem sanka i cetiri stola sa po 4-5 mesta za sedenje, dakle najvise bi mu pasovalo da je na pijaci ili autobuskoj stanici gde postoji princip kratkog zadrzavanja. Posto je mogao da primi najvise nekih tridesetak ljudi, Cumez je perfektno posluzio kao okupljaliste novonastale - ali kod nas tada relativno malobrojne - hard rock/heavy metal/HC punk omladine. Pored toga sto je zavucen u Dom kulture - dakle ne vidi se sa ulice pa nema sanse da neko slucajno otkrije ovo mesto - radi se o lokalu od nekih 30-40 kvadrata koji je sav u jakoj i teskoj drvenoj gradji (sto je znacilo da kada izbije tuca nema se sta potezati, niti sta moze da bude polomljeno) i uvek u nekim tamnim nijansama, crveno-crnim bojama i sa onim klasicnim kafanskim sankom koji ima vitrinu za pivo i sokove sa prednje strane.

TV klub je privatizovan nekako u ono vreme kada su krajem osamdesetih i pocetkom devedesetih pocele da nestaju kafane da bi ih zamenila prava navala svakakvih kafica, bifea, bistroa, diskoteka, picerija i restorana. Teska vremena nisu zaobisla ni ovaj lokal, zbog opste besparice malo ko je zalazio u kafanu. Mozda je najtezi udarac doziveo kada ga je konacno napustila teskometalna omladina koja je tada vec mogla da zalazi na mnoga druga mesta bez da privlaci previse paznje. Zeppelin je ipak opstao kao kafana koja je preko dana bila steciste lokalnih drustveno-politickih radnika - svih onih ljudi koji su radili u  opstini, u opstinskom sudu, u SUP-u, u osnovnoj skoli i gimnaziji... A bilo je to i toplo i udobno mesto za sve ljude iz okolnih mesta koji su dolazili u opstinu da zavrse sta su imali da zavrse. Ipak, svi ti ljudi su Zeppelin posecivali samo preko dana. Nocu je ovo bila pusta i sumorna kafana. Jedno od onih mesta u kojima se igraju sah ili karte, gde je TV glasniji od muzike a kelnerice matore i namrgodjene.

 

Iako sam znao za ovu kafanu u nju nisam svracao. Secam se da sam prvi put zasao u TV Klub u vreme kada je u Domu kulture radio bioskop. Desilo se to tako sto sam isao da pogledam film Ajkula III (Jaws 3D). Posto nije bio za decu, ovaj film se nija davao u prvim projekcijama (popodnevnim) vec samo u onim kasnijim (od uvece pa do kasno u noc). Posto sam navaljivao da pogledam ovaj film, cale je insistirao da ide i on sa mnom, da uvece ne idem kuci sam po mraku... I tako sam ja pogledao neki film u popodnevnoj projekciji i onda sam sacekao caleta da idemo zajedno na Ajkulu 3D (bez onih specijalnih naocara). Posto se on pojavio malo ranije hteo je da popije neko pice s nogu pa smo otisli u kafanu koja je bila na par metara od ulaza u bioskopsku salu. Ja sam pio Koktu a cale neko obojeno pice - dal Vinjak dal Stari brandy ne znam - ali secam se dobro da su ga kao bivseg fudbalera u lokalu svi znali i rado sa njim pricali. Iako mi je kafana ostala u lepom secanju nisam svratio u nju skoro dvadeset godina. Pocetkom devedesetih, sa privatizacijom, TV klub je preimenovan u Janosik, da bi deset godina kasnije dobio danasnje ime Zeppelin

Kao sto rekoh, ponovo sam je otkrio 2007. kada sam konacno izasao iz nekog perioda uzasne depresije tokom koje nisam izlazio nikuda, niti sam imao zelju da vise izlazim ponovo. Bilo je to predivno i veoma toplo leto i Zeppelin se nametnuo kao mesto kuda mogu da odem sa drustvom nakon sto bismo celo vece presedeli u parku locuci nebrojene limenke piva iz obliznjih trafika (koje su radile samo do 21:00). Zeppelin je u to vreme ponovo postao steciste heavy metal omladine koja je par meseci ranije neslavno proterana iz jedne druge kafane gde su gazde procenile da su metalci ipak previse rizicna populacija sa kojom uvek neka frka iskrsne i zbog koje "posten svet" nerado zalazi u lokal. Dakle, Zeppelin je ponovi imao stalne musterije za popodne, uvece i do duboko u noc! Pored toga sto je u veoma kratkom roku ovaj lokal postao okupljaliste divlje horde lokalnih metalaca i pankera, iza sanka se malo po malo poceli da rade "nasi" ljudi. Vremenom je matorim sankerima dosadilo da se bakcu da raspustenom omladinom, obojica su batalila posao i prepustila ga malo mladjim i izdrzljivijim momcima i devojkama. Na zalost ubrzo je nekoliko novopecenih sankera pocelo da pokazuje simptome ozbiljne iscrpljenosti i hronicnog alkoholizma pa je potrajalo skoro godinu dana dok se u lokalu nisu ustalili ljudi koji su imali malo profesionalniji odnos prema poslu sluzenja pica i odrzavanja reda i mira u kafani.

 

 

Posto je ovo definitivno postala moja kafana imam obicaj da odem u Zeppelin skoro svaki dan. Nekada imam periode kada svracam svaki dan, nekada i dva puta na dan (jednom s posla, jednom uvece) a ponekada mi sve to dosadi pa dolazim samo vikendom. Bilo kako bilo, skoro da sam prestao da zalazim u druge lokale i Zeppelin je vremenom postao jedino mesto gde me se moze zateci i videti. Iako je sank mesto kratkog zadrzavanja, i iako se u Zeppelinu za sankom moze samo stajati - dakle nema onih visokih barskih stolica -  ja sam uvek za sankom. Imam osecaj da imam kontrolu dok sam za sankom: vidim sta se desava svuda po lokalu, mogu da pricam sa svima sa kojima hocu, mogu da se pravim lud ako mi neka ekipa u lokalu ne odgovara, a sto je najvaznije, dok stojim znam koliko sam popio, koliko me noge drze i kada je vreme da se ide kuci. Sva sreca ja bar znam da odem kuci,  ova kafana ima mnoge posetioce koji znaju da spoje i po dva dana u njoj. Bas pre par meseci je u lokalu odrzana pijanka koja je pocela u subotu u rano popodne, da bi poslednji gosti iz kafane izasli u ponedeljak ujutro... A kada su doceci Nove godine potraje to i duze!
 
Ipak i pored svega lepog u vezi ovog lokala, u njega dolazim najvise zbog ljudi u njemu. Ljudi koji svracaju u Zeppelin su cudna mesavina. Osobe iz raznih socijalnih slojeva, raznih stepena (ne)obrazovanosti, raznih vrednosnih orijentacija i politickih ubedjenja, mucenici svakojakih licnih osobina i sklonosti. Ipak najveci broj njih su radnicka klasa - gradjevinci, moleri, stolari, poljoprivrdnici i sl.  Oni su pijani vec popodne kada dodju prasnjavi i premoreni sa svojih baustela, fasada, viljuskara i udaljenih parcela. Pored njih ovamo svracaju i skolovani ljudi, najvise ljudi koji rade u prosveti, organima upravljanja, kao i u sudstvu, a neretko svrati i jedan doktor filozofije. Imamo i  umetnike: jednog neshvacenog pesnika depresivca i jednog slikara koji je - zbog svog disidentskog odnosa prema lokalnom slikarskom mainstreamu - na privremenom radu iza sanka.  I na kraju posto se nalazi u okviru Doma kulture u Zeppelin svracaju svi lokalni glumci, reziseri, pevaci i muzicari koji se zateknu da rade u ovoj ustanovi. 
 
Sve u svemu - ovo je steciste ljudi koje ponajvise okuplja ljubav prema picu i prema omiljenoj nam kafani.  Dok ispijamo pivo za pivom, pelinkovac za pelinkovcem, namestaj za namestajem, pricama  i raspravama nikad kraja. Ponekad se desi da svi zacutimo, buljeci u sank ispred sebe i pice u ruci, razmisljajuci o tome gde smo se tacno u zivotu tako tragicno zaj**ali pa smo zavrsili ovako kako smo zavrsili, ali uvek se na kraju otvore vrata i u lokal upadne neko sa necim zanimljivim da nam isprica, neko ko donosi novosti, neko ko naruci novu turu i upita "Sta ima novo?"... I opet kao da sve krene ispocetka. Ne mislim da je ovo mnogo bolje mesto od bilo kojeg drugog, ali kakvo je takvo je - moje je. Pa nek ide zivot ...
 
 
 
 
 
 

 



Komentari (22)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

docsumann docsumann 19:56 27.11.2010

u mojoj kafani

zna da zazvuči ovako



P.S. Eto, čim neko "otvori" kafanu ja budem prvi
Inner Party Inner Party 02:02 28.11.2010

Re: u mojoj kafani

U, da znas da je sludge izuzetno popularan kod moje metal sabrace u Cepelinu. U principu potez doom-sludge-drone je najzanimljivija muzika koja se pojavila u okviru ovog zanra u zadnjih deceniju i po.
docsumann docsumann 16:01 28.11.2010

Re: u mojoj kafani

U, da znas da je sludge izuzetno popularan kod moje metal sabrace u Cepelinu. U principu potez doom-sludge-drone je najzanimljivija muzika koja se pojavila u okviru ovog zanra u zadnjih deceniju i po.


I mnogo je prijemčljivije za ljude koji inače ne slušaju metal, u odnosu na ostale novonastale podžanrove kao što su goredeth ili deathcore. Ok, možda još i nu metal, ali tu ionako trpaju sve i svašta, slično kao nekad u acid-jazz (koji je sem par izuzetaka bio sve sem acid ).

Ma, vidio sam ja po tvojim tekstovima da nas dvojica slušamo sličnu muziku, samo ne mogu nikako da shvatim kako ti je wowenhand bolji od 16 horesepower

ovo je zadnje na što sam zakačio lutajući bespućima audio kosmosa ...

rade.radumilo rade.radumilo 20:57 27.11.2010

Uvek i svugde, za svakog, postoji "Kafana"

Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 21:37 27.11.2010

Re: Uvek i svugde, za svakog, postoji "Kafana"

Ne mislim da je ovo mnogo bolje mesto od bilo kojeg drugog, ali kakvo je takvo je - moje je. Pa nek ide zivot ...


U to ime:

myredneckself myredneckself 23:09 27.11.2010

Re: Uvek i svugde, za svakog, postoji "Kafana"

Šta ima novo?
Ček', ček', kod nas je red - ko uđe zove cugu



Inner party, ti baš znaš da opišeš i dočaraš
myredneckself myredneckself 23:13 27.11.2010

Re: Uvek i svugde, za svakog, postoji "Kafana"

I... da, ja kad uđem u moju kafanu odmah volim forcu, brzinu, frku, pa onda posle polako...



Edit:
U zivotu vecine muskarca jednom dodje taj momenat kada svaki od nas odabere svoju kafanu.

nađe se i po koja žena
štaću, kuću, segmenti lajfstajla
(još uvek jedina žena ovde? ne mogu da verujem)
screwdriver screwdriver 23:39 27.11.2010

Re: Uvek i svugde, za svakog, postoji "Kafana"

Nisi jedina:)
Odličan izbor muzike, mrns, baš kao u mojoj kafani
myredneckself myredneckself 00:29 28.11.2010

Re: Uvek i svugde, za svakog, postoji "Kafana"

screwdriver
Nisi jedina:)
Odličan izbor muzike, mrns, baš kao u mojoj kafani

Stvarno? Odlično
(Sad svi bulje u nas, skrudrajverko, nemoj samo da napravimo nešto što bi moglo da se nazove aksident , što bi rekli skoro svi voditelji na našim TV )
screwdriver screwdriver 00:40 28.11.2010

Re: Uvek i svugde, za svakog, postoji "Kafana"

Samo ti troluj, disidentu:) Aksident, incident, baš se ljepo rimuje :)
A to sa buljenjem je posebna priča ...
Nego, Innere, domaćine, i ti ideš na Ritam nereda u NS, na tzv Koncert uzmimo pare i gotovo?
Šuška se da se Goblini premišljaju
Inner Party Inner Party 02:14 28.11.2010

Re: Uvek i svugde, za svakog, postoji "Kafana"

myredneckself

(još uvek jedina žena ovde? ne mogu da verujem)


Znas kako je ... zena u kafani je ili zauzeta ili izvor nevolja!


PS



00:58



Inner Party Inner Party 02:20 28.11.2010

Re: Uvek i svugde, za svakog, postoji "Kafana"

screwdriver

Nego, Innere, domaćine, i ti ideš na Ritam nereda u NS, na tzv Koncert uzmimo pare i gotovo?
Šuška se da se Goblini premišljaju


Koncert godine mi je jos daleko da bih o tome razmisljao. Svakako pozdravljam ozivljavanje ove manifestacije! Zao mi je sto nema dovoljno novih bendova koji bi mogli da nastupe i opravdaju ime i rejting festivala.
Inner Party Inner Party 02:25 28.11.2010

Re: Uvek i svugde, za svakog, postoji "Kafana"

rade.radumilo


Da, ja u Cepelinu recimo imam status Klifa Klevina.



Inner Party Inner Party 02:31 28.11.2010

Re: Uvek i svugde, za svakog, postoji "Kafana"

Neues aus der Nachbarschaft

U to ime:


Auh kako su mi dosada promakli ti Stramerov solo albumi...

PS

Taj neki engleski pab je sjajno prikazan ovde:



I ovde:


myredneckself myredneckself 11:11 28.11.2010

Re: Uvek i svugde, za svakog, postoji "Kafana"


Inner Party
...ili izvor nevolja!

opet ljute predrasude
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 15:53 28.11.2010

Re: Uvek i svugde, za svakog, postoji "Kafana"

Auh kako su mi dosada promakli ti Stramerov solo albumi...


Znas kako kaze nas narod: If Elvis was king Joe Strummer is god!

Taj neki engleski pab je sjajno prikazan ovde:


Slazem se. A ovo je onda jedan od Onih Momenata:
Milutin Milošević Milutin Milošević 12:29 30.11.2010

Re: Uvek i svugde, za svakog, postoji "Kaf

Kako lepo čuči ovaj Gines na klaviru
miloradkakmar miloradkakmar 12:22 28.11.2010

Ja

sam kafanu izgubio polovinom 90-ih i sad nikako ne mogu da je nadjem.
blogodrug blogodrug 20:54 28.11.2010

Alternativa kafani

Lepo napisano. Ali, meni zvuči kao malodušnost, predavanje svakodnevnici, sklonost depresiji, defetizmu, indoletnosti. Doći u "svoju" kafanu, u poznato "svoje" društvo, utapati razgovor, probleme, brige, razbribrige, razne teme u čašici nekog alkohola, čašici po čašicu i tako svaki dan... Meni deluje kao kad neko u reci počne da se davi, pokušava da pliva, a sve se više utapa u jednu žabokrečinu svakodnevnice, kafanskog ogovaranja, praznih, često puta neproverenih, priča, sticanje navike ka piću a time i utapanja u alkohol... Kuda vodi taj put i stil života? Zar treba reći? Odgovor se nameće sam po sebi.
U nekim društvima nije da ljudi ne idu u kafanu. Ali mnogo više idu u prirodu, u planine, na kamapovanja, u lov, na sportske terene, na različite turističke destinacije, tamo se druže, stiču nova znanja, poznastva, veze, sklapaju nove poslove, proširuju vidike, unaapređuju svoje zdravlje, obogaćuju svoj odnos prema prirodi i ambijentu svog življenja...
Ne bi bilo loše kada bi i mi u Srbiji krenuli tim putem. Sigurno bi više držali do sebe, bolje videli šta smo, gde smo i kuda treba da idemo. Bili bi odvažniji, odlučniji, negovali bi neke vrednosti dostojne čoveka i drugačije percepirali svoju budućnost.
Naravno, ovo je samo jedno mišljenje. Verujem da će biti puno onih koji kafanu posmatraju drugačije. Ja ne smatram da je treba zaobići. Samo sam siguran da ona ne treba i ne sme biti mesto svekolikog društvenog angažmana čoveka.
Inner Party Inner Party 22:37 28.11.2010

Re: Alternativa kafani

blogodrug

U nekim društvima nije da ljudi ne idu u kafanu.


Pa ni u Srbiji ljudi ne idu masovno u kafane, mada je to ipak vise zbog opste besparice, nego zbog zelje za zdravim zivljenjem.

Inace slazem se da je svodjenje drustvenog zivota na jednu kafanu neka vrsta odustajanja od zivota u svom njegovom bogatstvu (sticanje novih poznanstava, odrzavanje optimalnog zdravlja, putovanja...). Ali, ima nas svakakvih!
Milutin Milošević Milutin Milošević 12:30 30.11.2010

Biranje?

Bira li čovek kafanu, ili kafana bira svoje goste?
Inner Party Inner Party 16:05 30.11.2010

Re: Biranje?

Milutin Milošević
Bira li čovek kafanu, ili kafana bira svoje goste?


Ima u tome nesto! Ja i da hocu u neke kafane ne smem!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana