Znam da je u noći slave ošišanih momaka, bogohulno posvetiti pažnju bilo kom drugom sportu, ali mi iz rukometa, već godinama iz „drugog reda“, pokušavamo da svoj sport vratimo na floskulu „stare slave“, pa ću tako večeras uobičajeno štucati na nečije coktanje i negodovanje – Evropsko prvenstvo u rukometu za žene!
Kao čoveka, koji je manje-više od pelena na rukometnom terenu i oko njega, sa loptom, tastaturom ili diktafonom, poražavaju me česte mozgalice prijatelja i poznanika, koji u velikoj većini, ne mogu da nabroje više od tri rukometna reprezentativca, a čak jednu ili NI JEDNU srpsku rukometašicu. Imajući u vidu da su u pitanju mladi ljudi u dvadesetim ili tridesetim godinama, „sportske provinijencije“, često se pitam, ko mi je nataknuo ludačku košulju i u kom to boksu, i u ime čega, sve umornije, godinama lajem, dok ne promuknem i oslepim jednog dana?
No, mazohisti i nepopraviljivi optimisti (kakvih ima još na prste jedne ruke u našem rukometu) , ruku pod ruku, najavljuju Evropsko prvenstvo za žene, koje u utorak počinje u Danskoj i Norveškoj. Iz komentara ću, nadam se, saznati, koliki je procenat ljudi uopšte znao da se ono igra. Budući da je ovo tekst u kome bi trebalo zaintrigirati ljude, koji mogu da nabroje „jednu“ ili pak, ne znaju ni jednu srpsku rukometašicu, probaću da budem što „plastičniji“, bez nepotrebnih detalja. Evropsko prvenstvo se igra u dve zemlje, gde je ženski rukomet, najpopularniji sport na svetu. Dakle, Meka i Medina. Često čujem da ono što je u Brazilu fudbal, to je u Danskoj ženski rukomet. Pa sad, proverite ako možete...
Posle 13 dana takmičenja 16 najboljih evropskih reprezentacija, finale će se odigrati u MCH Areni u Herningu (Danska) kapaciteta 12.500 mesta. Ako se u polufinale plasiraju neke od Skandinavki, što je vrlo verovatno, duplo veći kapacitet bi verovatno pokrio sve one, koji bi to želeli da vide.
Od poslednjih pet finala velikih takmičenja, u četiri su igrale Norveška i Rusija. Samo na prošlom Evropskom prvenstvu 2008. godine u Makedoniji, podmlađene Ruskinje na početku OI ciklusa, izgubile su polufinale od Španjolki, a titulu su ponele Norvežanke. Norvežanke su i OI šampionke, dok su Ruskinje osvojile zlato na poslednjem Svetskom prvenstvu u Kini 2009. godine. Kako stoje stvari, i ove godine je vrlo moguće da vidimo ovakav rasplet (prevedimo ga na duel – Federer : Nadal, uz povremene ispade Đokovića).
Ipak, sva je prilika da se vrhunski kvalitet u ženskom rukometu, poput muškog, sve više rasplinjava, a da će buduća takmičenja biti sve neizvesnija. U borbi za medalje, sebe vide i Španija, Rumunija, Danska, Crna Gora, Nemačka, Mađarska, Hrvatska i Francuska. Zatim ide grupa reprezentacija, koja bi svoj uspeh videla u plasmanu u TOP 12, poput Srbije, Ukrajine, Holandije i Švedske, dok su samo dve selekcije totalni autsajderi – Island i Slovenija.
Evo i grupa:
Grupa „A“
Danska
Španija
Rumunija
Srbija
Grupa „B“
Crna Gora
Hrvatska
Rusija
Island
Grupa „C“
Nemačka
Ukrajina
Švedska
Holandija
Grupa „D“
Norveška
Mađarska
Francuska
Slovenija
(Po tri najbolje iz svake grupe, formiraju dve grupe po šest ekipa – TOP 12, iz kojih po dve najbolje igraju polufinale)
Pre nego što pređem na Srbiju, pomenuću da, kao ni u jednom drugom sportu, na ovom Evropskom prvenstvu, učestvuju čak četiri reprezentacije sa prostora bivše Jugoslavije. To mu dođe 25% turnira. Slična je situacija i u najjačem klupskom takmičenju, Ligi šampiona, gde već godinama među najboljih desetak ekipa svoje mesto nalaze slovenački Krim, hrvatska Podravka i crnogorska Budućnost.
U ženskom rukometu, često prisutnom modelu, da gro jedne reprezentacije igra u najboljem nacionalnom klubu, pridružila se i Srbija (primeri za to su Crna Gora, Rumunija, Norveška, Hrvatska). Tako, većina srpskih igračica dolazi iz šampiona, Zaječara, jedine prave profesionalne ekipe u zemlji sa ozbiljnim budžetom i ambicijama u skladu sa njim. Činjenica da Zaječar nema svoje mesto u Ligi šampiona, među 16 najboljih evropskih ekipa, najbolje govori o šansama Srbije među evropskom elitom.
Malo šta ide na ruku našoj reprezentaciji. Prvo, izuzetno teška grupa, iako na Evropskom prvenstvu nema lakih. Dok na Svetskim prvenstvima, uvek naletite na neki Urugvaj sa kojim možete da istrenirate taj dan, na EURO takmičenjima, a to važi i za muškarce, svaka utakmica je na „krv i nož“. Srbija ima najslabiji rejting u grupi „A“, koja se igra u Alborgu. Protivnice su Danska, Rumunija i Španija.
Danska je domaćin, olimpijski šampion iz 2004. godine, koji posle nekoliko godina stagnacije, ponovo traži mesto u samom vrhu. Za zemlju koja najviše ulaže u rukomet, sve osim borbe za polufinale, bio bi neuspeh. Uz to, prošlog vikenda na pripremnom turniru u Norveškoj, Dankinje su savladale Srbiju 34:21. Iako ovo nije realan odnos snaga, niko posle ove utakmice ne može da bude veliki optimista.
Rumunke su osvojile Svetski Kup (turnir najjačih svetskih reprezentacija) u oktobru. Vicešampionke planete iz 2005. godine, imaju klub – finalistu Lige šampiona iz prošle sezone, iz kojeg dolaze skoro sve najbolje igračice. Ako vam kažem da je nagrada za medalju – dva miliona Eura, da „zlato“ vredi četiri, a da vi i dalje nagađate imena naših reprezentativki, onda vam je valjda sve jasno?
Treći protivnik – hit u ženskom rukometu od prošlog Evropskog prvenstva je Španija. Vicešampionke Evrope iz 2008. godine, oba puta su savladale Srbiju u kvalifikacijama za EUR0 2010 i s pravom mogu to da očekuju i ovog puta. Ipak, ako je red da se „ruše i jači od sebe“, kao i da se prognozira, mislim da smo ovde najbliži trijumfu.
Naše devojke bi trebalo da pobede nekog od ova tri giganta, ali ni dva boda, ne mogu da garantuju neko od prva tri mesta, koja vode u TOP 12.
Ni tradicija ne ide na ruku reprezentaciji Srbije. Na poslednja dva Evropska prvenstva (EURO 2006, EURO 2008) imamo skor 0-6. Dakle, svih šest poraza, iako smo u nekim mečevima bili blizu pobede, takmičenje smo, i u Švedskoj, i u Makedoniji, završavali u prvoj rundi bez bodova.
Najbolja igračica Srbije i trenutno jedina naša rukometašica, koju iz profesionalne deformacije zovem TOP (društvo 20-tak najboljih svetskih rukometašica) igračem je Andrea Lekić. Reč je o srednjem beku slovenačkog Krima, bez koje bi reprezentacija Srbije izgledala veoma siromašno, a sa njom, kao liderom, pokušava da uspostavi autoritet i podigne samopouzdanje pred start sa aždajama. U suštini, za takav mentalni i fizički sklop, kažemo da bi bio uspešan u svakom sportu, kad je već u tako kompleksnom (fizički, tehničko-taktički), kao što je rukomet. Budući da je Andrea, „an example“ za svu onu žensku decu, koja počinju da se bave sportom, nadam se da će neki uspeh reprezentacije u budućnosti, uspeti da njen personaliti približi širokim narodnim masama, kao što je to slučaj sa „teniskim princezama“ ili odbojkašicama. Bilo bi šteta da on ne bude iskorišćen u svrhu pozitivnih primera koje nudimo našoj deci.
Pored nje, ima još nekih igračica, koje bi svoj „lebac“ mogle da zarađuju na „trulom Zapadu“. Tu su Damnjanović, Ćubela, Krpež, Bartošić, a to već radi golmanka, Tomašević, uz povređenu Draganu Cvijić, čiji je značaj za reprezentaciju veliki. Sve u svemu, ne tako mnogo, da bi se suprostavilo svetskom vrhu. No, nadu nam niko ne može uzeti. Ovaj tim je mlad, željan uspeha i tek čeka svoje najbolje dane. Da li će oni doći već sada ili u godinama koje slede, sve do Svetskog prvenstva u Srbiji 2013. godine, ostaje da vidimo.
U Srbiji, okupljena oko našeg sajta – Balkan-Handball.com (naravno, EURO 2010 ćemo pratiti 24 sata dnevno), daleko od pažnje široke javnosti, živi (12 meseci godišnje) mala komuna navijača srpske rukometne reprezentacije za koju smo napravili i ovaj spot podrške.
U svakom slučaju, plasman u drugi krug (TOP 12) bi za ženski rukomet u Srbiji bio veliki uspeh. Za popularnost rukometa u zemlji, gde je svako-malo neko šampion, pa i u avio-modelarstvu, to je minorna stvar i neće doneti ništa.
Tako misli i državna televizija – RTS, koja u Skandinaviju neće poslati svog novinara-komentatora. Ostale medijske kuće, nezainteresovane ili u besparici, takođe, neće imati izveštače iz Alborga. Da skratim, broj srpskih novinara u Danskoj i Norveškoj biće – 0. Tuga.
Koliko god da smo je palili petog oktobra 2000. godine, često kažem, nije dovoljno. Duh ne stanuje u zidovima, već u ljudima. A ljudi ko ljudi, osiljeni, glupi i nepažljivi. Kako bi omogućio svima da gledaju utakmice Evropskog prvenstva, EHF (Evropska rukometna Federacija) je napravio platformu za besplatan Live Stream svih 57 utakmica iz Danske i Norveške. Nažalost, RTS je iskoristio svoje pravo emitera i zabranio mogućnost gledanja utakmica preko interneta! Tako da će ljubitelji rukometa u Srbiji moći da odgledaju tri meča reprezentacije Srbije, a ako se ne izbori plasman u dalje takmičenje, ostaće još telop sa rezultatom finalne utakmice u poslednjim sekundama trećem Dnevnika u nedelju 19. decembra. Da napomenem da i HRT ima otkupljena prava za Hrvatsku, ali nikome iz Zagreba nije palo napamet da blokira internet prenose svih utakmica Evropskog prvenstva sa IP adresa u "Lijepoj njihovoj"!!!
Dakle, svi vi koji volite sport, rukomet, igrači, treneri, navijači, deco, JEBITE SE. Oni su "prozor u svet", tačnije neki mudroserčić iz tehničke podrške podruma u Takovskoj, koji je "otkrio Ameriku" i sačuvao Srbiju od sporta.
On zna šta je dobro za vas.