napisao: Waleed Al-Husseini
crteži: Glynis Scott
prevod: Alexandar Lambros
Jedan Bog je otac - konkretna ličnost (nastavna jedinica iz veronauke, iz školskog dnevnika jedne srednje škole u Šumadiji)
Nekada davno, ljudi su bili kao deca. Nisu znali da čitaju i pišu, nisu išli u školu, nisu čak znali ni da sagrade kuću kao što je ta u kojoj ti sada živiš. Pitali su se otkud pada kiša. Šta izaziva grmljavinu i munje? Bilo je toliko stvari koje nisu razumeli. ALI ....
Posedovali su moć mišljenja. Izmislili su bogove kao svoje roditelje da im pomognu i zaštite ih. Zamislili su ih sa dugim bradama kako sede na oblacima. Zamislili su kako njihovi bogovi rade sve ono što nisu uspevali da shvate.
Ljudi su često izmišljali bogove slične njima samima. Ljudi u Indiji su tamne kože i nose šarenu odeću pa su i njihovi bogovi tamnog tena i živopisno obučeni. Oni jedu i jašu životinje baš kao i ljudi koji su ih izmislili.
Drevne civilizacije širom sveta imale su svoje bogove. Debeli kineski bog jeo je mnogo pirinča. Neki kineski bogovi su nosili svilu i jeli ribu.
U Japanu carska porodica je tvrdila da je u srodstvu s bogovima. Govorili su da su carevi bogovi na zemlji. Kada je njihov poslednji car poražen u ratu ljudi su shvatili da nije bog već običan čovek kao i svi mi.
Kada neka zemlja pobedi u ratu ona često bogove u poraženoj zemlji zameni svojim. Muslimani su primorali druge da postanu muslimani kroz rat i bitke.
Hrišćani su činili isto ali im se taktika vremenom promenila.
Drevni kraljevi su se igrali s bogovima a kada bi im to dosadilo izmišljali su nove a narod bi bio prinuđen da ih prihvati. Ako bi se kralju dopalo kako novi bog izgleda, uvrstio bi ga u svoju kolekciju.
U ta vremena nije bilo automobila i aviona. Većina ljudi nije putovala daleko. Tako da su bogovi još uvek izgledali kao ljudi koji su ih i izmislili.
Neki ljudi bili su baš maštoviti pa su izmislili svakakve smešne bogove. Jedan od njih imao je šest glava, a jedna boginja dvadeset dojki. Neki bogovi su imali i decu.
Svako doba imalo je svoje bogove. Ali, u naše vreme, ljudi su prestali da izmišljaju bogove.
Mi danas znamo zašto pada kiša, grmi i seva. Znamo i mnoge druge stvari. Imamo lekare koji nas leče. Ipak, ideja o bogu još postoji.
Bogovi su baš kao i ljudi koji su ih izmislili. Hrišćani, muslimani i Jevreji veruju u jednog Avramovog boga. Mnogi misle da je to bog koji je uvek dobar ali je on često ljut, ljubomoran i glup a ponekad i podstiče ljude da jedni drugima čine loše stvari kao što je da se ubijaju i drže robove.
Taj bog je mislio da je Zemlja ravna, baš kao što su i ljudi to nekada mislili. Mislio je da može da zaustavi Sunce kako bi dan bio duži. Mislio je da može da sruši jake gradske zidine tako što će dunuti u svoj rog.
Mislio je da kiša pada kroz rupe u nebu, da magarci i zmije mogu međusobno da razgovaraju. Mislio je da može da sagradi kuću u utrobi kita!
Ljudi su mislili da ovaj bog ima sina po imenu Isus. Neke stvari za koje tvrde da ih je Isus uradio su baš šašave. Oni misle da je mogao da hoda po vodi! Isus je mislio da đavoli žive u ljudima i da on može da ih istera i natera ih da uđu i žive u svinjama!! BAŠ smešno!
Jevrejima je bilo zabranjeno da jedu svinjetinu i pored toga što su mislili da je svinje stvorio bog i što su one bile uobičejene u njihovoj zemlji.
Neki su se bogovi međusobno mrzeli i govorili su svojim vernicima da čine to isto. To je dovelo do toga da ljudi međusobno ratuju a neki to i danas čine.
Pošto ima svakakvih bogova ljudi su odlučili da izmisle boga koga niko ne može da vidi. Sve što sada imamo su bajke i sujeverje kako bi opisali tog boga koga niko nikada nije video.
Lako je! Mi smo ih izmislili pa ih mi možemo i zaboraviti. Više nam nisu potrebni. Bićemo srećniji ako prestanemo verovati u njih.
Bogovi nikada nisu bili dobri, gotovo nikada nisu bili srećni i nasmejani. Srećom, ljudi su naučili mnoge stvari. Kako da sagrade bolnice i škole, kako da čitaju i pišu. Ljudi koriste ZNANJE da bi bolje živeli.
Vaše mame i tate su bolji od tih bogova. Oni su stvarni, a ne tamo neka izmišljotina, i oni brinu o vama. Ljudi mogu međusobno da se pomažu i budi dobri jedni prema drugima jer su ljudi.
Mi sada to znamo. I više nam nisu potrebni bajkoviti bogovi.
Srpske škole danas (zemlja nauke i tehnologije?!):