U ovoj godini će se, ili bi trebalo da se, održe popisi u tzv. Štokavskim zemljama, odnosno država gde se kao oficijelni dijalekt četiri jezika koristi štokavski, lingvistički preciznije novo-štokavski. Popis će se održati i na teritoriji UNMIK-Kosovo.
Popis u većini evropskih zemalja nije politički interesantno pitanje. Međutim, u Crnoj Gori mnogi predstojići aprilski popis predstavljaju kao događaj od prvorazredne važnosti, dok je usaglašavanje oko popisa u BIH tema oko koje duže od godinu dana nema dogovora. Popis u Hrvatskoj, svakako, je manje politizovan, ali medijski se najviše aktuelizuje pitanje koliki će biti pad ’’stalno prisutnih’’ Srba u Hrvatskoj. U Srbiji pitanje popisa nije preterano aktuelizovano, dok na teritoriji UNMIK-Kosovo to pitanje ima i političke implikacije, ali sami rezultati, izuzev brojnosti populacije, nisu predmet većih spekulacija zbog njihove izvesnosti.
Naravno, ključno i politički aktuelizovano, pitanje je koliki će biti broj Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori i koliko ima ’’stalno prisutnih’’ Bošnjaka, Srba i Hrvata u BIH.
Pokušao sam da na osnovu dostupnih informacija, koje su, pre svega, recentne ankete javnog mnjenja za Crnu Goru, rezultati izbora za BIH, etnička struktura osnovaca za Srbiju (Vojvodina), promene političkih stavova koje utiču na nacionalnu svest (npr. kod Roma, Vlaha, Crnogoraca), kao i nivo migracija u svim zemljama, procenim etničku strukturu koju bi mogli da pokažu popisi 2011.
Posmatrano na nivou država očekivano je da procenat Srba u Srbiji iznositi oko 85%, dok bi sledili Mađari sa 3,5% i Bošnjaci (sa Muslimanima) sa oko 2% (u Vojvodini udeo Srba će se kretati oko 70%, a Mađara oko 12,5%-13%). Takođe, može se očekivati i izvestan rast broja Roma i Vlaha. U Hrvatskoj ne bi trebalo da bude bitnijih etničkih pomeranja osim pada udela ’’stalno prisutnih’’ Srba (na 2,5%-3,5%). Udeo Srba u populaciji UNMIK-Kosovo kreće se oko 5%-7% (120000), i to zavisi od veličine populacije ove teritorije, koju nije lako proceniti. BIH je velika nepoznanica, ali bi se moglo tvrditi da Srbi čine između 35% i 38%, Hrvati 14%-15%, a Bošnjaci blizu polovine stalno prisutnog stanovništva. U Crnoj Gori recentne ankete ukazuju da bi broj Srba mogao biti bitnije nepromenjen u odnosu na popis 2003. (kada ih je bilo 31,99%) ili pak u odnosu na probni popis 2009 (33,4%). Ukupan broj Bošnjaka i Muslimana bi se mogao povećati, pore ostalog i po osnovu visokog prirodnog priraštaja, za nešto preko 1 procentni poen (bilo ih je 11,74%). Udeo Albanca bi ostao praktično nepromenjen (oko 5%), dok bi se broj etničkih Crnogoraca mogao blago povećati. Budući da je u toku snažna politička kampanja (pre svega Srba, Crnogoraca i Bošnjaka) moguće je da će ona u manjoj meri uticati na promenu stavova o nacionalnoj pripadnosti (kada je u pitanju jezik u Crnoj Gori čini se izvesnim, što pokazuju ankete, da bi srpski mogao imati pad, a crnogorski rapidan rast).
Kada je u pitanju teritorijalni razmeštaj populacije po opštinama, uzimajući u obzir etničku pripadnost, paradoksalno je da će tu verovatno biti zabeležene samo manje promene. Npr. u BIH skoro da nema neizvesnosti koja nacija je većina u kojoj opštini na početku 2011 (iako se etnička struktura i nacionalni teritorijalni razmeštaj te zemlje u poslednje dve decenije dramatično promeno). Indikativno je da postoje samo dve opštine u kojima sve tri nacije imaju značajno učešće: Brčko i Glamoč; sve ostale imaju, uglavnom izrazito visoku brojčanu premoć neka od tri naroda u BIH (izuzeci su: Vitez, Žepče, Vukosavlje, Mostar, Busovača, Novi Travnik).
U Srbiji, kao i u Hrvatskoj, mogle da budu detektovane male promene. Moguće je da bi Mađari mogli izgubiti apsolutnu većinu u Čoki i relativnu u Bečeju. Albanci će verovatno i pored snažne emigracije ostati apsolutna većina u Bujanovcu (Preševo, sa preko četiri petine Albanske populacije, nije upitno). Dimitrovgrad će ostati relativno većinski Bugarski kao i Kovačica (Slovaci), dok će ova dva naroda imati apsolutnu većinu u Bosilevgradu i Bačkom Petrovcu. Apsolutna većina Bošnjaka u tri opštine Istočnog Sandžaka će se blago povećati. Na teritoriji UNMIK-Kosovo Srbi početkom 2011. imaju apsolutnu većinu u 9 opština, od kojih su pet novoformirane (Klokot, Severna Mitrovica, Gračanica, Ranilug, Parteš). U Crnoj Gori, po svemu sudeći, verovatno jedina opština gde bi moglo doći do promene etničke većine je Šavnik (videti priložene mape).
Apsolutne i relativne opštinske većine na teritoriji ’’štokavskih zemalja’’2011
(svetle boje su relativna većna, tamne apsolutna; plava boja označava Srbe, žuta Hrvate, crvena Crnogorca, zelena Bošnjake, tamno crvena Albance, zeleno-žuta Mađare, siva Slovake, Bugare i Italijane).