Svaka revizija GDP (BDP-a) u Srbiji poslednjih skoro deceniju smanji njego rast i apsolutni nivo. Ovoga puta je to samo bilo malo mnogo da se javnost ne bi uskomešala. Naime, autori MAT-a su pre pet-šest dana saopštili da je sve ono što smo u toku 2009. (ali i 2008. i 2007. godine) stvorili znatno skromnije nego što se mislilo. Po njihovoj računici pad Bruto domaćeg proizvoda u 2009. iznosio je 6,2% (RZS stidljivo iznosi procenu o smanjenju od 3,9%, posle 3,5% i prvobitnih 3,1%). Istina, stvar ipak nije grom iz vedra neba, jer su ekonomisti sumnjali u procene Zavoda za statistiku. Npr. urednik sajta (makro)ekonomija.org juna 2009. procenio je da će pad BDP biti 6%. Čini se da se, na osnovu drastičnog pada naplate realnog PDV u 2009, koji obuhvata više od dve trećine BDP, može verovati ekspertima MAT-a. Inače, opravdanost novog ’’prihodnog i rashodnog’’ obračuna BDP-a, koja je praksa na zapadu, nije sporna.
Što se tiče precenjivanja BDP, prethodni broj londonskog Ekonomista piše o sličnoj temi: SAD su vrlo bliske Srbiji po tome. Implikacije i nisu tako loše, finansijska tržišta dobro reaguju na lepe cifre, dok korigovani podaci nisu toliko interesantni.
Dakle, vrednost BDP u 2009. znatno je manja od one koja je ugrađena u budžet za 2010, i što je posebno bitno, u projekciju budžeta za 2011. Nova procena BDP za 2009. ukazuje da je Srbija raspolagala sa manje sredstava nego što se pretpostavljalo, pa je udeo javnog duga, spoljnog duga, javne potrošnje i fiskalnog deficita u BDP bio veći.
Međutim, koliko je sve to bitno za građane Srbije danas? Sticajem okolnosti ne puno.
Naime, najvažnija veličina za prosečnog Srbina je procenjena vrednost BDP-a za 2011. jer je na osnovu nje određena visina fiskalnog deficita (140 milijardi dinara, odnosno 4,1% BDP) i posredno javne potrošnje (oko 43% BDP). Prosečnog građanina javna potrošnja zanima jer se iz nje isplaćuju zarade u javnom sektoru, penzije, socijalna davanja...Visina fiskalnog deficita je bitna jer nju nalažu fiskalna pravila, čije poštovanje pozitivno utiče na kreditni rejting zemlje i mogućnost finansiranja investicionih projekata u Srbiji. Udeo javnog i spoljnog duga u BDP opet utiče na kreditni rejting i, samim tim, mogućnost servisiranja obaveza države.
Procenjeni BDP (pre pominjanih korekcija) za 2011. iznosio je nešto preko 3,4 hiljade milijardi dinara, te je fiskalni deficit od 4,1% vredeo 140 milijardi dinara. Međutim, iako bi novi obračun trebalo da pokaže manji BDP, to neće biti slučaj jer će prosečna inflacija u 2011, koja će skoro izvesno 2-3 procentna poena biti viša nego planirana, praktično održati vrednost BDP na nivou vrlo bliskom onome iz date projekcije. To dalje znači, da će i fiskalni deficit, i relativno i apsolutno, ostati približno isti. Imajući u vidu apresijaciju dinara realno je pretpostaviti da bi prosečni kurs mogao biti sličan kao i 2010. (103 dinara za evro). Time uslovljen rast BDP, izražen u evrima, smanjio bi učešće javnog i spoljnog duga u BDP i pored toga što će njihova apsolutna vrednost verovatno blago rasti.
Mogao bi se nametnuti zaključak da nikakvih problema neće biti. Ipak to nije slučaj. Visoka inflacija će se zbog poštovanja fiskalnih pravila preliti na javnu potrošnju (veći nego prvobitno planirani izdaci za penzije i plate u javnom sektoru), te će rebalans budžeta biti neophodan.