Razmisljanje o starenju pocinje relativno rano - kad smo prvi put svesni smrti bliske osobe, zabrinuti pojavom prvih bora oko ociju, kada nismo u stanju da bez posledica probdijemo noc, kada nam telo ne oprasta sto ga ne hranimo, vezbamo i uspavljujemo koliko trazi…
Bioloski, covek je na vrhuncu u 25oj, sa malim individualnim i maksimalno 2godisnjim medjupolnim odstupanjem. Polse 25te, opada lucenje hormona rasta, smanjuje se reproduktivni potencijal, gustina kostiju, kolicina vode u tkivu, visina… Reparacija na celijskom nivou nije vise tako efikasna. Postoje 2-3 tkiva u organizmu cije se celije ne dele: nervno, poprecnoprugasto misicno i primodijarni folikuli jajnika. Ostale celije jos imaju oko 50 zivotnih krugova fore.
Fenomen limitiranog broja celijskih deoba, poznatiji kao Hayflickov limit, je prvi put opisan 1961 godine, a i danas predstavlja izazov za naucnike. Ako bi celiju naterali da se deli vise puta, uspeli bi da produzimo zivot i odgodimo smrt. Onaj ko uspe da izmanipulise smrt neosporno dobija Nobelovu nagradu iz oblasti medicine.
Na celijskom nivou, starenje se vidi kao skracivanje telomere, visoko-repetitivnog dela DNK na kraju gena. Prilikom svake podele celije, replikacija telomere je sve kraca, dok se na kraju ne izgubi kriticna kolicina informacije neophodna za zivot.
Postoje vise raznih teorija o starenju organizma kao celine. 1996 je pod reflektorima bila hormonska teorija koja je uzrok starenja objasnjavala smanjenjem lucenja hormona, sa posebnim akcentom na ulozi hormona rasta (GH) i insulin-like growth factor one (IGF-I). GH i IGF-I su moji stari drugari, sto nikako ne znaci da mogu da vam ponudim besmrtnost. Suprotno ocekivanjima, hormonska supstitucija je u eksperimentima dovela do ubrzavanja procesa odumiranja. Zna se, medjutim, da manje jedinke iste vrste zive duze. Nedostatak hormona rasta i IGF-I izaziva na oko brze starenje, ali ovakve osobe zive duze. GH i IGF-I podsticu celijsku deobu i ubrzavaju nasu jurnjavu ka neizbeznom kraju. Oni imaju znacajnu ulogu u malignoj transformaciji i proliferaciji – drugim recima - u nastanku raka. Sire gledano, svako produzavanje zivotnog veka povecava sansu za nastanak maligniteta.
Dva najcesca uzroka smrti su vaskularne i maligne bolesti. Pojednostavljeno - izbor je – ili infarkt ili rak. Naravno, postoji dosta toga sto mozemo sami da uradimo da ove procese odlozimo, ali cinjenica je da su oni na kraju neizbezni. Za sada.
Na srecu, priroda nam je dala zvecku. Intelektualno i duhovno starenje je mnogo sporije od bioloskog. Ali, ne zaboravite, ni ovo ne pada sa neba!