Zameraju mi moji najmiliji sto u vreme epidemije proliva pisem o korsetu umesto o belom mantilu. Epidemija proliva, izazvana Norovirusom, se javlja u UK svake zime, u manjem ili vecem obimu, kao grip, samo sto ne postoji vakcina, ali postoji pranje ruku (virus se prenosi fekooralnim putem), cemu zahvaljuajem sto, uprkos brojnim bliskim fizickim kontaktima sa obolelim jos nikad nisam i sama dobila, bas kao ni bilo ko od ljudi sa kojima radim. Dozvolite mi da izaberem drugu “belomantilsku” temu – komplementarnu i alternativnu medicinu.
Zahvaljujuci intenzivnom angazovanju princa Charlesa, NHS svake godine potrosi 50 miliona funti na komplementarnu medicinu. Ne mogu a da ne preracunavam koliko herceptina (leka za lecenje uzroka smriti zena broj 1, raka dojke, koji zbog cene do skoro nije bio “na listi” uprkos cinjenici da je vrlo efikasan) za te pare moze da se kupi… Ipak, u Harley Street-u u Londonu postoji citava klinika za komplementarnu i integralnu terapiju na ciju je izgradnju potroseno 8 miliona funti. Neki od “prakticara” su i lekari koji su diplomirali na klasicnoj medicini. Ne postoji podatak koliko se novca u Srbiji potrosi na neklasicnu medicinu, ali cenim da nije malo spram cifre koja se potrosi za klasicnu.
Hajde da prvo definisemo terminologiju.
Klasicna medicina – podleze zakonima trazenja uzroka bolesti, mehanizma nastanka, pronalazenja leka, ispitivanja u laboratoriji, na zivotinajama, pa kroz 4 faze na ljudima (pojednostavljeno: 1 – jedna doza leka se daje zdravim volonterima, 2 – utvrdjivanje farmakokinetike i farmakodinamike, 3 – provera efikasnosti u odredjenoj bolesti i 4 – poredjenje sa postojecim lekovima za istu bolest), strogo kontrolise praksu onih koji se njom bave i sankcionise greske
Alternativna medicina – ne podleze gore definisanim zakonima i koristi se kao iskljuciva alternative klasicnom nacnom nacinu lecenja.
Komplementarna medicina – koristi se kao dodatak klasicnoj medicini, ne postoje jasno definisani zakoni kojima podleze, iako se pokusava. (jedini “soft” dokaz o efikasnosti postoji za akupunkturu, a u UK se priprema osnivanje ekvivalenta lekarske komore (GMC) za komplementarnu medicinu, tako da ce svi koji se njom bave morati da budu registrovani)
Gledala sam skoro na Discovery Channel-u kako je jedan novinar sa posebnim interesom za nauku podvrgao homeopatiju, koja se inace dobija na racun NHSa, ispitivanju. Homeopatija se zasniva na principu da se slicno leci slicnim u velikom razblazenju. Prakticno, ovo podrazumeva ogromno (ne reda kapi u flasi, ne kapi u bazenu, ne kapi u jezeru, ne u moru, nego u svim okeanima sveta) razblazivanje, za koje se pitam kako se tehnickni postize, “aktivne supstance” u vodi. Kada je novinar pitao jednog od bivsih klasicnih medicinara, a sadasnjih prakticara u Harley Street-u, kako on to objasnjava, ovaj je rakao da se “voda” seca sta je u njoj nekad bilo. Kada je novinar ustanovio da se za pripremu homeopatskog leka koristi voda iz vodovoda, onda je pitao prakticara kako to da se voda “ne seca” otpadnih voda iz kanalizacije koje su u njoj bile u daleko jacem razblazenju, “prakticar” nije znao da odgovori.
Da me ne razumete pogresno, ja verujem da je herbalna terapija (npr. caj od nane za grceve u stomaku) korisna, ali po ceni od 0.60 funti za pakovanje od 20 doza, svako moze sebi da je priusti, za razliku od herceptina koji kosta 407,40 funti po ampuli. I sama redovno pijem caj, njuskam razne miomirise, vezbam jogu… iskljucivo za svoje pare.