Milan Nikolić
Nedostaju vam ideje kako da skrenete pažnju na sebe? Želeli biste da se vaš glas odjekne dalje od vaših trenutnih dometa i da, ukoliko je moguće, pridobijete što više pristalica? Ili prosto imate potrebu da olakšate nagomilani bes i nataložene frustracije, ali u javnom prostoru jer ste shvatili da je samo tada lekovito po vaše izmučene živce? Ništa lakše. Jedini uslov je da imate profil na nekoj društvenoj mreži. I malo ekstremizma.
Slučaj profesorke engleskog jezika, Jelene Popović-Ivanović, koja predaje u srednjoj školi u Novom Sadu, savršen je i pouzdan reper za sagledavanje trenutnog stanja nacije zaokupljene kvizom Pogodi ko je Ćoki a onda pristisni taster (ništa drugo do slika našeg odnosa prema zločinima iz prošlosti), najavljenom Paradom Ponosa, barikadama na Kosovu, sumnjivim vakcinama i još sumnjivijim epidemiolozima. U takvoj konkurenciji, profesorka koja se na svom Facebook profilu potpisuje kao Nikita Če Buraška, može da bude tek zvezda nedelje, ukoliko pred naletom nove kvote jezivih, a opet zanimljivih vesti, izdrži i toliko. Pa ipak, rok trajanja je sasvim dovoljan da bismo još jednom sagledali i onako zdušno se zapanjili nad činjenicom u kakvom društvu živimo. Posebno ukloliko se uzme u obzir reakcija Ministarstva prosvete na ceo slučaj.
Na svom profilu, profesorka nije štedela na vatrenosti i stilskim figurama koje bi je dočarale a sve povodom odnosa manjina/većina, društvnih "bolesti" i ugrožne normalnosti:
"Kakav je to projekat na kome se od đaka traži da pišu sastav poznanicima manjina i njihovom uticaju? Volimo različitosti, to je neka tema konkursa. Je.. mi se za različitosti dok se taj različiti izjašnjava kao Srbin. Ako se ne izjašnjava tako, različit je i tačka. Moje lično pravo je da li ću da ga volim ili mrzim"
"Je.. vas vaš projekat o nasilju, debili izopačeni, crknite sa sve tim parama koje ste pokrali za tako debilne projekte kojima zatupljujete narod"
"Manjine nikad ne smeju imati ista prava kao većinski narod! Ovo je naša zemlja, srpska, bre!"
"Nemo' da me neko kritikovao za ovaj status zato što sam profa! Ima da se derem o čemu poželim"
"Kada vam neko ne da prava da budete normalni u Srbiji, odvalite ga, bre, od batina!"
"Jeste, pederi su bolesnici i treba ih se kloniti, ignorisati, zanemarivati i ućutkati na sve načine, jer vrše propagandu bolesti!"
"Je... vas tolerancija, gonite se u pm i vi i vaše pozitivne diskriminacije!"
"Kad vam neko opsuje kevu, neko treba da ih mlatne u njušku, da ih nauči pameti"
Ništa od ovoga ne zaslužuje poseban komentar budući da su sve to poznati refreni godinama prisutni u javnom govoru svih mrzitelja manjina. Meni čak, zbog svoje sirovosti i direktnosti, prihvatljiviji od onih, šatro intelektualnih koji teku po šemi ja nemam ništa protiv, ali. Zvuči nekako poštenije. Profesorka, bez obzira na zvanje, nije štedela reči niti se posebno trudila oko ambalaže za sopstvenu ogorčenost pravima drugih. Pisala je onako da je svi razumeju i da uz svako bre zagreje srca i pokrene gnev istomišljenika. Lajkovi njenih učenika pokazuju da je u tome uspela. Budite opušteni dok su vam deca u školi. U Srbiji, koja se svakodnevno reformiše i kojoj je, kako pre neki dan reče onaj tihi, komični čika što se igra premijera, EU strateško opredeljenje.
Da je to zaista tako potvrđuje i rakcija Ministarstva prosvete: "Škole su dužne da propišu pravila ponašanja za svoje zaposlene, kako u školi tako i van nje. U ovom slučaju direktor škole je taj koji će proceniti da li j profesorka prekršila norme ponašanja i na koji način."
Dakle, stvar tek treba proceniti. Još uvek nije sigurno da li su norme ponašanja narušene. Još uvek nije sasvim jasno bez obzira na trud i rečitost koje je profesorka Če uložila. To će utvrditi direktor. Od njega zavisi. Od toga kakav je njegov odnos prema spornim pitanjima, leže li mu gejevi na srcu ili ne, koliko je osetljiv na govor mržnje, u kakvim je odnosima sa profesorkom. Njemu na volju, bez obzira na zakone, zvaničan stav držve prema diskriminaciji (ovo je smešno, jel'da?), Ustav, srceparajuće i ohrabrujuće tirade političara da i ne pominjemo.
Za sada znamo da je Dejan Erdeljan, direktor Mašinske škole u Novom Sadu, iznenađen i zapanjen. Ali i mi smo to isto svaki dan. I uvek nečim novim. Što ne znači da smo, kao što to direktor obećava, "preduzeli korake" da rešimo staro. Osladilo nam se stajanje u mestu. A i zapanjivanje stvara privid da se nešto dešava i rešava problem nedostatka tema za prežvakavanje. Istomišljnici borbene profesorke sve to mnogo ozbiljnije shvataju. Verovatno će, isključivo zahvaljujući nama, zadržati dozvolu za rad.
*fotografija profesorke sa njenom ličnom "autorskom intervencijom".