IT| Mediji| Politika

Twitter osvaja Srbiju

Strongman RSS / 24.10.2011. u 08:07

Pred izbore 2008 demokrate, ali američke, su bacile veliki deo uloga na onlajn kampanju. U to vreme MySpace je još bio živ, pa je pravio društvo Fejsbuku i Tviteru. I pokazalo se da je taj hrabar potez zapravo bio ispravan potez. recimo od 500 miliona dolara donacija za Obaminu kampanju 400 je sakupljeno onlajn i to 90% su bile donacije od 100$. Kasnije se mnogo izučavalo šta je sve pomoglo Obami i njegovoj ekipi da pobedi starovremskog Mekejna, koji jedva da koristi kompjuter i pokazalo se da je jezičak na vagi bio baš internet i to, verovali ili ne omaleni Tviter. Kažem omaleni jer su u to vreme Fejsbuk i Majspejs bili 20 i 30 puta veći od tvitera po broju korisnika.

 obama_twitter_728317983.jpg

U početku nisam ni malo kapirao tviter. Da budem iskren i za mene je bilo otkrovenje daTwitter nalog imam od 2009. Čini mi se da sam barem 3 ili 4 puta bezuspešno probao da se ubacim u te tviteraše i tvit žurku i nisam uspevao da proniknem u suštinu. I ništa. Osećao sam se kao Prle i Tihi u tajnoj akciji u vodovodu kad im priđe Nemac da zapali cigaretu pa ih pita nešto. A oni u nemačkim uniformama a neznaju da beknu okupatorski. Mislim izgledao sam kao ta sekta tviteraši ali nisam bio jedan od njih. Znao sam one osnove od samog početka, da je tviter mikro bloging servis, da možeš da šalješ poruke do 140 karaktera i da možeš da budeš praćen i da te prate ali nikako nisam video u čemu je draž. Šta li je to toliko interesantno? I kao mlada cura koja je izgubila nevinost nastavio sam da radim ONO i ako me i dalje boli i nije mi interesantno, samo da ne razočaram momka, to jest "pa svi smo na tviteru", i vrlo brzo sam sam se navukao. Počelo je da mi bude lepo i da mi prija. I to toliko da mi prija da sam skoro sasvim zaboravio svog bivšeg zvanog Facebook. Da mi je neko rekao da ću više vremena da provodim na tviteru nego na fejsbuku pre par meseci sasvim sigurno ga ne bih shvati ozbiljno. Sada mi je obrnuta kombinacija nezamisliva.

 

Pa šta je taj tviter?

Pretpostavljam da sam malo zagolicao interesovanje čitaoca pa da pređem na stvar. Sad ja mogu da analiziram Twitter Vs Facebook ali bih radije prvo objasnio kako doživljavam tviter i zašto mislim da je dobro da nas je još više. Kroz priču ću ubacivati definicije koje su velikodušno dale moje tvitokolege, onako kao uzgred. Pavle voli za tviter da kaže da je "onlajn generator misli" što se uklapa sa nekim mojim viđenjem da je to neprekidan brejnstorming pametnih ljudi. Članci po netu kažu da je 89% korisnika tvitera starije od 18 godina i da je većini njih to prva društvena mreža pa makar mikro bloging tipa. Dakle iz igre ispadaju klinci koji "wole da looduju po splawowima", a sama jednostavnost tvitera jedva da nudi mogućnost da vidimo neki video ili neku fotku. Tviter mu je neko pojilo za ljude željnih ideja i britkih razmena misli koji imaju čime da doprinesu takvoj zajednici.

Nije neuobičajeno da svaki tviteraš ima sopstvenu definiciju svog igrališta. Evo nekih definicijia koje su dali viđeniji tviteraši a koje sam ja kao mrmot prikupio.

Goca Čomić: "Malo reči treba kad se voli. Ili ne voli.Par reči o svemu i ničemu kao poruka u boci, pa ko naiđe - nađe!"

Miloje Sekulić: "Kao poruke na mobilnom koje svi mogu da vide Ili kao statusi na Fejsu bez ostatka Fejsa"

Oliver dulić akka @Cistacica: "Okupljalište divnih ljudi, dobrih ideja i ozbiljan reality check za svakoga. Tviter je mreza sa potencijalno ogromnim uticajem na zbivanja u drustvu, "minsko polje" za one koji ne znaju da ga koriste"

Ja koristim u isto vreme, zajedno, par definicija oblepljenih lepljivom trakom koje malo rogobatno izledaju ali drže vodu. Ako je fejsbuk meso gde srećeš ljude sa kojima si išao u školu tviter bi bio mesto gde su ljudi sa kojima bi voleo da si išao u školu. Svaki tviteraš je zasebna jedinica koja može da emituje i prima poruke baš kao mini TV stanica. Tvoj program u vidu poruka prate oni koji memorišu tvoj kanal odnosno na jeziku tvitera "folow", mogu da ti odgovore, ali mogu i da reemituju tvoje misli ako im se učine vrednim reemitovanja. To retvitovanje je glavni način kako jedan tviteraš dobija nove foloverse jer kad te neko retvituje onda te vide i oni koji njega prate. Napišeš nešto glupo ljudi te skinu sa liste. Napišeš nešto duhovito, mudro ili daš neku aktuelnu informaciju, budeš retvitovan i dobiješ 15 novih folovera. Nema ništa preko veze već samo kvalitetan sadržaj.

Tviter korisnici imaju osećaj društvene odgovornosti pa često budu i onlajn reporteri nekih nesvakidašnjih događaja. Svi će te se setiti da smo prve informacije o blokadi administrativnih prelaza dobili baš sa tvitera. Jedan mlad momak je tvitovao a cela Srbija je pratila. Normalno treba imati izvor koji se izborio za poverenje.

Veliki broj Tviteraša ni ne čita više novine već samo pregledava naslove koje objavljuju medijske kuće preko svojih tviter naloga. Istog trenutka kada vest bude objavljena ja dobijem notifikaciju, pregledam kratko objašnjenje vesti pa ako mi privuče pažnju otvorim link. Tu su i sugestije tviteraša "jeste li videli ovo" pa iza toga link.

Takođe tviter je zgodna alatka za organizaciju okupljanja koja se službeno nazivaju #tweetup. Kad grupa tviteraša ide u kafanu oni se iSpozivaju javno i kažu #BgTweetUp tu i tu u toliko i toliko časova. Poznat je slučaj da je par demonstracija organizovano kao #DemonstracijeUp.

 

facebook_vs_twitter_989941077.jpg 

 

Na sajmu gadžeta u organizaciji Kanala pet u Engleskoj, dva reportera su dobila zadatak da nateraju što više ljudi da igra s tim što prvi korisTI isključivo fejsbuk a drugi isključivo tviter. I ako tviter, generalno, ima mnogo mnogo manje sledbenika-korisnika nego fejsbuk lako je odneo ubedljivu pobedu 208 prema 23. To pokazuje koliko je fejsbuk limitiran za pokretanje ljudi da usvoje ili urade nešto, jer ste vezani za svoje prijatelje dok se tviter korisnik poNaša kao TV stanica koja emituje poruku svimA i svi mogu da je vide, pogotovo ako koriste alat za pretraživanje po haštagovima.

 

Otkud tolika buka oko Twitera?

Pred izbore 2008 demokrate, ali američke, su bacile veliki deo uloga na onlajn kampanju. U to vreme MySpace je još bio živ, pa je pravio društvo Fejsbuku i Tviteru. I pokazalo se da je taj hrabar potez zapravo bio ispravan potez. Recimo od 500 miliona dolara donacija za Obaminu kampanju 400 je skupljeno onlajn i to 90% su bile donacije od 100$. Kasnije se mnogo izučavalo šta je sve pomoglo Obami i njegovoj ekipi da pobedi starovremskog Mekejna, koji jedva da koristi kompjuter i pokazalo se da je jezičak na vagi bio baš internet i to, verovali ili ne omaleni Tviter. Kažem omaleni jer su u to vreme Fejsbuk i Majspejs bili 20 i 30 puta veći od tvitera po broju korisnika.

Da bih ovo objasnio prvo moram da dam jedan seljački primer to jest primer sa sela. Na selu je uobičajeno da o tehnologiji obrade zemlje, gajenja stoke ili kalemljenja vinograda čuješ od oca, a on od svog oca, i tako duboko u prošlost. Ako se pojavi tip i kaže "Evo ovo holandsko seme, daje dva puta više pšenice..." ili "danske krave daju 20 litra mleka više a ne razboljevaju nikada i prosečno žive duže 5 godina..." Mala je verovatnoća da bi neko prihvatio. Veći deo bi bio u rasponu od "pa nee" preko "NE!" do "ne nikada, ne pada mi na pamet". Ali jedan mali broj seljaka sklonih novim stvarima bi reklo daj da probam, zasadiću pola njive novim semenom, kupiću jednu kravu da vidim. Ako iduće godine zaista budu duplo bolji rezultati sa pšenicom i mlekom ovi što su se nećkali "pa neee" će vrlo verovatno prihvatiti. Oni sa čvrstim "NE!" nakon dvogodišnjeg omekšavanja i prolaska kroz međufazu "pa nee" se odlučuju za prelazak na holandsko-danski napredak.

Ono što se uči po školama a šta mnogi samozvani marketing gurui ne znaju je da osvajanje tržišta novom idejom, brendom ili proizvodom ima svoje principe i forrmulu koju su sociolozi otkrili još pre više od 100 godina. Pokazalo se da je glupo startovati kampanju, onako od oka i gađati nasumice, pri čemu se u 50% slučajeva pogađaju oni koji su debelo nepoverljivi prema novinama. Takve kampanje imaju nekakve rezultate koji su mahom kratkog daha i ne obezbeđuju zadržavanje proizvoda na tržištu duže vreme.

Ima i jedan manje seljački primer. Svi ga se sećaju po šifrovanim imenom "OTPOR". To je školski primer kako je ta polutajna organizacija targetirala "ljude sklone novinama" koji su kao takvi na nekim pozicijama u svojim gradovima i onda njih "zarazili" idejom OTPOR. Pokazalo se da je za širenje neke ideje među ljudima dovoljno da 10% ljudi iz neke populacije čvrsto veruje u nešto i da vrlo brzo prelome i ostalih 90% (nikada u celosti naravno). Ljudima je prosto lakše da čvrsto veruju u nešto sledeći nekog ko je još čvršči u tome nego da neodređeno ne veruju ili ovlaž oponiraju. U ostalom tako se i širilo Hrišćanstvo.

Dakle usvajanje neke ideje, proizvoda i brenda ide u koracima od ljudi skloni novinama, preko ljudi koji malo lakše prihvataju sugestije nego novine, pa oni koji teže prihvataju ali ipak prihvataju pa se dođe i to onih koji decidirano ne žele ništa da prihvate. Drugačije jednostavno ne biva ili je potrebno mnogo više energije.

Ovi što rano kapiraju nove stvari mu dođu kao nekakva inicijalna kapisla, pa sledi pred punjenje punjenje. Njih treba detektovati, obratiti se na način koji razumeju i kada im se dopadne naš proizvod uglavnom se dešava BUUM.

E pa takve tipove je najlakše naći na tviteru jer se oni po svojoj znatiželjnoj prirodi okupljaju oko informacija i diskusija o njima. Nemoj da nekog zbuni što je svega 4% prometa na tviteru informacija a 34% konstruktivan razgovor. Ostalo su bezvredne polemike, samopromicije, ... Ali onih 38% su sasvim ozbiljan potencijal za generisanje javnog mnjenja. U ostalom tako je i Obama pobedio.

 

Velika budućnost Tvitera u Srbiji

Nakon izveštaja Verice Barać "Ko kontroliše medije u Srbiji" jasno je da postoje samo dve vrste medija. Kontrolisani i oni koje niko ne čita - ne gleda (uz par izuzetno časnih izuzetaka). Ispada da vlast i interesne grupe kroz donacije, oglašavanja i plaćenje studija finansira četvrtinu ukupnog prihoda svih relevantnih medija u Srbiji. A u današnje vreme niki nije lud da zarad "sasuo sam im istinu u lice kao niko" izgubi 25% godišnjih prihoda. O tome svedoči i podatak da je od dvadesetak medija na konferenciji za štampu Verice Barać bilo njih manje od deset a da su samo tri medijske kuće objavile uopštenu informaciju "odličan espreso na konferenciji kod Verice".

Ako tome dodamo i "Obama pobedio preko tvitera" po treći put u ovom tekstu dobijamo veliku površinu ničije zemlje. Time se značaj potencijalnih kampanja na internetu umnogostručuje. Za partiju na vlasti, ako su već pokrile sve medije da bi narodu zatvorili oči i uši i i amortizovali informaciju "šta se zaista dešava sa parama poreskih obveznika", kao što kaže Verica, od velikog je značaja da pokriju i internet, pre svega Twitter i blogove, gde ljudi mogu da naruže vlast bez ikakve mogućnosti cenzurisanja. Kao što reče jedan znameniti tviteraš "to je i šansa i minsko polje".

S druge strane najveća opozicina stranka mora debelo da radi i da uloži energije i drugih resursa ako želi da njeni stavovi na (za sada), nezavisnim blogovima i mikro blogovima imaju neku vidljivost.

Po mojoj proceni polako se i kod nas otvara tržište blogova i tvitera. Blogeri i tviteraši će uskoro moći da zarađuju novac od svojih "nepristrasnio izraženih misli". To je na zapadu praksa već godinama jer u savremenom svetu ljudi u glavnom čitaju novine na netu, posvećujući pažnju komentarima ispod tekstova ali veliki deo ima svoje favorite među blogerima i tviterašima koji ih zabavljaju, informišu i motivišu.

 


Mali primer

Neko će reći da ako su mediji pod kontrolom uvek je moguće ostaviti komentar na sajtu. Tačno. Ali šta ako se redakciji ne sviđa komentar, ili administrator nije siguran da li sme da pusti li ne? Imam ortaka u teretani koji je preterano ćiriličan i voli da ostavlja komentare po novinskim sajtovima. Kaže da manje od 20% bude objavljeno. A vrhunski slučaj je tekst o luci Beograd i menjanju vlasničke strukture koji je, jelte bio zaključan za komentarisanje. Koliko je meni poznato to je prvi tekst od pojave komentarisanja da je Blic zaključao. I šta se onda desilo? Dobio sam dve tri poruke na tviteru i fejsbuku da pogledam link. Nisam ukapirao odmah da je zaključano pa sam, kao nekakav tviteraš počeo da se raspitujem. Intuitivno sam spomenuo i dve velike partije:

@Milan_Strongman:
"@demokrate @sns_srbija @G17PLUSOfficial Sta je nagnalo @Blic_online da zatvori za komentarisanje sledecu vest: http://bit.ly/omXb2r"

Evo male retrospektive tvitova "šta kažu oni":

"Помиње се град Београд,градоначелник ...Нема ту шта ко да пише и износи чињенице. Велики шериф @djilas je одлучио! @milan_strongman" (promaklo mi da zabeležim ime čoveka koji je postovao ali ne menja suštinu)

@demokrate:
"@milan_strongman Dragi Milane, kako to mi da znamo. valjda će Blic da nam kaže cc @sns_srbija @G17PLUSOfficial @Blic_online"

@sns_srbija:
"Свако помињање градске власти и Драгана Ђиласа од стране грађана је забрањено за коментарисање и критиковање. @milan_strongman"

@sns_srbija:
"Покушајте @demokrate да тај одговор потражите у "Драгослава Јовановића 2″ @milan_strongman @G17PLUSOfficial @Blic_online"

Pa izvinjenje

@stjepa
"Greškom nije bio "čekiran" boksić "komentari" u CMS-u. Izvolite. @demokrate @milan_strongman @sns_srbija @G17PLUSOfficial @Blic_online"

I svega 20 minuta kasnije vest je bila otvorena za komentarisanje. Nisam spominjao još par diskutanada na zadatu temu već ove upečatljivije.

Pa me retvitovao moj Nišlija, veoma uticajan na tviteru
"Od kada je @Blic_online poceo da sprovodi cenzuru slobode govora na sopstvene vesti? bit.ly/omXb2r"

@demokrate:
"@stjepa Puno hvala na pojašnjenju... :) @milan_strongman @G17PLUSOfficial @Blic_online"

@mariomaletić:
"@milan_strongman @demokrate @Blic_online Dragi Milane, jel ti znaš da neke vesti oko @DraganDjilas ne mozes ni komentarisati?"

@milosjlg
"@milan_strongman Nisu našli Žarkovića (krije lokaciju lokala u kom loče!) da daju komentare na revidiranje, pošto su Bekan i Mishke offline!"

A ovde i @Sns_Srbija:
"Свакако @milan_strongman пуна подршка са наше стране!"

@stjepa (blic):
"Ne čekiraš jedan boksić, i odmah teorija zavere :o) @milan_strongman @demokrate @sns_srbija @G17PLUSOfficial @Blic_online"

@ITkutak publika počela da kapira:
"@milan_strongman komentari na tekstu su sada omogućeni :)"

@ sns_srbija:
"@stjepa @demokrate @G17PLUSOfficial @Blic_online Да је неко други а не @milan_strongman то приговорио,тешко да би било исправљено."


I na kraju mini uputstvo za početak

Kod pisanja tvitova ili cvrkuta, kako može da se prevede, možemo nekog da naznačimo i opredelimo taj mikroblog kao nešto što se tiče te osobe.

Na primer Pera Perić napiše:

"Da li je @Milan_Strongman skoro napisao nešto interesantno?"

Tu njegovu poruku vide svi oni koji njega prate plus ja koji sam "menšovan" iza znaka "et" to jest "@".

Onda ja kliknem na taj tvit pa na dugmence "Reply" (objasniću kasnije malkice detaljnije tehnikalije, sada ne bih opterećivao tekst) i u praznom kvadratiću već stoji

"@Pera_Perić", što označava da se njemu obraćam, i ako svi moji foloveri mogu to da vide. I ja samo dopišem

"@Pera_Perić Pero evo završavam tekst o tviteru, biće od nedelje na CKM i B92 a od ponedeljka čitaju svi. Od Tadiće, Vučića do Pižona"

Ako kojim slučajem predsednik Tadić ima nalog na Twiteru i ja želim da mu dam do znanja da ga spominjem njegovo ime označim sa "@" i prethodni tvit bi izgledao ovako:

"@Pera_Perić Pero evo završavam tekst o tviteru, biće od nedelje na CKM i B92 a od ponedeljka čitaju svi. Od @TadićB, Vučića do Pižona"

Pa se to iznenada mnogo dopadne Mlađi Dinkiću, koji me, je l te prati, mene, peru ili Tadića i on to retvituje:

"RT @Milan_Strongman: @Pera_Perić Pero evo završavam tekst o tviteru, biće od nedelje na CKM i B92 a od ponedeljka čitaju svi. Od Tadiće, Vučića do Pižona"

Ako je neko baš u tih par minuta prisutan on će da pročita. Eventualno još par sati ili dan. Posle velika količina tvitova zatrpa ovaj i teže je da ga se nađe. Zato se koriste kljulne reči koje se obeležavaju znakom "#" tarabica. Takve reči označene tarabicom tviteraši nazivaju haštagovi. pa bi verzija prethodnog tvita mogla ovako izgledati:

"@Pera_Perić Pero evo završavam tekst o tviteru, biće od nedelje na CKM i B92 #SrbijaIzbori2012"

Ima još par nekih stvari ali ovo su glavne finese čijim savladavanjem prelazite više od pola puta da postanete tviteraš. Za ostalo evo odličnog vodiča za tviter.



Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Dragan Pleskonjic Dragan Pleskonjic 08:51 24.10.2011

Mala škola Twittera

Za one koji ne znaju šta je Twitter, a voleli bi da saznaju, počnu, isprobaju... takođe preporučujem i čitanje teksta Mala škola Twittera, koji je napisao kolega Dejan Vesić.
Dr M Dr M 09:34 24.10.2011

Problem


Teško će da bude tom tviteru u Srbiji, stalno se pominju neki karakteri.

Mi smo navikli na one sa bez..
uros_vozdovac uros_vozdovac 09:49 24.10.2011

Kad se pročita Vesić

onda nema dilema osim jedne, a to je koji Twitter klijent da koristi čovek. Web (tj browser) je i dalje na prvom sa oko 60% twittova koje korisnici šalju direktno iz browsera. Ostatak od 35% dele

2. Tweet deck (mislim da je u Srbiji najpopularniji isto) sa oko 14%
3. Twitter feed oko 8%
4. Twettie ispod 8%
5. Twhirl ispod 3%
6. HootSuite oko 2%

HootSuite je kod nas popularniji nego globalno, viđam ga mnogo više nego što ove cifre govore. A ja koristim Hotot klijent pisan u Pythonu i on mi pokriva oba moja naloga i na Twiteru i Identi.ca (open source pandan Twitteru) @uros_vozdovac
p.s. Twet deck potrebuje Adobe Air, samo zato ga ne trošim, neću Adobe Air u mojoj kanti.
maksa83 maksa83 09:59 24.10.2011

Re: Kad se pročita Vesić

2. Tweet deck (mislim da je u Srbiji najpopularniji isto) sa oko 14%

Ko voli Windows a i želi da oseti ceo taj Metro fazon, tj. kako će da izgleda UI u Windows 8 (i kako već izgleda na Windows Phone 7) može da proba i MetroTwit, vrlo lep i zaokružen klijent.
uros_vozdovac uros_vozdovac 11:04 24.10.2011

Uzgred Milane

eno @cistacica se ubu na tw da objasni kako je sve, pa i onaj sajt i pano, ama baš sve urađeno po zakonu. Poziva čovek ko voli da istraži, tvrdi da je ama baš sve po zakonu.

Sklon sam da mu poverujem, čak i takvoj pojavi kao što je Dulić - verujem...

Skoro je pravio TweetUp i okupio neki broj tviteraša, što je ok, ali zabavno je kad su odmah nakon druženja naprasno okrenuli ćurak, sad im je ok i sajt, i pano, i 3 meleona za arhiviranje mejlova, sve je ok kod čistačice.

Verovatno je tako, sve je po zakonu, ama ljudi, jel` etički!
disident79 disident79 22:09 24.10.2011

Re: Uzgred Milane

uros_vozdovac


Verovatno je tako, sve je po zakonu, ama ljudi, jel` etički!


I ja sam malo ćorisao al' sve po zakoni...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana