I dalje svakog dana jedna žena u Srbiji umre od raka grlića materice iako je taj oblik raka izlečiv. I dalje je kod nas najveći broj obolelih od raka dojke.
Od pre pet dana jedne žene više nema među nama. Njene maloletne ćerke su me pitale: Zašto baš ona? Ne mogu deci da kažem da pitaju vlast, lekare, javne ličnosti, i ostale koji su mogli nešto da urade, a nisu. Moram da ih lažem da je tako moralo biti.
Već danas bi svaka građanka i svaki građanin morali da dobiju letak, sms poruku i na kraju pismo od nadležnih u kom nas sve podsećaju na obavezne preglede, u kom nas upozoravaju na moguće posledice i u kom nas upozoravaju na povećanje rizika načinom života (korišćenje dezodoransa sa aluminijumom, tablete za kontarcepciju, nekorišćenje kondoma, nebavljenje ili preterano bavljenje fizičkim aktivnostima, loša ishrana...).
Molim još jednom da se ne zaborave siromašne, neobrazovane, nezaposlene žene koje ne da nemaju kompjuter, nego nije poželjno ni da baš mnogo misle. Molim i da se ne zaborave obrazovane, inteligentne, emancipovane žene, koje uporno misle da to njima ne može da se dogodi.
Moram da ponovim: Svaki dan umire jedna žena od bolesti koja je izlečiva. Sutra kada se probudite umreće još jedna žena. Prekosutra još jedna. Sledeće nedelje umreće ih pet, šest..? Svakog dana kada ustanete i pre nego što legnete setite se ovih žena.
Koga ovo sve zanima?
Zbog čega ovo nije tema broj 1 u svim medijima?
Koliko košta ljudski život u Srbiji?
Šta ćemo preduzeti?
Ja neću odustati. A vi?