Postoji mišljenje da nas u Srbiji, po pravilu uskoro, očekuje ono što se u Hrvatskoj događa danas.
Gost autor: Mirakulus
Protekli period jeseni Hrvati su pored poljoprivrednih radova proveli u izbornoj kampanji. Preko četiri tisuće kandidada za sto četrdeset mjesta u saboru i njihovo predstavljanje na dalekovidnici pokazao je sav spektar raznih ridikuloznih pojava koje izmile na površinu svakih četiri godine. Predstavljanja stranačkih programa na nacionalnoj dalekovidnici izazivao je opću konsternaciju glasačkog tijela. Pri tome relevantne parlamentarne stranke bile su utopljene u moru marginalaca. Cijeli tijek kampanje protekao je u relativnom siromaštvu plakata i predizbornih spotova no ipak su dvije najveće stranke uspjele svaka potrošiti oko milijun i pol eura. Predizborne poruke ozbiljnih pretendenata na saborske mandate slijedile su ovim redom:HDZ je zaoštrio retoriku plašeći birače povratkom crvene aveti, strahom od ukidanja boračkih povlastica i rodiljnih naknada te stalnim naglašavanjem kako je predizborna utrka neravnopravna pokretanjem brojnih afera prema vrhu HDZ-a. Odnos prema susjedima svodi se na poklič „Nikad više nečemo ići u Beograd po mišljenje". Iskustva s hrvatskih trgova govore o sviti koja dojuri izdeklamuje par rečenica i odjuri dalje uz par autobusa vjernih sljedbenika koji služe kao kulise. Na kraju svakog govora slijedi „Sve za Hrvatsku i Hrvatsku nizašto" i Bože čuvaj Hrvatsku. Pored toga u zadnji tren HDZ se udružio s Kerumom što je cijeloj njihovoj predstavi dalo dozu primitivizma.
Kukuriku koalicija predstavljala je interesni skup SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSU-a koji su procijenili da je rasap glasova i samim time broj saborskih mjesta veća ako se napravi predizborna koalicija. Nisu se previše trudili oko promidžbe jer im je vlast padala u ruke bez prevelikog truda jer je pustoš koju HDZ ostavlja ogromna. Bojažljivo su napominjali da se može sve preustrojiti bez bolnih rezova, da neće biti otpuštanja i rezanja prava. No spomenuli su ukidanje raznih privilegija poput povlaštenih mirovina saborskih zastupnika. Uglavnom primječeno je da im je plakatna retorika na nivou Grunfa iz Alana Forda.
HSLS Darinka Kosora koji je prije dvije godine počeo s transformacijom odlučio se za okretanje prema malim poduzetnicima uz relativno dobro osmišljen gospodarski program kojem je najvjerojatnije pridonio Velimir Srića. Najjasniji cilj iz svega toga bila je jedinstvena porezna stopa od 35 posto i dizanje neoporezive osnovice na 3.000 kuna.
HSS - u je ostalo hvaljenje turizmom od strane ministra turizma koji ne govori strane jezike. Svojoj prirodnoj bazi selu nisu se okretali svjesni sve pogubnosti položaja hrvatskog seljaka.
HDSSB okrenut je Branimiru Glavašu i položaju slavonije u okviru domovine prije svega uzrokovan centralizacijom sustava. Oni su svoj položaj izgradili prije svega oštrim nastupima u saboru usmjerenim najviše prema Šeksu i HDZ-u.
Pored ovih parlamentarnih stranaka pojavile su se dvije ozbiljnije pojave koje su također pretendirale na sabor:
Laburisti Dragutina Lesara postavljeni lijevo loveči nezadovoljnike iz spektra SDP-a koji je odklizao prema centru i ciljajući nakupljeno nezadovoljstvo propadanjem privrede a naročito proizvodnje. Sam lesar koji je bio nezavisni saborski zastupnik svojim jasnim, oštrim i usmjerenim diskusijama također je imao dobre predispozicije u utrci za sabor uz nastavak retorike.
Don Ivan Grubišić je jedinstvena pojava na političkom sazvježđu Hrvatske. Svećenik u miru kojega biskup zove crvenim popom i koji je pored teologije diplomirao sociologiju predstavlja vjerojatno jedinu preostalu moralnu vertikalu Hrvatskog društva (naravno pored sadašnjeg predsjednika Josipovića). U kratko vrijeme okupio je Savez za građansku i etičku Hrvatsku te je svoj program temeljio na nekoliko točaka: Hrvatska od najviše 5 regija, Biti saborski zastupnik je čast a ne privilegija.
Pored stranaka tema izbora je bila broj birača, koji se opasno približio broju stanovinka Hrvatske.
No iako zaoštrene retorike od strane HDZ-a uz plašenje biračkog tijela Hrvatska plovi demokratskim vodama i nije bilo realnih opasnosti od korištenja nedemokratskih metoda i uporabu stranačkih batinaša. Velika novost ovih izbora akcije su Građanske akcije s kojima su osvježili prilično tmurnu atmosferu. Od potrubi za pad HDZ-a do predstava u klaunovskim i zatvorskim odorama kad su došli da se učlane u HDZ jer „i mi bi krali" i ometanja Jandrokovića na štandovima HDZ-a dobili smo dašak vedrine i opuštenosti.
Na kraju nakon što su birališta zatvorena i prebrojani glasovi ustanovljeno je kako je sve proteklo u redu i miru te je sinergija kukuriku koaliciji donijela 80 saborskih mjesta, HDZ je dobio 44 (zajedno sa Sekom i Bracom to jest Kerumom i njegovom sestrom), HDSSB uspio je osvojiti 6 mandata na području slavonije isto kao i Laburisti s tim da su potonji u dobrom dijelu disperzirani od sjeverozapada do jugozapada osvojivši nešto preko 130 tisuća glasova. Također je i don Ivan Grubišić dobio dva mandata usvojivši u Splitu preko 18% glasova. Na kraju i HSS je jedva nekako s jednim zastupnikom osigurao epitet parlamentarne stranke no glasači su pokazali da kažnjavaju više one koji drže lojtru (merdevine) od onih koji kradu. Tako smo od stožerne stranke hrvatskog naroda polovinom dvadesetog stoljeća došli do strančice koja je na rubu opstanka i to najviše zahvaljujući trgovačkom i pogodbenjačkom mentalitetu vodstva HSS-a koji su tijekom 4 godine zaklali cijelu kravu da bi dobili 1 šniclu.
HSLS na kraju nije osvojio niti jedan mandat i nakon 20 godina postao je vanparlamentarna stranka. Od stranke koja je prva registrirana politička stranka postsocijalističkog perioda i koja je u prvoj polovini devedesetih godina bila jedina prava oporba HDZovštini danas je nema na državnom političkom prostoru. Osnovni razlozi su u jednom dijelu slični kao i kod HSS-a no prekasna promjena pravca od novog vodstva uz višegodišnje rastakanje stranke frakcijskim borbama HSLS je postao marginalna politička pojava.
I na kraju kad se sve zbroji i oduzme za HDZ su glasali svi njegovi klijenti od mrzitelja crvene opasnosti preko privilegirane braniteljske populacije do mnogih državnih i lokalnih službenika te zaposlenika u javnim firmama koji posao i privilegije imaju zahvaljujući samo stranačkoj pripadnosti. Kukuriku koalicija osvojila je nešto manje glasova no dobili su nadpolovičnu većinu u saboru te sami sastavljaju vladu.
Hrvatska je nakon osam godina uživanja u blagodetima vladavine Sanadera i potom Jadranke Kosor opustošena i devastirana ogrezla u kriminalu i korupciji. Zadatak nove vlasti izuzetno je težak i dvojbeno je pitanje na koji način možemo izići iz posvemašnje krize. No globalno gledajući narod je odahnuo i očekuje razmontiravanje ovakvog nakaradnog sustava vlasti. Da li će se to i stvarno dogoditi vidjet ćemo.