Gost autor| Putovanja| Sport| Život

Pauza jednog ronioca početnika - poplavio sam u Crvenom moru

Aleksandra Mitrovic RSS / 19.12.2011. u 23:58

slide_199874_519599_small.jpg?1323196765Jako davno su se dogodili moji prvi susreti sa Crvenim Morem i njih se sada sećam samo kada dobrano začeprkam po svojim fijokama u mozgu.

Pre neki dan sam nabasala na tekst nekoga ko je sve to doživeo po prvi put i momentalno me vratio  to vreme. Autor, na žalost ne želi da mu se ime spomene (iz meni totalno nepoznatih razloga - ali poštujem). Objavljen je na web site-u hrvatskog časopisa Scuba Life i uredništo mi je dalo dozvolu da ga u celosti prenesem vama.  Dakle, ovako je on doživeo Crveno More:

 

Afrika i Azija. Egipat...

Sharm El Sheikh, Dahab...

Mjesto gdje prvo pomislite na probavne probleme uz nadu da se to vama ipak neće dogoditi. Nosite u koferu par litara Jane za prvu ruku, ali i za pranje zubiju. Ipak, toliko puta ste čuli kako je netko svih sedam ili više dana odmora proveo u kupaonici, da se već i prije puta psihički pripremate za mogući neželjeni ishod. Neki preventivno uzmu Linex (poput mene prošli puta). Tipična pogreška. Nikad više.

Stigli smo s brdom torbi (roniocima dozvoljavaju često i do 30 kilograma prtljage), ali već lagano obučeni, jer smo se preventivno svlačili u avionu, (blagodati informacija s Interneta) i bili spremni za egipatsku klimu. Naravno da su nas upozorili i na vjetrovito vrijeme. Mislili smo:

 

- Ha, pod morem ne puše, nije to tako važno!

 

Ali se pokazalo da malena vunena kapa spašava glavu nakon izrona. Da, jednom moramo i izroniti i to neprekidno zaboravljamo. Ali, dolje, dolje pod morem, stvarno nismo znali, a ne bi niti vjerovali što sve čini 'morski vjetar'. Da - radi se o morskim strujama. One vas tako dobro izmasiraju prvih dana da poslije sa strahopoštovanjem i vrlo velikom opreznošću ronite i pratite strujanja. To se ne može usporediti sa strujama mora kod nas (kada nema nevere). Snaga koja se prilikom svladavanja tih struja za jedan zaron potroši, često je desetorostruko veća nego zaron bez struja. Tada shvatite kako je to modro (u ovom slučaju Crveno), golemo more opasno, snažno i nepredvidljivo.

Kao skupinu šarenih pilića (koji će se svi odreda sljedećega dana izleći u crne punoglavce) dovezli su nas u kompleks hotela 'Domina Coral Bay' punog i lako pamtljivog imena:

Domina Coral Bay Oasis Garden in Sea

Nismo mogli vjerovat očima i ušima kad su nam rekli i pokazali sat na zidu, da je to jedini hotel koji ima svoje, vlastito - Domino vrijeme. Nije bilo dovoljno to što smo podesili egipatsko vrijeme na svojim satovima (jedan sat više), nego smo morali brinuti i o Domino vremenu (dva sata više). Srećom, uspjeli smo se s vremenom snaći - ignorirali smo Domino vrijeme i sve dogovarali po egipatskom vremenu. Jer bilo bi to suviše komplicirano: ustajati i ići na doručak po Domino vremenu, sastajati se za ronjenje po egipatskom vremenu, roniti po ribljem vremenu, vraćati se u hotel po Domino vremenu, izlaziti u 'grad' po egipatskom vremenu, a zaspati po hrvatskom vremenu. Možda bismo se onda usred noći iznenada probudili u nekom paralelnom svijetu i vremenu, zatim brzo zaronili u san od straha i ujutro se probudili na Zemlji 2.0 (kako ovih dana pišu po Internetu).

Da, poplavio sam od muke. Jer, nisam se u tjedan dana uspio priviknuti na te šarolike ribice i ribetine. Kao akvarij. Dojam je da ih netko takve, plastične, ofarba i navije pa pusti u more. Nemogućih su boja i oblika. Ne, ne mogu to još povjerovati, da su to žive, prave ribe.

- En ti miša maloga - grgljao sam uzbuđeno u masku.

- Stani, stanii, staniii, daj sekundu predahni, kud se sada baš tako žuriš?

- Daj samo malo stanite, ne mrdajte seee! Pa neće vam repovi atrofirati ak se malo ne gibate.

U tri ćoška, da barem znam koju riječ ribljeg jezika. Kod nas, u Jadranu, povremeno ti se dogodi da istovremeno uočiš dvije ili tri mete za fotkanje. Ali ovdje... Tu ima istovremeno deset-dvadeset-trideset-pedeset meta. A svaka se još mrda na svoju stranu i to od tebe, da ih ne možeš uloviti u objektiv. Frustracija pod morem je potpuna. Grizao sam usnik od muke i ubrzano disao ganjajući jednog bucmastog Napoleona. Oni izgleda obožavaju plivat postrance, to sam primijetio. Baš sam si nešto mislio; kako smo mi ronioci njihovi osobni treneri, ganjamo ih tako da se previše ne ulijene i ne udebljaju. A kada taman dođu u pravu formu, onda umru od starosti. Izgleda da ove ribe nitko ne jede. Možda su otrovne. Tako kažu. Egipćani navodno jedu one iz Nila, a ove im služe za zaradu na turistima.

Ne sjećam se kada mi je adrenalin bio tako jednoliko raspoređen u tijelu, gotovo kao da se kupam u adrenalinu. Ne, nije to bio kratkotrajni šok i špric adrenalina kao kad skačete padobranom s 3000 metara. Pogled u tamnu modrinu duž špage na čijem kraju visi golemi ratni brod Thistlegorm bio je poput sna u kojega toneš ne vjerujući da se to događa. Bio sam impresioniran samo s tih nekoliko stvari koje u stvari nisam niti vidio, razaznajući tek samo konopac za kojega sam se držao, a sve ostalo je bilo u modroj maglici. Ti si na drugome kraju, visiš poput zastave jer te struja odnosi i pokušavaš razmišljati o nečem lijepom. Recimo, da ti neće nestati zraka ili da ćeš uskoro ipak dotaknuti čvrsto tlo. Pomalo se osjećaš kao vrtuljak, jer te onako nestabilnog struja čak može okrenuti oko konopca. Da ne spominjem glomazni fotoaparat. Zastao sam nad ambisom, progutao gutljaj preslanog mora, iskolačio oči još jednom, duboko uzdahnuo, promrmljao mantru u regulator i započeo se spuštati u plavi ponor. Adrenalin je tekao umjesto krvi. Još ću tjednima, mjesecima dolaziti sebi, znam. Svaki prvi puta je tako. Neopisivo uzbuđenje. Svatko tko to ne osjeti, uskraćen je za jednu iskru života. Jer, sa tim iskrama, naš se život razgorijeva u plamen. Eksplozija dojmova. Gotovo osjećam metalni okus olupine, povijest na domak očiju. Nije važno što deseci ronilaca upravo silaze niz špagu (izgleda kao bijeg ljudi s kopna u more) - ovo je ipak olupina broj 1 - na svijetu. I uz to, dovoljno je plitko za obična ronjenja. A na njoj ima baš svega što možete ali i ne možete zamisliti; kamiona, dijelova aviona, vlakova, bombi, projektila, topova, motorkotača, pušaka, municije i još mnogo toga. Skladište povijesti. Ono što još nije pokradeno. Naravno, Jacques Cousteau koji je otkrio olupinu 1955. godine dobro ju je pokrao za svoje potrebe. To nam Egipćani često spomenu, osim toga i da je ove šarene ribice lovio dinamitom. Jer mu valjda, kao niti meni, nije pošlo za nogom da ih sustigne. Značajno su brže u mrdanju od naših domaćih, jadranskih.

Oni su navikli na valove od 2-5 metara pa nas sa smiješkom promatraju i bodre, dok mi nakon nekoliko većih valova koji ljuljaju gore-dole-lijevo-desno i naprijed-natrag ubrzo problijedimo i ukočimo poglede u daljinu, kao da tamo daleko, u nekoj nepomičnoj točki postoji naš spas. A kada se povučemo u neki ćošak, spustimo pogled i pokrijemo se preko glave, onda oni već znaju da smo na rubu. Stvarno, treba odmah popiti tabletu protiv mučnine, poslije je kasno. Valovi valjaju tako snažno da si odjednom s lijeve strane broda, dok ti je želudac ostao na desnoj strani, zatim si ubrzo opet na njegovoj lijevoj strani, ako se ne uhvatiš za nešto. Kao da brod igra ping-pong s tobom.

Sjedeći na WC-u u hotelu nakon tih ljuljanja nekoliko dana na brodu, sigurno će vam se i porculanska školjka pomicati. Smiješan osjećaj.

Hrana na brodu je odlična, bolja od one na kopnu. Fina riba, prilozi, tjestenina, krumpir. Baš se nakon zarona uživa u drvenoj prostranoj kabini potpalublja. Još ako izbjegneš smrad dizela koji dolazi iz strojarnice, super je.

Hrana na kopnu nije baš nešto, pogotovo riba – bez ukusa je i loše pripremljena. Kao da oduzimaju hrani njene bogate sastojke i koriste ih negdje drugdje. Jedino su kolači savršeni. I špageti s mesom rakova su dobri, kad ih ima.

Kada se sve to pogleda, treba tu prilično snage, snalažljivosti u novim situacijama, ponešto pilula i krema za bolove u mišićima (nakon borbe s valovima i strujama - ako je vjetrovit i strujovit dan), smirenosti u situacijama hajde-brzo-požuri-skači situacijama, koje se u polako-daj-ne-žuri naučenom rekreativnom ronjenju ipak ponekad dogode (a ovdje su bile takve situacije) - a to je kada se koncentracija ronilaca na brodu izjednači s koncentracijom riba na koraljnom grebenu.

Osnovne stvari su ipak tablete protiv mučnine, vunena kapa, ručnik, topla jakna, flasteri, ruksak, deepfreeze, aspirin, maxflu, krema za ruke, škarice, grickalica. I voda, naravno. Srećom, nju ćete imati neograničeno (flaširana) na brodu na kojem plovite (tumbate se).

Zaljuljalo je gadno nekoliko puta i odmah sam shvatio što u stvari znači ljuljanje na brodu. To što već desetak godina nisam uzeo nijednu tabletu protiv mučnine radi putovanja autobusom, autom ili avionom, shvatio sam da spada u sasvim drugu kategoriju mučnina. Kada je brod propao tri metra, posmaknuo se pet metara ulijevo, a zatim propeo četiri metra, pa tresnuo udesno dolje i tako preko nekoliko puta (činilo se kao tisuću), želudac mi se već zalijepio s unutrašnje strane mozga, želeći izaći kroz uši, ali ne mogavši naći širi prolaz, krenuo je k ustima. I tada sam instinktivno (a i ponešto zato jer sam o tome čitao) potrčao na prvi kat u središte broda, čučnuo u nirvana položaj na zeleni, tapisonom prekriveni pod, pokrio se ručnikom preko glave i dišući jednoliko uspio vratiti želudac na najdraže mu mjesto.

Osim toga, smrad goriva, poznatog kao plavi dizel ili je to bio bijeli benzin (svejedno je kako ga zovemo jer kad gadno smrdi, a to se dogodi u donjim kabinama broda na ljuljajućem moru), najbolje je izbjeći bijegom prema gornjim palubama.

Drugi zaron. Već na početku, kada sam se držao za štrik vidjelo se da je struja pojačala. Jedva sam uspio držati fotoaparat, za slikanje nije bilo mogućnosti. Bio sam peti u grupi, iza mene još dvoje. Ušli smo u olupinu kroz neki od ulaza. Sve je izgledalo tako rupasto i šupljikavo, a opet, odjednom bi se našli u potpunome mraku okruženi samo starim kamionima ili motorkotačima. Slijedio sam 'crnca' ispred sebe, ali i primijetio kako cijela kolona ponekad mijenja smjer, a i često smo se vraćali unatrag. Vidljivost je bila vrlo loša, svega nekoliko metara. I tada se dogodilo... 'Crnac' ispred mene prošao je kroz neki prozor ili vrata i skrenuo negdje. Ja sam skrenuo u desno. Ali, nigdje nikoga. Ni gore niti dolje, ni lijevo, ni desno, ni ispred, ali niti iza mene. Ostao sam potpuno sâm. Izgubljen u olupini broda 30 metara pod morem, gdje je vidljivost jedva nekoliko metara. Panika! Oblio me hladan znoj. Može li se to uopće dogoditi u ronilačkom odijelu? Što činiti? Da krenem na izron? Ali što će oni onda misliti? Da me odnijela struja? Da sam se utopio?!? Postat ću još jedna recka na ovome brodu. Tko stavlja recke? Skoro sam prestao disati, osluškujući napeto, ali strah mi je ubrzao otkucaje koje sam čuo u ušima kao lupanje čekića po oplati zahrđalog broda. Pogledam ponovno desno pa lijevo. Nikoga. Pogledam dolje, zatim gore. I - smrznem se. Ukočen, prestao sam disati. S vrha metalne kabine netremice me je promatrao - Djed Mraz. Pao sam u nesvijest (skoro, malo je falilo). Prostrujiše mi trnci po leđima: „Zar to znači da sam mrtav?!? Suze navriješe. Osjećam se blaženo. Ili blazirano? Ugušio sam se u nekoj pregradi broda i sad posljednjim nitima svijesti vizualiziram Djeda Mraza. Barem nešto lijepo u toj mojoj hladnoj, turobnoj grobnici“.

I tada pogledam ulijevo. Kriknuh! Ispadne mi usnik iz usta, jer tamo je bio - još jedan Djed Mraz! Spopala me promjena raspoloženja. Odjednom, došlo mi je da zaplačem. Koja divota!!! Dosegnuo sam Raj... I tada se pojaviše još dvije kapice Djeda Mrazova i jedna Mrazice. To je bilo previše. Stresem se iz letargije i uočim da imaju ronilačke maske. O, Sveti Nikola!!! Nisam mrtav. Ovo su tek praznično dotjerani ronioci. Koji neozbiljni bedaci - odmah mi prostruji misao. Baš su me došli nasanjkat s tim svojim crvenim kapicama. Njima je to smiješno, ali ja sam se izgubiooo!!! Nigdje moje grupe. Ne mogu im to reći niti s tisuću pokušaja pantomime. Svuda oko mene veselo lepršaju ti ronioci u crveno bijelim kapicama s kuglicama na vrhu (cofleki). Ima ih već desetak. Došlo mi je da povičem:

- Iš, iš - maknite se, odite nekome drugom nosit' darove. Maknite svoje kapice, nemojte me zbunjivati.

Toliko sam bio smotan da sam potpuno zaboravio na fotoaparat. Tako nemam niti jedan zapis za tih petnaestak minuta strave-pakla-raja.

Kažu da se ne smije roniti prehlađen. Da, bolje nemojte ni pokušavati. Opasno je, jako opasno. Ali kada već dođete do Egipta, do Sharm el Sheikha, do golemih, božanstvenih koraljnih grebena, onda vam se možda može i oprostiti kada se igrate s vlastitim životom. S tuđima nemojte.

Igrao sam se. Bilo je to veliko iskustvo. Možda i upozorenje svim čitaocima što se događa kada žele ići preko svojih granica, preko svojih psihofizičkih granica i što mogu očekivati, te shvatiti kako uopće ronioci (u tako sigurnom sportu-aktivnosti) mogu poginuti. Ovo je jedan od načina. Takozvani - vrtoglavi način (upravo sam mu sada dao to ime).

Dakle, zaronio sam na 2-5-8-12-20 metara i kolutajući očima izjednačavao pritisak svako malo, u nadi da je prehlada bar toliko pustila sinuse na miru da mi pođe za rukom (prstima desne ruke) izjednačiti desno uho, koje je bilo problematično. Unutra, u dubini glave čulo se krckanje, fućkanje, zujanje (mislio sam jedno vrijeme da mi se sluh pojačao i kako čujem ribe kako se svađaju međusobno, čak šapuću). Uzalud, to se u mojoj glavi sve bunilo radi te dubine koja me opkolila.

Dakle (prozaično rečeno), radi prehlade, desno uho je vrlo jako boljelo i sa zakašnjenjem i nepotpuno se izjednačavalo.

I onda, ubrzo nakon jednog snažnog puhanja - dogodilo se to...

Sve se počelo vrtjeti! Koraljni grebeni, ribe, zemlja (pjeskovito dno) i nebo (modro more i opna površine mora) sve se okretalo kao ringišpil. U zadnje vrijeme često sam bio u lunaparkovima i uglavnom mi nije bilo muka (bar ne previše, priznajem). Ali ovo, ovo okretanje, ne sjećam se da sam ikada doživio. Dok se sve kolutalo, koturalo, lepršalo i jurilo oko mene, samo sam se molio da još ne povratim, da me mučnina ne svlada. U jednome trenutku uhvatio sam se za pjeskovito dno, želeći natjerati 'stvar' da se zaustavi. Kad već nisam vezan pojasom u tom morskom ringišpilu, bojao sam se da ću pasti na koralje. A oni su oštri. Ne moram niti reći, shvatit ćete da fotić uvijek imam sa sobom. Onaj golemi, desetak kilograma težak izvan mora, a lagan kao pero pod morem. Ipak, uvijek smeta. A kako mi je tek bilo boriti se s njime uz želju da usput okinem koju fotku. A sve se vrtiii, dok ribe dvostruko brže plivaju naokolo. Ludilo. I tada sam ispucao par fotki, jer želja za fotografiranjem bila je i u tim trenucima golema.

Sreća u nesreći je da sam dobivši tu vrtoglavicu uspio umiriti duh i tijelo na način 'iskusnijeg' ronioca, a ne početnika. Dakle, rekao sam sâm sebi:

1 - u stvari, ništa se ne okreće, to je samo privid

2 - to će s vremenom proći, bit će sve opet mirno (ili manje vrtoglavo)

3 - organizam će prebroditi problem, treba samo vremena i smirenosti

Tako je i bilo. Vrtoglavljenje je potrajalo minutu do dvije i potom se sve umirilo. Taj gadan osjećaj kada nisam uopće znao gdje je dolje-gore-lijevo-desno, pa niti naprijed natrag ponavljao se još barem dvadesetak puta tijekom ukupno dva ronjenja u prva dva dana, nakon izjednačavanja pritiska u ušima. I baš svaki put, osjećao sam se ko ošamućena srdela što pliva leđno pa u krug. Nije mi baš bilo do smijeha, ali se sjećam da sam jednom euforično progrgljao u masku:

- Aaaaa, kako se vrtiiii, kako se luuudo vrtiii. Ide kamikazaaa...

Znao sam da moram sačuvati prisebnost. U protivnom, morao bih krenuti na izron, prema površini. To sam i mislio učiniti kad mi se prvi puta dogodilo, ali je bio problem kako odrediti gdje je površina.

Krajičkom očiju gledao sam to šarenilo boja u ringišpilu kao na noćnim vrtuljcima i okidao fotićem. Na suhom mi se nikad nije tako jako sve okretalo. Inače bih se sigurno zaletio u neki zid. U mekom moru sam bio sigurniji. Čak sam pomislio da je sreća što mi se to dogodilo u moru. Da, tada se treba držati na miru, paziti na visinu i polako disati. Nakon nekog vremena proći će. S obzirom da je to dokaz kako i najmanji hendikep može biti potencijalno opasan, jasno je kako od malenih problema može lako doći do nesreće. Pogotovo ako se ne zadrži pribranost i mirnoća, čak i u teškim trenucima. Uostalom, lako je zadržati mirnoću kada je sve u redu, budi ti smiren kada ti se dogodi nešto nepredviđeno i onda odluči što ćeš.

--- nemojte ovo pokušavati 'kod kuće' ---

 



Komentari (21)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

srdjan.pajic srdjan.pajic 01:10 20.12.2011

Prvi!

(koristim vremensku razliku).
Posle čitam.
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 01:16 20.12.2011

Re: Prvi!

Ajde, samo polako. Ja odo na spavanje pa ću kasnije da ćakulam sa vama
razmisljam razmisljam 01:30 20.12.2011

Re: Prvi!

srdjan.pajic
(koristim vremensku razliku).
Posle čitam.


Па да. Док неко чита и анализира текст и бави се сличним стварима, и то без предности временске разлике, неко други утрчи тек тако и дрекне: Први!
Није то у реду.
Једноставно није.

А што се текста тиче, о роњењу немам благе везе, осим суве теорије, и то тек овлашне, тако да једино могу да кажем да, онако како је описаТо, све то скупа изгледа мало превише узбудљиво за мој укус.
Чини ми се да ћу радије да се дружим са рибицама у великим акваријумима, под условом да икад будем у прилици да стигнем до њих.



Зашто ли се ова риба зове Наполеон?
srdjan.pajic srdjan.pajic 02:31 20.12.2011

Re: Prvi!

razmisljam
srdjan.pajic
(koristim vremensku razliku).
Posle čitam.


Па да. Док неко чита и анализира текст и бави се сличним стварима, и то без предности временске разлике, неко други утрчи тек тако и дрекне: Први!
Није то у реду.
Једноставно није.

А што се текста тиче, о роњењу немам благе везе, осим суве теорије, и то тек овлашне, тако да једино могу да кажем да, онако како је описаТо, све то скупа изгледа мало превише узбудљиво за мој укус.
Чини ми се да ћу радије да се дружим са рибицама у великим акваријумима, под условом да икад будем у прилици да стигнем до њих.





Зашто ли се ова риба зове Наполеон?


U pravu si! Mada bi taj NEKO bolje uradio-la da spava, kad je vreme spavanju!

Aleks, briši moj komentar, prepuštam Razmišaljućoj prvo mesto, onako šmekerski.
razmisljam razmisljam 02:41 20.12.2011

Re: Prvi!

srdjan.pajic

U pravu si! Mada bi taj NEKO bolje uradio-la da spava, kad je vreme spavanju!


Ова НЕКА и спава кад јој је време спавању.
Али воли да вилени, па то ти је.

Aleks, briši moj komentar, prepuštam Razmišaljućoj prvo mesto, onako šmekerski.


Не, не бриши! Нека остане записато како је Срки испао шмекер, као што шмекер и јесте.

А теби, Пајиће, хвала на уступку. Ценим онолико. Мис'им, одма' се види да и ти користиш ону просторију за жентлмене.



Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 09:25 20.12.2011

Re: Prvi!

razmisljam


Па да. Док неко чита и анализира текст и бави се сличним стварима, и то без предности временске разлике, неко други утрчи тек тако и дрекне: Први!
Није то у реду.
Једноставно није.

Pa ne mogu da verujem!!! Čim odem da sklopim oči na momenat, o'ma se sporečkaju. Ne može čov ek ni da se naspoava pošteno.

све то скупа изгледа мало превише узбудљиво за мој укус.

Jeste uzbudljivo. Pravi adrenalin, ali onaj pozitivan sve dok se totalno ne istopiš u toj vodi. NE MOŽE DA TI BUDE LOŠE DA BAR PROBAŠ.

Зашто ли се ова риба зове Наполеон?

Pa 'ajde pogledaj malo bolje......obrati pažnju na onu čvorugu na čelu....
razmisljam razmisljam 20:31 20.12.2011

Re: Prvi!

Aleksandra Mitrovic
Pa ne mogu da verujem!!! Čim odem da sklopim oči na momenat, o'ma se sporečkaju. Ne može čov ek ni da se naspoava pošteno.


Стидим се из петних жила и обећавам да убудуће нећу подлећи поривима те врсте, тако да ћеш моћи мирно да спаваш.

Jeste uzbudljivo. Pravi adrenalin, ali onaj pozitivan sve dok se totalno ne istopiš u toj vodi. NE MOŽE DA TI BUDE LOŠE DA BAR PROBAŠ.


Верујем ти. Међутим, сумњам да постоје одела за моје габарите, сува или мокра, модерна или старомодна. И још, нешто не спадам у авантуристе.
Мада, стварно звучи добро, поготово у тим шареним морима пуним егзотичних рибица. Да сам ....... млађа, мислим да бих се усудила.

Pa 'ajde pogledaj malo bolje......obrati pažnju na onu čvorugu na čelu....


Видела, али и то да риба уопште није тако мала.
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 10:13 21.12.2011

Re: Prvi!

razmisljam
Aleksandra Mitrovic
Pa ne mogu da verujem!!! Čim odem da sklopim oči na momenat, o'ma se sporečkaju. Ne može čov ek ni da se naspoava pošteno.


Стидим се из петних жила и обећавам да убудуће нећу подлећи поривима те врсте, тако да ћеш моћи мирно да спаваш.

E, sad mi je lakše

Верујем ти. Међутим, сумњам да постоје одела за моје габарите, сува или мокра, модерна или старомодна.

Što se tiče odela...nemoj da brineš za gabarite. Ne želiš ni da zamisliš sa kakvim sam "kitovima" ronila

Да сам ....... млађа, мислим да бих се усудила.

Unuci mojih najstarijih gostiju su bili u svojim kasnim 50-im. Eto čisto da znaš

Видела, али и то да риба уопште није тако мала.

Nije mala. MOže da naraste do 3,5m dužine ali je totalno bezopasna i leeeeenjaaaa da ti ne mogu opisati. Inače njihove usne se smatraju afrodizijakom na dalekom istoku pa su zato skoro istrebljene tamo. Na svu sreću ovde ih smatraju ne jestivim pa ih zato dosta ima a ja lično BAŠ volim kad ih vidim. Mnogo su lepe i smešne...bar meni ;-)
razmisljam razmisljam 15:31 21.12.2011

Re: Prvi!

Aleksandra Mitrovic

E, sad mi je lakše


Драго ми је. Све за твој миран сан.

Što se tiče odela...nemoj da brineš za gabarite. Ne želiš ni da zamisliš sa kakvim sam "kitovima" ronila

Unuci mojih najstarijih gostiju su bili u svojim kasnim 50-im. Eto čisto da znaš


Значи, нисам успела да се извучем.
А ја мислила да су ми изговори чврсти к'о стена.
Ала сам наивна...
Дакле, ако икада будем имала прилике, упустићу се у авантуру истраживања плавог амбиса.

Nije mala. MOže da naraste do 3,5m dužine ali je totalno bezopasna i leeeeenjaaaa da ti ne mogu opisati. Inače njihove usne se smatraju afrodizijakom na dalekom istoku pa su zato skoro istrebljene tamo. Na svu sreću ovde ih smatraju ne jestivim pa ih zato dosta ima a ja lično BAŠ volim kad ih vidim. Mnogo su lepe i smešne...bar meni ;-)


Па у томе и је била моја замерка/питање. Наполеон јесте патио од комплекса величине, али је физички био мали. Осим тога је био и опасан, па ти види да ли је то доброћудно створење ичим заслужило да носи баш његово име.



srdjan.pajic srdjan.pajic 06:51 20.12.2011

Dinamit

To nam Egipćani često spomenu, osim toga i da je ove šarene ribice lovio dinamitom.


A ja sam bio ubedjen da su lov dinamitom izmislili Crnogorci.

Sjajan tekst, mada mi autor deluje malko, khm, neprilagodjeno. Ali deda mrazevi su

I umesto pilula protiv povraćke mnogo su bolji skopolamin pečevi. Ne izazivaju dermljiovst i sa njima sme da se roni, mada nije loše da se ima kompjuter sa velikim brojevima, jer oće pomalo da utiču na near field fokusiranje.
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 09:53 20.12.2011

Re: Dinamit

srdjan.pajic
To nam Egipćani često spomenu, osim toga i da je ove šarene ribice lovio dinamitom.


A ja sam bio ubedjen da su lov dinamitom izmislili Crnogorci.

Al zamalo
Inače, postoji film, napravljen 1956 koji se zove "Svet tišine" (ne sećam se kako je naziv originala na francuskom)...elem to je prvi kolor podvodni film. Žak Kusto i Kalipso glavni junaci. Prvi film Luj Mala. Tu se, pored ostalih stvari, vidi i kako love dinamitom ali u naučne svrhe. Naime, mrzelo ih da love uzorke pojedinačno (mož' misliti izloviti pojedinačno 2.500 različitih vrsta u muškoj i ženskoj varijanti, pa plus mlade ribe, +++++....veliki to posao) pa onda uzmu štapin i BUUUUM. Pokupe sve što ispliva. Duplikati završe na roštilju

Ali deda mrazevi su

I umesto pilula protiv povraćke mnogo su bolji skopolamin pečevi. Ne izazivaju dermljiovst i sa njima sme da se roni, mada nije loše da se ima kompjuter sa velikim brojevima, jer oće pomalo da utiču na near field fokusiranje.

Deda Mrazevi su ISTORIJSKI. Imao je sreće da nije nabasao na nekoga ko radi 100-ti (ili neki drugi ljubilarni zaron). To ovde obično rade gologuzi
Postoje i tablete koje imaju istu supstancu kao i te nalepnice. Zovu se stugeron i takođe ne izazivaju pospanost....a što se tiče vrtoglavice - tu sam majstor. Totalno sam apsolvirala problematiku. NIkakav kopjuter, veliki brojevi i slično!!! Zatvori oči, stani, ne pomeraj se. Pogotovu ne menjaj dubinu!!! Diši duboko i sve će proći za 10- 20 sekundi. Toliko puta sam ronila sa vrtoglavicom da mogu da napravim distinctive specialiti kurs - vertigo diving!!
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:21 20.12.2011

Re: Dinamit

Aleksandra Mitrovic
t....a što se tiče vrtoglavice - tu sam majstor. Totalno sam apsolvirala problematiku. NIkakav kopjuter, veliki brojevi i slično!!! Zatvori oči, stani, ne pomeraj se. Pogotovu ne menjaj dubinu!!! Diši duboko i sve će proći za 10- 20 sekundi. Toliko puta sam ronila sa vrtoglavicom da mogu da napravim distinctive specialiti kurs - vertigo diving!!


Aaa, ne, ne, nismo se razumeli. Mislio sam da kažem da skopolamin pečevi ne izazivaju vrtoglavicu, ni pospanost, ni probleme sa varenjem, ni loše predispozicije u horoskopu, ni bračne svadje. Nego sam primetio da ako ih nosim 4-5 dana, onda imam malih problema sa čitanjem. To jest oči odbijaju da se fokusiraju na nešto što ti je ispred nosa. Ne znam to bolje da opišem, ali verujem da tako izgleda dalekovidim osobama kad čitaju bez naočara. Zato sam predložio velika slova na komputeru, ili barem onaj kompjuter koji ima opciju da pišti kad preteraš sa brzinom izranjanja, mada i njega moraš stalno da gledaš.

Inače, ovo sam direktno pitao mog lekara koji mi daje te pečeve na recpt i on je izguglao da je ok da se roni sa njima. Inače se ja ne bih zajebavao sa tim.

A te tablete su za ronjenje sigurno praktičnije od pečeva, jer peč oće da otpadne, pogotovu ako mećeš kape ili neka tesna odela. Mada su ga napravili da se zadivljuće dobro drži i u slanoj vodi. Ja sam za 5 godina jedrenja izgubio čini mi se samo jedan peč.
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 10:18 21.12.2011

Re: Dinamit

srdjan.pajic
Aaa, ne, ne, nismo se razumeli. Mislio sam da kažem da skopolamin pečevi ne izazivaju vrtoglavicu, ni pospanost, ni probleme sa varenjem, ni loše predispozicije u horoskopu, ni bračne svadje. Nego sam primetio da ako ih nosim 4-5 dana, onda imam malih problema sa čitanjem. To jest oči odbijaju da se fokusiraju na nešto što ti je ispred nosa. Ne znam to bolje da opišem, ali verujem da tako izgleda dalekovidim osobama kad čitaju bez naočara. Zato sam predložio velika slova na komputeru, ili barem onaj kompjuter koji ima opciju da pišti kad preteraš sa brzinom izranjanja, mada i njega moraš stalno da gledaš.

Aaaaaa...sada kapiram. Vidiš, za to nisam znala. Dobro mi je da si mi rekao jer često imam goste koji imaju te nalepnice. Dobro je da znam to kako bih znala kako da ih hendlujem i da ih ne teram da čitaju sitna slova
U tom slučaju ti više preporučujem tablete. Bar za ronjenje.
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:27 22.12.2011

Re: Dinamit

Aleksandra Mitrovic
srdjan.pajic
Aaa, ne, ne, nismo se razumeli. Mislio sam da kažem da skopolamin pečevi ne izazivaju vrtoglavicu, ni pospanost, ni probleme sa varenjem, ni loše predispozicije u horoskopu, ni bračne svadje. Nego sam primetio da ako ih nosim 4-5 dana, onda imam malih problema sa čitanjem. To jest oči odbijaju da se fokusiraju na nešto što ti je ispred nosa. Ne znam to bolje da opišem, ali verujem da tako izgleda dalekovidim osobama kad čitaju bez naočara. Zato sam predložio velika slova na komputeru, ili barem onaj kompjuter koji ima opciju da pišti kad preteraš sa brzinom izranjanja, mada i njega moraš stalno da gledaš.

Aaaaaa...sada kapiram. Vidiš, za to nisam znala. Dobro mi je da si mi rekao jer često imam goste koji imaju te nalepnice. Dobro je da znam to kako bih znala kako da ih hendlujem i da ih ne teram da čitaju sitna slova
U tom slučaju ti više preporučujem tablete. Bar za ronjenje.


E, Aleks, da te pitam kad si ovde, to za vrtoglavicu i gubitak orjentacije mi je mnogo zanimljivo. Šta, kako, mislim, daj malo objasni.

Pazi, ja znam, iz knjige, da to valjda može svakom da se desi, ali nisam siguran da li može samo od sebe, ili mora nešto da se desi fizički, na primer da ti pukne bubna opna i da ladna voda udje u srednje uvo. Kažu da je štos da se, naravno, ne uspaničiš, nego da se privatiš za nešto dok ne prodje, ili ako nema šta da se privati, da sam sebe zagrliš rukama, valjda se to kako kaže.

Sorry, meni se to još nije desilo, mada, ok, i nemam toliko zarona, pa reko, daj da čujem tvoje iskustvo, ko zna kad može da mi zatreba. Ja sam se samo ispovraćao ko životinja jednom na Zanzibaru, au, to ne mogu da zaboravim. Ono, zaronim i super mi je na dnu. Ali kako se vratim u zadnja 2 metra ispod površine, dok valja, napunim regulator. Tad još nisam znao za pečeve. Ali ok, to je neka druga tema.

I znaš šta me još interesuje, jel' roniš ti na nitrox, i jel ima smisla pohadjati kurs (PADI, naravno), za potrebe rekreativnog ronjenja? Ili je to, kako se meni čini pomalo overkill. Kapiram da ti verovatno vidiš neke beneficije od toga, ako renođ stalno, ali za nas rekreativce, ono 3 zarona, dva danju jedan noću, čini mi se da nema neke svrhe. Svejedno, ako te ne mrzi, daj neko tumačenje, pros & cons. I koliko košta punjenje nitroxa vs vazduha tu kod vas u Egiptu?


Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 07:55 22.12.2011

Re: Dinamit

Pazi, ja znam, iz knjige, da to valjda može svakom da se desi, ali nisam siguran da li može samo od sebe, ili mora nešto da se desi fizički, na primer da ti pukne bubna opna i da ladna voda udje u srednje uvo. Kažu da je štos da se, naravno, ne uspaničiš, nego da se privatiš za nešto dok ne prodje, ili ako nema šta da se privati, da sam sebe zagrliš rukama, valjda se to kako kaže.

Tačno je da vrtoglavica može svakome da se desi a pod različitim okolnostima i ne mora da bude samo fiziči uzročnik. Može da se dogodi kada se izgubi vizuelna orjentacija u vodi. Kada roniš u uslovima slabe vidljivosti pa izgubiš osećaj šta je gore a šta dole. Tada se mozak resetuje pa te časti vrtoglavicom. To se jednostavno rešava tako što pratiš smer mehurića. Oni uvek idu nagore...osim ako nisi uhvaćen u centrifugu pa struja gura sve nadole...a to je stvarno mesto gde ne želiš da budeš Ili, jednostavno uvek koristi neku referencu kada zaranjaš/izranjaš u uslovima slabe vidljivosti (konopac, dno...etc), zagrli samoga sebe ili još bolje buddy-ja i ZATVORI oči..... i nemoj da se brčkaš u centrifugama
Drugi razlozi mogu da budu fizičke prirode a to je UVEK reversni blok (ako govorimo o ušima). To se po definiciji dešava kada imaš problem sa izjednačavanjem na putu na dole. E sad, kada se vraćaš gore...pa to radiš malo brže nego što vazduh uspe da izađe napolje iz srednjeg uveta onda dođe do vrtoglavice. Naime taj zarobljeni vazduh pritiska centar za ravnotežu u srednjem uvetu i proizvodi vrtoglavicu. Rešenje - uspori izron ili se vrati malkice dublje pa sačekaj dok taj vazduh ne izađe. Ili jednostavno ostani na istoj dubini ali u tom slučaju plovnost mora da ti bude S-A-V-R-Š-E-N-A. To može isto tako da ti se desi kada odjednom naiđeš na termoklinu, plivaš iznad nečijih mehurića koji ti se raspršuju oko lica ili te struja neočekivano pogura malkice nagore. Sve sam situacije testirala više puta. Generalno...vrtoglavicu možeš skoro uvek očekivati kada imaš problema da izjednačiš pa zaradiš reversni blok na putu nazad.
Odavde valjda i sam dolaziš do zaključka šta se dešava kada je bubna opna perforirana. Voda uđe spolja, pomrsi konce centru za ravnotežu u srednjem uvetu i to ti je to. Samo što u tom slučaju DEFINITIVNO završavaš zaron i kloniš se vode sledećih, najmanje, mesec dana
Greška koju ljudi često rade je što pokušavaju da izjednače na putu za gore čime u stvari samo još pogoršavaju situaciju jer tim putem samo dodaju još VIŠE vazduha povrh onog koji je već zarobljen unutra.

I znaš šta me još interesuje, jel' roniš ti na nitrox, i jel ima smisla pohadjati kurs (PADI, naravno), za potrebe rekreativnog ronjenja?

Ronim na nitrox i to bi svakome preporučila iz čisto praktičnih razloga. Naime kvaka je u tome što tada možeš da uradiš više zarona dnevno u kraćem vremenskom periodu i što je najvažnije (bar za mene) mnoooogo si manje umoran na kraju dana. Ovde se gosti jako često rade po 4 zarona dnevno (3 dnevna i 1 noćni), tako da su intervali između zarona prilično kratki....nekad jedva sat vremena tako da su oni koji rone na nitrox mnogo opušteniji. Naravno, jednom kada stekneš licencu ti možeš da birkaš kada ćeš koji gas koristiti. Ne moraš ti stalno da ronjaš na nitrox. Sam biraš koja kombinacija ti je bolja.
Inače, u Egiptu jedna nitrox boca od 12l je obično 5 evra a 18l je 8 evra (ne samo punjenje već cela boca....a na nekim mestima je i besplatno...
srdjan.pajic srdjan.pajic 17:52 22.12.2011

Re: Dinamit

Aleksandra Mitrovic

Ronim na nitrox i to bi svakome preporučila iz čisto praktičnih razloga. Naime kvaka je u tome što tada možeš da uradiš više zarona dnevno u kraćem vremenskom periodu i što je najvažnije (bar za mene) mnoooogo si manje umoran na kraju dana. Ovde se gosti jako često rade po 4 zarona dnevno (3 dnevna i 1 noćni), tako da su intervali između zarona prilično kratki....nekad jedva sat vremena tako da su oni koji rone na nitrox mnogo opušteniji. Naravno, jednom kada stekneš licencu ti možeš da birkaš kada ćeš koji gas koristiti. Ne moraš ti stalno da ronjaš na nitrox. Sam biraš koja kombinacija ti je bolja.
Inače, u Egiptu jedna nitrox boca od 12l je obično 5 evra a 18l je 8 evra (ne samo punjenje već cela boca....a na nekim mestima je i besplatno...


E, hvala! U stvari, zbog ovog sam te i pitao. Gde god sam ronio bilo je uglavnom sa broda i to 3 zarona maximalno, 2 fizički sa broda a treći te bace u neki plićak. Što smo mi postizavali lagano i na vazduh sa surface intervalima dovoljnim za klopu i predah, pošto su dajvmasteri retko bili neki avanturisti, pa su nas i na ta dva zarona držali na 2-3 banke, mada preko toga, i nema baš mnogo šta da se vidi. Pri tome je pola ronilaca friških padijevaca koji su prethodno poslepodne dobili licencu, pa onda potroše vazduh za cirka 15 minuta, i džaba ti nitrox. Zato i položio za masterdajvera, da imam malo veću težinu kad krenem tamo da se bunim i svadjam ako me stave u grupu sa nekim babama ili napaljenim tinejdžerkama koje podjednako brzo sagore rezerve.

Ali kapiram da je sasvim drugačije kad roniš toliko često i svaki božji dan. Vidim da sad i po zabitijim diveshopovima možeš da tražiš da ti daju nitrox, i to izgleda više nije neki luksuz. A zbog čega se manje osećaš umornom, pretpostavljam da ima neko fiziološko objašnjenje? I šta se ustvari uči na tom kursu? Jel ima neke posebne tablice, ili je to sve samo na kompjuter pa te uče kako da ga koristiš?

Inače, u našem šopu u Sijetlu je punjenje vazduha 5$ a nitroxa $7, za osamnaestice, mislim samo punjenje, ne i rentiranje boce. Jel puniš isključivo u (PADI) šopovima, ili imaš neke svoje izvore? Kako je to uopšte regulisano zakonom u Egiptu? Mislim, ne bih se ja zajebavao sa time da mi svaka džudža sa opravljanim kompresorom puni boce, pa neka je i za džabe.

Aj, udavih sa pitanjima, ali sama si kriva jer te nema ovde dovoljno često, a i mog lokalnog instruktora je teško navatati sem kad treba nešto da mu se plati. Ne moraš sve da odgovaraš, a možeš i na PP ako hoćeš.

drzura drzura 15:05 20.12.2011

probajte

http://www.youtube.com/watch?v=KpvwbTVJSnI&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=q2jspr90JCY&feature=related


ovo je ronjenje na dah u italiji a evo nešto i iz cg

http://www.youtube.com/watch?v=uo9EYwCePGs

bilo je ljetos svašta i u zalivu , ja takođe obično ronim sa podvodnom puškom , ali nije sve u lovu i ulovu . ko jednom počne da roni gotov je stalno ti se ide , zavisnost jbga
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 15:16 20.12.2011

Re: probajte

drzura
ko jednom počne da roni gotov je stalno ti se ide , zavisnost jbga


Apsolutno tačno!!! Ja upozorim svakog mog novog učenika na tu vrstu zavisnosti. Do sada niko nije odustao. Svi su se "navukli" na 1
zilikaka zilikaka 19:17 20.12.2011

12

Lep tekst.
Delić tog šareniša sam videla, al samo od gore
I to malo ću pamtiti uvek.

Nego, kad smo već u radnji, ajd da vas (sve koji se baš doznajete) pitam nešto!

Doduše, jednog našeg kolegu sam već o tome pitala, al je ispalo da će sve biti sjajno kad napunim 75. Samo da se strpim do tad

Ovo poslednje o čemu je čovek pričao mi je jaaako poznato. Ubijaju me bolovi kod najmanjeg ronjenja na dah, a sad čitam to za prehlade.

Da li može biti da neko sa hroničnom upalom sinusa i par dooobrih upala ušiju, (jedno i zbog ronjenja za opkladu), toliko trajno unakažen da više ne može ni u kadu da se pošteno zagnjuri?

Mislim, ima li leka?
Aleksandra Mitrovic Aleksandra Mitrovic 10:41 21.12.2011

Re: 12

zilikaka
Lep tekst.
Ovo poslednje o čemu je čovek pričao mi je jaaako poznato. Ubijaju me bolovi kod najmanjeg ronjenja na dah, a sad čitam to za prehlade.

Da li može biti da neko sa hroničnom upalom sinusa i par dooobrih upala ušiju, (jedno i zbog ronjenja za opkladu), toliko trajno unakažen da više ne može ni u kadu da se pošteno zagnjuri?

Mislim, ima li leka?

Prvo, nadam se da ti je neko objasnio kako da izjednačiš pritisak u ušima. Zatvoriš nos, i blago duneš u taj zatvoren nos. Taj vazduh će onda da ode u zadnji deo nosne duplje gde će da uđe u jednu cevčicu koja se zove eustahijeva tuba koja je povezana sa vašim uvetom. Sa suprotne strane te tube se nalazi bubna opna koja je pritisnuta pritiskom (voda u ovom slučaju) i ugibljena naunutra. To osećate kako, ponekad, straobalan bol.
E, sada...to malo vazduha koji je došao sa unutrašnje strane će gurnuti bubnu opnu nazad i tako ćete izjednačiti pritisak. Taj proces treba ponavljati sve vreme dok se zaranja jer se protisak povećava sa dubinom pa u vezi sa time treba stralno dodavati vazduh sa unutrašnje strane. Nakon nekog vremena ta radnja postane totalno automatska kao i hodanje.
Problem nastaje kada su te cevke zapušenje sa sluzi koja se javlja sa prehladama, alergijama i sl. Prosto nije moguće dovesti vazduh do bubnih opni jer su prolazi zapušeni. Ista stvar i sa upalom ušiju ali zato što je tkivo otečeno pa se eustahijeva tuba zatvori. Ona je inače tanušna i veoma uska tako da je se veoma lako zapušava.
Postoji veoma jednostavna hirurška procedura kojom se eustahijeva tuba čisti i širi i onda se taj problem (ako je hronične prirode) rešava.
Kada su u pitanju sinusi - problem je isti ali na drugoj lokaciji. Naime sinusi su u stvari mikro pore koje se nalaze na jagodičnim kostima i čelu. Taj sistem izgleda kao švajcarski sir. Mnogo malih rupica ispunjenih vazduhom. Kada se sinusi upale, tkivo oko njih otekne a rupice se ispune sa sluzi i onda isti problem pa opet imamo problem dostave vazduha koji bi izjednačio spojlašnji i unutrašnji pritisak. Bolovi u predelu jagodičnig kostiju i čela koja izgleda kako klasična glavobolja. Postoji takođe jednostavna hirurška operacija koja sve ovo može jednostano rešiti ako je hronična upala u pitanju. KOd akutnih slučajevima sve se to brzo i jednostavno rešava tabletama.
Nadam se da ste shvatili: NARAVNO DA IMA LEKA!!!!
zilikaka zilikaka 18:06 21.12.2011

Re: 12

Prvo, nadam se da ti je neko objasnio kako da izjednačiš pritisak u ušima.

Recimo da sam to nekad kako-tako umela, pa je verovatno ostalo bar malo.
Problem nastaje kada su te cevke zapušenje sa sluzi koja se javlja sa prehladama, alergijama i sl.

Ko da si po meni pisala. Svake jeseni pošteno odradim ambroziju, i još mnogo toga

Koliko vidim, ako poželim da gnjuram, nož mi ne gine.
Jedino me teši
Unuci mojih najstarijih gostiju su bili u svojim kasnim 50-im

To se nekako uklapa u onih obećanih 75, kada su mnoge stvari lakše.
Dakle, imam još vremena da odlučim šta ću, dok stasam

Tebi hvala na trudu

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana