Gost autor Mungos92
Tek danas sam saznao da mi komšija sa kojim već par godina delim kuhinjski zid i pogled u vrata umro pre koju nedelju, a možda i skoro mesec dana. Čoveka od "prekoputa", čije ime, nažalost, ni sada ne znam, niti znam koliko je bio star, gde je i šta radio, a ponajmanje koga još ima u svome životu, danas su pronašli u njegovom stanu, na samo nešto više od tri metra od naših ulaznih vrata. Pronašli su ga predsednica Kućnog saveta, čije ime takođe ne znam (ali znam da je vrlo preduzimljiva), i još nekoliko stanara - takođe "bezimenih" koji su zajednički prijavili nestanak policiji i dobili dozvolu na obiju ulazna vrata stana u kojem je mrtav ležao naš komšija.
O njemu znam samo kako je izgledao - bio je "turski" tip, star oko 60 godina, da je uvek umeo da kaže "Dobar dan/veče/jutro" uz poneko "Kako ste?" uz bar dobroćudan izraz lica, ako se već nije i nasmešio, i da mi je delovao kao srčani & bubrežni bolesnik sa stažom. Predsednica KS reče danas da je pokojni komšija neko vreme bio na bolovanju i da je trebalo da ide na neku operaciju.
Moja draga i ja smo primetili pre desetak dana nekoliko poštarskih "obaveštenja o pošiljci" zadenutih za njegova vrata i konstatovali da je verovatno otišao negde. Ono jeste da je ona glasno zapitala da nije slučajno umro... Pošto beše to u vreme onog "istorijskog" snežnog kijameta, pomislio sam da se komša ili zaglavio kod nekih rođaka ili je bolnici i da će se vratiti čim prođe.
Ali, taj pristojni gospodin koji je, osim svojom fizičkom pojavom na hodniku, stepeništu ili okolini zgrade, znake života davao jedino povremenim zveckanjem posuđa u kuhinji, poslednjih mesec dana nije nigde ni išao. Čekao je da se neko od nas - samoživih guzica iz zgrade i sa posla - konačno seti njega i pronađe ga. I zbog toga nam se neće ni vratiti.
Neka mu je laka zemlja.
A nama - sav sram ovog sveta!
Mungos The Besan & Tuzan