Za sada nema nekih detaljnijih podataka, koji bi ukazivali na motiv napada i eventualnu širu pozadinu. Verovatno će i neki od tih fakata uskoro biti objavljeni. Zvanična Podgorica našla se nakon napada na novinarku "Vijesti" Oliveru Lakić pod velikim pritiskom međunarodne javnosti i nema sumnje da je (i) to crnogorsku policiju naprasno učinilo „efikasnijom“. Pominjalo se, između ostalog, da će njen evropski put možda biti doveden u pitanje ukoliko se ovaj slučaj ne razjasni. Kao što vidimo, čak i Crnogorci mogu da budu vredni, radni i ekspeditivni. Eto - kad se hoće..!
Nakon jučerašnjeg, celodnevnog, a i inače veoma čestog podsećanja na činjenicu da je ubistvo prvog demokratskog premijera u Srbiji na kraju zvanično svedeno na priču da se s njim obračunala grupica mangupa i preprodavaca droge, ova „crnogorska vest“ deluje kao... ne može se reći kao uteha, ali makar kao nekakvo blago podsećanje da pravda, ipak, kojegde proradi. Odnosno, napravljen je nekakav konkretan, prvi korak. E, sad, kako će se sve to završiti - novo je pitanje.
Dakle, ako bi se napravila izvesna analogija sa Srbijom, odnosno njenim nerazrešenim slučajevima napada na novinare i ubistava, onda bi i ovaj crnogorski slučaj mogao da ostane na hapšenju jednog osumnjičenog lica. To jest, ako bi se Đetići ugledali na bratsku Srbiju, bila bi na kraju ona varijanta da je crnogorski napadač nekakav autohtoni nasilnik koji je sam sebe organizovao, motivisao i nagnao da počini teško nasilje nad novinarkom "Vijesti" Oliverom Lakić. Za nas, ovdašnje, to svakako ne bi bilo ništa neobično. Jer, kod nas su napadači ili još uvek neotkriveni i neuhvaćeni, ili su, kao u slučaju ubistva premijera, samostalni mrziteljski fanovi koji deluju originalno, samosvojno, na svoj oroz, bez kojekakvog institucionalnog ili političkog Background-a. Ta brutalno bezobrazna javna i pravosudna pričica ne samo da ostavlja netaknutima one koji stoje iza tih po pravilu višeslojnih zločina, nego ostavlja i budući prostor da država ili neki deo države i političkih struktura, bez bojazni od posledica po sebe, može ponovo da regrutuje uličare i teške kriminalce za obavljanje nekog velikog prljavog zadatka.
Ovo relativno brzo hapšenje u Crnoj Gori upravo u tom smislu jeste dobar primer za nas u Srbiji. Naravno, pod uslovom da se i taj njihov slučaj na kraju ne imenuje kao akcija pojedinca, ili da cela stvar na sudu ne zastari !