- Šta čekaju?
- Mislim da odlučuju šta ih čeka!
- Kada izađu?
- Da. Šta su odlučili da iznesu, u šta da uđu, čega da se klone, čemu da se priklone..
.. o čemu da ovise..
.. šta da protkaju sobom..
.. šta da nagoveste..
Brzo .. brzo .. daj .. još !
.. kako da pritisnu..
.. i otpuste..
.. naglagolile se mogućnosti, čekaju, da postanu..
.. praznina posle oluje..
.. ili ozon!
.. želje..
.. mogućnosti..
.. i izbori..
- Misliš da imaju spremna odela za početak dana?
- Aa, pa to se uvek nađe. Makar iluzija, skrpljena kod vrata..
- Volela bih da im pomognemo oko onog drugog..
- Rešenja za gole trenutke!?
- Da: kada ništa od imetka ne pomaže......
- Slažem se. Biću im i ja pri ruci. Ali znaš i sama:
Pomoć retko stiže
Pogledi su često već zamagljeni strahom
Poseže se za mogućim
A tako je malo
Tako malo
Potrebno
Da se napravi
Skladan
kroj.
____________________________________________________________________
- Uzela si mi meru?
- Jesam. Ti moju imaš negde. Sećam se da si je poslala na vreme, prošli put. Glavu mi je spasila!
- Obećala si mi?
- I ja tebi.
- Ja hoću zelenu ešarpu..
..od muslina
- Meni bi odgovaralo nešto crno..
- Imamo ogledala?
- Možeš biti spokojna.