Budućnost| Obrazovanje

Rupa u Zidu

snezana mihajlovic RSS / 01.07.2012. u 18:57

As our worlds become smarter and get to know us better and better, it becomes harder and harder to say where the world stops and the person begins.
~ Andy Clark
Natural-Born Cyborgs?


Deca umeju da uče bez supervizije odraslih. I to umeju odlično da rade. Na primer, zamislite sirotinjsko naselje u Nju Delhiju ili neko zabačeno selo i decu koja nikada nisu išla u školu. Ne govore engleski i nikada ranije nisu videla kompjuter. Zamislite sada, da se toj deci takva neka mašina 'ostavi' na korišćenje. Šta bi uradili?

Možda verujete da bi probali da ga ukradu? Ili da bi ga slomili ili na neki drugi način oštetili? Ali, da li bi vam prošlo kroz glavu da bi možda, za nekih desetak minuta ta, nepismena ili polu-pismena deca naučila da surfuju? Verovatno ne.

hole-in-the-wall-wt-640x360.jpg

Sugata Mitra je eksperimentom Rupa u Zidu pokazao da deca umeju da uče bez supervizije odraslih. I ne samo to, pokazao je da uče jedni druge.

„Prvi eksperiment koji sam uradio van Njukasla, sproveden je u Indiji. Postavio sam sebi nemoguć cilj: da li dvanaestogodišnja deca iz jednog južnog indijskog sela, koja govore Tamil mogu sama da nauče biotehnologiju na engleskom? Pomislio sam, testiraću ih. Dobiće nulu. Daću im materijale. Vratiću se i opet ih testirati. Dobiće još jednu nulu. Vratiću se i reći - Da, potrebni su nastavnici za odredjene stvari.
Pozvao sam 26-oro dece. Svi su ušli i rekao sam im da se na tom računaru nalaze neke veoma teške stvari. Ne bih se iznenadio da ništa ne razumete. Sve je na engleskom, a ja odlazim. Ostavio sam im sve. Vratio se nakon dva meseca, a 26-oro dece je umarširalo izgledajući veoma, veoma tiho. Pitao sam:
„Pa, da li ste pogledali išta od onoga?"
Rekli su,
„Jesmo."
„Da li ste išta razumeli?"
„Ne, ništa."
„Pa, koliko ste dugo vežbali pre nego što ste odlučili da ništa ne razumete?"
„Gledamo to svaki dan."
„Dva meseca gledate u to i ništa niste razumeli!?"

Onda je dvanaestogodišnja devojčica podigla ruku i bukvalno rekla (i ovo ide na engleskom, čisto da citat bude potpun):

„Apart from the fact that improper replication of the DNA molecule causes genetic disease, we've understood nothing else."

Sugata Mitra je takodje otkrio je da su deca napredovala zahvaljujući tome što su radila zajedno, kao i da je „bakin metod" (stojiš iza dece i diviš se) doveo do toga da oni, sa 30% posto, na testovima dodju do 50% (cifra koju su postizala deca u elitnim školama Nju Delhija, dakle, školama sa plaćenim i cenjenim profesionalcima).

Pa, reći ćete - Pošto sa njima nisu radili profesionalci, hajde da onda otpustimo sve 'profesionalce' i nek deca rade sama kad je sve to tako dobro!

A ja kažem:
Zamislite profesionalca koji je sasvim (iako bolno) svestan istinitosti sledećeg iskaza:
"A teacher that can be replaced by a machine should be." (Arthur C. Clarke)
Zamislite ljude koji, svesni mogućnosti onog što deca u grupi mogu da učine, željni da i sami doprinesu (na razne načine, uključujući i bakin metod), ponekad (što da ne), i da se povuku iz cele stvari (i rade nešto 'sasvim drugačije') i onda probajte da zamislite to razmotavanje.

(Sugata Mitra, za razliku od onih predavača koji uvek sve znaju, konstantno preispituje svoje zaključke i odluke. Ono što ga razlikuje od mnogih, je vera da deca mogu i želja za promenom sistema. Ne želja da se snalazi u postojećem, već kreiranje novih modula koji će se i sami menjati, shodno novim saznanjima.

„ Udaljenost utiče na kvalitet obrazovanja. Obrazovna tehnologija bi trebalo prvo da se uvede u udaljene oblasti. Vrednosti se stiču, doktrina i dogma se nameću - dva suprotstavljena mehanizma. A učenje je najverovatnije samo-organizujući sistem."

Jedan od eksperimenata odradjen je u severoistočnoj indiji, u selu Madantusi, gde nije postojao nastavnik engleskog, te ga deca nisu ni učila. Doneo je kompjuter, napravio Rupu u Zidu i ostavio im hrpu diskova. Posle tri meseca, zatekao je dvoje dece, koja su, ugledavši ga, odmah rekla da im je potreban brži procesor i bolji miš.

„Ostavili ste ovu mašinu samo sa engleskim jezikom, pa smo morali da naučimo engleski."

Živimo u dinamičnom vremenu, i možda je jedan od prvih zadataka za današnje nastavnike taj - da od škole naprave fluidan prostor. Prostor koji će, umesto da nudi već gotove i sažvakane istine, decu 'naterati da nauče taj engleski jezik'.

A ukoliko jezik nije barijera, a videli smo da nije, onda ne vidim zašto bismo imali problem da govorimo nekim 'našim jezikom'.
Rekla bih da bi to bio, ako ne dobar, onda odličan početak.



Komentari (146)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 19:02 01.07.2012

...

pošto imam problem sa editorom, linkovi za TED

link 1
Sugata Mitra shows how kids teach themselves

link 2
Sugata Mitra: The child-driven education
kaolavanda kaolavanda 19:19 01.07.2012

Carevi

Snežana, care! E, ulepša mi nekoliko baš sumornih dana. Kakav kez imam posle ove priče.. ne bi verovala :)

Posle tri meseca, zatekao je dvoje dece, koja su, ugledavši ga, odmah rekla da im je potreban brži procesor i bolji miš.



snezana mihajlovic snezana mihajlovic 19:24 01.07.2012

Re: Carevi

hvala, hvala.
Mitra je čudo i sa sobom donosi osmehe.
kod mene je uvek tako.
libkonz libkonz 19:20 01.07.2012

Lep tekst

Izgleda da sam sve počeo da gledam negativno: Suprotno ovom primeru, roditelji u Srbiji se svojski trude da se njihova deca "ne muče" u životu i tako im zatupljuju um i uvode ih sasvim nespremne u život.
Podsetila me je ova priča i na primer novorođene dece koja odmah nauče da plivaju. Život jeste borba i za nju čovek mora biti spreman.
A ovo mi se baš dopalo:
"A teacher that can be replaced by a machine should be." (Arthur C. Clarke)
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 19:25 01.07.2012

Re: Lep tekst

ja bih to mučenje (šta ću, volim reči) okrenula u 'izazov'.
dakleM, deci je potreban izazov. :))))
libkonz libkonz 19:30 01.07.2012

Re: Lep tekst

dakleM, deci je potreban izazov. :))))

Kazezoze Kazezoze 18:35 02.07.2012

Re: Lep tekst

libkonz
Izgleda da sam sve počeo da gledam negativno: Suprotno ovom primeru, roditelji u Srbiji se svojski trude da se njihova deca "ne muče" u životu i tako im zatupljuju um i uvode ih sasvim nespremne u život.
Podsetila me je ova priča i na primer novorođene dece koja odmah nauče da plivaju. Život jeste borba i za nju čovek mora biti spreman.
A ovo mi se baš dopalo:
"A teacher that can be replaced by a machine should be." (Arthur C. Clarke)

novorođena deca ne nauče da plivaju, ona jednostavno nisu svesna da bi u vodi moglo nešto da im se dogodi i prepuštaju se vodi da ih nosi bez straha kao i svaki plivač, s tim što deca plutaju dok plivači koriste izvežbane pokrete. strah je ono što neplivače sputava da proplivaju. u strahu su mišići napeti i plutanje na vodi nije moguće. mišići moraju biti potpuno opušteni, bez ikakve pomisli da ćeš potonuti.
slično je i kod obrazovanja, decu uče umesto da im dozvole da uče.
ovaj primer koji nam je sneža ispričala je pravi pokazatelj kako treba da se radi sa decom. valdorske škole u svetu su bazirane upravo na tom principu. umesto da decu uče, dozvoljavaju deci da ispolje svoju kreativnost i na taj način uče.
odličan tekst snežo.
zemljanin zemljanin 19:47 02.07.2012

Re: Lep tekst

Kad god se govori o obrazovanju treba da se precizira uzrast dece na koji se to obrazovanje odnosi.

Sećam se nekog testa za izbor najinteligentnije ptice Britanije ... postavili su neku dosta kompleksnu skalameriju gde kljucanjem, guranjem, bojama i sl. treba naterati zrno da dodje u hranilicu. Ostavili to na polju, postavili kamere i otišli. I posle određenog vremena neke ptice (vrsta) su rešile test i pokljucale svo zrnevlje.

Daklem nemojmo praviti senzaciju od nekih prirodnih stvari i procesa. Sigurno je da deci do 10g. treba mnogo više slobode i kreativnosti, nešto manje za one starije a mnogo manje za adolescente. Kada kažem "manje" ne mislim da treba ukinuti kreativnost ali da se poenta ipak usmeri na usvajanje naučenog i sticanju novih znanja i veština.

Možemo ostaviti NN kompjutera u NN sela i deca će se igrati i naučiti ponešto. Ali niko od te dece neće moći da projektuje novi procesor. Banalizujem stvari ali mislim da je jasno.
dragan7557 dragan7557 09:19 03.07.2012

Re: porađanje u vodi

libkonz:
Podsetila me je ova priča i na primer novorođene dece koja odmah nauče da plivaju.

Prenatalna okolina deteta je fluidne prirode, i potpuno je normalno, čak na veliko iznenađenje mnogih pismenih, je da dete u njoj oko devet meseci pliva.

Za detalje bi mnogi prosvetnjaci sa ovog bloga mogli da pogledaju beskonačno mnogo snimaka porođaja u vodi, naravno pod uslovom da su za takav događaj ikada čuli.

novorođena deca ne nauče da plivaju,

verovatno da oko devet meseci provedenih u fluidnoj sredini sede mirno na nekoj obali materice pecajući ribu?!

ona jednostavno nisu svesna da bi u vodi moglo nešto da im se dogodi

Pa i ne može ništa da im se dogodi jer su devet meseci provela u tečnosti, ili to još nije utvrđeno kao Istina?
s tim što deca plutaju dok plivači koriste izvežbane pokrete.

U kom periodu se psihomotorika kod deteta razvija i dostiže optimalnost, je napisano dovoljno i stoji na Internetu.

Strah kao zaštitni kompleks je psihološki faktor, se pojavljuje u kasnijem periodu i stiče se nakaradnim "učenjem" ili tzv. 'pogrešnom direkcijom' kojom se uslovljava to stanje a sam mehanizam deskriptovan odavno u psihologiji. Ukratko kod deteta strah ne postoji u razvijenom obliku, ali neosnovan strah postoji kod starijih, koji opet svojim nesuvislim ponašanje uslovljavaju(Pavlov) samu pojavu straha.

Naravno plivanje ili plutanje po vodi ovde treba uslovno shvatiti, plivanje kao veština zahteva koordinisane pokrete i uključuje psihomotoriku, plutanje je održavanje na površini vode ili u samoj vodi(ronjenjeje), i kao takvo deo "obrazovanja" fetusa od prvog momenta njegovog nastanka.

Strah je kompleksan zaštitni psihološki mehanizam prirodnog porekla, dok je u ljudskom društvu od samog nastanka ljudskog društva, ovaj mehanizam korumpiran i masovno zolupotrebljen, a što se čini i danas.

Fluidni medijum je prirodni medijum nastanka života bar prema dosadašnjim saznanjima, pa je strah od fluidnog medijuma posledica kasnijeg nakaradnog stanja u obrazovanju deteta(kao i svo institucionalno obrazovanje), kreiranog od strane društva.

Uzgred tek okoćena životinja, kao i svaka novorođena beba "zna" kako se održava na i u vodi, jer je to prirodna posledica predhodnog stanja boravka u fuidnoj okolini(prenatalni period).

cerski
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 19:33 01.07.2012

i zaboravih, a važno je:

Sugatu Mitru i ostale krivce bix,
ni krive ni dužne, u redovnu literaturu.
ja tako.

i ps
ja sam čobanica, i pišem komentare malim slovima, ne zato što me mrzi, nego zato što sam zaljubljena (ovo shvatiti ko kako hoće) u onog ludog cummings-a, pa ako ne umem da pišem ko on, mogu da ga (makar ovako) imitiriam.

tekstovi su druga priča, tu samo školski.

:)
jacHa. jacHa. 19:40 01.07.2012

Re: i zaboravih, a važno je:

zato što sam zaljubljena (ovo shvatiti ko kako hoće) u onog ludog cummings-a

i ja, slatka
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 19:47 01.07.2012

Re: i zaboravih, a važno je:

ijaao, sg će da padne čupanje. :)
videla ja to još...odavno, al' ćutim si, ćutim.
dragoljub92 dragoljub92 20:06 01.07.2012

Re: i zaboravih, a važno je:

ijaao, sg će da padne čupanje. :)
videla ja to još...odavno, al' ćutim si, ćutim.

постањуваш иритантна

пс о теми
није ми јасно шта је циљ овог истраживања.људи, деца су способни да уче сами,тако некако смо и створили цивилизацију.касније смо схватили да је учење брже ако се систематизује ,сад да ли треба да одбацимо сва претходна искуства и системе и пустимо децу да се сама сналазе?
не желим овде да будем пуки контраш.једноставно ме стално мучи та потреба да се одбаце достигнућа претходних генерација.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 21:20 01.07.2012

Re: i zaboravih, a važno je:

pa, ne vidim šta je čovek odbacio.
on pokušava samo da doda.
:)
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:41 01.07.2012

Hvala

Ovo je divno, Snezana. Podstice pravi entuzijazam.
Uvek i svuda, neko radi nesto dobro.

Ja sam nedavno imala susret sa profesorom moje klinke (samo putem telefona) i jos uvek razmisljam o tom razgovoru.
Ne pamtim kad me je nesto poslednji put tako sokiralo, a bez jedne jedine ruzne reci ili ubistva.
U stvari, konkretno, silna grozomorna ubistva se desavaju i u nasem gradu i sire u poslednje vreme, i... - ne, nisu me ni blizu tako sokirala.

Pozdrav,

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 19:49 01.07.2012

i tebi


:)
Krugolina Borup Krugolina Borup 20:05 01.07.2012

Re: Hvala

Ovo je divno, Snezana. Podstice pravi entuzijazam.


Da se složim, fenomenalna priča. Klinci su čudo. Ču-do!

Ne pamtim kad me je nesto poslednji put tako sokiralo, a bez jedne jedine ruzne reci ili ubistva.


Ne cicijaši, podeli...
Ivana Knežević Ivana Knežević 21:49 01.07.2012

Re: Hvala

Krugolina Borup
Ne cicijaši, podeli...


Uvod: klinka ima sarene ocene, i ne trudi se puno. Iz matematike i nauke ima tutora, pametnu devojku, kojoj je cilj da joj objasni i pomogne (i to vrlo dobro radi) ali dobrim delom i posluzi kao uzor.

I dalje, klinka se ne trudi puno.

Odjednom, u poslednjih par meseci, iz matematike postize dobre rezultate u trigonometriji. Tutor i ja na to cekamo strpljivo vec neko vreme, i znale smo da ce doci, ali lepo je videti. Jos je lepse videti klinku - drzi glavu drugacije.

Prikaz ocenjivanja: procentualan. Za prolaz je potrebno 51%. 80+ se smatra peticom ili A, 90-100 je A+.
Klinci imaju domaci, kvizove, testove, i ispite dva puta godisnje. Sve se uracunava po kljucu koji je objasnjen na pocetku svake skolske godine ali do kraja godine uglavnom nikome nije jasno.

Dobila je trojku kao krajnju ocenu. To je verovatno realno obzirom na ostatak godine. Problem je nastao u malom printu: u procentima, ocena je bila samo jedan poen iznad ocene koju je imala pre trigonometrije.
Besni po kuci, mrzi profesorku, nije fer, cuje se svakog puta kad se seti matematike.

Pozvala sam skolu i ostavila poruku za profesorku da mi se javi.

Zvala je sledeceg dana.

Mama: Miss Brown, hvala sto ste se javili. Znam da je ovo vrlo zauzet period za Vas. Necu Vas zadrzavati: Klinka je dobila ocenu koja je svega jedan poen iznad njene prethodne ocene. Ni ona ni ja ne razumemo zasto.

Miss Brown: Student je pokazala lose rezultate na prethodnim testovima i nastavnim jedinicama.

Mama: Razumem da ce prethodni rezultati imati efekta, ali ima odlicne rezultate u trigonometriji - 100% na testu, plus...

Miss Brown: Student je na prethodnoj nastavnoj jedinici dobila 48% na testu - she failed (naglaseno) - i zatim 54%. Jedan rezultat od 100% nece imati mnogo uticaja (nije jedan: ima dva po 100% i jedan 80+).

Mama: Nije bio samo jedan. I Klinka je napravila preokret. Osim dobrih rezultata, pojavio se entuzijazam... Videti da to nema prakticno nikakvog efekta na ocenu...

Miss Brown: Neke nastavne jedinice su lakse od drugih (objasnjava uspeh u trigonometriji). Ocena na kraju godine je zbir svi prethodnih ocena tokom godine: 10% ispit iz decembra, 30%...

Mama: Ja znam da Klinka moze bolje i postici ce bolje, ali podrzati pomak kad se desi salje pozitivnu poruku a to je najvazniji deo. Sve su to normalna, pametna deca, i svi mogu da postignu..

Miss Brown: Sta ce student uzeti sledece godine - matematiku za koledz ili za fakultet?

Mama: Za fakultet.

Miss Brown: ona je taman presla nivo ispod koga ne preporucujemo fakultetsku matematiku. Sledeca godina ce biti teska.

Mama: Znamo, morace da se potrudi.

Miss Brown: Student ima tutora, je l' da? Puno puta tutori sve sazvacu za njih i oni se ni ne trude.

Mama: Znam, ali ovde to nije slucaj. Ni tutor ni ja to ne podrzavamo, a ni Klinka.

Miss Brown: Student ce morati mnogo da se potrudi da bi odrzala korak.

... jos par reci razmenjeno.

Ostala sam naslonjena na desk kraj telefona nakon sto sam spustila slusalicu i sabirala utiske.

Miss Brown nije povisila glas (nisam ni ja), nije rekla nijednu ruznu rec, i bila je u pravu - bice sve teze, i klinka ce morati da se potrudi, i... ni u jednom trenutku nije rekla jednu jedinu pozitivnu stvar. N i j e d n u.

Razgovor se desio prosle nedelje. Jos uvek cujem glas - hladan, bezbojan, tezak, nezainteresovan...

Kod kuce sam ukratko prenela klinki, sa svrhom naravoucenija: budi pazljiva sa ljudima koji su u poziciji da ti naskode.
Ali, mama...
Ne stvaraj neprijatelje. Da li imaju 15 godina ili 45, nebitno, svi se ponasaju isto, i zazalices. Iskopaj rupu pa tamo ispricaj sve sto hoces, ali ne na casu. Neka ti ovo bude nauk.

I nemoj slucajno da prihvatis ovako nesto kao poraz. Spread your wings and never hold back, baby.

I hate her! odjekuje po kuci.
Jukie Jukie 22:09 01.07.2012

Re: Hvala

Jako mi se sviđa profesionalizam te nastavnice
Krugolina Borup Krugolina Borup 23:02 01.07.2012

Re: Hvala

Jako mi se sviđa profesionalizam te nastavnice


Meni, na osnovu napisanog, deluje kao robot koji se ne unosi previše u svoj posao. Ne bih to nazvala profesionalizmom. Odnos prema roditeljki doživljavam kao postavljanje IZNAD roditeljke, kao da njeno mišljenje o njenom detetu, i šta njenom detetu treba da bi se motivisalo za još bolje rezultate - uopšte nije važno. A važno je. Oboje su na istom poslu, i isti su im ciljevi. Obrazovanje zavisi od roditelja koliko i od deteta. Nisam stekla utisak da Ivana nije svesna i MANA svog deteta. Ali, verujem i da zna šta će za dete imati podsticajan, a šta kontra-podsticajan karakter - i to zna bolje nego nastavnica. A nastavnica nije spremna da uopšte bude makar zeru otvorena za ono što roditelj ima da joj kaže. Postavlja se kao sveznajuća. Gde je tu profesionalizam? Ja vidim samo aroganciju.
Ivana Knežević Ivana Knežević 23:28 01.07.2012

Re: Hvala

Krugolina Borup
Oboje su na istom poslu, i isti su im ciljevi.


Upravo je u tome stvar. Ona nije na tom poslu, sigurno ne na istom na kome sam i ja.
I nije mi prvi put da sam se srela sa time. Prvi put, uciteljica u prvom razredu. Jako je mnogo stete nanela. Ne mogu ni danas o tome da pricam.
Ovi ljudi zaista mogu da ostete decu. I to cine, svakodnevno. Ako su pri tome samo nezainteresovani a ne i maliciozni verovatno ima neke razlike, ali rezultati nisu nuzno puno drugaciji.

Nisam opisala vrlo slikovito - ipak sam ja mama kojoj sve ovo tesko pada - i razgovor je trebao da slusa neko ko cuje takve stvari: sve sto sam rekla, ili pokusala da kazem, ona je poklopila. Pokusala je i posle svake recenice da zavrsi razgovor. Kao da su sile mraka stajale iza svakog njenog hladnog odgovora. Ne preterujem, iako mi se desi ponekad.
Ja nisam zvala sa namerom da menjam ocenu - to mi je bilo jasno da se nece desiti. Ono sto sam htela je da klinka zna da sam napravila taj korak, i da toj zeni (za koju sam znala da ne predaje dobro niti je dobar pedagog) na neki nacin ukazem na razliku izmedju izbora: nagrada za trud ili kazna za prethodne greske. Za decu tih godina, i ne samo decu, umeti napraviti pravi izbor izmedju ta dva cini ogromnu razliku.

Ono sto sam dobila je bliski susret sa nekim koga cu na svaki moguci nacin izbegavati ubuduce. Ono sto je lose je da postoje sanse da je klinka opet dobije u nekom trenutku u sledece dve godine. Sto god je do mene, uradicu da se to ne desi.

Naici u nasoj svakodnevici roditeljskoj na ovakve primere kakve je Snezana navela je prosto euforicno. I edukatori i deca zvuce kao iz bajke. Realnost za vecinu nas je puno drugacija.
Jadna deca.

Jukie nije to mislio ozbiljno.
Jukie Jukie 23:42 01.07.2012

Re: Hvala

Krugolina Borup
Jako mi se sviđa profesionalizam te nastavniceMeni, na osnovu napisanog, deluje kao robot koji se ne unosi previše u svoj posao. Ne bih to nazvala profesionalizmom. Odnos prema roditeljki doživljavam kao postavljanje IZNAD roditeljke, kao da njeno mišljenje o njenom detetu, i šta njenom detetu treba da bi se motivisalo za još bolje rezultate - uopšte nije važno. A važno je. Oboje su na istom poslu, i isti su im ciljevi. Obrazovanje zavisi od roditelja koliko i od deteta. Nisam stekla utisak da Ivana nije svesna i MANA svog deteta. Ali, verujem i da zna šta će za dete imati podsticajan, a šta kontra-podsticajan karakter - i to zna bolje nego nastavnica. A nastavnica nije spremna da uopšte bude makar zeru otvorena za ono što roditelj ima da joj kaže. Postavlja se kao sveznajuća. Gde je tu profesionalizam? Ja vidim samo aroganciju.

Meni izgleda kao neko ko je uradio sve što je mogao u datoj situaciji. Učenica ima slabije sposobnosti iz matematike i realno je ocenjena. Način ocenjivanja je određen unapred i verovatno ocenu određuje kompjuter na osnovu procenata zarađenih na svim oblastima, umesto da je nastavnik subjektivno određuje na osnovu toga što roditelj ili dete ili oboje (u ovom slučaju samo dete, majka je očigledno realna) smatraju da treba poklanjati nezaslužene poene i da ocene služe da bi deca bila srećna (to prolazi u Srbiji i zato je naš sistem obrazovanja loš, između ostalog, a očigledno da u toj drugoj zemlji ocena služi da bi se uporedila postignuća svakog deteta sa nekim zadatim kriterijumom).

Jukie Jukie 23:43 01.07.2012

Re: Hvala

Ivana Knežević

. Jukie nije to mislio ozbiljno.

Ma jesam. Mene ne treba puštati blizu roditelja
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:17 02.07.2012

Re: Hvala

Jukie

Meni izgleda kao neko ko je uradio sve što je mogao u datoj situaciji.


To je vrlo velikodusna procena, Jukie.
Ne bi bilo lose da je tako, ali nije.
Ivana Knežević Ivana Knežević 01:49 02.07.2012

Jos malo razmisljanja na temu

Jukie

Način ocenjivanja je određen unapred i verovatno ocenu određuje kompjuter na osnovu procenata zarađenih na svim oblastima, umesto...


Ocenjivanje od strane kompjutera je sasvim prihvatljivo (iako kompjuter tesko da bi sracunao da od 5 nastavnih jedinica u godini jedna koja je 90+% ima efekta od 1% na celokupnu ocenu).

Da li je svrha obrazovanja ocenjivanje.
Nije.
Svrha obrazovanja je daleko sira.
Da pomenem jednu: otvaranje vrata ka sistematskom ucenju. Koje dalje otvara mnoga vrata.
Ovde toga nema.
Ima mnogo cega, ali toga... - ne.

Zasto bi se sistem obrazovanja o kome se ne zna prakticno nista uveo kao referenca i standard vredan cilja u ovome

Jukie

..(to prolazi u Srbiji i zato je naš sistem obrazovanja loš, između ostalog, a očigledno da u toj drugoj zemlji ocena služi da bi se uporedila postignuća svakog deteta sa nekim zadatim kriterijumom).


uopste nije jasno.
Na ovom blogu se neprekidno gazi po Srbiji, po svakom osnovu, tema za temom.
Da je Srbija los djak, i slusa ovakve pridike svakog dana (jer ih dobija), da li bi iko ocekivao od nje da ustane i potrci ka zlatnom cilju svom silinom? Realno?
Da li vi ista znate o pozitivnom podsticaju i primeru? Ili ste svi masteri u ocenjivanju? Kompjuterski nepristrasni, takoreci.
Sram vas bilo.
Po kom osnovu uzdizete sistem koji ne samo da nije vas vec ga ni ne znate, i ponizavate sirokim generalizacijama hiljade ljudi koji u Srbiji rade svoje poslove i posveceno i vise nego dobro?

U Kanadi su ucestala ubistva koja fotogenicno zovu 'honour murders'. To su bazicno mentalni bolesnici koji ubijaju sopstvenu decu - devojcice - zato sto zele da se zabavljaju, sminkaju, oblace mini suknje i ponasaju se kao ovdasnji tinejdzeri a u neskladu sa Islamom. Kako Ustav garantuje specijalna prava na ime slobode religije, ovakvi tipovi (obicno ocevi i braca) dobijaju puno medijske paznje i najbolje advokate. I ubistva ove vrste su sve cesca.

Ovde je 25% dece gladno. Kazu na TV-u, pa ako oni lazu, lazem i ja vas. Zato sto je siromastvo i raslojavanje sve dublje i sire.

Ovde su ucestale gang-related executions. To znaci da momci koji zive u siromasnim krajevima (policija izbegava) i krenu u biznis sa drogama ubijaju, muce i kasape druge momke (i njihove familije) na ime kontrole teritorije i love. U poslednje vreme se prelivaju i u nase 'sigurne' krajeve pa pucnjave krenu u najvecem trznom centru usred najvece guzve. Stradaju momci, i stradaju prolaznici.

Ovde je nasilje nad zenama u nevidjenom porastu.

Ovde se na zurkama za tinejdzere - nad kojima svi okrecu glave i nadaju se da ce deca prerasti - desavaju silovanja devojcicama a decaci dobiju noz u neki deo tela, i svi sutra pokusaju da zaborave.

Ovde se u svakom delu grada u okolini nalazi bar dvadeset registrovanih pedofila (neregistrovanih tj neuhvacenih se procenjuje da je bar deset puta vise).

Ovde se ubija covek za jedan laptop. Tek tako. I bez ideologije.

Ovde... ima i mnogo dobrih stvari.
Kao i u svakoj kulturi. Ukljucujuci Srbiju. Medju njima sigurno jednak broj posvecenih roditelja.

Stoga, ako cemo pricati o primeru koji sam opisala iznad, i koji je vrlo lican, ne uvodite Srbiju, jer ona sa time nema veze.
Ne vise od toga da sam ja u njoj dobila pristojno obrazovanje. U poredjenju sa ovdasnjim.
A sto ste u jednoj generaciji dopustili da to propadne - ako jeste - pogledajte sebe, pronadjite krivce, i uradite sta je neophodno da se to popravi.
Na ovoj temi, i Snezaninom blogu, moze se naci tona inspiracije za one koji ne znaju gde da pocnu.

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 05:39 02.07.2012

Re: Hvala

umeti napraviti pravi izbor izmedju ta dva cini ogromnu razliku.

umeti kreirati situaciju u kojoj će i nagrade i kazne biti retkost je...
pa,
umeće.
:)

ivana,
nastavnica je j e z i v a.
dragan7557 dragan7557 09:39 02.07.2012

Re: Hvala

Učenica ima slabije sposobnosti iz matematike i realno je ocenjena.

Čemu uopšte ocenjivanje, i koji to autoritet, osobito sa kojim pravom, osim prava jačeg, zahteva ocenjivanje bilo koga?

Ne reče li Isus "onaj ko smatra da je nevin neka baci prvi kamen!?"

Ocenjivanje dece jeste i uvek će ostati(po meni) čist idiotizam.
Način ocenjivanja je određen unapred

Pa i način šišanja ovaca je određen unapred!

Ako bilo koje društvo određuje sve u napred, budućim generacijama (s kojim pravom ?), onda ta buduća generacija služi samo opstanku istih grešaka koje su bile sastavni deo pređašnje? Ukratko ovim, sledeća generacija održava sumanutost pređašnje.

Da je takav modus operandi, ustvari, kočnica svakog napreka nije ni potrebno argumentovati. I jeli onda čudno što milenijumima drndanje o sukobu generacija ne prestaje?

Najveći zločin koji možete učiniti svojoj deci je da od njih napravite isto što su od vas napravili.

cerski

p.s. jukie nije kritika tvoje replike, već konstatacija.
Krugolina Borup Krugolina Borup 12:02 02.07.2012

Re: Hvala

Način ocenjivanja je određen unapred i verovatno ocenu određuje kompjuter na osnovu procenata zarađenih na svim oblastima,


Heb'o te kompjuter! Da izvineš (ali stvarno nisam mogla da se suzdržim).

Kompjuter, kao što vidimo iz teksta autorke bloga, treba da bude u rupi u zidu, i da ga deca drndaju dok ga ne savladaju, a ne sokoćalo koje zbraja ocene.

Iako Ivana naglašava da ovde nije reč o ocenjivanju (a i nije), ne mogu a da ne primetim da je dete na početku imalo niže ocene, koje je kasnije POPRAVILO! Znači, što nije znalo, NAUČILO JE. Na kraju razreda, dete materiju ZNA. Šta uopšte treba zaključna ocena da označi: da li je dete NA KRAJU nešto naučilo, bez obzira kroz kakve faze je pre nego što je to naučilo prošlo; ili pak treba ocenjivati faze kroz koje je prolazilo?
Krugolina Borup Krugolina Borup 12:20 02.07.2012

Re: Hvala

Učenica ima slabije sposobnosti iz matematike i realno je ocenjena.


Ne znam odakle si ti ovo zaključio? Koliko sam ja shvatila Ivanu, problem koje je dete imalo nema nikakve veze sa njenim matematičkim sposobnostima, već sa tim da li se trudi ili ne. I tu je napravljen veliki pomak. I kad je počela da se trudi, počela je da dobija odlične ocene. To je detetu praktično bio DOKAZ da ono što joj se priča (ako se trudiš, sve će biti bolje) nije šarena laža, već stvarnost! Kaže Ivana "Osim dobrih rezultata, pojavio se entuzijazam..." i "drzi glavu drugacije."

I taman kad je dete živnulo, steklo samopouzdanje, naučilo lekciju o trudu - dođe neko i sve to detetu poništi. Umesto "ako se trudiš, sve će biti u redu", dete sad sluša "život je pun nepravdi". I to je tačno, ne kažem, i to dete kad-tad treba da nauči u životu.

Izgleda mi da je ona to i naučila. "It's not fair!" Eto, to je naučila.

Pitanje je samo koliko će, nakon tog nepravednog iskustva, nastaviti da se dalje trudi? I ako prestane da se trudi, ko će za to biti odgovoran? Ona? Ili nepravda koja joj je naneta? Tačnije - onaj koji joj je nepravdu naneo?
Krugolina Borup Krugolina Borup 12:33 02.07.2012

Re: Hvala

Prvi put, uciteljica u prvom razredu. Jako je mnogo stete nanela. Ne mogu ni danas o tome da pricam.


Moje dete je, evo, upravo završilo prvi razred, od koga je 7,5 meseci imao jednu učiteljicu u jednoj školi, a dva meseca drugu učiteljicu u drugoj školi. Prva mu je potpuno uništila samopouzdanje, kod druge se ZA TRI DANA oporavio. Prvu zovemo Gargamel, drugu Štrumpfeta. Kod prve je napravljen na nesamostalno, nemotivisano dete koje ne izvršava svoje obaveze. Kod druge je samostalan u radu, izuzetno motivisan i angažovan u nastavi i redovno izvršava svoje obaveze.

Dete je isto. Nije se dete promenilo. Promenio se onaj ko je sposoban da iz njega izvuče najbolje ili najgore. Stoga mi je stvarno sve više muka od tih priča da roditelji očekuju da nastavnici njihovoj deci nešto poklone. Ne. Roditelji očekuju da nastavnici iz njihove dece izvuku onaj maksimum za koji roditelji - koji su s tom decom 7 godina, te ih znaju do koske - znaju da postoji. I roditelji vide da li se taj maksimum izvlači ili ne.

Sve ovo, naravno, uz ogradu da postoje i kojekakvi roditelji, a i da postoje predivni, predivni nastavnici. Štrumfete, što bi rekli. Međutim, ovde su tema Gargameli, te se stoga nadam da neće SVI prosvetni radnici automatski iz kritike Gargamela u njihovim redovima izvlačiti generalizacije da su svi Gargameli...

Jukie Jukie 13:07 02.07.2012

Re: Hvala

Krugolina Borup
Učenica ima slabije sposobnosti iz matematike i realno je ocenjena.Ne znam odakle si ti ovo zaključio? Koliko sam ja shvatila Ivanu, problem koje je dete imalo nema nikakve veze sa njenim matematičkim sposobnostima, već sa tim da li se trudi ili ne. I tu je napravljen veliki pomak. I kad je počela da se trudi, počela je da dobija odlične ocene. To je detetu praktično bio DOKAZ da ono što joj se priča (ako se trudiš, sve će biti bolje) nije šarena laža, već stvarnost! Kaže Ivana "Osim dobrih rezultata, pojavio se entuzijazam..." i "drzi glavu drugacije."I taman kad je dete živnulo, steklo samopouzdanje, naučilo lekciju o trudu - dođe neko i sve to detetu poništi. Umesto "ako se trudiš, sve će biti u redu", dete sad sluša "život je pun nepravdi". I to je tačno, ne kažem, i to dete kad-tad treba da nauči u životu. Izgleda mi da je ona to i naučila. "It's not fair!" Eto, to je naučila.Pitanje je samo koliko će, nakon tog nepravednog iskustva, nastaviti da se dalje trudi? I ako prestane da se trudi, ko će za to biti odgovoran? Ona? Ili nepravda koja joj je naneta? Tačnije - onaj koji joj je nepravdu naneo?


Moram prvo da kažem da smo na drugom forumu upravo završili identičnu diskusiju (znači potpuno ista situacija, samo različit uzrast deteta i uvodni tekst ne piše majka nego ta devojka koja je spremala učenicu iz matematike) koja je trajala dva ili tri dana i u kojoj sam bio u žestokoj manjini i pročitao sam sve tvoje argumente i razmislio o njima, i ništa nije pokolebalo moj stav da je POGREŠNO dati detetu veću ocenu samo na to što je vredno radilo i dobilo par petica. I taj stav "Što sam odjednom počeo da učim kad time nisam poništio svoje slabe rezultate koji su se nakupljali mesecima, baš sam bio glup, nikad više neću da učim" je LUZERSKI stav i izrečen u afektu, a kada se učenica smiri, bolje bi bilo da nastavi da radi jer ovako sama sebi jamu kopa i niko nije dužan da joj daje ocene za koje ocenjivač ne misli da je zaslužila; a cela priča "ocenjivanje ne treba uopšte da postoji i svoj deci treba podeliti dobre ocene jer su dobra i pametna deca" je neki hipi deca cveća stav, i kome smeta ocenjivanje neka prvo zaćuti i neka onda razmisli i shvati da ocenjivanje postoji i da nigde neće otići i da je nastavniku u sklopu OPISA RADNOG MESTA, kao da kažeš da je šišanje nepotrebno i da frizeri treba samo da mašu makazama ljudima oko glave par minuta i da se prave da su odradili svoj posao.
Jukie Jukie 13:10 02.07.2012

Re: Hvala

Krugolina Borup
I taman kad je dete živnulo, steklo samopouzdanje, naučilo lekciju o trudu - dođe neko i sve to detetu poništi. Umesto "ako se trudiš, sve će biti u redu", dete sad sluša "život je pun nepravdi".

Pa UOPŠTE nije tačno "ako se trudiš, sve će biti u redu" i dobro je što je naučila tu lekciju. A sa druge strane i JESTE sve u redu - dobila je dobre ocene na ono gradivo koje jeste znala. Ono gradivo koje nije znala, i dalje joj stoji 48 odsto.
milisav68 milisav68 13:36 02.07.2012

Re: Hvala

Krugolina Borup

Iako Ivana naglašava da ovde nije reč o ocenjivanju (a i nije), ne mogu a da ne primetim da je dete na početku imalo niže ocene, koje je kasnije POPRAVILO! Znači, što nije znalo, NAUČILO JE. Na kraju razreda, dete materiju ZNA. Šta uopšte treba zaključna ocena da označi: da li je dete NA KRAJU nešto naučilo, bez obzira kroz kakve faze je pre nego što je to naučilo prošlo; ili pak treba ocenjivati faze kroz koje je prolazilo?


Ja se sećam, da su nama nastavnici/profesori zaključivali ocenu po modelu aritmetičke sredine, ali su ostavljali mogućnost da se ta ocena popravi, kroz dodatno propitivanje.
Krugolina Borup Krugolina Borup 13:52 02.07.2012

Re: Hvala

A sa druge strane i JESTE sve u redu - dobila je dobre ocene na ono gradivo koje jeste znala. Ono gradivo koje nije znala, i dalje joj stoji 48 odsto.


Koliko sam razumela Ivanu, ta vražija trigonometrija iz koje je dete do kraja godine u više navrata dobilo ocene od 80% do 100% obuhvata više od 90% gradiva koje se obrađivalo te godine:

od 5 nastavnih jedinica u godini jedna koja je 90+% ima efekta od 1% na celokupnu ocenu


Znači, preko 90% gradiva dete do kraja godine zna za 80% do 100% posto. Ali to nije najvažnije za ocenjivanje. Najvažnije je da je na početku dobila 48%?

Jukie, ne misliš valjda ozbiljno?
Jukie Jukie 13:58 02.07.2012

Re: Hvala

Krugolina Borup
A sa druge strane i JESTE sve u redu - dobila je dobre ocene na ono gradivo koje jeste znala. Ono gradivo koje nije znala, i dalje joj stoji 48 odsto.Koliko sam razumela Ivanu, ta vražija trigonometrija iz koje je dete do kraja godine u više navrata dobilo ocene od 80% do 100% obuhvata više od 90% gradiva koje se obrađivalo te godine:
od 5 nastavnih jedinica u godini jedna koja je 90+% ima efekta od 1% na celokupnu ocenuZnači, preko 90% gradiva dete do kraja godine zna za 80% do 100% posto. Ali to nije najvažnije za ocenjivanje. Najvažnije je da je na početku dobila 48%?Jukie, ne misliš valjda ozbiljno?

Ne 90 odsto gradiva, nego ima preko 90 odsto poena na toj jednoj nastavnoj jedinici (dakle ima ocene npr. 12245). Ne znam kako se zalomilo, ali ako je korišćena formula data na početku godine onda svako može da izračuna i proveri kolika je promena prosečne ocene u procentima posle tog jednog testa.
Krugolina Borup Krugolina Borup 14:06 02.07.2012

Re: Hvala

moj stav da je POGREŠNO dati detetu veću ocenu samo na to što je vredno radilo i dobilo par petica.


Ti sve gledaš kroz ocene.
Ne treba detetu dati veću ocenu zato što je dobilo par petica, već zato što je NAUČILO i SAVLADALO što se od njega očekivalo da nauči i savlada do kraja godine!

Stav koji ti imaš jednak je URAVNILOVKI. Sva su deca ista, i istim aršinom treba da se mere. Ista očekivanja treba imati od sve dece, iste godine su svi bili rođeni, isto su im tekli školski dani, od istih bolesti svi pelcovani...

Mislim, Jukie, nije tako. Neka deca se muče, muče, pa preko noći skoče na neki novi nivo, i odjednom shvate i nauče ono što im je do tad bilo nenaučivo. I to, recimo, sredinom školske godine. Druga deca napreduju ujednačenim ritmom. Treća deca napreduju brže od vršnjaka... Stalno zaboravljamo da su deca ljudi u razvoju, i da se svako razvija svojim tempom.

To što je brzina savladavanja određene materije različita od deteta do deteta, kao i način savladavanja materije (ujednačenim ritmom; naglo preko noći; itd), ne menja činjenicu da kada dođe kraj školske godine, jedino pitanje koje treba da nas zanima jeste: DA LI JE DETE SAVLADALO ŠTA JE TREBALO SAVLADATI? Pitanje NIJE: kako je detete to savladalo, kojim tempom i odnosom prema radu. Različita deca imaju različit pristup radu, iz raznoraznih razloga.

To uporno očekivanje da sva deca budu ista i na isti način i istim tempom savladaju šta treba - to me prosto izluđuje! I kad već potežeš Srbiju, to je najveća rak-rana srpskog školstva. Ima toga i u drugim delovima sveta (kao što primer o kome diskutujemo ilustruje), ali ne u meri u kojoj je to prisutno kod nas.

To za šta se ti zalažeš deci ubija samopouzdanje i motivaciju da uče. To ih obrazuje da je učenje težak i naporan posao koji treba "odraditi". Takav pristup učenju nam i proizvodi frustriranu decu sklonu nasilju, a koja kasnije u životu ne umeju da primene to što su "nabubala", pošto je to ŠKOLA koja veze sa životom nema. Izuzev sa onim teškim i napornim životom, koji svi težimo da izbegnemo.
Krugolina Borup Krugolina Borup 14:11 02.07.2012

Re: Hvala

Ne 90 odsto gradiva, nego ima preko 90 odsto poena na toj jednoj nastavnoj jedinici (dakle ima ocene npr. 12245). Ne znam kako se zalomilo, ali ako je korišćena formula data na početku godine onda svako može da izračuna i proveri kolika je promena prosečne ocene u procentima posle tog jednog testa.


Moguće je da nisam razumela. Opet, ne može 20% gradiva da ima 1% uticaja na krajnju ocenu. Naročito ako je to poslednja petina gradiva. Da je prva petina, pa potom ocene idu nizbrdo, mogli bismo reći da je dete u radu postajalo sve neozbiljnije. Ako je poslednja petina, znači da je dete na početku bilo u šoku, nije bilo svesno šta mu se dešava, a kako je vreme odmicalo, shvatilo je potrebu za trudom i radom. I za to ga treba nagraditi, bar ako nam je cilj da sledeće godine početna tačka u detetovom radu bude ta tačka, a ne ista kao i te godine.
Krugolina Borup Krugolina Borup 14:23 02.07.2012

Re: Hvala

"Što sam odjednom počeo da učim kad time nisam poništio svoje slabe rezultate koji su se nakupljali mesecima, baš sam bio glup, nikad više neću da učim" je LUZERSKI stav i izrečen u afektu, a kada se učenica smiri, bolje bi bilo da nastavi da radi jer ovako sama sebi jamu kopa


Bolje bi joj bilo?!
Jukie, O DECI pričamo!
O deci koja nisu gotovi ljudi, već se prave da budu ljudi!
Ne možeš od dece imati ista očekivanja kao od sebe, odraslog.
A čini mi se da ti upravo tako gledaš na stvari.

Neke lekcije odraslog sveta, čini mi se, prerano od dece očekuješ da ih nauče. Deca su dobrim delom instinktivna bića. Fight or flight. Taj instinkt možeš da im usmeriš na pozitivno ili na negativno. Ali očekivati od njih da budu 100% razumni - po meni je nerealno. Upravo zahvaljujući tom instinktu deca su, konačno, u stanju da "provale" rupu u zidu samostalno. Nije bilo nikog da ih ubije u pojam i kaže im da oni za to nisu sposobni, pošto je, je li, s aspekta odraslih razumnih bića potpuno RAZUMNO očekivati da deca za to nisu sposobna.
Ivana Knežević Ivana Knežević 14:35 02.07.2012

Re: Hvala

Dobro jutro.

Krugolina Borup
Koliko sam razumela Ivanu, ta vražija trigonometrija iz koje je dete do kraja godine u više navrata dobilo ocene od 80% do 100% obuhvata više od 90% gradiva koje se obrađivalo te godine:


Nisam objasnila kako treba, Krugolina. Trigonometrija je jedna od pet nastavnih jedinica. U ostalima je imala trojku kao prosek, u ovoj je imala peticu.
Ono sto smo i klinka i ja ocekivale je da ce ti jako dobri rezultati imati nesto vise efekta u krajnjoj oceni.
Ne skakanje na peticu niti nesto gromoglasno, jer to nije bilo zasluzeno - klinka sama priznaje sve kad zabrlja, ako ne odmah onda nakon nekoliko dana - ali nikako 1% razlike.

Klinka bi, verujem, prihvatila i 5% kao razuman porast ocene; ovako je dobila 100% potvrde onoga sto je govorila cele godine: da je Miss Brown los nastavnik, da favorizuje (klinka je jednom glasno pitala zasto dopusta jednom decaku ono sto ne dopusta njoj i ostalima - i tu sam joj rekla da ce za to verovatno platiti na kraju godine, i da to ne sme da radi vise sa bilo kim nastavnikom), da...
Za takav nauk ne mora da ide u skolu.
Svrha skole je da decu angazuje. Odatle do ucenja nije ni pola koraka.
A mi idemo dalje.

Drago mi je za tvog sina i za Strumfetu. Samo napred!

Snezana, izvini na ovako razvucenoj temi. Potpuno si u pravu.
Jukie Jukie 15:07 02.07.2012

Re: Hvala

Ivana Knežević
da favorizuje (klinka je jednom glasno pitala zasto dopusta jednom decaku ono sto ne dopusta njoj i ostalima

Dečak verovatno ima IOP za poremećaj koji uključuje i ponašanje, i zbog pravila privatnosti nastavnik o tome ne sme da diskutuje sa ostalim učenicima

Odgovor za Krugolinu: sve se na kraju svodi na to da li jesi ili nisi lav. Lav mora da jede zebre, nema lavova koji jedu tofu.
Ili pristaješ da igraš igru koju školski sistem organizuje, ili ne pristaješ i onda ne radiš kao nastavnik. Ako pristaješ, moraš da jedeš zebre
blogovatelj blogovatelj 16:22 02.07.2012

Re: Hvala

Ocenjivanje dece jeste i uvek će ostati(po meni) čist idiotizam.








Suze mi idu, majke mi...
blogovatelj blogovatelj 16:36 02.07.2012

Re: Hvala

Znači, preko 90% gradiva dete do kraja godine zna za 80% do 100% posto. Ali to nije najvažnije za ocenjivanje. Najvažnije je da je na početku dobila 48%?


Postoji zavrsni test u srednjoskolskom obrazovnom sistemu u Ontariju. Taj test sam donosi 30% ocene. Tih 48% na pocetku utice sasvim malo.
Nemoj da padas u vatru ako nemas potpunu informaciju.
Deca u toku godine imaju testove, kvizove i zavrsni ispit na kraju godine. Svaka ocena je procentualna, a svaki test, kviz ili ispit na kraju godine imaju faktor tezine kojim se mnozi svaki rezultat ucenika. Kao sto rekoh, faktor tezine zavrsnog ispita je 30%, testova je manji, a kvizova jos manji od testova.
Takodje, deca na kvizu/testu/ispitu mogu da dobiju i vise od 100%
Postoji cesto dodatni zadatak, koji je najtezi na kvizu/test/ispitu
Ako taj zadatak ucenik ne uradi, ne utice mu na uspesnost testa, a ako ga uradi dobija bonus poene.
Mislim da je ovakav nacin ocenjivanja izuzetno fer i pravedan, ocenjuje se celokupan rad u toku cele godine, a zavrsnim ispitom proverava ono sto je najbitnije, a to je da li je ucenik savladao celokupno gradivo. Na tom ispitu zadaci uopste nisu teski, ali ih ima dosta i pokrivena je bukvalno svaka tema koju su djaci u toku godine ucili.
nikola_kovac nikola_kovac 00:06 03.07.2012

Re: Hvala

Ti sve gledaš kroz ocene.
Ne treba detetu dati veću ocenu zato što je dobilo par petica, već zato što je NAUČILO i SAVLADALO što se od njega očekivalo da nauči i savlada do kraja godine!

Круголина, ниси у праву јер превиђаш чињеницу да је дете део групе (скоро увек). Мој највећи прекршај, и законски и морални, је био тај што сам ученици која је целе године вукла неке јединице и двојке, а на крају села и РАЗВАЛИЛА знањем, закључио 5 и тиме психички уништио четворо друге деце која су целе године РАЗВАЉИВАЛА. Од тих четворо, само је једна опстала да до краја средњег школовања редовно учи и зна.

Ако смо се већ сложили да оцене постоје, а моје је мишљење да су оцене највећи злочин који се над децом врши, онда оне морају бити максимално систематизоване, предвидиве, програмиране и т.сл.
Goran Vučković Goran Vučković 00:12 03.07.2012

Re: Hvala

Мој највећи прекршај, и законски и морални, је био тај што сам ученици која је целе године вукла неке јединице и двојке, а на крају села и РАЗВАЛИЛА знањем, закључио 5 и тиме психички уништио четворо друге деце која су целе године РАЗВАЉИВАЛА.

Caja Marjanović bi u svoje vreme rekao "šta sam mogao, znali su" (kad je pustio nekih 3-4 od 1000 prijavljenih na ispit, pa ga pitali kako je samo mogao).

Zar nije ideja da ocena bude procena znanja određenog predmeta od strane đaka? Ili je nagrada za upornost u vrednoći?
dragoljub92 dragoljub92 06:56 03.07.2012

Re: Hvala

Zar nije ideja da ocena bude procena znanja određenog predmeta od strane đaka? Ili je nagrada za upornost u vrednoći?

dadnu mi šlagvort
DaklEM,na moju opasku razrednoj koja mi je predavala primenjetu grafiku - pa moj rad je originalniji i više sam se trudio da ne liči na već poznata rešenja a dobio sam manju ocenu od ONE koja je 89% iskoristila već postojeće reenje....ćetkica mi ladno reče da u umjetnosti se ne procenjuje i ocenjuje uloženi trud nego kvalitet rada....sagosi glavu i zamuknu...šta da joj reknem kad je bila i ostala u pravu...
a da ne spominjem georginu....
nikola_kovac nikola_kovac 08:08 03.07.2012

Re: Hvala

Zar nije ideja da ocena bude procena znanja određenog predmeta od strane đaka? Ili je nagrada za upornost u vrednoći?

Да ли је сврха образовног система да произведе раднике менаџерима?
Да ли је сврха образовног система да развије све потенцијале појединца, макар и појединац на крају био радно неуклопљив?
Да ли је оцена педагошки алат?
Да ли је оцена педагошки циљ?
Да ли је оцена компетиторски алат за рангирање?
Да ли ученике рангирати по количини знања?
Да ли ученике рангирати по степену искоришћености сопствених капацитета?

Да ли ово, да ли оно, зар није ово, зар није оно...
Budimac Budimac 09:55 03.07.2012

Re: Hvala

nikola_kovac
Мој највећи прекршај, и законски и морални, је био тај што сам ученици која је целе године вукла неке јединице и двојке, а на крају села и РАЗВАЛИЛА знањем, закључио 5 и тиме психички уништио четворо друге деце која су целе године РАЗВАЉИВАЛА.

Po mom mišljenju uradio si pravu stvar.

Ujedno si me podsetio na moje (m)učeničke početke u gimnaziji (davnebešesećašlise,Simeroni, Simeroooniii).

Latinski. Vukao sam cele školske godine jedinice (gomilu njih i.e kad god sam bio prozvan dobio bih keca) i 4 dvojke iz pismenih (uvek mi je uspevalo da prevedem tačno 2 rečenice sa latinskog na srpski, to me "vadilo" na pismenim). Javio sam se da popravim ocenu na poslednjem času i što ti kažeš razvalio. Odgovarao sam pun sat vremena (45 minuta čas i 15 minuta veliki odmor). Na kraju mi je profesorica rekla (te stvari nekako ostaju urezane u pamćenje): "Zaista šteta, ja tebi ne mogu dati više od dvojke, ali je činjenica da ti sada znaš gradivo bolje od Marine." (Marina je bila pojam znanja latinskog, njena mama je bila druga profesorica latinskog u gimnaziji). Meni je bilo tada svejedno (zapravo uvek mi je bilo svjedno za ocene) i samo važno da mi da prelaznu. Mada, moram priznati to priznanje o znanju je prijalo.

Fizika. Isto tako posle vučenja kečeva tokom cele godine javio sam se da popravim ocenu, ali ne poslednjeg časa, niti poslednje nedelje, pa ni poslednjeg meseca, nego u aprilu. Prof mi je rekao da nema šanse i da ja ne mogu popraviti tu ocenu zato što sam cele godine vukao keca. Praktično on mi je zaključio ocenu (osudio na popravni ispit) u aprilu.

Ne znam kakve su bile zakonske norme tada (to se u to vreme nije pitalo). Znam samo da su ova dva postupka u vezi sa normiranjem bila prilično različita tj. nisu ukazivala na postojanje bilo kakve norme.

P.S. "Psihičko uništenje" onih drugih četvoro dece mi je jasno samo u kontekstu "gledanja u tuđ tanjir", a to mi generalno nije bilo jasno nikada.
Milan Novković Milan Novković 10:03 03.07.2012

Re: Hvala

P.S. "Psihičko uništenje" onih drugih četvoro dece mi je jasno samo u kontekstu "gledanja u tuđ tanjir", a to mi generalno nije bilo jasno nikada.

Ma to Nikola melodramatiše, kakvo uništenje
nikola_kovac nikola_kovac 11:01 03.07.2012

Re: Hvala

Milan Novković
P.S. "Psihičko uništenje" onih drugih četvoro dece mi je jasno samo u kontekstu "gledanja u tuđ tanjir", a to mi generalno nije bilo jasno nikada.

Ma to Nikola melodramatiše, kakvo uništenje

У наредне три године, једна од тих четворо је сваке године била ризична за август и у последњем тренутку одговарала "само за двојку", а друга која је редовно заслуживала петице и понеку четворку је учила само минимум неопходан за такве оцене - изгубио се жар из прве године у којој је себе доводила до оцене, рецимо, осам.

Ако то није психичко уништење, не знам шта је. Ни сви каснији разговори, ни представљање мог виђења ситуације, као ни мој приступ "гледања у свој тањир", нису помогли да се опораве на мом предмету. Њихов драјв је била компарација и мој поступак, налепљен на такав драјв, их је само разбуцао.
Goran Vučković Goran Vučković 11:21 03.07.2012

Re: Hvala

Ако то није психичко уништење, не знам шта је. Ни сви каснији разговори, ни представљање мог виђења ситуације, као ни мој приступ "гледања у свој тањир", нису помогли да се опораве на мом предмету. Њихов драјв је била компарација и мој поступак, налепљен на такав драјв, их је само разбуцао.

Verovatno vredi najaviti kriterijume na početku, da se očekivanja prilagode procesu. Takmičenje može biti dobro za motivaciju ali nisam siguran da je dobro da bude jedini mehanizam motivacije. Ovde u UK se, koliko sam video, dosta radi na balansiranju takmičenja i saradnje - tipično kroz stvaranje grupa (počevši od onih kao u Hariju Poteru - četiri "kuće" koje dobijaju poene u toku godine). Stvaranje bezobzirnih pojedinaca meni bar ne izgleda kao najbolja ideja.
Krugolina Borup Krugolina Borup 12:00 03.07.2012

Re: Hvala

etkica mi ladno reče da u umjetnosti se ne procenjuje i ocenjuje uloženi trud nego kvalitet rada....


Po novom pravilniku o ocenjivanju, ako sam dobro zapamtila (po memoriji pamćenja pišem) - kada je reč o muzičkom, likovnom i fizičkom, zabranjeno je ocenjivati talente i sposobnosti, već se ocenjuje upravo trud, angažovanje i individualni napredak u odnosu na individualnu početnu poziciju. Ništa poređenje talenata. Što mi je i logično, ne mogu svi da budu talentovani za umetnost i fizičke aktivnosti. Ako će sva deca pod obavezno da imaju te predmete (o čemu smo već raspravljali, i ima logike) - onda ne mogu netalentovani biti kažnjeni. A ako će da ocenjuju talente, onda jedino da to budu izborni predmeti.
Krugolina Borup Krugolina Borup 12:05 03.07.2012

Re: Hvala

Мој највећи прекршај, и законски и морални, је био тај што сам ученици која је целе године вукла неке јединице и двојке, а на крају села и РАЗВАЛИЛА знањем, закључио 5 и тиме психички уништио четворо друге деце која су целе године РАЗВАЉИВАЛА.


Nikola, da nisi to uradio, psihički bi razvalio nju.
U svakom slučaju, psihičko razvaljivanje ti ne gine.
Takav ti posao... niko nije nikad rekao da je lak.
Kazezoze Kazezoze 12:11 03.07.2012

Re: Hvala

Ако то није психичко уништење, не знам шта је. Ни сви каснији разговори, ни представљање мог виђења ситуације, као ни мој приступ "гледања у свој тањир", нису помогли да се опораве на мом предмету. Њихов драјв је била компарација и мој поступак, налепљен на такав драјв, их је само разбуцао.

to je pogrešan način nastavnika da zainteresuje dete za svoj predmet.
ustvari, koliko vidim nijedno od te dece nije uopšte zainteresovano za to što uče, nego su u takmičarskom fazonu, a upravo to takmičenje, umesto znanja koje ostaje, stvara štrebere koji učeći napamet vrlo brzo zaboravljaju ono što su naučili.
zainteresuj decu za ono što ih želiš naučiti i problem će biti rešen.
nikola_kovac nikola_kovac 13:02 03.07.2012

Re: Hvala

Takav ti posao... niko nije nikad rekao da je lak.

Ел' може онда мало више милости кад се прича о просветним радницима?
zainteresuj decu za ono što ih želiš naučiti i problem će biti rešen.

Било би супер када би то било тако лако, јер најлакше решавам проблеме где сам ја узрок. Овде је кућно васпитање направило проблем. Ал' 'ајд сад, ако оптужим родитеље сви ће да скоче како је наставник одговоран и да само перем руке.
Verovatno vredi najaviti kriterijume na početku, da se očekivanja prilagode procesu.

Најављено, објашњено и образложено.
Krugolina Borup Krugolina Borup 13:41 03.07.2012

Re: Hvala

Ел' може онда мало више милости кад се прича о просветним радницима?


Nikola, pa naravno da svi imamo razumevanja za prosvetne radnike, ali ne može se stalno stavljati disklejmer da se diskusija o Gargamelima u vašim redovima ne odnosi na sve prosvetne radnike. Valjda se to podrazumeva. A da imate Gargamela - imate. To i sami kažete, i zbog toga što to kažete i imate ogromno poštovanje s moje strane. I ne samo zbog toga, naravno.

A roditelja ima ovakvih i onakvih, i ista ti je to stvar. Kada vi pričate o Gargamelima u roditeljskim redovima, mi Štrumpfovi isto tako vapimo za malo milosti. To ne znači da svaki put kad prosvetni radnici kritikuju roditelje ja očekujem disklejmer. Više gledam šta se to kod roditelja kritikuje, da vidim da li se s kritikom slažem ili ne.
zemljanin zemljanin 14:15 03.07.2012

Re: Hvala

Za, recimo, 20-ak godina ćemo već dostići nivo interfejsa čovek-kompjuter pa će se obrazovanje svesti na učenje o korišćenju raspoloživih podataka koje učitamo u mozak tj. apsolutnu kreativnost ... a za, recimo, 40-50 godina, imaćemo mogućnosti virtualnog sveta i prenosa svesti u računar pa će se i proces "učenja" totalno izmeniti, obzirom na ograničenost kapaciteta mozga, verovatno ćemo podatke skladištiti u "sistemu" a podići nivo kreativnosti za hiljade procenata ... a za jedno 150 godina će to stići i u Srbiju ... ... tako da se naš problem svodi na to kako da preguramo tih 150 godina
dragoljub92 dragoljub92 13:00 04.07.2012

Re: Hvala

Ništa poređenje talenata. Što mi je i logično, ne mogu svi da budu talentovani za umetnost i fizičke aktivnosti.

da. naročito deca koja idu školu koja ima predmet sa nazivom primenjena grafika.
još je interesantno i to da nama,đacima, je taj Ćetkicin odgovor bio više nego prihvatljiv,čak vrlo razuman, što smo se svi složili tad.
Krugolina Borup Krugolina Borup 14:22 04.07.2012

Re: Hvala

da. naročito deca koja idu školu koja ima predmet sa nazivom primenjena grafika.


A, bre, Dragoljube, to već neka srednja, stručna škola u pitanju?
Mislila sam da pričamo o osnovnoj... Moja greška. Ti si lepo u postu napomenuo o čemu se radi, a ja ćorava, nisam videla.
yugaya yugaya 15:21 04.07.2012

Re: Hvala

Ivana Knežević
Krugolina Borup
Oboje su na istom poslu, i isti su im ciljevi.



Nisam opisala vrlo slikovito - ipak sam ja mama kojoj sve ovo tesko pada - i razgovor je trebao da slusa neko ko cuje takve stvari: sve sto sam rekla, ili pokusala da kazem, ona je poklopila. Pokusala je i posle svake recenice da zavrsi razgovor. Kao da su sile mraka stajale iza svakog njenog hladnog odgovora. Ne preterujem, iako mi se desi ponekad.

Ja nisam zvala sa namerom da menjam ocenu - to mi je bilo jasno da se nece desiti. Ono sto sam htela je da klinka zna da sam napravila taj korak, i da toj zeni (za koju sam znala da ne predaje dobro niti je dobar pedagog) na neki nacin ukazem na razliku izmedju izbora: nagrada za trud ili kazna za prethodne greske. Za decu tih godina, i ne samo decu, umeti napraviti pravi izbor izmedju ta dva cini ogromnu razliku.

.


Ivana, takođe postoji mogućnost da je njena komunikacija sa tobom bila uislovljena potencijalnom pritužbom na rad i kriterijume u zvaničnom formatu - meni lično ceo razgovor *zvuči* kao ono što će ona staviti u svoj izveštaj ukoliko se ti odlučiš da zvanično uputiš pismeni prigovor na ocenu i zatražiš komisiju /istragu / kako to već ide tamo kod vas u tom sistemu. U tom slučaju bi i razgovor bio detaljno naveden.

Onog trenutka kada bi ona izgovorila * I acknowledge the fact that significant progress enabled by external motivation of the student has been made* ona ostavlja prostor da se njena ocena obori.

Znam za mnoge slučajeve u sistemima obrazovanja, i uopšte radu sa decom, gde su akcije onih koji rade u sistemu ograničene ne samo pravilima i propisima, nego i njihovim strahom od konsekvenci izletanja van okvira plana i programa rada .



A razgovor si predstavila sasvim slikovito, barem što se mene tiče. :)

mikimedic mikimedic 23:58 04.07.2012

Re: Hvala

Opet, ne može 20% gradiva da ima 1% uticaja na krajnju ocenu. Naročito ako je to poslednja petina gradiva.


Ne skakanje na peticu niti nesto gromoglasno, jer to nije bilo zasluzeno - klinka sama priznaje sve kad zabrlja, ako ne odmah onda nakon nekoliko dana - ali nikako 1% razlike.

Klinka bi, verujem, prihvatila i 5% kao razuman porast ocene; ovako je dobila 100% potvrde onoga sto je govorila cele godine: da je Miss Brown los nastavnik


Student je na prethodnoj nastavnoj jedinici dobila 48% na testu - she failed (naglaseno) - i zatim 54%. Jedan rezultat od 100% nece imati mnogo uticaja (nije jedan: ima dva po 100% i jedan 80+).


jel smem da pitam sta su krugolina, ivana a bogami i tutor imali iz matematike u skoli?

za klinku sam vec ukapirao...


arwenna arwenna 15:21 05.07.2012

Re: Hvala

Ivana Knežević

Uvod: klinka ima sarene ocene, i ne trudi se puno. Iz matematike i nauke ima tutora, pametnu devojku, kojoj je cilj da joj objasni i pomogne (i to vrlo dobro radi) ali dobrim delom i posluzi kao uzor.



Ako sam dobro shvatila ovaj blog je na temu
Deca umeju da uče bez supervizije odraslih. I to umeju odlično da rade.


a sad odjednom postoji deca koja ne umeju/ne mogu da uče, bez obzira što imaju nastavnicu u regularnoj školi + tutora čiji se rad opisuje kao odličan. Šta misliš kako bi se tvoje dete snašlo bez nastavnice i tutora? Kako procenjuješ napredak svog deteta da je prepušteno samo sebi?

I još par pitanja za Ivanu. Pišeš da je problem u školi nastao zato što nastavnica nije htela da da detetu veću ocenu od one koju je zbirno zaslužila (nadam se sa prethodno jasno definisanim pravilima), ti smatraš da je trebala zbog pozitivne motivacije da zaboravi nerad u toku 4/5 školske godine i računa samo ovu poslednju petinu? Moguće...

Moje pitanje je sledeće: recimo ti si književnica i četiri knjige ti nemaju neku dobru prodaju. Ali peta knjiga se pokazala kao ono pravo i odlično se prodaje. Da li očekuješ od izdavačke kuće da ti isplati odličan honorar za prethodne četiri knjige, jer ti je peta knjiga dobra?
Samo nemoj da mi odgovoriš da si ti odrasla a detetu treba poklanjati nezasluženo, jer opet...mi ovde diskutujemo o detetu koje iduće godine bira ispite za studije.

A to što klinka ide po kući i viče da mrzi nastavnicu je najlakše što može da uradi. I najgluplje. Najteže je krenuti od sebe i svojih grešaka.

I još nešto. Ne razumem zašto mala mora da briljira iz matematike ako je ta oblast ne zanima. Moguće je da postane vrhunska balerina, slikar, drvodelja, književnik, lekar...šta god. Mi roditelji stavljamo deci preveliki teret na leđa kada od njih očekujemo vrhunske rezultate iz svih oblasti.
Ivana Knežević Ivana Knežević 00:10 06.07.2012

Re: Hvala

yugaya

Ivana, takođe postoji mogućnost da je njena komunikacija sa tobom bila uislovljena potencijalnom pritužbom na rad i kriterijume u zvaničnom formatu - meni lično ceo razgovor *zvuči* kao ono što će ona staviti u svoj izveštaj ukoliko se ti odlučiš da zvanično uputiš pismeni prigovor na ocenu i zatražiš komisiju /istragu / kako to već ide tamo kod vas u tom sistemu.


Vrlo je moguce da je to u pitanju, yugaya. Ne sumnjam da se nose sa svakakvim roditeljima. U stvari, svako agresivavan uglavnom dobije ono sto hoce. I ne samo ovde.

Tesko je zaobici takvu lekciju kod podizanja sledece generacije pristojnih ljudi.
Ivana Knežević Ivana Knežević 01:40 06.07.2012

Re: Hvala

arwenna

Šta misliš kako bi se tvoje dete snašlo bez nastavnice i tutora? Kako procenjuješ napredak svog deteta da je prepušteno samo sebi.


Deca u Snezaninom primeru nisu prepustena sama sebi vec uce u grupi i jedni od drugih.
Klinka bi u tim uslovima proslo dobro, jer se ne usteze da preuzme inicijativu ili pomogne drugima i odlican je komunikator.
Proci ce i u ovim dobro.

Isla je kao vrlo mala u Montesori skolicu i to je bio neverovatno dobar pocetak ucenja. Izmedju ostalog, u tom okruzenju deca uce i pomazu drugoj deci, i time dalje razvijaju niz vestina. Rano citanje, matematika, motorika u razlicitim oblicima, interakcija, estetika, uvodjenje francuskog... zaista sjajan pocetak, iz snova jednog roditelja.

Kad je krenula u drzavnu skolu, dobila je uciteljicu koja ju je ponizavala, ismevala pred drugom decom... Polako sam pocela da dobijam sliku tek godinu-dve i vise nakon toga iako sam osecala da se nesto lose desava.
Naisla sam zatim na druge roditelje i primere od strane te iste uciteljice. Moja klinka je dobro prosla.
Pisma i zalbe pisane na racun uciteljice od strane tih roditelja nikad nisu nigde dospela.
Ali su svi dobili zvanicni odgovor.

Ostale su posledice, neizbezno, iako raste i ide dalje. Ima jak karakter, pregurace.

Osim toga, klinka je tinejdzerka. Pa dalje, ovde je 12. razred jedino stvarno vazan za sledeci nivo i vecina dece se vrlo malo trudi. Uozbilje se u poslednjoj godini.

arwenna

Pišeš da je problem u školi nastao zato što nastavnica nije htela da da detetu veću ocenu od one koju je zbirno zaslužila (nadam se sa prethodno jasno definisanim pravilima), ti smatraš da je trebala zbog pozitivne motivacije da zaboravi nerad u toku 4/5 školske godine i računa samo ovu poslednju petinu?


Ja to nisam napisala. Cak sam istakla da ni sama klinka ne misli da je zasluzila visoku ocenu, ili da ne treba da se racuna ostatak godine. Ono sto jesam rekla je da je ocekivala vise od 1% uticaja na ocenu, i ja to podrzavam.
Ni problema nema. Moj susret sa nastavnicom je bio neprijatan i ja sam ga opisala. To je bilo sve.

arwenna
A to što klinka ide po kući i viče da mrzi nastavnicu je najlakše što može da uradi. I najgluplje.


Nije, vec najprirodnije. Besna je, dobila je nefer tretman, i to je normalna reakcija jedne klinke ili klinca. Kad se izduva, krenuce dalje.
Vec jeste.

Ne citate pazljivo, osudjujete... na osnovu (ni)cega.
Da li poznajete moju klinku? Ne.
Da li poznajete celu pricu? Ne.
Ali ste se bas primili, i prihvatili teskog zadatka.

Da ponovim, ovog puta u ime mog deteta: sram vas bilo.



nela_69 nela_69 09:18 06.07.2012

Re: Od kada sam omrzla mrzim

Ivana Knežević


Nisam objasnila kako treba, Krugolina. Trigonometrija je jedna od pet nastavnih jedinica. U ostalima je imala trojku kao prosek, u ovoj je imala peticu.
Ono sto smo i klinka i ja ocekivale je da ce ti jako dobri rezultati imati nesto vise efekta u krajnjoj oceni.
Ne skakanje na peticu niti nesto gromoglasno, jer to nije bilo zasluzeno - klinka sama priznaje sve kad zabrlja, ako ne odmah onda nakon nekoliko dana - ali nikako 1% razlike.

Klinka bi, verujem, prihvatila i 5% kao razuman porast ocene



Mi ovde raspravljamo o tome što je tvoja klinka po sopstvenom ubeđenju oštećena za 4% ocene i samim tim ima razloga da mrzi nastavnicu

Šta reći...

arwenna arwenna 13:15 06.07.2012

Re: Hvala

Ivana Knežević
arwenna

Šta misliš kako bi se tvoje dete snašlo bez nastavnice i tutora? Kako procenjuješ napredak svog deteta da je prepušteno samo sebi.


Deca u Snezaninom primeru nisu prepustena sama sebi vec uce u grupi i jedni od drugih.
Klinka bi u tim uslovima proslo dobro, jer se ne usteze da preuzme inicijativu ili pomogne drugima i odlican je komunikator.



Eto rešenja. Ispiši je iz škole i pusti je da se razvija u grupi gde deca uče jedna od drugih. Meni se čini da su deca u školi u grupi i da imaju mogućnost da uče jedna od drugih. Ali ako misliš da bi bolje prošla u nekoj drugačije "definisanoj" grupi van regularnog sisitema obrazovanja - to je OK. Nestrpljivo očekujem razvoj događaja.


Ivana Knežević

Kad je krenula u drzavnu skolu, dobila je uciteljicu koja ju je ponizavala, ismevala pred drugom decom...

+
Klinka bi, verujem, prihvatila i 5% kao razuman porast ocene; ovako je dobila 100% potvrde onoga sto je govorila cele godine: da je Miss Brown los nastavnik
+

Dobila je trojku kao krajnju ocenu. To je verovatno realno obzirom na ostatak godine.


Ajd sad?! Loša učiteljica+loša nastavnica+...kod vas sve nešto loše...

Ako si sama napisala da je "verovatno realno ocenjena" u čemu je probelem?

Na moje pitanje
Pišeš da je problem u školi nastao zato što nastavnica nije htela da da detetu veću ocenu od one koju je zbirno zaslužila (nadam se sa prethodno jasno definisanim pravilima)

Ti odgovaraš

IK
Ja to nisam napisala


Vidiš, ja stvarno nisam detaljno pročitala sve komentare, ali ti nisi pročitala ni svoj komentar:))


IK
Ne citate pazljivo, osudjujete... na osnovu (ni)cega.
Da li poznajete moju klinku? Ne.
Da li poznajete celu pricu? Ne.
Ali ste se bas primili, i prihvatili teskog zadatka.

Da ponovim, ovog puta u ime mog deteta: sram vas bilo.


E? Ja mislim da sam vam citirala paragraf kao dokaz o tome ko ovde pažljivo ne čita. O tome da li poznajem/ne poznajem vas i vaše dete - tačno je da vas ne poznajem. Da li svi komentatori ovde poznaju vas, vaše dete i vašu nastavnicu? Istine radi bih volela da znam.

Mene ni najmanje nije sramota što očekujem da ocena treba da bude rezultat rada. A vi vidite šta ćete sa tako problematičnim ljudima iz sopstvene okoline. Ili ćete pokušati sebe da promenite ili njih.


I za kraj. Ne pada mi na pamet da se više smaram diskusijom da li dete treba da ima 1% ili 5% veću ocenu od one koju je dobilo.
noboole noboole 19:52 01.07.2012

Nista zaprepascujuce

Secam se generacija koje su odrasle na komodorima i spektrumima i prvim IBM kompatibilcima. Nekima od njih su ih doneli roditelji zahvaljujuci instinktu, ili dalekovidosti, iako ni da ukljuce racunar znali nisu. To nije sprecilo njihovu decu da posle ne tako dugog vremena prilicno vesto barataju svime sto ih je zanimalo.

Generalno gledano, cak i pre WWW, uz sasvim skromna sredstva - biblioteka, naucno-popularna stampa i glad za saznanjem, ceo svet je bio tvoj.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 20:07 01.07.2012

Re: Nista zaprepascujuce

nisam ni rekla da je zaprepašćujuće, ali je koncept fenomenalan,
mislim da uspeh od 50% na testu koji se polaže u školi nije mala stvar.
:)
takodje, ova deca su deca iz slamova, zabačenih sela, deca sa nikakvim ili nekim oskudnim znanjima, pa ih ne mogu uporediti sa onima kojima su mame i tate donosile komodore. :))))
noboole noboole 20:21 01.07.2012

Re: Nista zaprepascujuce

Naprotiv, vrlo uporedivo. Entuzijazam roditelja (a nekada cak i bez njih) u tome da obezbede materijal i onda je sve ostalo na detetu (decetini). Roditelji - Mitra, indijska deca koja nemaju pojma engleski - srpska deca koja nemaju pojma engleski ... zar moram da crtam? Princip je isti.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 05:42 02.07.2012

Re: Nista zaprepascujuce

zar moram da crtam?


i to nije lošo.

noboole noboole 14:33 02.07.2012

Re: Nista zaprepascujuce

Lajk, sto bi se reklo

Gargamel
AlexDunja AlexDunja 20:09 01.07.2012

mene nervira

formalno obrazovanje.

deca u indiji, ili bilo gde su super.
svako može da nauči da uči, ako ga pustiš da uči
kako on hoće.
Budimac Budimac 20:36 01.07.2012

Re: mene nervira


AlexDunja
formalno obrazovanje.

deca u indiji, ili bilo gde su super.
svako može da nauči da uči, ako ga pustiš da uči
kako on hoće.

Samo je pitanje dometa. Pre neki dan je Vučko kačio ovaj klip (namestio sam da skoči na deo bitan za ovu temu).

Snežana, hvala ti :)
number42 number42 20:58 01.07.2012

formalno obrazovanje...

AlexDunja

mene nervira
formalno obrazovanje.
deca u indiji, ili bilo gde su super.
svako može da nauči da uči, ako ga pustiš da uči
kako on hoće.


slazem se potpuno. ucenje bi trebalo biti kao u legendarnom filmu "drustvo mrtvih pesnika", nesputano formom, sistemom, namesteno tako da svako stice znanje na svoj fazon.

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 22:19 01.07.2012

Re: mene nervira

AD - jeste, može ako pustiš. al nije lošo i da se pomogne. malo. :)

Budimac - pogledaću, fala.

edit, zaboravih slidž:


snezana mihajlovic snezana mihajlovic 10:09 02.07.2012

Re: mene nervira

evo ga isti taj,
+ subtitle

link
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:03 01.07.2012

Rupa u saksiji

snezana mihajlovic
Deca umeju da uče bez supervizije odraslih.


U prvobitnoj zajednici deca su učila baš tako, gledajući odrasle, analogijom, oponašanjem, pokušajima i greškama... Kasnije su ulogu učitelja preuzeli ostareli članovi plemena. Dalek i naporan je bio put do Sokrata i Akademije, a još dalji do Komenskog i njegove "Didactica magna".
Potreba rada i humanistički postulati: Obrazovanje za sve, rezultirali su školama kakve i danas poznajemo. U njima se na organizovan i sistematičan način uče i usvajaju znanja i veštine kroz nastavni proces koji vode za to osposobljeni nastavnici i drugo osoblje.

Naravno, i škola i nastavnika ima svakakvih, ali ko god danas u XXI veku otkrije da deca mogu da uče bez supervizije odraslih kroz rupe u zidu, otkrio je rupu u saksiji.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 21:19 01.07.2012

Re: Rupa u saksiji

pa, da.
sasvim si u pravu.
ali, ipak mislim da je u ovom slučaju reč o dve rupe na saksiji.

ili,
biće da je do mene. nisam lepo predstavila čoveka.

He is a PHD in Physics credited with more that 25 inventions in the area of cognitive science and educational technology. He was conferred the prestigious Dewang Mehta Award for Innovation in Information Technology in the year 2005.


Starting with molecular orbital computation in the 1970s, Mitra discovered that the structure of organic molecules determine their function more than the constituent atoms (Crystal structure sensitivity of the band structure of organic semiconductors. S.C. Mathur and S. Mitra, Journal of Phys.C Solid State, 12, (2) (1979) UK).

After a Ph.D. in Solid State Physics from the IIT, Delhi, he went on to research energy storage systems, first at the Centre for Energy Studies in the IIT and then at the Technische Universität, Vienna, Austria. This resulted in a new design for Zinc-Chlorine batteries (A design for zinc-chlorine batteries. S. Mitra, Journal of Power Sources, 8, 359-367 (1982) USA).


His interests in the flow of electricity through biological systems, a consequence of his Ph.D. research on exciton dissociation in organic semiconductors, led on to a seminally speculative paper on why the human sense organs are located where they are (A correlation between the location and sensitivity of human sense organs. A.K. Banerjee and S. Mitra, Spec. Science and Technology, 5, (2), 141 (1982) Australia).


His interest in computer networking led him towards the emerging systems in printing in the 1980s. He set up India’s first local area network based newspaper publishing system in 1984 and went on to predict the desktop publishing industry (Compositors that compute, S. Mitra, Computers Today, May 1985, India). This in turn led to the invention of LAN based database publishing and he created the “Yellow Pages” industry in India and Bangladesh.


His interest in the human mind once again led him into the areas of learning and memory and he was amongst the first in the world to show that simulated neural networks can help decipher the mechanisms of Alzheimer’s disease (The effect of synaptic disconnection on bi-directional associative recall. S. Mitra , Proc. IEEE/SMC Conf., Vol.1, 989, 1994 USA).


He was amongst the first people in the world to invent Voluntary Perception Recording (a continuously variable voting machine) and a hyperlinked computing environment, several years ahead of the Internet. (Voluntary perception analysis - a new measurement device. S. Mitra, Media and Technology for Human Resources Development, Oct. 1989, India and Imaginet - An associative, non-linear, multimedia storage and retrieval system. S. Mitra and Ajay Magon, Multimedia Computer and Communications (INFOCOM ’92), Tata McGraw Hill pp20-30, (1992), Bombay, India).


Professor Mitra’s work at NIIT created the first curricula and pedagogy for that organisation, followed by years of research on learning styles, learning devices, several of them now patented, multimedia and new methods of learning. Culminating and, perhaps, towering over his previous work, are his “hole in the wall” experiments with children’s learning. Since 1999, he has convincingly demonstrated that groups of children, irrespective of who or where they are, can learn to use computers and the Internet on their own using public computers in open spaces such as roads and playgrounds (Mitra, Sugata, Ritu Dangwal, Shiffon Chatterjee, Swati Jha, Ravinder S. Bisht and Preeti Kapur (2005), Acquisition of Computer Literacy on Shared Public Computers: Children and the “Hole in the wall”, Australasian Journal of Educational Technology, 21(3), 407-426. www.ascilite.org.au/ajet/ajet21/mitra.html). His publication was judged the best open access publication in the world for 2005.


Since the 1970s, Professor Mitra’s publications and work has resulted in training and development of perhaps a million young Indians, amongst them some of the poorest children in the world. The resultant changes in the lives of people and the economy of the country can only be guessed at.

Qualifications
• Doctor of Philosophy (Ph.D.) in the Theoretical Solid State Physics of Organic Semiconductors, Indian Institute of Technology, Delhi, 1978.
• Master of Science (M.Sc.) in Physics with specialisation in Solid State Electronics, Acoustic Holography and Quantum Biology from the Indian Institute of Technology, Delhi, 1975. First Class.
• Bachelor of Science (B.Sc.) with honours in Physics from Jadavpur University, Calcutta, 1973. First Class with second position in the University.
• Indian School Certificate (I.S.C.) awarded by the University of Cambridge, UK from St. Xavier’s High School, Delhi, 1969. First Division.

Previous Positions
1990 - 2006 : Chief Scientist, NIIT Ltd., India’s largest multinational training and software services company. Heading the R&D Centre of the company and responsible for all innovations in computer applications, media and communications technology. Activities include management, research, teaching and writing. During this period (1990-2002), the company turnover increased from Indian Rupees (INR) 300 million to over INR 10 billion (US$250 million).

1987-1990: Director, Publishing Systems, United Database (India) Ltd., then India’s largest telephone directory publishing company. Heading all technical functions including research and development. Activities included management, research and systems development. During this period, the company turnover increased from INR 35 million to INR 750 million.

1983-1987: Head, Technology Division, United India Periodicals Pvt. Ltd., publishers of daily newspaper, the Patriot. Responsible for all digital technology including research and development. Activities included management, research, teaching, writing and systems development. During this period, the company turnover increased from INR 10 million to INR 30 million.

1982-1983: Manager, Product Development, National Institute of Information Technology.

1981-1982: Senior Scientific Officer, Indian Institute of Technology, Delhi. Activities included research and teaching.

1980-1981: Research Fellow, Technical University of Vienna, Austria.

1979-1980: Research Associate, Indian Institute of Technology, Delhi.

Memberships
• Vice President, All India Association for Educational Technology, India. (1993-97)
• Member, Press Club of India
• Member, India Habitat Centre
• Member, New York Academy of Sciences, USA
• Member, Planetary Society, USA
• Member, Institution of Electrical and Electronic Engineers (IEEE), USA
• UNDP consultant, Indira Gandhi Centre for the Arts, India (1995-97)

Honours and Awards
• The National Science Talent Scholarship, 1969-1978.
• The National Merit Scholarship, 1969.
• The Indo-Austrian Research Scholarship, 1980-1981.
• The Raizada award for the best paper of 1999 from the Computer Society of India, 1999.
• The “Best ICT story” award from the IICD at the World Bank’s Global Knowledge II conference in Kuala Lumpur, March 2000.
• The “Best Social Innovation of the year 2000” award from the Institute for social inventions, UK, 2000.
• The “Man for Peace” award for 2002 from the Together For Peace Foundation, Italy, 2002
• Finalist, World Technology Awards, education category, World Technology Network, San Francisco, June, 2003
• The Dewang Mehta award for innovation in IT, Ministry of Information Technology, Government of India, 2005
• Best Education Research Article in an Open Access Journal for 2005, The Communication of Research Special Interest Group of the American Educational Research Association, 2006
. Best book of the year award from Indian Council for Techical Education for 2007
. Honorary Doctorate from Delft Technological University, The Netherlands, 2011

. Special Achievement award from Learning Without Frontiers, London, 2011

. The Klingenstein Award, Washington, 2011



Languages
English, Bengali, Hindi and a bit of German

Informal Interests
Science Fiction, Astronomy and Astrophysics, bio-informatics and genetics.
number42 number42 21:20 01.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Vojislav Stojković
školama kakve i danas poznajemo. U njima se na organizovan i sistematičan način uče i usvajaju znanja i veštine kroz nastavni proces koji vode za to osposobljeni nastavnici i drugo osoblje.


... i onda, vodjeni sistemskim i formom, lepo dobijes gomilu "glupih" ljudi koji "ne mogu da nauce" gomilu stvari. dobijes ono sto je vekovima i bio postulat obucavanja - znanje samo za odabrane.

verujem da je prirodni mehanizam formiranja prenosenja znanja, kroz vekove, koji pominjes, doneo, ne lagano obrazovanje sirokom krugu ljudi, vec kompaktno spakovano znanje koje se vecom brzinom ustupa manjem broj ljudi.

a veliki broj ljudi ce stvoriti animozitet prema usvajanju znanja na taj nacin, jer, nismo svi kompatibilni s formom. potpuno je izbaceno iz procesa obucavanja nesto kao sto je nesputanost duha, igra, masta, individualnost, ostao je sistem koji vecina ljudi ocenjuje kao tezak - jer je, naravno, neprirodan.
Jukie Jukie 21:23 01.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Vojislav Stojković

snezana mihajlovicDeca umeju da uče bez supervizije odraslih.
U prvobitnoj zajednici deca su učila baš tako, gledajući odrasle, analogijom, oponašanjem, pokušajima i greškama... Kasnije su ulogu učitelja preuzeli ostareli članovi plemena.

Ovde se svašta meša i definicije nisu sasvim jasne. Deca posmatraju odrasle ali ih i odrasli podučavaju, jer deca mogu da sve pogrešno shvate ako neko povremeno ne proveri koliko su razumeli. Kod šimpanza deca samo oponašaju odrasle pa im treba par godina da nauče da pravilno razbiju orah kamenom, što i nije neki uspeh. Kod ljudi deca rade ono što im se kaže pa kada uspeju onda ih pomaze po glavi i kažu ti si mamino pametno zlato. Postoji eksperiment sa čudnom kutijom u kojoj eksperimentator prvo čačka nekoliko rupa štapićima a iz poslednje rupe izvuče karamelu na štapiću. U eksperimentu su učestvovale šimpanze koje ranije nisu isprobale kutiju, i deca iz grada, i deca iz nekog urođeničkog plemena. Sva deca su ponavljala čitav postupak lupkanja i bockanja štapićima u sve rupe u kutiji, jer u ljudskom društvu je važan postupak kako se nešto radi. Šimpanze su odmah gurale štapić u poslednju kutiju i izvlačile karamelu. Deca su nastavljala da rade ceo postupak čak i kada im je pokazana providna kutija, tako da se jasno vidi da nije potrebno ništa čačkati sem poslednje rupe.

Nije ekonomično puštati decu da sama otkrivaju baš sve oko sebe, jer će ih gaziti kola/nosorozi kad istrče na drum, prilaziće opasnim životinjama da ih čačnu itd.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:00 01.07.2012

Re: Rupa u saksiji

@ snezana mihajlovic

"..Since 1999, he has convincingly demonstrated that groups of children, irrespective of who or where they are, can learn to use computers and the Internet on their own using public computers in open spaces such as roads
and playgrounds..."

Naravno da mogu. Isto tako teorema o bezbrojnim majmunima utvrđuje da bi, zbog prirode beskonačnosti, majmun koji slučajno lupa po pisaćoj mašini (ili, u savremenijoj verziji, tastaturi računara) i ima na raspolaganju neograničeno vreme skoro izvesno otkucao svaku knjigu koja postoji - Enciklopediju Britaniku, ili sabrana Tacitova dela (računajući i ona izgubljena!) ili precizan telefonski imenik Beograda iz 2016. godine ili - u najčešćem klišeu iz popularnih prikaza - Hamleta.

Doduše, tu imamo problem sa svrsishodnošću: Zašto da čekamo da majmuni napišu Hamleta ili da deca sve nauče sama kroz rupe u zidu?
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 22:15 01.07.2012

Re: Rupa u saksiji

znaš šta mi nije jasno? ukoliko te sve ovo zanima, a sudeći po komentarima - zanima te, šta te sprečava da klikneš na link i pročitaš?
nači, ljudi, čika Mitra ne kaže da izbacimo decu iz čkola i da im damo rupu u zidu. on govori o nečem sasvim drugom.

We remark that there will always be areas in the world where, due to whatever reason, good schools and good teachers will not exist. Hence, in such areas, alternative forms of education will be needed. No such alternative exists for primary education today. The hole in the wall could be a possible indicator of such an alternative.
...
We propose that the highest technology should be developed for and piloted in the remotest areas first.
We also notice that educational technology is seldom developed for that purpose. It is usually technology developed for industry or defence and borrowed by educators. For example, PowerPoint and LCD projectors were developed for corporate boardrooms and not for teachers.
We propose to create a lab that will create and test educational technology for use in remote areas.
...
We propose to create educational facilities in remote areas of India where groups of children can self organise their learning to pass the government high school examinations (eg GCSE) on their own.
The results of these experiments are likely to be important for all countries, since a shortage of and lack of quality in primary education is a worldwide phenomenon.
In the UK, in addition to the usual problem of quality education in remote areas, there is also a problem of aspiration – children are reluctant to study science, engineering, mathematics etc. for two reasons. One, that subjects such as banking can make them rich more easily. Two, that they can get a good standard of living anyway, even without any skills.
These aspirational problems need to be addressed immediately and technology can be a powerful way to do so.

dakleM,
Sugatin cilj je da na SVA deca imaju obrazovanje.
i kad kažem sva, mislim baš to. :)
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:30 01.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Pa, uglavnom zbog finalne utakmice Španija-Italija.:))

Ali, evo pročitao sam i moram da ti kažem da mislim da ni to nije ništa novo.
Obrazovanje na daljinu, dopisno obrazovanje i drugi slični oblici poznati su u pedagoškoj, a naročito andragoškoj teoriji i praksi, također, jako odavno, daleko pre pronalaska kompjutera, a implementacijom informatičke tehnologije ovaj oblik edukacije je dobio na kvalitetu i masovnosti. Mnogi su radovi o tome napisani.

PS: Pitam se, kako će profesor Mitra organizovati edukativno-informaričke centre u nedostupnim predelima gde nema, ne samo škola i nastavnika, već i pismenih ljudi?
Goran Vučković Goran Vučković 23:18 01.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Doduše, tu imamo problem sa svrsishodnošću: Zašto da čekamo da majmuni napišu Hamleta ili da deca sve nauče sama kroz rupe u zidu?

Evo u ovom tekstu donekle obrazloženo.

In my view, the need for Mitra’s reassertion and development of this idea is a poor reflection on our education system, not on teachers so much but on the highly restricted nature of the curriculum and assessment methods which narrowly evaluate student achievement. For the last 30 years these things have generally been getting progressively worse. Much of the reason for this deterioration has been the over-emphasis on the standardisation of the curriculum and assessment as well as easing the management of the monitoring of that standardisation.

Our students may be learning an immense amount which we may not know about, merely because what they learn is not identified as an item of knowledge, or an aspect of that knowledge, that we are obliged to teach them. And we may not be giving them the opportunity to demonstrate relevant knowledge that they know because it is not in their assignment brief which is mapped to sharply defined learning outcomes.


Of course, standardisation is important and no University can ignore the growing commodification of education that drives it. That is said even if we recognise that, merely in the interest of educational effectiveness, we need to reverse that commodification. But standardisation, with its concomitant of competition, militates against innovation. It encourages people to cling to content-driven models of education and discourages students and staff from innovating generally but, in particular, it creates an institutional distrust of them forming the self-organising systems of learning that Mitra demonstrates the importance of so well. Why else, is the achievement of Wikipedia, the staple diet of autonomous student discovery, not widely celebrated by Universities?


To me podseti na jednu drugu stvar:

His ignorance was as remarkable as his knowledge. Of contemporary literature, philosophy and politics he appeared to know next to nothing. Upon my quoting Thomas Carlyle, he inquired in the naivest way who he might be and what he had done. My surprise reached a climax, however, when I found incidentally that he was ignorant of the Copernican Theory and of the composition of the Solar System. That any civilized human being in this nineteenth century should not be aware that the earth travelled round the sun appeared to be to me such an extraordinary fact that I could hardly realize it.
noboole noboole 00:07 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Ja cu rizikovati promasaj i pitati da li je ovo citat iz memoara jednog doktora o njegovom veoma posebnom prijatelju?

Kraja Kraja 00:08 02.07.2012

....jos se...

...neko seca holmsa...
...no nisi naveo i njegovo (dojlovo) obrazlozenje...
Goran Vučković Goran Vučković 00:28 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Ja cu rizikovati promasaj i pitati da li je ovo citat iz memoara jednog doktora o njegovom veoma posebnom prijatelju?

Ne znam u kakvoj su vezi Mitra i Radcliff, iskreno - ali Darbi i Njukastl nisu preko sveta, da se razumemo. Više me je preko ove asocijacije na Dojlovu Grimiznu Studiju povuklo - pošto mi se Jeremijina asocijacija na majmune na pisaćoj mašini učinila pregruba.

Sudeći po ovoj biografiji, Mitra očigledno nije napravio neki veliki uspeh u svojoj struci, a ni iz ovog IT biznisa izgleda nije izašao otvarajući nogom vrata - ali izgleda da mu se posrećilo što se tiče ovog eksperimenta sa decom i rupom u zidu. To ne mora ništa epohalno da bude - ok, ugreje srce, što reče Radcliff - ali ni istorija nauke nije popločana samo grandioznim unapred osmišljenim delima - ima tu dosta slučajnosti.

Neko bi postavio pitanje, verovatno, da li je ovakvo prepuštanje dece slučajnosti izbora u stvari efikasno (evo i Bojan je okačio Čomskog koji postavlja to pitanje), da li je etički to raditi itd - ali sa druge strane, postavlja se drugo pitanje: kakva je alternativa te dece koja su bila predmet eksperimenta.

Na kraju krajeva, koliko nas se oseća uskraćeno za sve one neodslušane časove latinskog u srednjoj školi (nas koji su slušali Šuvarovo "usmereno obrazovanje" )?
Goran Vučković Goran Vučković 00:29 02.07.2012

Re: ....jos se...

...no nisi naveo i njegovo (dojlovo) obrazlozenje...

Više je bilo asocijacija na temu nekanonizovanog sadržaja obrazovanja
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 05:18 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

To ne mora ništa epohalno da bude

i mi mnoge stvari dugujemo
slučajnosti...

...ma.

:)
hvala vučko.

Our students may be learning an immense amount which we may not know about, merely because what they learn is not identified as an item of knowledge, or an aspect of that knowledge, that we are obliged to teach them. And we may not be giving them the opportunity to demonstrate relevant knowledge that they know because it is not in their assignment brief which is mapped to sharply defined learning outcomes.

izvukao si srž.
ono što je Mitra 'dodirnuo' su stvari koje mene zanimaju, prvenstveno u sferi onog što bih nazvala - kako nadmudriti svoju najbolju lekciju - i nemati (ili da kažem smelije - ne praviti) srednjoškolce koji misle da su golubovi ptice koje ne lete.

to prepuštanje dece samima sebi je (u ovom slučaju) proisteklo iz nemanja onih koji bi sa tom decom nešto radili i meni je ta ideja da sva deca dobiju (neko i nekakvo) obrazovanje fantastična, a 'posledice' iste su mi totalno nesagledive.

svaki nastavnik (profesor, predavač, you name it) može, u svojoj učionici, sa svojim učenicima da 'sprovodi eksperimente' (nije tako kako zvuči), tražeći bolji modus za ono što želi sa njima da uradi.

da banalizujem,
čas neće početi isto, ukoliko ste u učionici zatekli Anju kojoj teče krv iz nosa, ili Sašu koji se potukao pa sad plače.
uloga nastavnika (uprkos činjenici da ih možemo zameniti mašinama - pa osmeh) je ogromna, počev od toga da vaša (naša)deca sa njima provode ogroman broj sati - i, ukoliko se sve svede na onaj ivanin jeziv telefonski poziv, bojim se, da će nekoj deci, rupa u zidu ipak bolje stajati. (pun intended)

za mene kao predavača, su ljudi poput Mitre neprocenjivi. on me tera na razmišljanje, a samim tim i na to da budem bolja, utoliko što ću zagrejanog srca možda naći neka druga vrata (nevezano od toga koliko mala) za otvaranje.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 05:49 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

... i onda, vodjeni sistemskim i formom, lepo dobijes gomilu "glupih" ljudi koji "ne mogu da nauce" gomilu stvar


može da bude, a ne mora.
:)

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 05:54 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Ja cu rizikovati promasaj i pitati


You will, I am sure, agree with me that... if page 534 only finds us in the second chapter, the length of the first one must have been really intolerable.

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 06:13 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Na kraju krajeva, koliko nas se oseća uskraćeno za sve one neodslušane časove latinskog u srednjoj školi (nas koji su slušali Šuvarovo "usmereno obrazovanje" )?


ix, to se ne važi - ti si bio matematički smer.
zamisli nas, šatro, inokorespoNdente!

:))))
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 09:41 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

PS: Pitam se, kako će profesor Mitra organizovati edukativno-informaričke centre u nedostupnim predelima gde nema, ne samo škola i nastavnika, već i pismenih ljudi?


ovo sam previdela.
pa, on to već radi. (nego te fuzbal omeo, razumem ja to)

a vidi ovo:

With a population of over 1 billion, India has a challenging task in ensuring universal elementary education. The Government has done well in increasing the number of educational institutes in the country over the last few years. The growth in number of schools, however, has not solved the problem of literacy in India, especially in rural areas and among the female population.

dragan7557 dragan7557 10:49 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Vojislav Stojković 22:03 01.07.2012
Rupa u saksiji

snezana mihajlovic
Deca umeju da uče bez supervizije odraslih.



U prvobitnoj zajednici deca su učila baš tako,

Ovo braćela je čista špekulacija. Razlikujemo dva momemta, u tome što se naziva "prvobitna zajednica" ma šta to bilo, a antropologija tek sada počinje da izučava to područje.

Period pre zemljoradnje (oko 10.000 godina unazad(predpostavljena time-line)) i period posle pojave zemljoradnje.

Na severu Tanzanije postoji jedna veća zajednica Hadza, koja je već godinama predmet interesovanja antroploga, ova zajednica živi kao lovo-skupljačka zajednica a zemljoradnja im je nepoznata, kako se odvija njihov svakodnevni život a u sklopu toga i učenje, dat je u kratkom pregledu u National Geografic, decembar 2009.

Uzgred termin prvobitna zajednica ne označava ništa konkretno, a posebno se ne može spekulisati o načinu učenja u tim "prvobitnim zajednicama."


cerski
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 11:27 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji


They grow no food, raise no livestock, and live without rules or calendars. They are living a hunter-gatherer existence that is little changed from 10,000 years ago. What do
they know that we've forgotten?

link
dragan7557 dragan7557 12:43 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Snezana Mihajlovic:
What do
they know that we've forgotten?

Mnogo. Jedno je sigurno niti je moguće sa potrebnom ozbiljnošću konstatovati:
Vojislav Stojković 22:03 01.07.2012
Rupa u saksiji

snezana mihajlovic
Deca umeju da uče bez supervizije odraslih.



U prvobitnoj zajednici deca su učila baš tako,

kao što se to ishitreno radi, niti je ozbiljo davati takve izjave.

Inače tome smo skolni kao i davanju poverenja sistemu obrazovanja koji je u potpunosti relikt nekih vremena iza sadašnjeg.

Naravno braćelina sigurnost proističe iz raznih Uverenja, dogmi koje su povodom učenja rasprostranjene, još će dugo koegzistirati u ljudskom društvu i pored sve jasnijih zahteva za promenom autoritarnog, nasilničkog i autokratskog, birokratizovanog obrazovanja, u kome se prestacije dece mere od strane autoriteta koji to nisu.

Validirati takav sistem je katastrofalno po bilo koje društvo, kao što sam već napisao.

cerski

p.s. nadam se da ti se sviđa ovaj članak o Hadzi?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:07 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Zamislimo, svako u skladu sa mogućnostima vlastite imaginacije, kako bi izgledalo obrazovanje dece i odraslih kada bi dekretom ukinuli sve škole od osnovnih pa do Kembridža, Oksforda i sličnih "autoritarnih, nasilničkih, autokratskih i birokratizovanih" edukativnih institucija građenih vekovima.

Njih bi, pretpostavljam, zamenile "rupe u zidu", bogata edukativna praksa zajednice Hadža i drugih plemena, kakvih pretpostavljam još ima ponegde, jer oni, koliko sam shvatio ne idu ni u kakve škole, ali iz dana u dan, iz milenijuma u milenijum, sve više napreduju, i, umalo da zaboravim, autodidaktički napori na vlastitom samoobrazovanju.

Moram da priznam, braćela dragane 7557, da koliko god pustio mašti na volji i pomerao granice imaginacije, ja ne mogu da vidim ni jednu značajnu prednost takvog revolucionarnog preokreta za ljudsko društvo. Pretpostavljam da je to zbog mojih dogmatskih uverenja glede obrazovanja i okoštalog načina razmišljanja.

PS: A što se tiče učenja u prvobitnim, plemenskim zajednicama ili kako god ih ti zvao, moja izjava nikako nije ishitrena, već je je reč o, već pomalo zaboravljenim, saznanjima iz istorije pedagogije.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 13:18 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

p.s. nadam se da ti se sviđa ovaj članak o Hadzi?


dobro je što si ih pomenuo,
jer ko zna da li bi ikada naišla na ovu priču.
:)
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 13:21 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Njih bi, pretpostavljam, zamenile "rupe u zidu", bogata edukativna praksa zajednice Hadža i drugih plemena, kakvih pretpostavljam još ima ponegde, jer oni, koliko sam shvatio ne idu ni u kakve škole, ali iz dana u dan, iz milenijuma u milenijum, sve više napreduju, i, umalo da zaboravim, autodidaktički napori na vlastitom samoobrazovanju.


:)
krešendo,
a sve to samo teranja radi.
ax, da, zaboravila sam da kažem - Mitra, osim što bi da poruši sve škole,zahteva da se i svi nastavnici, profesori, učitelji, čak ni vaspitače (naročito -ice) ne bi poštedeo - bace lavovima. :)

e, moj, vojislave,
tužno je to.
dragan7557 dragan7557 14:07 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Vojislav Stojković 14:07 02.07.2012
Re: Rupa u saksiji
Zamislimo, svako u skladu sa mogućnostima vlastite imaginacije, kako bi izgledalo obrazovanje dece i odraslih kada bi dekretom ukinuli sve škole od osnovnih pa do Kembridža, Oksforda i sličnih "autoritarnih, nasilničkih, autokratskih i birokratizovanih" edukativnih institucija građenih vekovima.

Nije potrebno da zamišljaš, na obadva spomenuta Univerizeta sam pohađao predavanja iz selektiranih delova nauka (isto kao i na drugim Univerzitetskim ustanovama), tako da iz prve ruke znam njihove kvalitete, koji su više mitski, nego realni i u službi više klasnog nego društvenog, a zašto sam nazvao te ustanove tako možeš da pogledaš na sajtu koji je 'Out of Bejrut' linkovao kod Gorana Nikolića na blogu: "We Don't Need No Education," naslov replike je "ko su projektanti."
umalo da zaboravim, autodidaktički napori na vlastitom samoobrazovanju.

Sveukupni ljudski život je autodidaktika, to sam već na pisao kod Vučka, dok je ironična opaska o autodidaktici nepotrebna, vanvremenska i suvišna provokacija.

Moram da priznam, braćela dragane 7557, da koliko god pustio mašti na volji i pomerao granice imaginacije, ja ne mogu da vidim ni jednu značajnu prednost takvog revolucionarnog preokreta za ljudsko društvo. Pretpostavljam da je to zbog mojih dogmatskih uverenja glede obrazovanja i okoštalog načina razmišljanja.

Repliciranje na ovo bi zahtevalo vreme a ja na ovaj blog ne želim da trošim mnogo vremena.
A što se tiče učenja u prvobitnim, plemenskim zajednicama ili kako god ih ti zvao, moja izjava nikako nije ishitrena, već je je reč o, već pomalo zaboravljenim, saznanjima iz istorije pedagogije.

Sam termin prvobitne zajednice je iz Marksizma a ne pedagogije.

I ne uzimaj sve lično braćela, ipak je ovo samo blog.

cerski

p.s. autodidaktika podrazumeva i praćenje širokog spektra naučnih aktiviteta uz uključenost parcijalnog učešća na samostalno selektiranim predavanjima na fakultetima raznih Univeriteta, bilo da je u pitanju aktivitet tipa "Studium generale," praćenje fakultetske nastave kao Ekstraneus, i drugo studijske aktiviteta za sticanje znanja.

Naravno ovakav način bavljenja naukom/a nije naročito popularan, zahteva izuzetnu disciplinu, još manje popularno, visok finansijski standard i punu posvećenost projektu sticanja znaja, sa krajnjim rezultatom 'Life long learning,' metodom/zahtevom izgleda potpuno nepoznatom širokim masama na Balkanu, pa i tebi.

p.p.s. tokom sledeće godine ću pratiti nekoliko predavanja David Deutscha i Nick Bostroma. I konačno za tvoju informaciju(a i drugih) MIT(Massachusetts), veliki broj predavanja snima i stavlja na Internet upravo iz autodidaktičkih razloga i zbog visoko obrazovanih autodidakta i studenata širom sveta. Ne treba spominjati da to rade i druge univerzitetske ustanove.

Svakako atraktivnije i daleko lakše, je gledati ručno ili nožno šutiranje lopte, žderati pivo, ili blejati u Televiziju, nego pratiti "zamorni" video snimak predavanja na Internetu, nekog "izludelog" profesora.
Goran Vučković Goran Vučković 14:14 02.07.2012

Re: Rupa u saksiji

Pretpostavljam da je to zbog mojih dogmatskih uverenja glede obrazovanja i okoštalog načina razmišljanja.

Moguće... a možda je opet u pitanju pogrešna pretpostavka o opsegu primene, nepoverenje u naučni metod (ili konkretnu primenu u ovom slučaju), averzija prema modelu "otvorenog društva", sa svojim reverzibilnim promenama na bazi eksperimenta i pilot-primena, pošto je autor bio gnjida (dragan7557 zna detalje ), konzervativna moralna šema koja emotivno reaguje na emotivni zanos liberala (nepotvrđenim) potencijalima nauke i slično.

Bilo bi interesantno imati malo bolje (statistički relevantnije) kvantifikovan uspeh mehanicističkih birokrata poput Jukija i misionarskih emotivaca poput Snežane - ja bih se iskreno iznenadio da birokratski pristup daje bolji rezultat, na nekom većem uzorku.

Sa druge strane, čini mi se da obrazovanje nije mesto gde su svi mehanizmi inovacije potpuno iscrpljeni. Niti je neophodno da sva inovacija u prosveti mora doći od samih prosvetara - koliko vidim Mitra to nije bio kad je počeo da se bavi ovim. A evo još jednog ne-prosvetara sa svojim otkačenim idejama:

Steven D. Levitt: Bribing Kids to Try on Tests

(za korisnike tvitera: @freakonomics)

Možda to treba iskombinovati - edukacija na daljinu, u grupi, gde članovi grupe dobiju kintu proporcionalno uspehu

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana