Zapad je prodao Tadica, obavjestava nas press prije nekoliko dana ,a bombastican naslov prenose gotovo svi mediji. Razlog prodaje Tadica, ne pise doduse kome, je njegova nekooperativnost u pogledu Kosova. Odluka da Tadic bude prodan, opet ne pise kome, definitivno je donesena na proljece ,a kosovske barikade su bile ta kap u casi.
Naravno, nema veze sto su upravo te barikade uz lokalni DSS, organizovali clanovi SNS /a od koga sad zapad ocekuje vecu kooperativnost. Zato je na kraju zapad trampio nekooperativnog Tadica za koperativnog Nikolica ?
Zapad je prodao Tadica, kao sto je prodao sve ostale srpske politicare koji su isli mimo zapada od Milosevica do Kostunice .
Ko god skrene sa zapadnog puta, zavrsi u opoziciji, konstatuje PRES . nimalo slucajno press preskace pokojnog premijera Djindjica jer bi onda morao zakljuciti da ko god otvoreno zeli Srbiju na zapadu ne doceka ni izbore.
Za razliku od Miloseviceve proruske spoljne politike, Kostunicine neutralne, Tadiceve cetverostubne ili Nikoliceve dvovratne politike, sto su razliciti eufimizmi za jednu te istu politiku,Djindjic je jedini otvoreno pricao o Srbiji na zapadu bez ikakvih nesvrstanih experimenata I jedini zavrsio kako je zavrsio.
Pproruska spoljna politika ,sa svim svojim varijacijama na istu temu;od neutralne do cetverostubne ili dvovratne, ne samo da nije kompatibilna sa prozapadnom ili proevropskom politikom vec je jedna drugoj ostro suprostavljena.
Rusi na kraju krajeva to i ne sakrivaju; tako je nedavno ruski ambassador sasvim direktno porucio Srbiji da njeno priblizavanje EU znaci odustajanje od Rusije i naravno Kosova.
Naravno, onog istog Kosova sa kog su se Ruske trupe povukle avgusta 2003/par mjeseci poslje eliminacije jedinog srpskog politicara koji je bez predumisljaja vodio prozapadnu politiku ili ti prozapadnog izdajnika,kako su Djindjica posle ubistva nazvali ruski drzavni mediji.
Iz ugla ruskih interesa, glavni Greh Djindjica nije bila njegova prozapadna politika/ Moskva uostalom podrzava najveceg proevropljanina Dacica. Pretnja ruskom interesu je bio Djindjicev pokusaj da jos krajem 2002 inicira rjesavanje kosovskog problema sto je ukljucivalo i podjelu Kosova. Eliminacijom Djindjica obezbedjeno je Zamrzavanje kosovskog problema koje je uz povratak na predoktobarsku politiku sve ili nista omogucilo Rusima sigurnu omcu oko Srbije kao jedinog ostrva istocne Evrope koja je polako ali sigurno padala pod kisobran EU i NATO.
Tokom 2007, tacnije za vreme pregovora o Kosovu sama pomisao na podjelu bila je prava politicka jeres. Politika sve ili nista , nije bilo tesko zakljuciti, dovesce do upravo tog; nista ,odnosno do proglasavanja nezavisnosti Kosova i njenog priznavanja od strane vecine na zapadu.
Medjutim, ono sto je za Srbiju bilo nista,za Moskvu ali I za zapad /prije svega Washington/ je znacilo sve. Bez svojih vojnika na Kosovu ,Rusi su komotno i diplomatski( citaj jeftino) mogli da brane ono sto Srbija nema,a zauzvrat da joj traze ono sto ima.
Paradoksalno ili ne, eliminacijom Djindjica spojile su se kockice doduse kratkorocni interesa Moskve I Washingtona/a,ali I domace politicke elite vec uveliko upregnute u obostrano korisnu simbiozu sa srpskim tajkunima.
Brisel je tu vec tradicionalno ostao negdje na vjetrometini.
Dok je Brisel opet vodjen svojim interesima nekako gurao Srbiju da kroz proces evrointegracija ppostane iole uredjena zemlja u njihovom dvoristu , Washington je iskljucivo zanimalo Kosovo. Koristeci svoj uticaj, Amerikanci su stisnuli Brisel da Srbiji progleda kroz prste u pogledu candidature za EU, ukoliko Beograd pokaze kooperativnost u svezi Kosova. Brisel je sugestiju americke strane prihvatio,ali Berlin ocigledno nije bio bas najsretniji zbog tog. Zato nije slucajno upravo njemacka stampa obznanila inace javnu tajnu da je EU komisija dobrano nakitila svoj izvjestaj o napredku Srbije,pogotovo u pogledu reforme pravosudja.
Bilo kako bilo, Srbija je kandidaturu dobila sto jasno govori o zadovoljstvu zapada srpskom kooperativnoscu,ali jos vise o besmislici da je zapad prodao Tadica nezadovoljan njegovom saradnjom.
Rampa na evrointegracije Srbije bez kojih Srbija tesko mozed doci do uredjene drzave tako je postala zajednicki interes tri razlicite strane:tog jednog bermudskog trougla: Moskve, Washingtona ali I bracne zajednice srpskih politicara i tajkuna. Rusima ne odgovara priblizavanje Srbije zapadu zbog gubitka svojih geostrateskih uticaja ,bar ne jos neko vreme dok ne dobiju jos ponesto' EPS ili telekom/ Amerikanci sa druge strane koristeci metodu sargarepe i stapa traze zadrzavanje rampe kao pragmaticni nacin zaokruzivanja svog projekta,a srpski tajkuni zele tu rampu na evrointegracije zadrzati sto je duze moguce kako bi zastitili svoje ekonomske interese. Besmisleno je uopste i raspravljati o tome pase li Miskovicu, Beku ili Spasojevicu uredena drzava.
Manje zemlje poput Srbije cesto jesu samo kolateralna steta u politickim igrama mnogo vecih igraca, ali to nikako ne znaci da ne postoji odgovornost pa ni uticaj lokalnih vlastodrzaca. Bas naprotiv.
Srpske partije vec dugo u bracnoj simbiozi sa tajkunima odlicno koriste ovakvu situaciju balansirajuci izmedju Moskve i Washingtona/a sa jednim jednostavnim ciljem: Srbiju sto duze zadrzati pred rampom evrointegracija. I nije slucajno sto su gotovo sve partije, sem DSS i LDP, i proruske i proevropske iako su ove dvije politike ne samo nekompatibilne vec jedna drugoj suprostavljene .
Ova samo naizgled politicka sizofrenija, il bolje receno ideoloski kurvarluk srpske politicke scene gdje svako moze sa svakim je rezultat jasnog interesa ,ali I uticaja prije svih domacih mocnika koji na svaki nacin zele Srbiju drzati u toj mocvari vjecne tranzicije po cjenu da sama drzava ode u vjecna lovista.
Sa druge strane taj medjunarodni promiskuitet gdje su dopodne svi za Ruse, popodne za EU, nije nikakva strategija za odbranu interesa drzave vec odlican nacin da se izbjegne odgovornost, ionako deficitarna roba srpske politike.
Jer nemoguce je pozvati na odgovornost onu politiku koja nema niti jasan cilj niti jasan put do tog cilja vec se sizofreno vrti u krug. Dopodne je u Moskvi, popodne u Briselu,a predvece u Washington/u.
I bas u takvom kontekstu prebacivanja odgovornosti na vise sile, munje i gromove pisan je taj Pressov spin bombasticnog naslova.
U stilu animir dame press zadovoljava sve ; i one samozvane patriote sto se ushite na "pa jesmo vam rekli" pomisao da ce/je zapad prodao Tadica ,ali I one koji bi za poraz Tadica sem bijelih listica, bijelih medveda , kvaziintelektualaca, optuzili i vise sile na koje Tadic nije mogao uticati sve da je htio.