Prijatelji moji i saputnici, jadan je onaj narod koji je pun vjerovanja, a vjera mu je prazna.
Jadan je narod koji nosi ruho, a sam ga ne tka,
jede hljeb a ne žanje ga
i pije vino što ne teče iz njegove preše.
Jadan je narod koji siledžiji kliče kao junaku,
a blistavog zavojevača smatra darežljivim.
Jadan je narod koji prezire strast dok sanja, a pokorava se na javi.
Jadan je narod koji ne podiže glas, sem kad krene na sahranu,
ne diči se, osim među svojim ruševinama
i neće se pobuniti dok mu se vrat ne nađe između mača i panja.
Jadan je narod čiji je državnik lisica,
čiji je filozof opsenar
i čija umjetnost je umjetnost krpljenja i podražavanja.
Jadan je narod koji svog vladara dočekuje fanfarama,
a prati ga vikom i drekom,
samo da bi ponovo fanfarama dočekao drugog.
Jadan je narod čiji su mudraci otupjeli od godina,
a snažni muškarci tek u kolijevci.
Jadan je narod podjeljen na djeliće,
a svaki djelić sebe smatra narodom.
Halil Džubran, Prorokov vrt
***
Meni se taj prevod, koji sam našao na internetu isključivo za potrebu ovog bloga, nimalo ne sviđa. Ne znam odakle u prvom stihu ono "prijatelji moji i saputnici", koga nema u originalu ili šta fali reči "sujeverje", jer ovo "jadan je onaj narod koji je pun vjerovanja, a vjera mu je prazna" je nakaradno (na stranu da Džubran nije rekao da je (narodu) "vjera prazna", nego da je narod prazan od vjere/religije). No, nema veze, smisao i nadam se svrha se shvata, ali za svaki slučaj dajem i original:
Pity The Nation…
Pity the nation that is full of beliefs and empty of religion.
Pity the nation that wears a cloth it does not weave,
eats a bread it does not harvest,
and drinks a wine that flows not from its own wine-press.
Pity the nation that acclaims the bully as hero,
and that deems the glittering conqueror bountiful.
Pity a nation that despises a passion in its dream,
yet submits in its awakening.
Pity the nation that raises not its voice
save when it walks in a funeral,
boasts not except among its ruins,
and will rebel not save when its neck is laid
between the sword and the block.
Pity the nation whose statesman is a fox,
whose philosopher is a juggler,
and whose art is the art of patching and mimicking.
Pity the nation that welcomes its new ruler with trumpeting,
and farewells him with hooting,
only to welcome another with trumpeting again.
Pity the nation whose sages are dumb with years
and whose strong men are yet in the cradle.
Pity the nation divided into into fragments,
each fragment deeming itself a nation.
Khalil Gibran
The Garden of the Prophet
(London, Heinemann, 1944)
--------------------------------------
Beleška na margini
Retko (gotovo nikad) ne komentarišem dešavanja u Srbiji. Gledajući poslednjih meseci dešavanja na blogu (i šire), ko i kako šilji q*rac, seiri i generalno balega, ne mogu iz glave da izbacim Džubrana.
[deo originalnog teksta] Žao mi je, ali zbog sasvim osnovanje sumnje da bi se gorepomenuto baleganje prelilo i ovde zatvaram blog za komentare. [/deo originalnog teksta]
Podlegao sam pritiscima i otvorio blog,