Energetika| Film| Hobi| Planeta| Sex

A kad izlapimo

krkar RSS / 23.07.2012. u 19:47

aaafwn.jpg

OVO NIJE POLITIČKI BLOG! (Ni alegorija, basna,metonimija, parabola, antiteza...)

-----

Moja prijateljica upravo vodi borbu sa institucijama i organizacijama u korist svog dementnog oca. O tome ću posle.

1.

Ne računajući šale i pošalice tipa doživelasamdevedesetuizdravasamdakucnemudrvo KUC-KUC Ko je?,  demenciju (senilnost, izlapelost, išćućalost, podetinjelost, senilna demencija...) sam pobliže upoznao kada je obolela najstarija sestra moje majke. Tačnije, kada je bolest već itekako uzela maha. Moja majka, najmlađa sestra, kao sveža penzionerka otišla je kod tetke da se kao lekar nađe pri ruci njenom terminalno bolesnom mužu, mom teči, koga je volela kao brata, i olakša mu zadnje dane. Po tečinoj smrti imala je više vremena i za sestru. I tada je primetila da teta M pokazuje simptome galopirajuće demencije.

M je posenilila!

Meni to nije baš mnogo značilo, računao sam da mu nekako dođe normalno da žena u 77 godina postane zaboravna. Sve dok nekoliko meseci kasnije nisam seo sa majkom koja je upravo provela nekoliko meseci sa sestrom.

Znaš, ona je potpuno posenilila.

I dalje mi to nije mnogo značilo, nisam shvatao šta to stvarno znači (ne slušam majku pomno, posebno kad se žali). Posle nekoliko nedelja majka se vratila u inostranstvo kod sestre... i tako je u sledećih godinu i po više vremena provela u inostranstvu kod tetke, udove bez dece, nego sa svojom porodicom. Iz njenih priča sve jače je izbijao očaj i nemoć dok na kraju nije rekla

Ne mogu više, rešila sam da je dam u dom.

Ako smo u nečemu tradicionalna i tradicionalistička porodica - to je u nekom praiskonskom strahu od staračkog doma. Dede, babe, majka, delimično i otac... svi su sa neskrivenim gnušanjem navodili slučajeve prijatelja i poznanika koji bi roditelje dali u dom. Moja majka je, negde od svoje pedesete počela da povremeno, ničim izazvana, vapije "deco, ako izlapim ne dajte me u dom".

I onda - Ona sestru u dom!

Tu sam se već dublje zainteresovao. Objasnila mi je da je M senilna, što znači da ne prepoznaje ljude oko sebe, da ne pamti ni jedan događaj iz skorije prošlosti, da nema osećaj vremena, da se gubi u prostoru i da su komunikacija sa njom i zajednički život otežani do granice nemogućeg.

Operativna kakva jeste, moja majka je vrlo brzo sve sredila. Tetka M je imala značajnu ušteđevinu i dva velika stana u vlasništvu. Jedan je već bio u najmu, iznajmljen je i tetkin stan i ugovoreno je da se oba najma plaćaju direktno na račun doma čime je pokriven najviši nivo usluge. Sve akcije su prodate i pretvorene u gotovinu koja je pridodata ušteđevini i sve oročeno do ostavinske rasprave.

Moja majka je primetno odahnula kada je teta M otišla u dom. Obilazila je svakih 2-3 meseca, još neko vreme završavala neke poslove sa advokatima, bankama, kojekakvim institucijama. Kasnije je prilično skupe - i njoj sve težepadajuće posete sestri koja je nije ni prepoznavala - proredila na otprilike 2 godišnje.

Onda mi se zalomilo da sam bio poslom u gradu na 2 sata vožnje od tete M, uzeo sam slobodno popodne, izanjmio kola i otišao da obiđem tetku koju nisam video od tečine sahrane, skoro 3 godine. 

Došao sam nenajavljen u dom u neko pristojno popodnevno vreme.

Dobardan, ja bih da obiđem svoju tetku, gospođu M Takoprezivajućuse.

- Nije vreme posete... ali dobro, došli ste izdaleka. Ali mi nemamo takvu.

Kakonematetakvu, kod vas je Odtogitog Datuma.

Opet gleda žena, proverava kompjuKter, zove nekog. Pa će odjednom:

- A je li to njeno udato prezime ili devojačko?

Udato, jedino koje nosi poslednjih skoro 60 godina.

- E, to se ne važi. Nego mi recite njeno devojačko.

Kažem ja devojačko, očas je nađe, lupi se po čelu "agospođaM, kakodane". Javi na 3. sprat da je spreme za posetu. Kad sam već uspostavio fini kontakAt pitam a što ih vode po devojačkom a ne po udatom.

- Kad ste poslednji put videli tetku? (imabiće3godine, odgovaram) E pa kad je vidite biće Vam jasno. Znate, oni se ničega ne sećaju, retko ko se seća ičega iz svog odraslog života.  Ali devojačko prezime nose od detinjstva i ako se nečega sećaju - sećaju se devojačkog prezimena,

Maločudećise ali ajdede odem polako na 3. sprat. Sjajan dom, gledam jelovnike odštampane za taj dan, vrhunsko, sobe za aktivnosti, u jednoj štrikeraj, radionica stolarska, neki živahni starčići uređuju baštu... Zaista sjajan dom.

Popnem se na 3. sprat, dođem do pulta dežurne sestre, dobardan ja bih da posetim M Devojačkoprezimetakoitako.

- Upravo ste prošli pored nje. Spremna je i čeka vas.

Pogledam - u kolicima sedi teta M, kratko ošišana, neofarbana, čista ali po njenim uvek izrazito strogim merilima higijene, lepote, šminke i oblačenja prilično zapuštena.

Šokiran što je vidim takvu - i u kolicima a niko mi nije rekao da je nepokretna - pravim se da nije ništa, najsrdačnije je pozdravljam, poljubim, zagrlim, pričamo na jeziku kojim gotovo isključivo govori već preko 50 godina. Vidim da uopšte nema pojma ko sam ja. Predstavljam se: 

Tetka, ja sam Krkar, sin tvoje sestre Teite.

- Aaa, naravno, ti si sin (imemogdedenjenogoca), tebi je majka (imemogpradede) a brat ti je (njena srednja sestra).

Tu se pomalo šokiram ali trudim se da ništa ne pokažem. Pošto sam od sestre dobio dozvolu da do 1900 izađemo na prizemlje u društvene prostorije ili u baštu, guram tetku u lift i pokušavam da neobavezno ćaskam, dok pohvatam neke repere njene realnosti. Objašnjava mi kako uopšte nije nepokretna ali sedi u kolicima "jer tako treba" i kako je sestra Taita njen sin i jako dobra prema njoj. (Ime sestre Teite kojajojjesin isto je kao i ime sveca po kojem se dom zove, muškarca).

Vrlo teško vodim razgovor. Ona ne pokazuje nikakve znake zbunjenosti, umora, fizičke nemoći, čak i deluje kao da je umno najzdravija - jedino je referentni sistem potpuno drugačiji. Sve prostorne i vremenske koordinate su ... kao kod Lobačevskog.

U jednom trenutku sine mi da probam da govorim na našem. Otkako je pamtim teta M je govorila kao bastard Milana Panića i Tobožnjeg prestolonaslednika Karageorgewitcha; kao deca smo je zezali i sprdali se kako ubacuje strane reči i stranu sintaksu.

Jesi zaboravila naš jezik?

Šokiran sam kad se prebaci na najlepši, najčistiji i najmelodičniji govor, kombinaciju lepog gimnazijskog i književnog i gradskog, savršene melodije, dikcije, intonacije i sa vokabularom na kojem bi joj i mnogi najzdraviji sadašnjevremenici pozavideli. Alionatakonikadgovorilanije! Otkako pamtim mešala je reči, brkala sintaksu na način tipičan za nekoga ko je odavno otišao i nije imao priliku da se služi maternjim.

Pričamo dugo. Iz nje izbijaju priče o pradedama koji su rodili (ne IZrodili nego rodili silnu decu), komšinicama koje su pomrle negde oko Korejskog rata i drugima kojih se seća a koje su umrle... kad je Napoleon bio u komšiluku, bratu koji je otišao u rat i bio partizanski oficir... i u Trstu rodio bebu (kojanosiimekojejeufamilijijedinočukundedaimao). Dakle, gomila podataka koji su potpuno neverovatno spojeni i povezani, višeslojna paralelna realnost.

U jednom trenutku pomislim da joj se možda ne pali lampica na mene (imam dojam da ona mene prepoznaje kao nekog bliskog ali ne zna jeam li ja njena prababa ili je od mene kupila pudlicu Tinu). Sine mi da pozovem telefonom majku i ujaka i da ih spojim. Očekujem da možda vidim neki viši nivo prepoznavanja.

Ništa. Ona, naravno, s njima priča ali na više energetskih nivoa koji su istovremeno paralelni i koncentrični. Osećam da je njima neprijatno.

Pošto smo se lepo išetali vrtom (kad sam joj rekao da je u redu da hoda, ustala je iz kolica i vrlo lepo i bez muke i ikakvih pomagala šetala) pozdravljamo se i predajem je sestrama u dogovoreno vreme. Vraćam se u veliki grad, odlazim sam na piće.

Kasnije mi majka objašnjava da ih kljukaju sedativima da sestrama i negovateljicama bude lakše, da budu mirni; da im stave pelene da im bude lakše, da imaju manje obaveza... i da je i pored svega toga to jedan jako fini i pristojan dom gde nijedan pacijent nema ni dekubitus, ni infekcije, ni gljivice, ni žive rane, ni jaču generalnu atrofiju... To je kriterijum za dobar i kvalitetan dom.

Tada sam je poslednji put video. Godinu ipo kasnije ugasila se i sahranjena kod kuće.

Kad je došlo vreme za ostavinsku raspravu čekao nas je šok. Pošto nisu imali dece, ona i pokojni teča za života su se dogovorili da podele sve po pola, da on sve svoje ostavi deci svoga jedinog brata a ona deci svoga brata i dveju sestara.

Na ostavinskoj raspravi ispostavilo se da je jedna naša rođaka koja živi u toj zemlji tetku operušala do kože. Posećujući je i izvodeći u šetnju svaki put joj je davala ponešto da potpiše. Jednom ovlašćenje za prodaju stana, drugi put prenos drugog stana na rečenu rođaku, treći put ovlašćenje za račun u banci... Toliko je temeljno opelješila da bi, da je tetka poživela još neku godinu, verovatno ostala bez načina da plaća dom jer penzija nije pokrivala punu cenu.

Nije nam bilo ni do novca ni do imovine ali bili smo zapanjeni da tako nešto može da se desi, da u jednoj civilizovanoj i organizovanoj zapadnoevropskoj zemlji takve ljude niko ne štiti od bezočne zloupotrebe. Razmišljali smo da rođaku damo na sud, ne da bismo mi dobili novac i imovinu nego da ona ne bi uživala u otetom. Dadosmo prilične pare advokatima dok nismo zaključili da je vuk pojeo magarca, da svedoka nema, tetka mrtva, njeni potpisi naizgled (a verovatno i po grafološkim kriterijumima) validni...

I tako hohštaplerka nekažnjeno izvarala bolesnu ženu, sistem nije ništa umeo/primetio/mogao...

Ja sam bar shvatio šta je demencija i kako izgleda.

 

2.

Ono gore u stvari je bio uvod i referenca.

Otac moje drugarice, vrlo fini gospodin, inženjer, ugledni stručnjak, dobrodržeći čičica kome je 70-i-neka, u poslednjih godinu ipo pati od demencije. Od prvih simptoma, pre nepunih godinu ipo, galopirajućom brzinom došao je do  stanja u kojem nikoga od rodbine uopšte ne prepoznaje, prijatelje, rođake komšije takođe. Ne seća se ničega, nema dobru prostornu orijentaciju, gubi se, ne ume da se vrati ni sa razdaljine od nekoliko desetina metara, odluta, nepredvidiv je...

Majka moje drugarice u tih godinu ipo otkako joj je muž oboleo sve je pokušala ali medicina nema rešenje. Uprkos najboljoj želji i svim pokušajima gospođa J  ništa ne može da napravi za svog muža. Pokušavajući, uzalud, rapidno je propala. Za manje od 12 meseci izgubila je petnaestak kilograma, otprilike četvrtinu svoje težine, zgrčila se i zgrbila, loše spava, brine, skočio joj je pritisak. Gospodin T ničega nije svestan. Ne samo da ne zna da mu je gospođa J žena već 40+ godina sa kojom ima 2 dece i unuka nego verovatno nije ni svestan da je pored njega svakog dana ista osoba a još manje da se ona za njega brine i oko njega se trudi. 

Nema ni pun mesec otkako sam gospodina  T video. Izgledao je sjajno, vitak, dobro očuvan, nasmejan, obučen sportski elegantno u sive pantalone i teget blejzer sa savršeno ispeglanom košuljom. Pravi dendi. Taman bi uz njega pristajao nekakav kabriolet ili štapovi za golf. Ali - već od prve rečenice vratile su mi se slike tete M. Isti simptomi, isto ponašanje, ista realnost Lobačevskog.

Zbog svega toga moja drugarica i njen brat u dogovoru sa majkom odlučili su da oca daju u dom, da majci bude lakše.  Novac nije problem, porodica je dobrostojeća, drugarica ima vrlo dobro plaćen direktorski posao u inostranstvu, brat imućan...

Zaređaju oni tako po privatnim domovima. Nađu u drugom gradu, mirnom i civilizovanom, predivan dom u predgrađu, velika vila sa baštom, sve čisto i uredno, dvokrevetne i trokrevetne sobe, čili starčići, čiste, uredne i nasmejane sestre, energična upravnica...

U prošli ponedeljak gospodin T ode u dom. Porodici istivremeno i teško i laknulo. Majka posle dugog vremena može da spava bez brige da će g. T negde odlutati, deca odahnula što majka više neće kopniti.

U petak moja drugarica doleti u Beograd (nije bila tu kad je otac otišao u dom) i pravo sa aerodroma nenajavljena se pojavi u domu.

ŠOK!

Nađe oca ne u vili koju je obišla nego u pomoćnom objektu nekoliko stotina metara dalje, maltene šupi; ne u dvokrevetnoj nego u dvanaestokrevetnoj!!! sobi koja izgleda kao konclogor. Gospodin T koji osim demencije nema ni jednu ozbiljniju bolest ni tegobu - pod jakim sedativima, kao zombi, sa pelenama (nikada nije imao nikakav problem sa inkontinencijom).

Digne drugarica dreku, pokažu joj papir koji je g. T potpisao gde je saglasan da bude 'privremeno, za potrebe pružanja bolje usluge' "premešten u depandans" . Krene da zove lekare, traži da neko hitno napravi procenu zdravstvenog i mentalnog stanja njenog oca.

Niko od lokalnih lekara neće - neće da se zameraju! (A možda i tezgare u Domu).

I danas se ceo dan akaju sa advokatom i kojekakvim birokratskim zavrzlamama da oca IZVUKU iz tog doma, nadaju se da bi sutra moglo da bude sređeno.

U međuvremenu, poučen iskustvom a i pričama koje čujemo od raznih koji su bili u sličnim situacijama, preporučio sam im da kao porodica pokrenu hitan  postupak za odzuzimanje poslovne sposobnosti gospodinu T na osnovu nesposobnosti za rasuđivanje (medicinski razlozi) da im se ne bi desilo da, dok je u nekom domu 'pri punoj svesti' pokloni svu svoju imovinu koznakome. Znamo nekoliko slučajeva u kojima se baš to desilo - a porodica saznala na ostavinskoj raspravi. Jedan čak u kojem je udomljenik (pretpostavlja se pod jakim sedativima) na dokument kojim suvlasnici doma ostavlja svesvoje - stavio otisak prsta. A čovek bio javni tužilac! 

Takostvaristoje. Zasad.

Da je postupak završen bez imalo frke bih objavio o kojoj se lopovskohohštaplerskokriminalnoj organizaciji radi (a možda to i uradim naknadno).

 

 

Beleška na margini

Fotografija u naslovu ovog bloga nije nimalo slučajna!

 

1998.120.3_1a.jpg 

old+lady.jpg

 very-old-man536x775.gif 

annaAtTemple.jpg 


a_very_old_640_02.jpg 

oldsmoker.jpg 

5787814996_331faf9d6b_b.jpg 

802.jpg?500d99b4e8899 

happyoldman.jpg?w=500 

old-woman.jpg 

Very%20old%20codger%20with%20very%20old%20computer%20possibly%20from%20DWP%20but%20origin%20uncertain.png 



Komentari (126)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 19:49 23.07.2012

1



Edit:

Tezak blog...

1. Moj deda, otac moje majke, pred smrt nije je prepoznao. Rekao joj je:
- Vidim da si neka mnogo dobra zena, ali ne mogu da se setim ko si.

2. Baba moje supruge imala je 82 godine kada sam je upoznao. Nije znala koja je tekuca kalendarska godina. Ali je kao dete, pre prvog svetskog rata, radila kao sluzavka kod nekih Madjara u Somboru. Dobro, i drzava je bila Austrougarska i zvanicni jezik u Somboru madjarski. Posle prvog svetskog rata nikada nije pricala madjarski, sem za vreme drugog svetskog rata.
I onda devedesetih, u toku nekih restrikcija struje, nisam mogao da ucim uz svecu, nego u mraku pricao sa njom. Ona mi je iz cistog zezanja sve na madjarskom pricala, pa onda prevodila, pa me ucila madjarske reci. Bio sam znao oko trista komada u to vreme.
Ponavljam jos jednom, nije mogla da se seti u kojoj kalendarskoj godini zivimo.
predatortz predatortz 20:07 23.07.2012

Drugi dnevnik

Deda moje pokojne majke je, u svojim osamdesetim, totalno posenilio. Meni je, kao klincu, bilo zabavno da posmatram ritual tokom drugog dnevnika. Pradeda Vlada se udobno zavali u fotelju i sit se ispriča sa spikerom.
Za radnog veka bio je direktor nekoliko firmi. Čovek poznat po strogoći, štedljivosti i samodisciplini.
To je bilo doba 'ekonomske stabilizacije'. Pola dnevnika se govorilo o štednji, racionalnijem trošenju i sličnim stvarima.
Vladimir, onako sed i gospodstven, podigne kažiprst desne ruke i drži lekciju spikeru:

Pametan si mlad čovek. Sve što pričaš je tačno. Ali, kasno je sad za to mladiću. To je trebalo raditi šezdesetih... Na vreme sam ja to govorio!


Mene je to uveseljavalo. Starije, koji su se borili sa njegovom senilnošću, baš i nije...
blogovatelj blogovatelj 20:27 23.07.2012

Re: Drugi dnevnik

Pradeda Vlada se udobno zavali u fotelju i sit se ispriča sa spikerom.


Moj drug imao senilnog dedu koji je navijao za Partizan. Kad gleda tekmu na TV-u za svaki gol se duplo poraduje, jednom kad daju gol, a drugi put kad puste snimak iz drugog ugla. Ali kaze da nikad nije omasio da se raduje kad protivnici daju gol. Niti je bio duplo tuzan za njihove golove kada ih prikazuju po drugi put.
expolicajac expolicajac 20:08 23.07.2012

Strašno

U sistemu koji ne funkcioniše, teško je naći pravi način rešavanja ovakvih problema. Još kad se umeša i naš primitivizam tipa, (nemoj da nas komšije ogovaraju) onda to postaje nočna mora.
ulicno_pojacanje ulicno_pojacanje 20:14 23.07.2012

Upozorenje

Hvala na tom upozorenju. Da se vlasniku oduzme poslovna sposobnost pre pogoršanja takvog stanja. Da nesvesno ne našteti svoje.
krkar krkar 20:16 23.07.2012

Re: Upozorenje

Da se vlasniku oduzme poslovna sposobnost pre


Kom vlasniku? Ćega?
bolid1 bolid1 20:51 23.07.2012

Re: Upozorenje

krkar

Da se vlasniku oduzme poslovna sposobnost pre.


Kako covek koji ima medicniski dokazanu senilnost moze bilo sta da potpise, prepise, a da se to racuna kao vazece...

inace, odlican tekst...ako, moze da se kaze za temu
krkar krkar 21:06 23.07.2012

Re: Upozorenje

Kako covek koji ima medicniski dokazanu senilnost moze bilo sta da potpise, prepise, a da se to racuna kao vazece...


Tako što "medicinski dokazana senilnost" čak ni kad je očigledna nije pravno validna dok se ne pokrene i okonča pred sudom postupak oduzimanja poslovne sposobnosti. Tek tada ta "medicinski dokazana činjenica" proizvodi pravnu snagu.

Što mnogi koji se nađu u takvoj situaciji (tj. čiji se bližnji nađu u takvoj situaciji) ne znaju. A računaju da su samim smeštanjem u dom bolesnika smestili tamo gde će se najviše brinuti o njegovim potrebama i voditi računa o njegovim ograničenjima.

Kad ono - vode oni računa itekako...
bolid1 bolid1 21:16 23.07.2012

Re: Upozorenje

Super...
nsarski nsarski 21:17 23.07.2012

Re: Upozorenje

ako što "medicinski dokazana senilnost" čak ni kad je očigledna nije pravno validna dok se ne pokrene i okonča pred sudom postupak oduzimanja poslovne sposobnosti. Tek tada ta "medicinski dokazana činjenica" proizvodi pravnu snagu.

Moja davnopocivsa majka je bila sudski psihijatar (vestak) i secam se da joj je oduzimanje poslovne sposobnosti bila posebna frka.
Osoba je sposobna dok se ne pokaze suprotno - e, sad, jedna strana tvrdi jedno, druga drugo i veoma je tesko biti objektivan. Ona uglavnom nije oduzimala poslovnu sposobnost, ali i tada su vremena bila druga i ljudi posteniji, cini mi se.
bolid1 bolid1 21:32 23.07.2012

Re: Upozorenje

Zar ne postoji nesto kao "zastupnik kapitala", ocu reci, nezavisna osoba koja brine o interesima nekog ko vise nije u stanju da odlucuje o sebi...pitam je, ako postoje sukobljene strane, ko dobija pravo da odlucuje...'bemliga, zapetaljano skroz, a da su ljudi bili posteniji, jesu...

krkar krkar 21:49 23.07.2012

Re: Upozorenje

Zar ne postoji nesto kao "zastupnik kapitala", ocu reci, nezavisna osoba koja brine o interesima nekog ko vise nije u stanju da odlucuje o sebi...pitam je, ako postoje sukobljene strane, ko dobija pravo da odlucuje...'bemliga, zapetaljano skroz, a da su ljudi bili posteniji, jesu...


Ne postoji.

Dok se nekom ne oduzme poslovna sposobnost on je sposoban.

Nema ništa između. Ni pravde, ni poštenja, ni časti, ni zastupanja... Ili jesi - ili nisi.

Bolna stvar za porodicu je što ONI moraju da pokrenu postupak. A ljudi to često doživljavaju kao "sramotu", da nekoga "proglase ludim".
loader loader 23:08 23.07.2012

Re: Upozorenje

Bolna stvar za porodicu je što ONI moraju da pokrenu postupak. A ljudi to često doživljavaju kao "sramotu", da nekoga "proglase ludim".

Da.
Nezavisno od tog "morala za spoljnu upotrebu", ostaje ona duboka, ljudska dilema - ne čini li se možda tim postupkom, koliko god on bio opravdan stanjem osobe čija poslovna sposobnost se spori, i jedan nehuman čin, ili svojevrsna eliminacija te osobe iz sveta potpuno živih, ako se tako može nazvati. Baš, baš teška odluka za one koji su u (ne)prilici da odlučuju o tome.
vishnja92 vishnja92 23:14 23.07.2012

Re: Upozorenje

svojevrsna eliminacija osobe iz sveta potpuno živih

?
posedovanje imovine i raspolaganje istom niti je bitan, nit je potreban (a jos manje dovoljan) uslov za "potpuni zivot".

mrtva sam ozbiljna i ne gadjam se floskulama.
krkar krkar 23:46 23.07.2012

Re: Upozorenje

Nezavisno od tog "morala za spoljnu upotrebu", ostaje ona duboka, ljudska dilema - ne čini li se možda tim postupkom, koliko god on bio opravdan stanjem osobe čija poslovna sposobnost se spori, i jedan nehuman čin, ili svojevrsna eliminacija te osobe iz sveta potpuno živih, ako se tako može nazvati. Baš, baš teška odluka za one koji su u (ne)prilici da odlučuju o tome.


Veruj mi da posle mog iskustva u kojem je jedna gnjida bez skrupula iskoristila takvo stanje moje tetke i otela joj sve što je ona celog života stvarala - ja takve dileme nemam.

Drugarici i njenoj majci vrlo rezolutno sam preporučio, maltene naredio, da najhitnije pokrenu postupak oduzimanja poslovne sposobnosti. I odmah su shvatili.

Suština nije u imovini nego u poniženju. To govno ljudsko oduzela je mojoj tetki - makar i dementnoj - pravo da svoju imovinu raspodeli onako kako je ona (za svesnoga života) htela i kako je dogovorila sa pokojnim mužem.

Na ostavinskoj raspravi njen advokat je prezentirao testament kojim ona vrhunski pravično i razložno deli svoju imovinu deci svoga brata i sestara. Ali te imovine više nije bilo, tj. nije bila u njenom vlasništvu u trenutku njene smrti jer je ona fukara već sve bila prepisala na svoje ime.

Ni najmanje sumnje nemam da je oduzimanje poslovne sposobnosti u interesu obolelog i da se treba obaviti čim postane jasno da je stanje takvo kakvo jeste.
hajkula1 hajkula1 08:34 24.07.2012

Re: Upozorenje

krkar

Veruj mi da posle mog iskustva u kojem je jedna gnjida bez skrupula iskoristila takvo stanje moje tetke i otela joj sve što je ona celog života stvarala - ja takve dileme nemam.



Ja ti verujem. Protiv takvih se tesko boriti, narocito kada starija osoba nema bliske, zainteresovane, rodjake, prijatelje.
ed_novipazar ed_novipazar 12:51 24.07.2012

Re: Upozorenje

krkar


Drugarici i njenoj majci vrlo rezolutno sam preporučio, maltene naredio, da najhitnije pokrenu postupak oduzimanja poslovne sposobnosti. I odmah su shvatili.

Zna li neko kako se pokrece postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti. Koja je prva adresa na koju se treba obratiti.
krkar krkar 13:06 24.07.2012

Re: Upozorenje

Zna li neko kako se pokrece postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti. Koja je prva adresa na koju se treba obratiti.


Osnovnom sudu ili trgovinskom odeljenju. Zahtev za oduzimanje poslovne sposobnosti sa obrazloženjem. Obrazloženje treba da sadrži bar najosnovniju medicinsku dokumentaciju, samo u meri dovoljnoj da sud zaključi da postoji neka osnova za pokretanje postupka.

Dokazi koji podržavaju zahtev i eventualni kontradokazi iznose se i razmatraju na ročištu. Sud može (ali ne mora) imenovati zvaničnog veštaka, tražiti veštačenje, superveštačenje... Ima i pravo na žalbu, pa ponavljanje... ima svašta.

Ovoliko od mene laika, siguran sam da pravnici umeju preciznije.
mlekac mlekac 13:31 24.07.2012

Re: Upozorenje

krkar
Zna li neko kako se pokrece postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti. Koja je prva adresa na koju se treba obratiti.


Osnovnom sudu ili trgovinskom odeljenju. Zahtev za oduzimanje poslovne sposobnosti sa obrazloženjem. Obrazloženje treba da sadrži bar najosnovniju medicinsku dokumentaciju, samo u meri dovoljnoj da sud zaključi da postoji neka osnova za pokretanje postupka.

Dokazi koji podržavaju zahtev i eventualni kontradokazi iznose se i razmatraju na ročištu. Sud može (ali ne mora) imenovati zvaničnog veštaka, tražiti veštačenje, superveštačenje... Ima i pravo na žalbu, pa ponavljanje... ima svašta.

Ovoliko od mene laika, siguran sam da pravnici umeju preciznije.


Necu stici danas, ali pitacu drugaricu - oni su kroz to morali da prodju sa njenom svekrvom.
Znam samo da je, zbog necega, morao da bude umesan i centar za Socijalni rad maticne opstine, (moguce zato sto je baka vodjena u drzavni staracki dom?) i da su oni slali neke psihologe i socijalne radnike da se na terenu uvere u ispravnost dijagnoze. (Sto mi se cinilo potpuno besmisleno, ali u ovoj nasoj zemlji sve je moguce pa i da socijalni radnik "potrvrdjuje" medicinsku dijagnozu)
U svakom slucaju konacnu odluku donosi sud, a posto je ova baka bila nepokretna, cekali su da sudija izadje "na teren".
zilikaka zilikaka 13:32 24.07.2012

Re: Upozorenje

krkar
Zna li neko kako se pokrece postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti. Koja je prva adresa na koju se treba obratiti.Osnovnom sudu ili trgovinskom odeljenju. Zahtev za oduzimanje poslovne sposobnosti sa obrazloženjem. Obrazloženje treba da sadrži bar najosnovniju medicinsku dokumentaciju, samo u meri dovoljnoj da sud zaključi da postoji neka osnova za pokretanje postupka.Dokazi koji podržavaju zahtev i eventualni kontradokazi iznose se i razmatraju na ročištu. Sud može (ali ne mora) imenovati zvaničnog veštaka, tražiti veštačenje, superveštačenje... Ima i pravo na žalbu, pa ponavljanje... ima svašta.Ovoliko od mene laika, siguran sam da pravnici umeju preciznije.


I sve ovo ide vrlo teško, sa još vrlo neizvesnijim ishodom.

Jedan naš prijatelj je pokrenuo ovaj postupak, i bio odmah, pre bilo kakvog pregleda, proglašen sumnjivim od strane Centra za soc. rad.

Naime, u takvim slučajevima oni po pravilu zastupaju drugu stranu na način da se to nikako ne uradi.

Tvojoj prijateljici želim da bude izuzetak.
cassiopeia cassiopeia 14:31 24.07.2012

Re: Upozorenje

krkar
Zna li neko kako se pokrece postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti. Koja je prva adresa na koju se treba obratiti.Osnovnom sudu ili trgovinskom odeljenju. Zahtev za oduzimanje poslovne sposobnosti sa obrazloženjem. Obrazloženje treba da sadrži bar najosnovniju medicinsku dokumentaciju, samo u meri dovoljnoj da sud zaključi da postoji neka osnova za pokretanje postupka.Dokazi koji podržavaju zahtev i eventualni kontradokazi iznose se i razmatraju na ročištu. Sud može (ali ne mora) imenovati zvaničnog veštaka, tražiti veštačenje, superveštačenje... Ima i pravo na žalbu, pa ponavljanje... ima svašta.Ovoliko od mene laika, siguran sam da pravnici umeju preciznije.


Koliko je meni poznato zahtev se podnosi Centru za socijalni rad na opštini gde osoba živi. Tim Centra dolazi u obilazak, vrši intervju sa osobama koje pokreću proceduru, koliko je to moguće razgovaraju sa osobom za koju se želi oduzimanje poslovne sposobnosti i pišu preporuku i svoje mišljenje sudu. Procenu vrši nezavisni specijalista. Ko tačno na sudu zakazuje ročište ne znam. Ali znam da je bilo slučajeva da deca traže oduzimanje poslovne sposobnosti roditeljima zarad sticanja protivpravne koristi. U teoriji Centar bi trebalo da štiti interese svih u postupku i donosi odluku koja je najpovoljnija za sve ali na žalost naslušala sam se i loših primera gde su radnici Centra zloupotrebljavali svoj status i proglašavali se za staratelje nekih starih lica i uzimali imovinu.

Svačega ima i najbolje je angažovati pouzdanog advokata i uzeti sve opcije u obzir.
loader loader 06:27 25.07.2012

Re: Upozorenje

višnja92:
mrtva sam ozbiljna i ne gadjam se floskulama

Onda i nemojte da se gađate, jer već sam taj vaš naglašen otklon od floskula je pomalo ... hm. Posebno ako je to naglašavanje izvedeno tamo gde mu mesto baš i nije. Jer:

Rekoh, teško je u toj situaciji, sa aspekta ljudskosti, osetljivosti... - lišiti nekoga nečega što je jedno od obeležja njegovog ravnopravnog prisustva, socijalnog, životnog... To mišljenje (koje se odnosi na sentimentalni, dakle ne jedini aspekt ovakvih slučajeva) ne prejudicira nekakvu konačnu odluku da se u određenom slučaju poslovna sposobnost treba ili ne treba učiniti spornom, jer, naravno (smatrao sam da to ne treba da naglašavam pošto se podrazumeva) svaki zaseban slučaj je drugačiji i nosi sopstvenu težinu, specifične okolnosti...

vishnja92 vishnja92 08:44 25.07.2012

Re: Upozorenje

loader
lišiti nekoga nečega što je jedno od obeležja njegovog ravnopravnog prisustva, socijalnog, životnog...


krkar
Suština nije u imovini nego u poniženju. To govno ljudsko oduzela je mojoj tetki - makar i dementnoj - pravo da svoju imovinu raspodeli onako kako je ona (za svesnoga života) htela i kako je dogovorila sa pokojnim mužem.


sta ovde nije jasno?
edit - radi se o elementarnom pravu na dostojanstvo, i upravo se u tome ogleda ravnopravnost (sustina cesto izmice tamo gde ispravnost-po-zadatku formira stav o svemu)


ps
Onda i nemojte da se gađate

pa i ne gadjam se, rekoh vec
vishnja92 vishnja92 09:11 25.07.2012

Re: Upozorenje

(uzgred, molim da me ubuduce (ako uopste bude potrebe) oslovljavate ili imenom ili nickom, ovakvo izvrtanje mog imena uz nekakav broj prilepljen pozadi je veoma namerno uvredljivo)
vishnja92 vishnja92 09:16 25.07.2012

Re: Upozorenje

.
loader loader 22:45 25.07.2012

Re: Upozorenje

je veoma namerno uvred...

Nije namerno.
Postavio sam najpre citat (bez vašeg nicka) i otkucao komentar, a onda sam naknadno ipak odlučio da dodam i vaše ime-nick u citatu, ali sam ga iskucao onako kako ga u preletu čitam, tj. kako mi zvuči (višnja92), a ne onako kako ono ovde na blogu stvarno piše-glasi (vishnja92). Dakle, nije bilo namerno. U svakom slučaju, izvinite.

Nadam se da se nećete naduriti ako vam kažem da je moj utisak da malo prejako ulećete u odbranu sopstva kroz te stvari o nicku. Imali ste izbor, da to shvatite i kao neku vrstu blogokolegijalne šale (mada nije to u ovom slučaju po sredi, već nepreciznost iz nehata). Nije nikakva retkost da se ovde ljudi oslovljavaju na "netačan" način, skraćenicama nika, samo imenom bez prezimena (iako ono npr. kod određenog blogera stoji uz ime) itd. Hoću da vam kažem, nije baš zdravo obavezno polaziti od pretpostavke da je netačnost te vrste zlonamerna. Bude to prezanje u najmanju ruku naporno...
Svakako, pozdrav :)

mrale54 mrale54 18:17 26.07.2012

Re: Upozorenje

Pa ajd' da vidimo kol'ko izvinjenja treba e, da bi mogli da popricamo sa dotichnom blogerkom?!

Mislim.....

Cuj - greshka u nicku - namerna uvreda!!

JJ Beba JJ Beba 20:22 23.07.2012

***

gde me nađe
zovitemegrunf zovitemegrunf 20:22 23.07.2012

ustvari...

...nemam sta da dodam. Samo da ti se zahvalim za dobar tekst.
krunskidemokrata krunskidemokrata 20:24 23.07.2012

moj srecni i zadovoljeni deda

Za mog dedu su svi pricali da je izlapeo, izgubio razum, posasaveo.... Meni je, medjutim, delovao srecno i zadovoljeno sa dve fine dame sa kojima je proveo svoje poslednje godine zivota i kojima je prepisao svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu.
dr.wagner dr.wagner 20:45 23.07.2012

Re: moj srecni i zadovoljeni deda

... večer

krunskidemokrata
Za mog dedu su svi pricali da je izlapeo, izgubio razum, posasaveo.... Meni je, medjutim, delovao srecno i zadovoljeno sa dve fine dame sa kojima je proveo svoje poslednje godine zivota i kojima je prepisao svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu.


-Nisam psihijatar , ali deda mi izgleda OK ...

-Je li napisao kakve memoare ...
... ostavio neke upute kako na taj način provesti starost ???


Wagner
predatortz predatortz 20:46 23.07.2012

Re: moj srecni i zadovoljeni deda



-Nisam psihijatar , ali deda mi izgleda OK ...


Iskopao bi njega Bili
krunskidemokrata krunskidemokrata 21:35 23.07.2012

Re: moj srecni i zadovoljeni deda

ostavio neke upute kako na taj način provesti starost ???


Jeste, poslao mi je razglednicu iz Opatije, par nedelja pre nego sto je tamo zaspao vecnim snom:

"Molim te da se ne ljutis sto ti nisam nista ostavio. Licis na mene i znam da ces steci sve sto ti je potrebno za dobar i sretan zivot.

P.S.
I jos nesto da te zamolim - povedi malo racuna o ove moje dve srecice. Videces, nece ti to tesko pasti"
dr.wagner dr.wagner 08:58 24.07.2012

Re: moj srecni i zadovoljeni deda

Pozdrav K

krunskidemokrata
I jos nesto da te zamolim - povedi malo racuna o ove moje dve srecice. Videces, nece ti to tesko pasti"


-Pa ... ovo kao da je moj djed ...

-Umrla mi je grosmuterica ... ne mogu je pitati sa kim je "mutila" ...
... i zašto ja ličim na vašeg djeda ...

W
mariopan mariopan 21:04 23.07.2012

...

Negovala sam moju dragu tetku u poslednjoj fazi bolesti, do kraja.

Pozovem je jedne večeri da "čujem kako je", u dogovoru sa sestrom (njenom ćerkom), jer je to bio jedini način da saznamo neke stvari koje je tetka samo meni govorila "u poverenju". Meni je jedinoj u poverenju i rekla kada je počela da se gubi, a to nije stvar koju ja treba da prećutim njenoj ćerki, tim pre što ja ne živim u Beogradu a one su obe živele u Bg. Tako smo i znale da neko mora da je pazi sve vreme.

To veče ona mi otplače u slušalicu, kako joj se nepoznata žena šeta po stanu i kako joj "nestaju stvari". Ta žena je bila plaćena da se o tetki stara 24 sata na dan, i bila je kod nje bar pola godine tada, ali svaki dan je tetka pitala ko je ona i sa strahom svaku noć legala u krevet...pa taj njen plač nisam mogla da podnesem.... i pitam je da li bi došla malo kod mene, da se odmori... ona zaplače još jače, kako da ne.

Pozovem sestru da joj to kažem, a ona poćne da me grdi, to je previše posla i brige, šta će mi još i tetka, (ja sam tada već godinama brinula o nepokretnom suprugu), ali šta ima veze kada sam već kod kuće, uostalom tetka je meni druga majka i neću da plače ni za šta na ovom svetu.

I doveze je sutradan, kaže da je tetka celu noć presedela na svojim spakovanim torbama čekajući da krenu.

Kada sam tetku videla bila sam zaprepašćena - ona se skupila, oronula, propala...znam da je najbolje imala - i da pojede i da obuče, i svaku negu i brigu jer pare nisu bile problem i ta žena nije bila loša prema njoj..... ali nepoverljiva prema toj ženi koja je čuvala, ona nije uzimala hranu jer je verovala da joj ta žena stavlja u supu neke lekove od kojih ona gubi razum.
Nije jela a težak šećeraš i o tome nikome nije govorila tek kasnije meni.. da ne dužim, kod mene je ostala do kraja.
Bolje je jela, bila je izuzetna dama i svoje lepo vaspitanje je zadržala do kraja, i kada nikoga nije razaznavala znala je ko sam ja i ko je njena ćerka - sve druge je zaboravila.

Moje komšinice i prijateljice su dolazile svakodnevno u posete koje je volela, i svaki dan im je pričala istu priču, niko nije pokazao nestrpljenje ili dosadu da je sluša, bila je poštovana i voljena do kraja.
Stari ljudi moraju imati svoje dostojanstvo bez obzira na bolest koja ih zadesi.

Jedno vreme sam razmišljala da u svoju kuću primim nekoliko starih osoba i da brinem o njima, jer je kuća najveći deo godine prazna i nemam nekog drugog posla, ali sada vidim da bih jako teško ponovo kroz sve to prolazila. Teško je i emocionalno i fizički brinuti o nekome 24 sata, pogotovo ako su to drage osobe.

vishnja92 vishnja92 23:07 23.07.2012

Re: ...

bila je poštovana i voljena do kraja.

ja je se secam zive, tako si lepo pisala o njoj :)
mariopan mariopan 23:12 23.07.2012

Re: ...

vishnja92
bila je poštovana i voljena do kraja.

ja je se secam zive, tako si lepo pisala o njoj :)

Hvala Višnja što je takvu pamtiš, kako je to bila divna žena, eh..
mlekac mlekac 21:38 23.07.2012

Gledala

Nekoliko puta, nazalost.
Sa jednom bakom, pa sa drugom, a na kraju sa svekrom.

I tvrdim da je najveci problem da porodica primeti i prihvati da se demencija pojavila.

Kod mog svekra je bilo bas gusto, posto je imao ishemijsku bolest mozga, a lekove je "posto lekari nemaju pojma" sakrivao umesto da ih pije.

A posto je i inace, celog zivota, bio malo "na svoju ruku", trebalo je mnogo muke dok je Zmu konacno prihvatio da je "djavo odneo salu".

Jedina olakotna okolnost bila je sto smo brojna familija, pa smo ga cuvali na smenu, bukvalno smo bili uveli pozarstva - kad bi se "dezurnom" prispavalo ili bi morao nesto drugo da radi, budio je sledeceg. Doduse, nocna smo delili Zmu i ja, ali klinci su "uskakali" preko dana.

Cak je deda dobio i nadimak "Action man", posto je Biberce, tada jos predskolac, imao obicaj da vikne "Deda opet krenuo u akciju!"

A akcija je bilo...

Od pokusaja izlaska na zestok minus u sandalama i kosulji kratkih rukava, do poziva iz MUP Novi Beograd po principu "Izvinite, da li je ovo vase?"

Najcrnje je bilo sto je deda, kad god bi se zbunio ili uzbudio zaboravljao da govori, nego je samo psovao ko kocijas. Al' jedno cetiri psovke pa u krug. Ko pokvarena ploca. Sreca, te su ovi u MUP Novi Beograd kanda vec oguglali, ipak je ovo penzionerksa opstina, pa se ne potresaju previse kad im se pojave takvi starci.
Mada ga posle toga zaista nikad vise nismo pustili samog napolje.

U svakom slucaju, moji klinci su tada naucili vaznu lekciju - Ako ikad zapadnem u slicno stanje, o'ma da me spakuju u neki dom. Sto rekao Prestolonaslednik "Mama, ti to pricas oduvek, al' do sad mi nije bilo jasno zasto. Al' sad mi je jasno i ako bude trebalo - bice tako."
mariopan mariopan 22:54 23.07.2012

Re: Gledala


U svakom slucaju, moji klinci su tada naucili vaznu lekciju - Ako ikad zapadnem u slicno stanje, o'ma da me spakuju u neki dom. Sto rekao Prestolonaslednik "Mama, ti to pricas oduvek, al' do sad mi nije bilo jasno zasto. Al' sad mi je jasno i ako bude trebalo - bice tako."

Dok je bila razumna i moja tetka je govorila da će kada ostari - u dom, ali kasnije nije mislila da joj to treba, jer je još uvek "razumna, zna šta radi samo je "svi prave ludu".

Strašno je što oni ne znaju da su bolesni i tu odluku ipak mora da donese porodica, ako o njima ne može niko lično da se brine.
Ja sam kapiju zaključavala, ali po kući i dvorištu se šetala slobodno jer je sve sigurno i ograđeno.

Prošli smo sa dva manja požara (samo papirne salvete) i jednom poplavom (samo u kupatilu), i jedno zaključavanje iznutra a nije umela da otključa, zamalo da provaljujemo sigurnosna vrata. Džabe sam uzimala ključ kod sebe kada na vratima postoji "dnevna brava" koju je nekako okrenula i tako se zaključala a za tu bravu ne postoji ključ.

Zaista neko stalno mora da pazi, mogu sebe da povrede ali i sve druge da dovedu u opasnost.

Majka moje drugarice je nestala nekako oko Nove godine, zima, lapavica, nje nema ceo dan. Drugarica došla iz druge smene pa tek tada saznala da je nema, uspaničila se, ona nema kola, zato je zvala nas, u ponoć smo išli kolima po celom gradu i sve ulice pretresli, već smo bili kod SUP-a da prijavimo nestanak kada smo je ugledali, smrznutu, umornu, uplašenu, kilometrima daleko od kuće...srećom da smo je našli.

A komšinicu, jednu divnu staru baku, su našli tek na proleće, nestala je u jesen, ima tome možda i trideset godina, ali me to, kada se setim i dalje potresa, samo su kosti, bele i oglodane našli, i po kecelji i "prusli" su je poznali.
Tužno.
Niko tako ne sme da skonča.
krkar krkar 22:58 23.07.2012

Re: Gledala

Niko tako ne sme da skonča.


Tako je skončao i čika sa naslovne slike.

Pre neki dan.

Izašao... i nije znao gde bi on to imao da se vrati... a valjda ni zašto. Našli ga 4. dan u šumi.
mariopan mariopan 23:10 23.07.2012

Re: Gledala

krkar
Niko tako ne sme da skonča.


Tako je skončao i čika sa naslovne slike.

Pre neki dan.

Izašao... i nije znao gde bi on to imao da se vrati... a valjda ni zašto. Našli ga 4. dan u šumi.

Strašno.
krkar krkar 23:50 23.07.2012

Re: Gledala

Strašno.


Još je strašnije.

Niko nije hteo da se suoči sa činjenicom da je dementan. On je u jednom, vrlo malom ali društveno bitnom, segmentu svoga života funkcionisao. Samo u tom i nijednom više.

A pošto je taj bio 'društveno poželjan' - niko nije hteo da vidi da van te vrlo uske oblasti čovek nije u stanju da funkcioniše, nego su ga vodali okolo i prikazivali kao majmuna. I kitili se divljenjem koje se njemu, uspešnom u toj oblasti, ukazivalo.

Tako je posle jedne zvanične seanse, kad su otišli uglednici i izveštači, lovek izašao i otišao... 4 kilometra u šumi i skončao pored potoka.
mariopan mariopan 00:35 24.07.2012

Re: Gledala

Da li imaš link na tu vest?

Ali, to me ne čudi, ako funkcionišu u nekom segmentu života da okolina olako donosi zaključak da je sve u redu, samo su stari i "malo zaboravni" što se računa u normalno.

Meni je alarm zazvonio kada mi je tetka "u poverenju" rekla da se iznenada našla u nepoznatoj ulici, sve neke zgrade oko nje i nije znala gde je, onda joj se tako naglo i "razbistrilo" ... bila je ispred svoje zgrade, gde je živela bar 60 godina pre toga.

To se desilo skoro 10 godina pre nego što je bolest postala takva da joj je trebalo čuvanje 24 sata, u međuvremenu je delovala razumno, kuvala još uvek, odlazila na pijacu, znači bolest se dugo razvijala i u svakom momentu je moglo doći do gubljenja jer se sama kretala po gradu, pazarila, podizala penziju, išla kod lekara, u posete rodbini i prijateljima.

Onda se sve češće vraćala iz radnje bez pazara, ili iz pošte bez penzije, ili bi zagubila nešto ..

Pazi ovo:
Jednom je otišla da podigne penziju, ali je došla (opet) bez penzije, a podizala je u glavnoj pošti jer tu je živela i tu joj je bilo najbliže. I tu je velika gužva tih dana.

Ja se zatekla kod nje, i moja druga tetka, njena sestra, i pitamo je da li je uopšte podigla pare.....ma jeste, ali su je (opet kao prošli put), neke dve devojke nešto pitale na samim vratima dok je izlazila, ona se tu spetljala, ne zna da li je tada imala pare u rukama ili nije......od tada stalno mislim da je to bila neka zvrčka, da je to neko namerno prilazio starim ljudima izgubljenog pogleda, (oni se mogu prepoznati ako znaš šta da gledaš), i dok jedna pita i zbunjuje druga uzima pare iz torbe ili ruku....ne znam, ali njoj se to desilo na isti način nekoliko puta?

Da li je moguće? A njima kod kuće niko ne veruje ..?
ladyhawk ladyhawk 01:06 24.07.2012

Re: Gledala

Pokrenuli ste veoma bolnu temu, a zakonska regulativa o kojoj pisete cini sve potpuno tragicnim.

I mi smo u porodici imali tu nesrecu. Moja baka je umrla u devedesetoj, ali je vise od dve godine pred smrt bila dementna. Kao sto je ovde vec pomenuto, najteze je bilo uociti pocetak bolesti. Prvo smo bili besni na nju zbog raznih cudljivih postupaka, maltretiranja mojih roditelja, njenog sina i snahe, a zatim i ostalih ukucana (u velikoj kuci je i porodica moje sestre). Sve je pocelo da se desava ubrzo nakom mog odlaska iz Srbije. Prilikom prve moje posete kuci, zestoko sam se isposvadjala s njom jer mi je bilo mucno da gledam kako kinji moje roditelje. I sad me srce boli kad se toga setim. A onda citave godine nisam dolazila. To necu da zaboravim nikada. Svi ukucani su se vremenom privikli na promene, a ja sam odjednom pred sobom imala sasvim drugu osobu. Moja baka koja me je ocuvala, koju su svi zvali muz-zena jer je kao udovica od svoje 21. godine podigla sina jedinca, postala je majusna i izgubljena. Svako malo je od mog oca, svog sina, mislila da joj je ili muz ili otac, a moju majku je dozivljavala kao svoju, pa bi joj cesto sela u krilo. Ali, nije to jedino bilo strasno. Videla sam i svoje roditelje koji su i fizicki i mentalno propali jer su danonocno dezurali uz nju, a ona je umela da bude vrlo aktivna i cudljiva. Zasedao je kucni savet i uspeli smo da joj obezbedimo mesto u nekom, nazovi elitnom domu, ali je sve otkazano na insistiranje moje majke. Ona nikako nije dala da joj svekrva zavrsi u domu. Tako su nastavili da se muce jos skoro citavu godinu. Nas prijatelj, lekar kucne nege, rekao je meni i suprugu da je vidjao slucajeve da ljudi koji brinu o takvim bolesnicima skoncaju pre njih i vise je brinuo za buducnost mojih roditelja jer je prilikom svojih obilazaka primecivao kako i oni pocinju da tonu. I sada ne znam sta je bilo pametnije, zao mi je bilo bake, ali zao mi je bilo i roditelja. Moja deca su me grdila sto dozvoljavam da mi roditelji propadaju, njima je bilo zao njihovih bake i deke.

A otac moje drugarice, vrlo vitalan, vrlo obrazovan covek, prilicno rano je dobio Alchajmera i kad vise nisu mogli da izadju na kraj s njim i fizicki ga savladaju smestili su ga u neki elitni privatni dom u Beogradu, mozda bas taj o kome domacin pise. Taj divan covek umro je u domu za svega dva-tri meseca. Nadam se samo da moja drugarica nece procitati ovaj blog.
krkar krkar 01:08 24.07.2012

Re: Gledala

Da li imaš link na tu vest?




PRVA

DRUGA
mariopan mariopan 01:18 24.07.2012

Re: Gledala

krkar
Da li imaš link na tu vest?




PRVA

DRUGA

Hvala, baš je strašno, ako su ga već vodili po svetu zašto ga neko nije čuvao, znali su da "boluje od zaboravnosti"? Ovo je strašna smrt, ne mogu ni da zamislim kako mu je bilo, nije smelo ovako da se završi..
mlekac mlekac 02:34 24.07.2012

Re: Gledala

mariopan


Strašno je što oni ne znaju da su bolesni i tu odluku ipak mora da donese porodica, ako o njima ne može niko lično da se brine.
Ja sam kapiju zaključavala, ali po kući i dvorištu se šetala slobodno jer je sve sigurno i ograđeno.

Prošli smo sa dva manja požara (samo papirne salvete) i jednom poplavom (samo u kupatilu), i jedno zaključavanje iznutra a nije umela da otključa, zamalo da provaljujemo sigurnosna vrata. Džabe sam uzimala ključ kod sebe kada na vratima postoji "dnevna brava" koju je nekako okrenula i tako se zaključala a za tu bravu ne postoji ključ.



Mariopan, sestro, ovo ko da si od mene prepisivala!

Dva manja pozara (srecom, oba puta rerna, lako se ugasilo) i poplava kad je istrgao cev od bojlera. A zakljucanu sobu sam morala da provaljujem jer ne samo sto se zakljucao, nego je uspeo i da padne (tad se vec tesko dizao), pa sam, u pokusaju da razvalim vrata uspela da razbijem staklo na istim. (Sto bi rekla Jelica, sta cu kad imam pozamasan "miraz" Znam samo da sam, kad sam cula da se staklo lomi, pomislila da sam nadrljala ako je negde u dometu istog. Srecom, pao je na drugom kraju sobe.

Ali imali smo i situacije da u sred zime ustane iz kreveta, ako niko nije u sobi, pa izadje na terasu i tu padne. Zato smo u jednom trenutku morali da skinemo vrata njegove sobe - posto nismo smeli da ga ispustimo iz vida vise ni na trenutak.

Inace, moj najveci problem sa njegovom bolescu bio je sto je, u pojedinim trenucima, delovao sasvim razumno. Mada su nas lekari upozorili da se to kod te bolesti dogadja.

Znaci, nije bila klasicna demencija kao kod mojih baka, da se ne seca niceg skorasnjeg, nego je bila on/off faza. Jednog trenutka normalno prica, a sledeceg pocinje da prica potpuno nepovezano ili da psuje ili se izmesti ko zna gde...

Najludje je sto je on dolazio kod nas u Botswanu dva puta, oba po tri meseca. Bio mi je sumnjiv jos prvi put, ali posto je to bilo nekoliko meseci po svekrvinoj smrti, Zmu je mislio da se zbog toga "malo pogubio". Tek kad smo se vratili ustanovili smo da je njemu bolest bila dijagnostikovana jos pre naseg odlaska za Bw. ali on nit' je to kome prijavio, nit' je do kraja priznavao da je bolestan.

Mi smo bili ludi i zlobni i hocemo njega na pravdi Boga da napravimo ludim, zajedno sa doktorima, a njemu NISTA ne fali.
blogovatelj blogovatelj 06:05 24.07.2012

Re: Gledala

Strašno.


Po dolasku u Kanadu, jedan od prvih poslova mi je bio da radim kao konsijez.
Luksuzan kondominijum, recepcija, ja glavni na recepciji.
U soliteru je zivela baka, Kineskinja, sama u stanu, totalno pogubljena. Posle 15 minuta se apsolutno nije secala sta joj se desilo u zivotu.
Imala je prebogatog sina, koji nije hteo da je salje u dom, nego joj je kupio taj stan i ostavio je tu da zivi, jer je on bio prezauzet poslom.
Za sest meseci koliko sam radio tamo, nisam nikada video da je dosao kod nje. Da budem iskren, vikendom nisam radio, mozda je tada dolazio.
Cetvrtkom joj je placao zezanje za penzionere, dolazili bi mini busom po nju i vodili su je sa vrsnjacima na izlete. Tada bi se vracala nasmejana i srecna.
Znala je da me zove telefonom i da tripuje da prica sa sinom, pa mi je pricala kineski.
Ili dodje kod mene na recepciju, pita me nesto, ja odgovorim, a ona se vrati za petnaest minuta i pita isto. Kad joj kazem da je vec dobila odgovor na to pitanje, ona se naduri i odbrusi mi da je gospodin koji je sa njom pricao na recepciji ranije bio mnogo finiji od mene. Taj gospodin sam bio ja?!
mariopan mariopan 10:59 24.07.2012

Re: Gledala


Inace, moj najveci problem sa njegovom bolescu bio je sto je, u pojedinim trenucima, delovao sasvim razumno. Mada su nas lekari upozorili da se to kod te bolesti dogadja.

Mi smo dodatno imali problem da familiji koja je stvarno voli objasnimo da ona jeste bolesna...a njima se nije činilo tako, za ono kratko vreme što joj dođu u posetu. Nekima se činilo da je sasvim razumna, samo malo zaboravna, taman kako Krkar kaže u svom tekstu.

A neki su se petljali i u raspolaganje njenom (veoma vrednom) imovinom, iako je ćerka njen jedini direktan srodnik, ona je na vreme sprečila pravne zavrzlame, jer ni naša familija nije operisana od kukolja svake vrste. Taj deo joj je najteže pao.
Najlakše je stajati sa strane i kritikovati onoga ko sve to radi, a zasukati rukave i konkretno uraditi nešto za tu osobu...e to već teško da neko hoće.

Dobro je što je Krkar otvorio ovu temu.
Pišem detaljno da bi i drugi znali nešto o toj bolesti i prolemima koje oboleli stari stvaraju, ali koje može da napravi i familija, svi imamo stare ljude u porodici i o njima mora neko brinuti ako do ovoga dođe, da znaju sa čim će da se bore.
mlekac mlekac 11:33 24.07.2012

Re: Gledala

mariopan

Dobro je što je Krkar otvorio ovu temu.
Pišem detaljno da bi i drugi znali nešto o toj bolesti i prolemima koje oboleli stari stvaraju, ali koje može da napravi i familija, svi imamo stare ljude u porodici i o njima mora neko brinuti ako do ovoga dođe, da znaju sa čim će da se bore.


Potpuno se slazem.

Ja sam muku mucila sa Zmuovom tetkom (svekrovom sestrom) koja je, tek negde mesec dana pred kraj KONACNO prihvatila da je deda bolestan i cak priznala da je "On dobar, kakav nam je tata bio"

A Zmu je tek TADA saznao zasto je njegov deda MORAO da bude poslat u dom. I to mu je jako tesko palo, posto je stalno imao u glavi sliku svekrove majke, koja je pozivela 96 i do kraja bila razumna i svesna zena.

A za dedu nije znao posto su to od njega krili "da se ne potresa", a i deda bio u Nisu a mi u Bgd., Prestolonaslednik bio mali i tako je cela ta stvar prosla bez njegovog saznanja i ucesca.

Moja nana je, recimo, "opadala" bas polako. Trajalo je to nekoliko godina.
Prvo sam posumnjala da nesto nije u redu kad sam iza kreveta pocela da pronalazim bacenu hranu i lekove.

Na kraju sam lekove morala da joj rastvaram u kafi (sreca te je volela gorku) jer je to bio jedini nacin da ih popije.

A pred sam kraj imali smo silne muke da je nahranimo. Pristajala je da jede samo Cokolino i tome slicne "papice" i to, ako je hrani praunuk (nas Prestolonaslednik) koji je tada imao godinu i po. To je bila potpuno nestvarna scena - on sedne u stolicicu i polako joj, sasvim ozbiljan, prinosi kasicicu sa hranom, a ona, kao poslusno dete, otvara usta i guta.

A sta je za njega mislila - ko je on - to nikad nismo otkrili.

S maminom mamom smo, opet, imali muke kad ju je uhvatila faza da ne prihvata nista sto joj da tetka (mamina rodjena sestra) nego samo ono sto joj da mama.

Pa je rucak, ne jednom, morao da se prebaci na drugi tanjir i drugi posluzavnik i onda mama to unese a baka, koja je par trenutaka pre toga isti vratila "Jer to ne moze zivo bice da jede", navali ko izgladneli vuk i sve vreme hvali mamu kako je dobro skuvala.

Sad, kad se setimo pojedinih situacija cak nam uspeva i da se nasmejemo - pogotovo svojoj zbunjenosti i spetljanosti - ali kad je to svakodnevnica ne da coveku nije do smeha, nego je potpuni haos.

Licno, meni je najteze bilo da "nadjacam" vaspitanje i predrasude i da presvlacim svekra ako Zmu nije tu. Ne zato sto sam gadljiva, nego zato sto je njemu, ako je bio u "plus" fazi bilo neprijatnije nego meni.

A o "minus" fazama bolje i da ne pricam. Od gorepomenutog cupanja cevi na bojleru, preko situacije da samo sto je kupatilo izribano on odluci da obavi veliku nuzdu na sred njega "Moze mi se, moj je stan", do upadanja u sobu i izvlacenja Princeze iz kreveta u neka doba noci sa cvrstom namerom da je izbaci iz kuce. Mislim, svi smo bar po nekoliko puta dobili "Mars iz kuce!", ali ona je jedina kojoj je to fasovalo u sred noci.
gorstak92 gorstak92 01:02 24.07.2012

Sad sam nešto hteo

ali ne mogu da se setim.
Da!

Bio sam u domu za navodnu brigu o starima na Bežanijskoj kosi. Neka gerijatrija.
Ne znam kakva je briga za ove u prizemlju i na spratu, ali ono u podrumu je strašno.
Starci nadrogirani da bi bili mirni, smrde na fekalije. Većina ih i ne izlazi u dvorište da se prošetaju što, verujem, ni u zatvoru nema.

A bio sam i na gerijatriji na KBC Zvezdara. Još je veći užas od Bežanijske kose.
Tamo se ide da se umre.
Doktor sa tog odeljenja mi je rekao i da dovode starce bez da se vrate po njih.
Ako pacijent ne može sam da se hrani taj će da umre kao i čiča sa naslovne slike.
Golubovi lete po odeljenju i kljucaju hranu, a sestre uredno odnose obroke koji nisu pojedeni skroz nezainteresovane za to da li je pacijent uopšte jeo.

Mora da se nerviraju što je kažnjivo da im puste plin.

Ima i par dobrih sestara da sam video, ali su one razapete od brisanja dupeta i okretanja nepokretnih da ne dobiju dekubitis.
Taj posao uopšte nije za normalne ljude. Lako je postati bezosećajan od tolike smrti oko sebe.
srdjan.pajic srdjan.pajic 05:23 24.07.2012

.

stopalo stopalo 07:49 24.07.2012

lesinari su najgori

u mojoj zgradi zivela je jedna baka

ja je se secam kao prave gospodje u "ono" vreme. bila je valjda neko pomocno osoblje u nekoj od ambasada

a onda je ostarila i malo sto kazu crnogorci "proticala"

sebe je zapustila totalno ali je zato udomila 2 lutalica koje je redovno vakcinisala

malo se svadjala sa komsilukom ali je sa nama bila ok jer smo se redovno komsijski pozdravljali kao i pre 20 godina

a onda se pojavila "rodbina" kojoj niko oci nikada nije video i odveli je u dom

umrla je posle tri meseca

lesinari su stan prodali odmah nakon sto su je smestili u dom

pogan neki svet
bocvena bocvena 09:20 24.07.2012

Najvažnije je da shvatimo

da ovo može svakoga da snađe. U porodici i lično i personalno.
A onda je svako sam i rešava problem kako zna i ume.

U šugavim društvima kao što je naše sve ide teže. Niti znaš koje sve opcije postoje niti do onih državnih možeš da dođeš. Niti iko želi nešto da ti objasni.
Terminalno bolesni, dementni, mentalno bolesni su zadnja rupa u zdravstvenom sistemu.
Privatna varijanta ne znači uvek i kvalitet.
Manjak para znači sigurno.

Kao i uvek u životu postoje dva rešenja problema: ili radiš sam ili platiš nekom drugom da radi umesto tebe. I tu posle nema kukumavčenja.

Iz mog iskustva: mene sve to emotivno ubija sto puta više nego fizički i materijalno. A onda se i na to navikneš. I život ide dalje.
krkar krkar 10:50 24.07.2012

Re: Najvažnije je da shvatimo

Privatna varijanta ne znači uvek i kvalitet.
Manjak para znači sigurno.


Kažu mi da do pre nekog vremena u državnim domovima bar ovi najgori i najbezočniji bezobrazluci nisu mogli da se dese.

Ali mi kažu da sad i tamo sve može.
bocvena bocvena 11:33 24.07.2012

Re: Najvažnije je da shvatimo

U principu, uvek postoji način da država ili pojedinac stavi šapu na nečiju imovinu i život. Muka mi je i da razmišljam o tome.
A onda u jednom trenutku moraš.

Ništa tu nije blam. Samo je muka neopevana.
Prvo ti je teško da nekad jake i divne ljude gledaš u raspadu.
Onda te država zakopa skupljanjem milion i jednog papira. Treba ti godišnji odmor da ih sakupiš. Treba da ostaviš svoju porodicu i posao i vreme trošiš na obaranje ruke sa administracijom.
A i onda je rezultat neizvestan. Mnogo je sličnih slučajeva, malo institucija. Onih dobrih ponajmanje.

Privatnih domova za stare i bolesne ima više nego vrtića. To je trenutno biznis u razvitku. Ja sam ih uvek zamišljala kao mesta gde ljudi igraju šah i otkrivaju slikarski talenat u trećem dobu.
A ono - mesto da se umre i poleči ono što ne može u državnim bolnicama. Mesto za one koje porodice više ne mogu da opsluže jer im je potrebna 24-časovna medicinska nega. Na Zvezdari je svaka treća kuća starački dom. Raspon cena od 300 do 600 eura.
Ima ih raznih.

Dakle, dovoljno je teško što se neko koga voliš muči. Ova činjenjica da neko to još može da zloupotrebi je užasavajuća.

palilulac palilulac 22:36 25.07.2012

Re: Najvažnije je da shvatimo

Lično iskustvo...
Državni starački dom ne prima dementne pacijente. Barem je u Nišu tako. I pored veze i tome sl. jedan od uslova je da centar za socijalni rad da mišljenje i da korisnik sam potpiše zahtev za smeštaj u starački dom. A obično bakice i dekice za takvu stvar budu veoma lucidni
A gerijatrija u Toponici je prepuna, bukvalno ali bukvalno se čeka da neko umre i oslobodi krevet. Naravno veza je neophodna, kao i za sve u Srbiji. Mogu reći da se na oba odeljenja gerijatrije stvarno brinu o njima, od terapije, higijene, hrane. Nisam siguran koliko ih izvode u šetnju, ali obzirom da ta odeljenja nemaju posebno ograđeno dvorište a medicinskog osoblja ima verovatno nedovoljno, ovo mogu nekako da prihvatim. Nije mi pravo, ali makar sam siguran daje moja baka na sigurnom, da se brinu o njoj i da koliko toliko dostojno može da proživi ovo vreme koje joj je preostalo.

I makar ima društvo sa kojim može da razmeni par reči, druže se i pričaju, pa makar i svaka svoju priču, ali makar nisu same Čini mi se da ta usamljenost, kada ljudi ostanu bez prijatelja, komšiluka i sl. mnogo ubrzava demenciju. Lični kontakt i razgovor, kakav god da je mnogo znači, razgovor telefonom na koji smo mi deca/unuci silom prilika osuđeni ne može da se poredi.
nikvet pn nikvet pn 10:19 24.07.2012

Druga dimenzija

Lobačevski ...
Koji je pravu pravcijatu liniju ubedio da je kriva ? Da je deo kružnice čiji je centar u plus-minus beskonačnoj daljini ? Car.


Nego ... I ljubimci znaju da se izmeste kod njega. I kod onog Švabe. To je jako tužno. Dok ne pređe u opasno. Da ne bi prešlo u tragično mora da se uradi - odlučno.
antioksidant antioksidant 10:23 24.07.2012

Re: Druga dimenzija

Lobačevski ...
Koji je pravu pravcijatu liniju ubedio da je kriva ? Da je deo kružnice čiji je centar u plus-minus beskonačnoj daljini ? Car.

car je sto je uopste probao da se time bavi... redefinisao je pojam aksioma od - ne dokayuje se do - jos niko nije dokazom osporio
krkar krkar 10:42 24.07.2012

Re: Druga dimenzija

redefinisao je pojam aksioma od - ne dokayuje se do - jos niko nije dokazom osporio



mlekac mlekac 11:37 24.07.2012

Re: Druga dimenzija

nikvet pn


Nego ... I ljubimci znaju da se izmeste kod njega. I kod onog Švabe. To je jako tužno. Dok ne pređe u opasno. Da ne bi prešlo u tragično mora da se uradi - odlučno.


Ovo je tek posebna tema. Nekako uvek mislimo da se takve stvari dogadjaju samo ljudima. Za pse znam, a macke? Da li i one mogu da se druze sa tom gospodom?
nikvet pn nikvet pn 14:41 24.07.2012

Re: Druga dimenzija

Nekako uvek mislimo da se takve stvari dogadjaju samo ljudima.

Naravno da i njih to sleduje. Procentualno čini se manje nego kod nas.
Sa veterinarske strane na svaku promenu ponašanja prvi refleks je - besnilo. S pravom, tu popravke nema. Pa ako nije ajde traži dalje. Što je dosta teška dijagnostika bez povratne informacije. Tužno je gledati još uvek zdravu držeću životinju koja više ne prepoznaje mesto, prostor, ukućane; koja počinje panično da reaguje na svakodnevicu. Opasno je ako odbrambena reakcija pređe u ofanzivnu. Tu se možda krije objašnjenje onih priča o dogama, mastifima itd koje pred smrt napadnu gospodara. Tada se radi ono što se mora.
Mačka ostaje misterija. Ona jednostavno nestane bez traga.

S druge strane kohabitacija dementnih osoba i životinja nema sredine. Ili neko pati ili je obostrano zadovoljstvo. Po selima ima totalnih laponaca koje obaveza oko sitne stoke vraća u stvarnost. Dovoljno da sasvim dobro i dugo funkcionišu bez tereta familiji. Dejstvuju ovce, koze i živina, a po gradu - mačka. Nikad goveda, svinje ili pas. Nemam pojma zašto.
mlekac mlekac 14:55 24.07.2012

Re: Druga dimenzija

nikvet pn
Nekako uvek mislimo da se takve stvari dogadjaju samo ljudima.

Naravno da i njih to sleduje. Procentualno čini se manje nego kod nas.
Sa veterinarske strane na svaku promenu ponašanja prvi refleks je - besnilo. S pravom, tu popravke nema. Pa ako nije ajde traži dalje. Što je dosta teška dijagnostika bez povratne informacije. Tužno je gledati još uvek zdravu držeću životinju koja više ne prepoznaje mesto, prostor, ukućane; koja počinje panično da reaguje na svakodnevicu. Opasno je ako odbrambena reakcija pređe u ofanzivnu. Tu se možda krije objašnjenje onih priča o dogama, mastifima itd koje pred smrt napadnu gospodara. Tada se radi ono što se mora.
Mačka ostaje misterija. Ona jednostavno nestane bez traga.

S druge strane kohabitacija dementnih osoba i životinja nema sredine. Ili neko pati ili je obostrano zadovoljstvo. Po selima ima totalnih laponaca koje obaveza oko sitne stoke vraća u stvarnost. Dovoljno da sasvim dobro i dugo funkcionišu bez tereta familiji. Dejstvuju ovce, koze i živina, a po gradu - mačka. Nikad goveda, svinje ili pas. Nemam pojma zašto.


Za macke kao lekovite, znam.

I moja nana i svekar, koliko god da su bili u minus fazi, sa mackama su imali fenomenalno sporazumevanje i veliku vezanost za iste. Sto kazes, kad su macke bile uz njih, skoro potpuna "plus" faza.

Mada, znam da su oboje i inace obozavali macke, tako da je moguce da je i to uticalo.

Zanimljivo mi je ovo sto si napisao za svinje.

U selu gde su mi nana i deda ucitljevali, na primer, svinje se izvode na pasu, bas kao i ostala stoka, ali za razliku od krava, koza i ovaca, svinje napasaju iskljucivo starci. Nikad deca. Kad sam pitala zasto, rekli su mi da su svinje preopasne da bi ih deca cuvala, a da starci, medjutim, sjajno uspevaju da se "sporazumeju" sa njima.
krkar krkar 10:46 24.07.2012

Sucvo srBsko!


Upravo saznajem kako je Sucvo SrBsko organizovano da, jelte, bude na korist graždaninu serbskom:

Sad mi javlja drugaricina majka da sa sve debelom vezom termin za prvu raspravu za oduzimanje poslovne sposobnosti ne mogu da dobiju pre 24. novembra!

Doduše 2012. Moglo je da bude i 2014!

Ajd' sad na jurenje jačih veza.

Ooo, Srbijoooo
mariopan mariopan 11:18 24.07.2012

Re: Sucvo srBsko!

Sad mi javlja drugaricina majka da sa sve debelom vezom termin za prvu raspravu za oduzimanje poslovne sposobnosti ne mogu da dobiju pre 24. novembra!

Ne daj Bože da joj zatreba 24 sata lekarska nega ( da majka bude u komi) pa da pokuša da je smesti u neku bolnicu - to se ne prima nigde.


Meni i sesri doktorka je ladno rekla, da ako joj je šećer u normali, iako je u komi vratiće je kući, da je mi negujemo, u bolnicu nisu hteli da je prime. "Srećom", bila je koma usled visokog šećera, jer nije mogla da guta lekove (ni vodu), čim su joj šećer spustili (lekovi preko infuzije) odmah su je otpustili i nigde više nisu hteli da je prime. Iako nije mogla da guta više ni vodu ni hranu...

Tvoja drugarica još pojma nema šta je čeka sa našim "sistemom". Ni hitna pomoć neće da dođe kada čuju koliko pacijent ima godina, mi smo se naplaćali i državne ( imaju satnicu i cenovnik) i privatne hitne, privatnih lekara........ma muka mi je kada se setim.
mlekac mlekac 11:43 24.07.2012

Re: Sucvo srBsko!

krkar

Upravo saznajem kako je Sucvo SrBsko organizovano da, jelte, bude na korist graždaninu serbskom:

Sad mi javlja drugaricina majka da sa sve debelom vezom termin za prvu raspravu za oduzimanje poslovne sposobnosti ne mogu da dobiju pre 24. novembra!

Doduše 2012. Moglo je da bude i 2014!

Ajd' sad na jurenje jačih veza.

Ooo, Srbijoooo


Vidim na naslovnoj danasnjeg "Blic"-a da je centar za demenciju KBC-a osamdesetogodisnjoj starici zakazao pregled za MAJ 2013!

Jos nisu okacili vest na sajt, cim bude kacim link.
caricamajka caricamajka 16:45 24.07.2012

Re: Sucvo srBsko!

krkar



Sad mi javlja drugaricina majka da sa sve debelom vezom termin za prvu raspravu za oduzimanje poslovne sposobnosti ne mogu da dobiju pre 24. novembra!

Doduše 2012. Moglo je da bude i 2014!

Ajd' sad na jurenje jačih veza.

Ooo, Srbijoooo


I ovo je bila jaaaka veza. Bez nje bi sigurno bilo 2013 a možda i 2014.

Posle reformisanja najobičnije ostavinske rasprave (tipa jedan naslednik, ili slično ) se u Sudskoj jedinici Osnovnog Suda u Novom Sadu zakazuju najranije 8 do 10 meseci od predaje sudu. Pre reforme su takve ostavine bile gotove za najmanje 3 meseca.

Sada se sve ostavine (iz cele opštine) prosleđuju u NS, rasprave pripremaju sudske pomoćnice - za našu opštinu tri, one dolaze jednom mesečno u Sudsku jedinicu i odrade 5-6 rasprava. Od te tri dve su otišle na trudničko bolovanje pre 6 meseci a zamena još uvek nije određena (predsednik verovatno ne stiže da se bavi takvim stvarima).

Predsednik ili vd pred.Os.suda u NS je lik koji je došao s Kosova. Nemam ništa protiv tih ljudi ali ne mogu da verujem da od "domaćih" niko nije bio dovoljno stručan iliti podoban da bude v.d.
mlekac mlekac 19:59 24.07.2012

Re: Sucvo srBsko!

mlekac
krkar

Upravo saznajem kako je Sucvo SrBsko organizovano da, jelte, bude na korist graždaninu serbskom:

Sad mi javlja drugaricina majka da sa sve debelom vezom termin za prvu raspravu za oduzimanje poslovne sposobnosti ne mogu da dobiju pre 24. novembra!

Doduše 2012. Moglo je da bude i 2014!

Ajd' sad na jurenje jačih veza.

Ooo, Srbijoooo


Vidim na naslovnoj danasnjeg "Blic"-a da je centar za demenciju KBC-a osamdesetogodisnjoj starici zakazao pregled za MAJ 2013!

Jos nisu okacili vest na sajt, cim bude kacim link.


EDIT:
OKACILI!!! <<<----- LINAK
ephemeris ephemeris 10:55 24.07.2012

Neizrecivost neizbeznog...


"Ateroskleroza je najlepsa boolest - nista ne boli, a uvek cujes nesto novo."

Ova posalica je, naravno, daleko od istine.

Lepa je bozicna prica Ogija Vrena iz pera Pola Ostera :

http://www.youtube.com/watch?v=qUDMInHr_wI

http://www.youtube.com/watch?v=61pp51kxvVM&feature=related

Moja roditeljska porodica (me included) se starala godinu i po dana o potpuno dementnoj baba-tetki. U to vreme nije bilo pelena za odrasle, pa je prano po 7 posteljina dnevno. Sve smo pregrmeli, nocna bdenija zbog njenih halucinativnih nemira, mucno hranjenje, asistirano vodanje po kuci da ne atrofira, pa i socijalizaciju na nivou koji je ona tada posedovala. Nama klincima je bilo smesno kada se ona zivopisno secala svojih trauma iz ranog detinjstva (pocetak XX veka), o kojima mi nismo imali pojma, a tada su, te traume, nezvane isplivale...

Evo jos jednog lepog teksta o zaboravnosti:

http://www.politika.rs/pogledi/Goran-Markovich/Zaboravnost.sr.html

ephemeris ephemeris 11:01 24.07.2012

Dopuna prethodnog

Nisam stavio odgovarajuce lin(a)kove:







[url=http://www.politika.rs/pogledi/Goran-Markovich/Zaboravnost.sr.html][/url] - OVO je link

Oprostite meni, rabu zaboravnom...
mlekac mlekac 11:47 24.07.2012

Da ne zaboravim

Teri Prachett je trenutno "lice" ongo Svabe sto sakriva stvari po kuci. Evo sta on kaze o Alchajmeru i zasto se zalaze za pravo na dostojnu smrt

(Ono boldovano je link)

EDIT:
Evo i clanka iz Gardijana <<<<< LINK

EDIT 2:
Speaking about his rare diagnosis, Pratchett says,
'If I didn't tell you I had it you wouldn't know. That is the signature of PCA; for a while at least it leaves you quite free to talk. The key problem for me, and the one that first led me to go to the doctor more than a year ago, was that my typing and spelling were both becoming quite atrocious. This is not good for a professional author who has touch typed since he was 13.
The simple way to describe what happens is this: it's like working in a room where a light flickers on and off. Sometimes, when it's on, I can spell long words like transubstantial and marmalade. When it is momentarily off I sometimes lose track of how to spell a word as simple as elf.
There are other, more standard problems; one feels like one is followed around all the time by an invisible moron who loses things and does things wrong, when you have thought you were doing them right. You end up not trusting yourself, although I have to say, things do become a little easier when you learn a few tricks.
PCA laughs at you; it's a jokester. I was speaking to a man with PCA who conversed in the tones and vocabulary of a university lecturer but could not recognise his teacup on the table. At the same meeting, I met a lady who was beautifully assured in her speech but cannot dress herself. Her brain cannot handle the topological problems involved.
I am experiencing this also; in a small way as yet. Again this is typical PCA. The eyes may be working fine. The brain, however, has difficulty with the labelling.
LINK
jucaibin jucaibin 11:51 24.07.2012

zivot je to

a tu nema pravila...
demencije je bilo i bice, ali koliko je tesko boriti se s njom zapravo znaju samo oni koji su s najblizima kroz to prosli... i po pravilu su zdravstveno vise ugrozeni clanovi prodice nego sami dementni pacijenti...
za one koji znaju nemacki odlicna knjigana tu temu je "Der alte König in seinem Exil", napisao ju je Arno Geiger, austrijski pisac, na osnovu licnog iskustva sa svojim ocem.

EDIT: malopre videh da je od pre par dana spomenuta knjiga izasla i na srpskom "Kao kralj u izgnanstvu". Vredno citanja u svakom slucaju.
zilikaka zilikaka 13:14 24.07.2012

Dilema

Uh, teška tema.

Posebno za generacije čiji roditelji pripadaju rizičnoj grupi.

Pre nekoliko godina drugarica iz detinjstva me zamoli da se raspitam za neki privatan dom starih, za koji su svi znali da postoji, ali nigde nije bio registrovan.

Njen ujak više nije mogao sam, a kako je jedino još imao sestru (majku moje drugarice) koja je živela u drugom gradu, a on nije želeo da menja mesto boravka, jedino rešenje je bilo dom.

Pitam za informaciju takođe drugaricu iz detinjstva, koja kao lekar ima poprilično kontakta sa tom problematikom, i čujem:

Pozdravi je i kaži da se ne šale glavom.
Već koji put se dešava da ljudi umru naglo, par nedelja po prijemu, a da se odmah ispostavi da su u medjuvremenu svu svoju imovinu prepisali osobama koje su indirekno vezane za dom.


Onda mi objasni da ne samo na tom mestu, već gotovo svuda funkcioniše organizovana grupa.
Počinje sve u domu, tako što neko od osoblja obrađuje slučaj i sondira teren.
Umešani su i radnici centra za soc. rad, neke sudije, advokati, lekari...

Mehanizam uvek isti.
Pritiskom, ucenom, obmanom, kakogod, vrše pritisak na staru osobu dok je ne oslobode svega što ima.

Poznato je da stari ljudi uglavnom imaju izmenjen osećaj za realnost, pa još kada su izolovani, i kada im neko smišljeno formira mišljenje, sve je moguće.

Kaže da se uglavnom izvede neka varijanta kupoprodajnog ugovora, ili ređe o doživotnom izdržavanju, i to na ime nekog spolja, ali se tačno zna koliki je čiji deo u lancu.

Dok ovo pišem, setila sam se da je svojevremeno pohapšena grupa organizovana baš na navedeni način. Pokušaću naknadno da pronađem vest, ako igde još postoji.

Osim toga, ja lično znam za takav slučaj bake koja je bila vlasnik kuće na Senjaku. Umrla je par meseci posle odlaska u dom, a u medjuvremenu se ispostavilo da je kuću prepisala nekoj osobi koja ju je upoznala u domu.

Nažalost, rešenja nema.
Stare i dementne osobe moraju imati dostojanstven kraj, a opet ne sme se dozvoliti da upropaste zdravlje i skrate vek svojim najbližima.

Odluka o tome šta ima prednost je verovatno jedna od najtežih u životu.

(Jedino što je ovde dodatno otežava i postojanje grupa koje sam opisala.)





mariopan mariopan 13:53 24.07.2012

Re: Dilema

Pre nekoliko godina drugarica iz detinjstva me zamoli da se raspitam za neki privatan dom starih, za koji su svi znali da postoji, ali nigde nije bio registrovan.

Verovatno si za to čula - kuća je u mom komšiluku, ilegalan dom za stare, radi već nekoliko godina, smešteno je 11 starih osoba a bilo ih je i više, znam veličinu i raspored soba i nemam pojma gde su svi mogli da stanu?

U postupku je zatvaranja, ne samo zato što radi ilegalno.

Skoro su tražili jednu staricu koja im je odlutala, našli je prekoputa u jednoj uličici, srećom pa su je videli prolaznici.

Ni keru ni mačku im ne bih dala da mi pričuvaju...
zilikaka zilikaka 14:54 24.07.2012

Re: Dilema

Nije taj.
Očigledno ih ima onoliko.
mariopan mariopan 15:03 24.07.2012

Re: Dilema

zilikaka
Nije taj.
Očigledno ih ima onoliko.

Dobar biznis?
mirelarado mirelarado 15:42 24.07.2012

Re: Dilema

mariopan
zilikaka
Nije taj.
Očigledno ih ima onoliko.

Dobar biznis?


Посао за полицију, надам се.
mariopan mariopan 17:38 24.07.2012

Re: Dilema

mirelarado
mariopan
zilikaka
Nije taj.
Očigledno ih ima onoliko.

Dobar biznis?


Посао за полицију, надам се.

Čujem od komšija da je u "postupku zatvaranja" (šta god to značilo).

j.bre j.bre 16:06 24.07.2012

uhh...


pratim komentare od kako je postavljen tekst, i sve kao nije mi sad do pisanja, posle cu...
medjutim, to posle nikako da stigne. ne pise mi se o nasem problemu. cuj nasem... moj je samo izdaleka, a mojoj mami je svakodnevnica. ne pise mi se, a opet imam potrebu da olaksam dusu, jer, realno, koga bi ovo inace moglo da zanima...

deda je odavno poceo da se menja. od cutologa postao je onaj od koga niko do reci ne moze da dodje. od blagog, veselog, tipicno smirenog dalmatinca postao je nervozni dzangrizavi starac. i stalno je imao potrebu o necemu da 'diskutuje'. te diskusije su se, tokom godina, pretvorile u rasprave, a zatim i u svadje.

najgore je doslo 2009, nakon babine smrti. deda je u prvo vreme delovao prilicno pribrano (govorim o reakciji na gubitak supruznika). bili smo iznenadjeni jer brak maminih roditelja bio je skrojen u stilu striktne podele na muske i zenske poslove i odgovornosti, i oboje, i baba i deda su u takvoj organizaciji uzivali. prakticno gledano, to je znacilo da jedno bez drugog nisu mogli da funkcionisu.

mama je prve dve godine odlazila 2-3 puta nedeljno da obavi shoping, skuva i odradi sta ima da se odradi, ali deda je i dalje morao, onih dana kada mama nije bila tamo, da tu i tamo opere neki tanjir, soljicu, da isprzi jaje, skuva kafu... vremenom je njemu to postala veeelika muka.
zimi je bilo previse hladno, leti pretoplo, stalno mu je nesto smetalo. smisljao je nekakve 'patente' kako bi prozore zastitio od sunca, sve sudove i escajg je sklonio, ostavio samo par najosnovnijih stvari. sporet je izneo u lodju (nekad bio balkoncic), poizbacivao iz kuce silne stvari, sve ispremestao... ma haos.

od inteligentnog coveka koji je bio zainteresovan za sve sto se desava oko njega, koji je citao knjige, pratio novine, sport, interesovao se za makrobiotiku, igrao shah, voleo da se druzi i putuje, ostala je ljustura.
nista ga ne zanima. televizor ne ukljucuje, niti dozvoljava mami da ga ukljuci dok je tamo, novine ne kupuje, niti zeli da ih cita ako mu ih mama donese, ne vidja nikog, ne ide nigde, a u kuci ne radi nista. bar ne ono sto bi trebalo.

deda je oduvek voleo da nesto popravlja, narocito kada je elektronika u pitanju. bilo je to super, dok je bio svoj, ali sad se takve aktivnosti granice sa opasnim po zivot.
jednom je zapalio cosak sobe. sreca te bas tu i nije bilo nekog namestaja, te su izgoreli parket, tepih i tapete, ali ko zna gde bi sledeci put mogao da napravi pozar.

ne znam kako zvuci kada kazem da nije to ono najgore i najteze (u njegovom slucaju) kada je demencija u pitanju.

posvadjao se sa svom rodbinom. bezbroj puta mu je prastano, ali konacno je doteralo do toga da ga niko vise ne posecuje, niti zove da pita kako je. NIKO. samo mama.
a ona je "glupaca, blesava, lopov, lenjivica, lazljivica.". svi su drugi dobri, samo je ona losa. svi drugi, koji ne prastaju starost i ono sto ona nekima donese. svi koji okrecu glavu kad ga sretnu, ne javljaju se na telefon kada ih zove, svi koji su zalupili vrata i odrekli ga se. a nema toga sto mu mama i sad, ovako izoblicenom, ne bi ucinila. i cini, ali nikada nije dosta i nikada nije dovoljno dobro. izbacivao je iz stana, rekao joj da vise nece da cuje za nju, da mu ne dolazi, a ona bi mu rekla: "tata, ja cu da dodjem, a ti ako ne zelis da mi otvoris vrata, ja cu da odem". steze mi se u grlu dok zamisljam majku kako mu to govori, znam koliko ga voli.
kada dodje ne valja sto dodje, kada ne dodje ne valja sto ne dodje, kad cuti ne valja, kad prica jos je gore, jer ona je "sebicna i zla i gleda samo sebe". i dok joj zajapurenog lica to cedi kroz zube, iz zakrvavljenih mu ociju izvire zlo.

tesko mi je, da na ovaj nacin govorim o coveku koji me je odgajio, koga sam, dok nisam dobila dete, zajedno s babom volela najvise na svetu. ma sta volela, obozavala!
stalno sebi, pa onda i majci ponavljam kako ovo nije onaj covek, jer i nije. ovo je monstrum koji je zaposeo telo moga dede, a dusu i razum mu ugusio. moj deda nije vise medju nama.
iako svesna toga, tesko mi je da prestanem da volim uspomenu i ono sto je od njega na ovom svetu preostalo. a ta ljubav boli.
bocvena bocvena 17:32 24.07.2012

Re: uhh...

Sve priče o porodicama u kojoj bolest deformiše nekog člana liče kao jaje jajetu.
A bole neizdrživo.
Ko nije prošao kroz slično, ne može ni da pojmi svakodnevnu muku.
Volela bih da verujem da to čini čoveka jačim i boljim...ali, na kraju, čini te rezigniranim, umornim i nesrećnim. Neki se i razbole. Potonu u tuđu rupu kao u rukavicu.

Što više empatije, to više najebeš.

Jedno je dati sve od sebe da pomogneš bližnjima. Drugo je biti njihov talac. Granica je ponekad jedva vidljiva.

Iz mog iskustva - muškarci nikada ne padaju u zamku prevelike empatije. Samo se žene satiru na takav način. Muškarci plate šta treba, nadju još jedan posao, izmeste se fizički od problema i mirno spavaju. Žene menjaju pelene,trpe uvrede, neguju. Do poslednjeg dana. Da li je to stvar vaspitanja i različitih očekivanja, ne znam.

Nešto gledam moju i porodice mojih prijatelja i poznanika u poslednjih 10 godina i nadam se, kad dođe moje vreme, da ću umreti brzo, od srčanog udara.

j.bre...
predatortz predatortz 17:35 24.07.2012

Re: uhh...

Nešto gledam moju i porodice mojih prijatelja i poznanika u poslednjih 10 godina i nadam se, kad dođe moje vreme, da ću umreti brzo, od srčanog udara.


Kad osetiš da se bliži, udri po čvarcima!

Edit:

Bez glutena ( za svaki slučaj, možda ovo čita Nataša )...
bocvena bocvena 17:39 24.07.2012

Re: uhh...

Bezglutenski čvarci od mangulice...put u dugovečnost:)))
blogovatelj blogovatelj 19:14 24.07.2012

Re: uhh...

Bezglutenski čvarci od mangulice...put u dugovečnost:)))


I tri kutije pljuga dnevno.
predatortz predatortz 19:20 24.07.2012

Re: uhh...

blogovatelj
Bezglutenski čvarci od mangulice...put u dugovečnost:)))


I tri kutije pljuga dnevno.


Plus ona exova divlja kruška...

Bocveno, poslušaš li nas, tvoje molbe glede srčke će biti uslišene

Naravno, kad za to dođe vreme. A ti ne žuri!
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 20:49 24.07.2012

Re: uhh...

j.bre u bre!

Citam i ja ovaj post od kad je postavljen...

Moj deda, otac pok.majke je ziveo na severu zemlje, a nakon polomljenog kuka u 93 godini i operacije otisao je u dom.
Iako smo imali testament da mi stan ostaje, dogovorimo se da uradimo i ugovor o dozivotnom izdrzavanju. Kako je na prijemu u dom imao i ostavio licnu kartu, ona je volsebno nestala kad sam dosla sa advokatom, ali smo sve zavrsili sa pasosem, (valjda nisu mogli da veruju da je covek u tim godinama imao vazeci pasos) koji je sasvim slucajno ostao kod mene.
Deda nakon dve godine umire i do mene dodje papir u kome pise da je i licna karta u njegovom boksu i odlucim da dedino telo iz doma ne preuzmem dokle god mi ne nadju licnu kartu.
Sa sve umrlim dedom na kolicima, cekali smo sat i vise, ali je licna karta nadjena...
j.bre j.bre 23:50 24.07.2012

Re: uhh...

bocvena
Što više empatije, to više najebeš.

Jedno je dati sve od sebe da pomogneš bližnjima. Drugo je biti njihov talac. Granica je ponekad jedva vidljiva.


ne postoji idealan recept. kako god okrenes, zbog neceg ces da patis.
moja majka ionako preosetljiva i slaba sa zivcima, na neke je stvari ipak oguglala, ali bez obzira na to, on uvek uspe da je povredi.
ja je stalno podsecam da ne uzima njegove uvrede za ozbiljno, da se, kad oseti da joj se steze zeludac, a suze naviru, seti kakav je deda bio i kako joj nikada pri zdravoj pameti takve stvari ne bi rekao ili uradio.

sto se imovine tice, o tome vise ni ne razmisljamo. neke stvari su regulisane dok je deda jos bio pri sebi, a ostatak kako bude. odavno jos nema sanse da ga iko nagovori da ode kod lekara, a bez medicinske dokumentacije mozemo samo da posmatramo sta ce da se desi s ostatkom imovine.

hvala bo
j.bre j.bre 23:56 24.07.2012

Re: uhh...

dusanovaiivanovamama
Moj deda, otac pok.majke je ziveo na severu zemlje, a nakon polomljenog kuka u 93 godini i operacije otisao je u dom.


moj deda ni pod razno nece ni da razmotri opciju preseljenja u nas stan, a o domu ni ne razmisljamo. vise ne znam ni sta bi bilo bolje. nema tu srecnog resenja. ono sto mi je kristalno jasno je da zivot kakav sad zivi nije dobar ni njemu, niti bilo kome oko njega.

hvala diim
mariopan mariopan 00:09 25.07.2012

Re: uhh...

j.bre
dusanovaiivanovamama
Moj deda, otac pok.majke je ziveo na severu zemlje, a nakon polomljenog kuka u 93 godini i operacije otisao je u dom.


moj deda ni pod razno nece ni da razmotri opciju preseljenja u nas stan, a o domu ni ne razmisljamo. vise ne znam ni sta bi bilo bolje. nema tu srecnog resenja. ono sto mi je kristalno jasno je da zivot kakav sad zivi nije dobar ni njemu, niti bilo kome oko njega.

Ne treba ni da se preseljava dok je takav, da bar negde imate malo mira i odmora, inače ga više ne biste imali. Ovako bar možete na razumnu meru da svedete kontakte sa njim da se u svom stanu odmorite.

Čitam tvoj komentar i ježim se, ja bih spasavala mamu po svaku cenu.

Njemu bih našla plaćenu ženu da se brine, kada već neće iz svog stana, nekoga da samo dolazi pre podne, sve da uradi pa neka ide kući, da ne spava u stanu jer ne zna se šta oni mogu da utripuju. I veruj da će tu ženu više ceniti i manje vređati nego tvoju mamu, takvi su, svako im je bolji od rođenih kada se tako razbole.

I platila bih sve pare, vredelo bi.

Ja sam imala dragu i divnu tetku, i bilo je teško na mnogo načina, a ovo što ima tvoja mama ne znam da li bih preživela, iskreno.

tebi
j.bre j.bre 01:03 25.07.2012

Re: uhh...

mariopan
Njemu bih našla plaćenu ženu da se brine, kada već neće iz svog stana, nekoga da samo dolazi pre podne, sve da uradi pa neka ide kući, da ne spava u stanu jer ne zna se šta oni mogu da utripuju. I veruj da će tu ženu više ceniti i manje vređati nego tvoju mamu, takvi su, svako im je bolji od rođenih kada se tako razbole.


hvala mariopan

odavno sam to predlozila mami, ali problem je sto deda nikoga ne zeli da pusti u stan - "sramota da, pored rodjene cerke, neko dolazi da mi kuva i pere gace!"

inace, ja sam od 2007. na drugom kraju sveta, tako da, sem moralne i emotivne podrske mami, ne mogu nista ni da pruzim, ni da uradim.

secam se tvojih prica o tetki, jos dok je bila ziva. sreca u nesreci je sto je ona bila i u bolesti ostala blagog karaktera i naravi. dovoljno si muke videla i onako.
mariopan mariopan 09:56 25.07.2012

Re: uhh...

secam se tvojih prica o tetki, jos dok je bila ziva. sreca u nesreci je sto je ona bila i u bolesti ostala blagog karaktera i naravi.

To jeste sreća, ali znam i za slučajeve kada su se pretvorili u despote, kao tvoj deda, i "pojeli" sve oko sebe, najviše svoje najbliže, decu, unuke.
Šteta što mama ne može emocionalno da se distancira, da sve pripiše bolesti, ali niko to ne može, i tu je propast, zato doktori i savetuju smeštaj u neku ustanovu, za bolesnika i porodicu je to uvek najbolje rešenje.
Moj svekar je isto odbijao da se preseli kod nas, umro je sam u svom stanu, tako je hteo i nikoga ne peče savest što se tako završilo. Nekada ne može drugačije ni da se završi.

eh...

glavni problem odrzivosti "besplatnog" sistema zdravstvene zastite u uk je upravo demencija. ljude njihovi bliznji dovode u bolnicu, cesto pod najneverovatnijim izgovorima jer ne mogu vise da se brinu o njima. a nece ili ne mogu da plate.

dijagnoza demencije i kompetentnosti za donosenje odluka je ovde, zato, sudski jasno definisana stvar o kojoj se mnogo vodi racuna.
mlekac mlekac 22:20 24.07.2012

Re: eh...

Ana WithAFamilyNameTooHardToPron
glavni problem odrzivosti "besplatnog" sistema zdravstvene zastite u uk je upravo demencija. ljude njihovi bliznji dovode u bolnicu, cesto pod najneverovatnijim izgovorima jer ne mogu vise da se brinu o njima. a nece ili ne mogu da plate.

dijagnoza demencije i kompetentnosti za donosenje odluka je ovde, zato, sudski jasno definisana stvar o kojoj se mnogo vodi racuna.


Ana, imas li neki link - kako je to sudski uredjeno? Cisto da uporedimo, mada je ocigledno kod nas i dalje na delu "Divlji Zapad".

Re: eh...

mlekac
Ana WithAFamilyNameTooHardToPron
glavni problem odrzivosti "besplatnog" sistema zdravstvene zastite u uk je upravo demencija. ljude njihovi bliznji dovode u bolnicu, cesto pod najneverovatnijim izgovorima jer ne mogu vise da se brinu o njima. a nece ili ne mogu da plate.

dijagnoza demencije i kompetentnosti za donosenje odluka je ovde, zato, sudski jasno definisana stvar o kojoj se mnogo vodi racuna.


Ana, imas li neki link - kako je to sudski uredjeno? Cisto da uporedimo, mada je ocigledno kod nas i dalje na delu "Divlji Zapad".

pa to nije samo jedan zakon. sve pocinje od dijagnoze demencije koju nije tako jednostavno postaviti. delirijum, akutna zbunjenost je nesto dugo. zatim dolazi pojam kapaciteta za donosenje odluka koji podrazumeva sposobnost razumevanja, zadrzavana, obrade infrmacije i donosenje odluke vezane za informaciju. pri tom osoba moze za neke odluke u jednom trenutku da ima kapacitet, a u drugom nema.

postoji i nesto sto se zove power of atorney, kad unapred ovlastis nekog da donosi odluke u tvoje ime u slucaju da ti nisi u stanju. i tako...

Re: eh...

u uk se cesto takodje desava da "vulnerabilni" zavse u bolnici zbog safe guarding-a.

u principu, bilo ko ko zatekne nesto sumnjivo na terenu (medicinska sestra, lekar, socijalni radnik...) ima zakonsku obavezu da prijavi svoju sumnju da bi bila proverena. ako nema drugog resenja, a treba nesto preduzeti odmah, ove ljude prebace u bolnicu u njihovom "najboljem interesu" dok se socijalna situacija ne razresi. to sa ekonomske strane drustva nije dobro, ali... bar je bezbedno
krkar krkar 22:49 24.07.2012

Mafija


Sedim večeras u lekarskom društvu i spomenem problem. To je otprilike bilo sve što sam uspeo da kažem. Kad su se doktori razvezali pa kao singerice!!! Šteta što beleške nisam hvatao ili snimao na diktafon!

Naravno da svi sve znaju i naravno da nikome nije stalo da reaguje jer previše hohštaplera u sistemu živi od muvanja staraca i sa starcima. Doktori koji znaju za jadac obezbede sebe i svoje ali niti mogu niti im pada na pamet da se bakću i akaju sa svim slučajevima. Misle, uglavnom jednoglasno, da će se lakše rešiti dilovanje droge, Kosovo i privatizacija nego pelješenje dementnih staraca.

Nego, čuh u međuvremenu da su postojale i dve razrađene ne-doktorske ekipe koje su se svojevremeno, u vreme rata i neposrednog poraća, bavile istim poslom. Jedna su bili krugovi oko Udruženja Srba preko Drine pod Branom Crnčevićem (s time što većina upućenih misli da on lično nije u tome učestvovao ali jesu razni njegovi visoki čauši i podrešaši). Druga je bila pod ličnim patronatom Crvene Veštice Sa Dedinja, Marković dr Mirjane.

Prva ekipa uglavnom je pelješila izbeglice i njihove familije i one koji su, vođeni nekakvim nacional-altruizmom hteli da pomognu izbeglicama ili Srbima preko Drine uopće i zaveštavali im kojekakvu imovinu.

Mirina ekipa uglavnom je ojađivala fine beogradske stručnjake, advokate lekare i Bivše Trgovce iz boljih kuća. Čuo sam dva konkretna primera sa imenima ljudi koji su ostali bez gaća i jedan, šuraka jednog od prisutnih, koji je preko cincarskih veza uspeo da povrati stan u Kondinoj koji su tako oslobodili od izlapelog mu strica a za još jedan u Milutina Bojića se još sudi. Dobio je poništenje ugovora o doživotnom izdržavanju (sud je presudio da ugovor nije mogao biti važeći jer je potpisan dok je deda bio dementan u domu pa prema tome ne postoji izdržavanje) ali još ne može da deložira barabu koja je stan kupila od jednog od učesnika u vaćarenju. Čovek je 1997. kupio uređen salonac na II spratu od 147 kvadrata za 40,000 maraka ali na sudu tvrdi da je 'kupac u dobroj veri' - i kao takav praktično izuzet od mogućnosti oduzimanja tako kupljenog stana i sad je teret dokazivanja da niko na svetu nije mogao da kupi stan u centru za 270 DM/m2 "u dobroj veri" na onima koji zahtevaju deložaciju.

BTW, pomenuta Marković dr Mirjana zvanično je pala s vlasti pre 12 godina.

j.bre j.bre 23:35 24.07.2012

Re: Mafija

krkar
BTW, pomenuta Marković dr Mirjana zvanično je pala s vlasti pre 12 godina.


... ili se to nama tako ucinilo.
krkar krkar 23:47 24.07.2012

Re: Mafija

j.bre
krkar
BTW, pomenuta Marković dr Mirjana zvanično je pala s vlasti pre 12 godina.


... ili se to nama tako ucinilo.

mariopan mariopan 23:48 24.07.2012

Re: Mafija

Čovek je 1997. kupio uređen salonac na II spratu od 147 kvadrata za 40,000 maraka ali na sudu tvrdi da je 'kupac u dobroj veri' - i kao takav praktično izuzet od mogućnosti oduzimanja tako kupljenog stana i sad je teret dokazivanja da niko na svetu nije mogao da kupi stan u centru za 270 DM/m2 "u dobroj veri" na onima koji zahtevaju deložaciju.

BTW, pomenuta Marković dr Mirjana zvanično je pala s vlasti pre 12 godina.


Razbojnici.

Dabogda im doktori vadili, kune narod, kad ne može sa nepravdom da se izbori.

Danas vest, čovek je pokušao samospaljivanje ispred suda u ZR.
j.bre j.bre 23:58 24.07.2012

Re: Mafija

krkar
j.bre
krkar
BTW, pomenuta Marković dr Mirjana zvanično je pala s vlasti pre 12 godina.


... ili se to nama tako ucinilo.


izvinjavam se.
prelecem, kao i obicno.
krkar krkar 00:07 25.07.2012

Re: Mafija

čovek je pokušao samospaljivanje ispred suda u ZR.


Kaže vest da se polio RAKIJOM i zapalio.

Mora da je bar 50 gradi

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana