Kad se pređe nadvožnjak pa se nastavi prema Topčiderskoj zvezdi, s desne strane postoji lavirint ulica. Jednom prilikom sam nekim poslom navratio u jednu od kuća u tom kraju; ne bih je sada našao, samo se sećam da je bila povelika kuća s baštom, prilično ofucana.
Ne mogu da se setim ta sam tamo tražio, samo se sećam da sam tom prilikom posedeo s jednom bakom koja je čuvala praunuče.
Bio lep dan, letnji. Dete skače okolo a ja i baka srčemo kafu. Ona stara, baš stara, ali mnogo vesela. Prečanka, razvlači reči. Puna joj usta praunučeta. Smeje se:
- Eto. Ne da mi mali da pijem kafu. Uče ga u školi da ne valja da babe puše i piju kafu. Zato kafu popijem i zapalim samo ovako kad dođu gosti. Ja mu kažem, aman dete, pusti babu, baba je stara. Baba se naživela. Kad me dosad nije ubilo, sad nije ni važno. A mali kaže: Ja tebe baba mnogo volim i oću da živiš sto godina. A ja se smejem, „Naopako sine, na majmuna bih se pretvorila.“
Nekoliko godina kasnije ponovo me slučaj nanese na isto mesto. Zakucam. Otvori mi stara žena. Sećao sam se da je tu postojala nekakva baka, ali joj nisam bio zapamtio lik, pa sam samo pretpostavljao da je to Baba. A ona, prastara ali me odmah prepoznala.
- Jao gospodine Šaco, pa to ste Vi! Što niste javili da dolazite ja bih opet onu madžarsku pitu što ste prošli put pola pleha pojeli.
Poslužila me drugim kolačima, ali ovoga se puta nisam prevario, nisam ni pipuno. Samo smo kafu popili dok sam ja čekao tog njenog unuka s kojim sam imao ta neka posla.
I posle je nisam više viđao. Znam samo is priče šta se dogodilo.
Praunuče poraslo, baba još dodatno ostarila i negde u vreme jednog od onih ratova, mali pristigne za vojsku. Nastupi panika, ne vide izlaza, kad srećom Babi vrate neko imanje što je imala u preku, prodaju oni to, loše ali prodaju, pa malog metnu na avion i pošalju ga napolje u na školovanje. Mislim u Ameriku. Nisam siguran. Sledećih nekoliko godina se nije vraćao.
A kad se napokon vratio, otišli roditeji po njega na aerodrom, doveli ga kući, a baka izmilela na kapiju pa tamo čeka. Sto i drugu godinu je bila uzela, sva se smežurala ko suva šljiva, al je još bila pametna.
I posle ko zna koliko godina Baba i praunuk se malo podružili, prodivanili, podelili hladno pivo, a onda se on doterao i otišao u život a baba još malo posedela sama. Posle kad se smrklo otišla da legne, ali je na sobi vrata ostavila otvorena, da ga čuje malog kad se vrati iz bećara. I legla Baba, zaspala i nije se više budila. Eto.