Juče je RTS objavila kratku priču o baka Smiljki Bajčetić sa Kosova.
Priča je disonantna u odnosu na patriotsku mustru naših medija kada je Kosovu u pitanju ali , bogami , i optužujuća za one koji su se „ubijali od vođenja brige o Srbima na Kosovu“ i naročito o novcu koji im je namenjen. Nepatriotska i tendenciozna je priča RTS-a jer rečju i slikom govori da na Kosovu ima onih koji od države Srbije ništa ne dobijaju, pa još kako dobija neku crkavicu od šiptarskih vlasti, i, što je još nepatriotskije, da joj pomaže komšija Šiptar. Bože, pa valjda je trebalo da bude priča o baki koju pomaže država Srbija i razne dobrotvorne organizacije i udruge, pa SPC, te kako je komšija Šiptar maltretira, ili kako je eto i ta baka jedna od onih Tačijevih Srba.
Za razliku od RTS, „Novosti“ su se potrudile da priča dobije patriotsku konotaciju tako što je izostavljeno ono što je nepodobno a naglašeno ono što će „jačati naš patriotizam“.
Dakle, evo šta je rekla baka Smiljka a RTS prikazala:
„U Plešini kod Uroševca Smiljka Bajčetić 20 godina živi sama, a poslednjih 13 u albanskom okruženju, bez ijednog sunarodnika u selu. Mesečno prima svega 45 evra. Pomaže joj samo komšija Avdija Mustafa.
Smiljka Bajčetić je među malobrojnim srpskim žiteljima Uroševca. Po okončanju rata pre 13 godina ostala je u selu Plešini zato što joj komšije Srbi nisu javili da odlaze, a sama se nije usudila, jer ne zna kako bi se snašla na drugom mestu.Smiljka već dvadeset godina živi sama, a poslednjih 13 u albanskom okruženju, bez ijednog sunarodnika u selu. Priča kako joj je veoma teško, pošto nema penziju, već samo primanja od svega 45 evra mesečno.Tih 45 evra je penzija koju joj daje kosovska vlada. Od vlasti u Srbiji ne dobija ni socijalnu pomoć.
Nemoćna je da obrađuje imanje oko kuće sagrađene 1926. godine. Pomaže joj komšija Avdija Mustafa.On kaže da kod baba-Smiljke dolazi kad god ima vremena, ponekad samo kratko, do prozora, da vidi kako je.
Baba Smiljka ima para za hleb, a uz njega, šta se nađe. U bašti iza kuće nešto povrća. Baštu obrađuje komšija Avdija. Pola daje babi Smiljki, a pola uzima za svoju porodicu.
Baka Smiljka ima 81 godinu. Može sama da hoda, ali je povijene kičme. Priča kako joj je kičma povijena od rada, ali i od napada od pre nekoliko godina kada su joj dvojica provalila u kuću. Priča kako su je tukli po leđima i oteli 1.000 evra.
Napadači su odležali po dve i po godine zatvora, ali novac nisu vratili. Smiljka Bajčetić ima sestru i brata koji sa porodicama žive u Beogradu. Očekuje da je sestra obiđe u septembru. “
Ako se zna koliko je do sada od 2000.godine stabano novca poreskih obveznika Srbije na ime pomoći Srbima koji su ostali tamo da žive, a zna se i to da se ne priča da je najveći deo tih para otišao onima koji su se “snašli” pa tamo i ne žive, ako je godišnje izdvajano po pola milijarde evra, što će reći preko 6 milijardi ili 16 evra u sekundi , pa što ne odvojiše za Smiljku i druge Smiljke barem po deset sekundi mesečno.
Priča o Smiljki i drugim Srbima slične sudbine i položaja na Kosovu zato je pre svega ljudsko i moralno a ne političko i statusno pitanje. Smiljku mnogo više brine i muči kako će da prešive nego da li će ona fusnota biti ovakva ili onakva.
Uostalom , koliko Smiljki i Smiljana ima u celoj Srbiji koji ništa nemaju dok neki kradu milijarde i ne znaju šta imaj, a država kao nema pojma ni o jednima ni drugima. Valjda će konačno da se i time bavi.