Na današnji dan| Životni stil

Trideseti avgust, tamo neki

margos RSS / 30.08.2012. u 10:48

Ima tome osam ili devet godina, ne znam tačno, znam da je bio četvrtak, kad su me Mira i Buba, zgrožene da ja ne idem na reke, pozvale na večernju turističku vožnju Dunavom i Savom. Brodom, naravno.

Mira je došla po mene i, budući da sam bila u bermudama i majici, vratila me da uzmem još nešto preko, jer na reci zna da bude hladno.

- Aman, ženo, pa trideset stepeni je... - no, ipak uzeh košulju.

Buba nas je sačekala na keju, ušli smo u brodić, naručile pićence, ja sam ponela nekakve kiflice, kao lanč paket - volim da jedem dok putujem i krenuli smo, tačno u 19 časova. Još je sunčano. Lepo.

Krenuli smo.

Na brodiću nas je bilo četrdesetak, domaćih, stranaca, dece, jedna gospođa u kolicima i gipsom na celoj levoj nozi - šareno društvo.

Ja vesela - u obilasku moga grada. Idemo ka Novom Beogradu. Ma mnogo lepo.

Iznenada, posle petnaestak minuta - kompletno sivilo, a potom, gotovo crna zavesa od oblaka i kiše. Neslućenom brzinom je počelo nevreme, nenadano.

Na brodu panika.

Navlače plastične zastore da nas zaštite od kiše, ljudi ulaze u malu drvenu kabinu koja ne može sve da ih primi, Buba je sa njima. Mira i ja sedimo i kisnemo. Kapetan navlači žutu kabanicu i staje na pramac dajući komande gde da idemo. Zovem ga Popaj, simpa, krivonog i odlučan. Kiša šiba, nema zaštite od nje osim u toj malenoj kabini gde svi stoje kao sardine.

Već sam skroz mokra i ne pomeram se. Rešim da uđem u relaksacioni nivo i uradim projekat da bezbedno stignemo - gde god.

U vežbi, potpuno smireno, radim 'Ogledalo uma'*. Čujem ciku i galamu, ali iz drugog plana, ništa ne remeti moju smirenost i opuštenost.

 

U jednom trenu mi prođe misao: 'A šta ako se prevrnemo?' - Ništa, znam da plivam.

Sledi druga 'A šta ako te poklopi brod?' - Ništa, znam da ronim.

Potom: 'A šta ako te poklopi poklopi?' - Ništa, to znači da je kraj.

Čudesnim mirom otpratim i otpustim taj dijalog u glavi i završim vežbu.

Otvorim oči, sedim, skroz mokra u mokroj stolici, pogledam oko sebe, samo ja sedim, svi se pogurali dublje pod nadstrešnicu. Popaj daje instrukcije, sad je već pao mrak i vidim da ulazimo u jedan rukavac. Približimo se brodu, izađemo na njega, uđemo u kabinu koja je dovoljno velika da nas primi, domaćica je spremala večeru - kajgana sa paprikama, baš smo ih prekinuli u nezgodan čas, ali su ipak ljubazni i nude nam vodu i neki alkohol. Ne, večera nije za nas - ali tako otvara apetit ta toplina i mirisi.

Glupiram se, kao i obično. Brodolomnici! Avantura! Jao, tako im i treba kad su mene poveli na brod. Pa da, sve tri smo Bikovi - Buba, Mira i ja - pa koj' ćemo mi na vodi, naravno da smo izazvale nevreme...

Posle pola sata, Popaj objavljuje ukrcavanje. Prošlo je nevreme, vraćamo se do početne tačke i svi smo pozvani na ponovnu, pravu vožnju u subotu, E, sve i da mogu - a ne mogu - neću! Meni dosta za sada!

Vraćamo se, mokri, a sada je i mnoooogo hladnije. Saznala sam da je temperatura u roku od sata, pala na 12 stepeni. Uh!

Približavamo se 25-om maju, ali brodić ne može da pristane. Zbog oluje, mulj se uskomešao i nemamo bezbedan pristup. Pokušavaju drugi put. Jedan lik, kao znalac i kao pomaže, a sve vreme ponavlja 'Nećete uspeti'.. došlo mi da ga klepim. Poništi, poništi, uspeće!

Nismo, ni drugi put.

Popaj kaže, ako ne uspemo iz trećeg, idemo do Nebojšine kule, pa će nas tamo iskrcati.

Jeste li normalni, pa kola su nam ovde, Buba tu stanuje, obećala nam je domaću rakiju i pasulj - mislim se u sebi. Uspećemo, bre!

Iz trećeg puta, brodić pristaje, bočno. Preskačemo ogradu i sada smo na čvrstom. Eh, da nije toliko blatnjavo, klekla bih i poljubila zemlju. Šaljem joj poljupce sa visine.

Stižemo kod Bube, rakija, pasulj, smeh, priča...

Kaže Buba: 'A ono kad smo se okrenuli za 180 sepeni, pa opet za 180 - mislila sam - gotovo je.'

Ko se, bre, okretao? - pitam ja.

Pa mi, brod...

Nemam ja pojma, ja sam žmurila i radila vežbu.

 

 

*Mentalna tehnika Silva metoda

 



Komentari (103)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 15:08 05.09.2012

Re: Divna priča!

... i grickam nokte do tacke kljucanja. onda mu otmem srafciger i pokazem kako se to radi.
jel tako bese?

Ne ne ne... Sačekaš da ode.
Pa nećeš valjda da otkrivaš majstorske tajne za dž?
jucaibin jucaibin 14:44 03.09.2012

super

prica, vrlo duhovita i s merom, ritmicna i docarava zamislivu atmosferu...

kiflice - strateski pun pogodak. nikud, ama bas nikud, bez provijanta...taman posla. sto rece Ana, ja pojela 2 sendvica pre nego sto je voz krenuo...uslovni reflex, nema tu izvrdavanja - ruka pravac u torbicu s prehranom ide... duge voznje kolima imaju utvrdjeni ritam: jedem na svaka dva sata... ne biram...
margos margos 12:57 04.09.2012

Re: super

kiflice - strateski pun pogodak.

Baš je tako bilo - neočekivano se pokazalo kao ekstra mudro. :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana