Neki dan su me rođaci zvali da beremo smokve. Da, u našim kontinentalnim krajevima vreme od smokava malo kasni. U Dalmaciji je vrime o' smokav bilo u avgustu. U svakom slučaju, smokvastično! Odazvala sam se s oduševljenjem.
Fan klub smokve ima mnogo članova. Od poznatijih, osim Kleopatre, ponekog starog Olimpijca koji je umesto medalje dobijao smokve, tu sam i ja. Mogla bih reći, od svog cveća najvolijem smokve, i to bi bila potpuna istina, iako zvuči kao da se šalim. Plod smokve čini prema unutra uvijeni cvet, zatvoren omotačem kruškastog oblika. Od tog cveta posle nastaje sočni plod s mnoštvom semenih koštica. Oplodnju vrše insekti u unutrašnjosti cvetnog omotača.
A tek taj proces oplodnje kod smokve! Taj veličanstveni čin ljubavi, u brizi zbog potomstva, he, he.... je specijalan aranžman u kome se učesnici (smokva i vrsta osice) toliko posvećuju da ne prezaju ni od seksualnog samoubistva, a kao kod svog pristojnog sveta sakriven je od očiju ljudi, tj. sav taj sex odvija se unutar budućeg slasnog zalogaja. Ova čudna simbioza, retko se viđa, i može da izaziva samo čuđenje i ljubomoru, koliko ovo dvoje, smokva i osica, ne mogu jedno bez drugog. Pošto ovo nije post iz botanike, a ni ja nisam botaničarka, zainteresovani se mogu informisati na vikipediji u članku Fig's wasp.
Kroz istoriju se, kao najstarija voćka spominje smokva (Ficus carica). I ime joj govori o prirodi, izgledu i naravi, ako drugi deo ovog dosadnog latinskog naziva pročitate na srpskom jeziku. Rame uz rame sa narom i urmom, spominje se u Bibliji kao simbol života, mira, blagostanja i plodnosti, pod njom su rođeni Romul i Rem, a Adam i Eva su od njenog lista, da bi pokrili svoju golotinju, napravili prvu odeću.
Pod njom je Buda doživeo prosvetljenje, i za budiste je ona sveto drvo.
Hvala Feničanima, kod nas u regionu smokva najbolje uspeva na Primorju, a bogami sve više se sadi i uspeva i u kontinentalnim predelima, kao na primer na ranču kod moje Jeje, što je prilika da probamo da je zasadimo i kod nas u bašti.
Najviše volim sveže smokve, a često ih poslužujem i gostima u vidu nekih zalogaja s pršutom, sirom, što je bio slučaj i te večeri kad sam se vratila sa Jejine vikendice opterećena punom korpom mirisnih medenih smokava i litrom dobre travarice iz Hercegovine, što je nedavno doneo zet iz zavičaja.
Smokva je često nepravedno u drugom planu, u odnosu na druge mediteranske bijke, maslinu, lozu i dr. U Dalmaciji u kojoj sam rasla, često možete u razgovoru čuti - Aj' u smokve, nešto kao društveno prihvatljiva beštima. Kako baš u smokve?! Kod nas u Vojvodini bi ekvivalent bio - Id' u peršun! Što baš u peršun?!
U Indiji je postala simbol faličkog kulta, u Italiji često simbol ženskih genitalija (fica).
Prema ovome, dobijamo naširoko poznat gest figa, ili fige, na našem govornom području, kao i šipak, дуля (beloruski), nah (turski), дуля, кукиш (ruski), fík (češki) figa (slovački), itd. kao svojevrsni govor tela. Lingvistika govora ne obuhvata samo reči, već i tonalitet u glasu, pokret tela, pauze u govoru, pogled, itd. što meni posebno nedostaje u ovom virtuelnom komuniciranju. U turskoj i slovenskoj kulturi, međutim, palac između kažiprsta i srednjeg prsta, nema isto značenje kao srednji prst u angloameričkoj kulturi. On je vrsta zaštitnog gesta, gest odbijanja pomoći i podrške sagovorniku, izraz neslaganja s njim, svakako blaži i neviniji od onog pokazivanja srednjeg prsta.
U novinama volim da pročitam rubriku dogodilo se na današnji dan pa sam tako juče pročitala da je 14.9.1325. umro Dante Aligijeri, koji je još u Paklu spomenuo figu.
Dante je obilazeći duše u paklu naišao na onog mučenog Vanni-a Fucci-a, ovejanog pljačkaša i lopova, koji je boga počastio sa - "Prendi Dio, che te le mostro apertamente!" (nemam knjigu, ovo me podseća wiki, a wiki-ju ne možeš uvek verovati, he, he...) - pokazujući šipak, što je u to vreme bio opsceni gest.
Tako sam eto jela, i mislila o smokvama ovih dana, i još ću, dokle god traje sezona, dokle god se ne završi vreme od smokava. Do suvih.
Ne mogu da se setim prikladne muzike koju biste slušali dok čitate ovaj moj post. Meni muzika trenutno ne treba, jer kucam-pišem, i jedem smokve. Kad progutam slasno, medeno meso smokve, zabavljam se puckajući zubima zaostale semenke. Šta će mi trenutno lepša muzika?