Eksperimenti u blogovanju| Život

MINIJATURE ( 1 )

razmisljam RSS / 05.10.2012. u 19:05

               1.

               Posmatra je krišom, tek krajičkom oka, dok ova lagano korača kroz čekaonicu, nogu pred nogu, sitno i tiho, a opet, tako pravog držanja da ne može da skine pogled sa nje. Majušna je, sa licem premreženim sitnim, mnogobrojnim borama koje neporecivo govore o tome da je iza nje već veoma dug i ispunjen život. Mirna elegancija finog crnog šeširića na njenoj glavi nenametljivo je podvučena tričetvrt zimskom jaknom i udobnim cipelama za štrapac.
               U dnu hodnika zastaje pred ordinacijom kardiologa ka kojoj se, postaje očigledno, uputila. Pozdravlja se sa čovekom neodređenih godina i na njegovo pitanje kako je, vedrim, toplim, gotovo dečije zvonkim glasom u kome se nazire osmeh, odgovara:

               - Pa, vidiš da sam dobro, čim sam još uvek ovde.


               2.

               Čita tu knjigu sa velikim zadovoljstvom. Uvukla ju je u svoj svet več nakon prvih nekoliko stranica i ona se sasvim predaje tom uživanju u otkrivanuju novih svetova, na koje je u jednom periodu, sticajem manje-više subjektivnih okolnosti, bila gotovo zaboravila.
               Stiže do stotinu pedeset osme stranice, prelazi na sledeću i počinje da se mršti sa negodovanjem - shvata da ponovo čita već pročitano. Osmotrivši malo bolje, otkriva da se list koji je upravo prošla ponavlja još jednom, ali da zato nigde nema onog sa stranicama stotinu pedeset devet i stotinu šezdeset.
               Sleže ramenima i nastavlja sa čitanjem, tek po malo uznemirena što nije bila u mogućnosti da pročita šta je pisalo na nedostajućem delu, ali, sasvim dovoljno skoncentrisana da nanovo pohvata nit priče i da propušteno nadomesti sopstvenom maštom.
               Kada joj se istovetna situacija ponovi još nekoliko puta, počinje da razmišlja o tome da bi možda trebala u novinama da objavi oglas u kome bi pisalo:

               - Molim vlasnika knjige koji ima u duplikatu stranice ove i ove, a nedostaju mu stranice one i one da mi se hitno javi na telefon taj i taj ako je voljan da razmenimo nedostajuće delove. Kao nagradu za uslugu i pokazanu dobru volju nudim sasvim običnu priču o čoveku u zlatnim patikama.


               3.

               - Pomiriši. - kaže, trljajući među prstima nešto sitno, okruglasto, zeleno.


               Ona radoznalo primiče nos njegovoj ispruženoj ruci i počinje da njuška. Oseća neki tanan, slatkast, gotovo baršunast, nekako u isto vreme i poznat i nepoznat miris.

 

               - Dopada ti se? - pita je, očiju krupnih i tamnih sa trepavicama koje prave šarenu senku skroz preko nasmejanih obraza.


               - Aha. - odgovara, nosa i dalje zauzetog mirisanjem. - Šta je to?


               - Pupoljak oraha. - odgovara joj, a Ona u tom trenutku postaje svesna da nikada ranije nije obratila pažnju na to kako orah cveta i to je, oseća, naglo onespokojava.


               - A znate li šta je ono? - ubacuje se Bakana pokazujući na biljku duguljastih bledo zelenih listova koja šiklja iz plastične kofe postavljene ispod višnjevog stabla.


               Njih dvoje odlaze tamo, kidaju po listić, počinju da ga trljaju među prstima i da mirišu. Opor, nagorak, rezak, a opet, na neki način i prijatan miris prodire im u kožu.


               - Lavanda. - kaže On, prilično nesiguran.


               - Ne. - kaže Ona. - Dođi. Ovo je lavanda.


               Prilaze igličastom žbunu punom mekih, nežno ljubičastih cvetova i ponavljaju postupak: kidaju listiće, trljju ih, njuškaju. Snažan, uljast, topao miris preplavljuje im nozdrve.


               - A šta je onda bilo ono od maločas? - pitaju Bakanu gotovo u glas.


               - Pelin. - odgovara ona.


               U tom trenutku noćurci počinju da otvaraju svoje bledožute cvetove pozdravljajući dolazak večeri.


               4.

               Sleteo je na zavesu i tu se primirio. Posmatra ga, odjednom svesna da bi zavesu trebalo što pre oprati, jer je počela da poprima nekakve nezdravo sivkaste nijanse, a njega obavezno fotografisati. Pošto je, naravno, mrzi da se penje na stolicu, ideju o pranju odlaže za neki drugi put, uz tek trunčicu griže savesti zbog takve odluke, i maša se fotoaparata. Pažljivo fokusira, bira najbolji mogući položaj, zadržava dah da ništa ne poremeti kvalitet snimka, no, na kraju dobija samo žutu mrlju na ( upitno ) žutoj zavesi. Pokušava još nekoliko puta, ali sa potpuno istim, sasvim nezadovoljavajućim ishodom.
               Odlaže fotoaparat rešena da tog stvora što se odmara na zavesi ulovi i pusti u dvorište pre nego što ga se dokopa neki od kućnih pauka koji vrebaju iz svih mračnih uglova sobe i već, pretpostavlja, počinju da pletu svoje lepljive zamke. Međutim, ne uspeva nikako da ga zarobi između dlanova, jer je povređena ruka ne sluša i ne želi da se sklopi preko zdrave.
               Naravno, ne očajava ni trenutka. Poziva u pomoć dva poznata, topla, prijateljska dlana. Oni se pažljivo sklapaju oko svilenkastih krila i rastvaraju se tek napolju, na otvorenom.
               Iz njih žuti leptir odleće u bledo plavetnelo večeri praćen sa dva široka osmeha.


               5.

               Noć pred operaciju je puna nespokoja. Ne može da zaspi, zatrpana gomilama najidiotskijih misli koje je mogla da iskopa u svojoj uplašenoj i krajnje uznemirenoj glavi. U bolničkoj sobi je tišina prekinuta tek po nekim isprekidanim uzdahom koji u snu proizvodi neka od njenih slučajnih cimerki. Ona se meškolji pokušavajući da se seti neke od tehnika čijom bi primenom možda i sama uspela da utone u san, ne bi li barem na kratko pobegla od mučne kakofonije sopstvenih razmišljanja.
               Umesto smirenja, iz opšteg meteža misli izdvaja se jedna i počinje da je opseda:

               - Šta ako se ne probudim iz anestezije?

               Ostaje zatečena, užasnuta. Oseća kako je čvrsto grabi panika.

               A onda:

               -  Čekaj. Stani.
               Šta onda?
               Pa, ništa.
               Bolje razmišljaj o tome šta kad se probudiš.

               I ta nova misao joj pomaže da utone u nemiran, ali ipak - san.

 



Komentari (93)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

kukusigameni kukusigameni 19:05 05.10.2012

1.

kukusigameni kukusigameni 19:07 05.10.2012

2.

kukusigameni kukusigameni 19:07 05.10.2012

3.

kukusigameni kukusigameni 19:08 05.10.2012

4.

kukusigameni kukusigameni 19:08 05.10.2012

5.

razmisljam razmisljam 19:20 05.10.2012

Re: 5.

kukusigameni


Дакле, кад ме сад није срчка стрефила...
Кад пре?

P.S. Од синоћ смишљам коментар за твоју причу. И мислим да ми је ту негде... Фали само још мало...
Ја бих да се играм.

А за освојено прво, друго, треће, четврто и пето место, изволи:



( Лупа, жао ми је, није у комплету. )

P.P.S. Мени једну такву мајушну књигу поклонио један књиговезац лично, али, негде ми се затурила.

P.P.P.S. Бројач коментара ми каже да пост ниси ни прочитао. Можеш ли да докажеш супротно?
kukusigameni kukusigameni 19:25 05.10.2012

Re: 5.

razmisljam
Бројач коментара ми каже да пост ниси ни прочитао. Можеш ли да докажеш супротно?

Kome veruješ? Brojaču komentara ili svome srcu?

anamarkana anamarkana 19:31 05.10.2012

Re: 5.


ovu pricu sam prozivela skroz - od prvog do zadnjeg slova kako je narecena!
razmisljam razmisljam 19:38 05.10.2012

Re: 5.

kukusigameni

Kome veruješ? Brojaču komentara ili svome srcu?


Зар питаш?
Срцу, наравно.
Увек.
razmisljam razmisljam 19:43 05.10.2012

Re: 5.

anamarkana

ovu pricu sam prozivela skroz - od prvog do zadnjeg slova kako je narecena!


Мислим да смо нас две само једне од многих. Само што ретко ко воли о томе да прича.

angie01 angie01 19:50 05.10.2012

Re: 5.

kukusigameni



najavljujes prajd?
anamarkana anamarkana 20:03 05.10.2012

Re: 5.

razmisljam
Мислим да смо нас две само једне од многих. Само што ретко ко воли о томе да прича.


tako je... sa jos dve prijateljice smo se zaklele na vecno druzenje posle tog stravicnog iskustva
ali zakletva trajase samo nesto jace od godinu dana, a onda udjosmo u fazu prisilno svesnog
zaboravljanja tako da je svaki kontakt nadalje izostao i naravno prica o svemu tome
kukusigameni kukusigameni 20:08 05.10.2012

Re: 5.

razmisljam

anamarkana


Ja sam nekoliko puta bio u "opštoj anesteziji". Bol nisam osećao. Nisam se sećao mnogih stvari koje su se oko mene događale, pa se tako nisam sećao ni kako sam stigao kući.
razmisljam razmisljam 20:14 05.10.2012

Re: 5.

kukusigameni

Ja sam nekoliko puta bio u "opštoj anesteziji". Bol nisam osećao. Nisam se sećao mnogih stvari koje su se oko mene događale, pa se tako nisam sećao ni kako sam stigao kući.


У то име: живели!




razmisljam razmisljam 20:17 05.10.2012

Re: 5.

angie01

najavljujes prajd?


Ћути, Енџи... Ја синоћ прочитала наслов Кукилијевог поста Две маШнице на његовом челу, па исто то помислила.
niccolo niccolo 20:17 05.10.2012

Re: 5.

razmisljam


Meni može crno točeno...
razmisljam razmisljam 20:22 05.10.2012

Re: 5.

anamarkana

tako je... sa jos dve prijateljice smo se zaklele na vecno druzenje posle tog stravicnog iskustva
ali zakletva trajase samo nesto jace od godinu dana, a onda udjosmo u fazu prisilno svesnog
zaboravljanja tako da je svaki kontakt nadalje izostao i naravno prica o svemu tome


Ја сам сва та размишљања претумбала по глави сасвим свесно не причајући никоме о њима. Нисам хтела да чујем ни да је то без везе, ни да је смешно, ни да је нормално... Ништа од свега тога.
Али ми је било драго што сам се сетила да мислим позитивно, на крају баладе. Поготово што и не словим за неког претераног оптимисту.
Уосталом, не пробудити се реално не може више да ти представља проблем, а пробудити се... Е, то већ захтева пуно енергије и сасвим је друга прича.
razmisljam razmisljam 20:29 05.10.2012

Re: 5.

niccolo

Meni može crno točeno...


А-ха... Хоће то.
Него, да ти ипак одеш да извољеваш код Хансела и Зиликаке. Мислим да би био ред да се она мало поломи око тебе, кад је већ успела да ти уруши блогорепутацију. Нека се тим црнум точеним барем мало извади.

Опет, знајући је...
Изволи:

niccolo niccolo 20:59 05.10.2012

Re: 5.

Него, да ти ипак одеш да извољеваш код Хансела и Зиликаке

Evo otišao i tražio...
zilikaka zilikaka 21:02 05.10.2012

Re: 5.

Evo otišao i tražio...


Aha, rotkve strugane...
razmisljam razmisljam 21:09 05.10.2012

Re: 5.

zilikaka
niccolo
Evo otišao i tražio...


Aha, rotkve strugane...


Е, мој Николо...
А код мене хладно, ознојено, таман како треба...
Па ти види с ким се дружиш и ортачиш.


zilikaka zilikaka 21:13 05.10.2012

Re: 5.

Па ти види с ким се дружиш и ортачиш.


Otkud ti ideja da se ja sa takvima družim.
niccolo niccolo 21:14 05.10.2012

Re: 5.

Па ти види с ким се дружиш и ортачиш.

Da znaš, mnogo sam naučio iz ovog slučaja.
razmisljam razmisljam 21:20 05.10.2012

Re: 5.

zilikaka

Otkud ti ideja da se ja sa takvima družim.


Примети, молим те, да сам разговарала са НиколоОм, а не са тобом.
razmisljam razmisljam 21:21 05.10.2012

Re: 5.

niccolo

Da znaš, mnogo sam naučio iz ovog slučaja.


И тако на најбољи могући начин потврдио изреку да човек учи док је жив.


niccolo niccolo 21:27 05.10.2012

Re: 5.

А код мене хладно, ознојено, таман како треба...

loader loader 00:31 06.10.2012

Re: 5.

angie01
kukusigameni



najavljujes prajd?


ma, Odjavljuje

Mnogo se sve zapetljalo i upetljalo
razmisljam razmisljam 14:49 06.10.2012

Re: 5.

loader

Mnogo se sve zapetljalo i upetljalo


Претпостављам да сте на овако нешто мислили, mr loader:


Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:03 06.10.2012

Re: 5.

razmisljam
kukusigameni

Kome veruješ? Brojaču komentara ili svome srcu?


Зар питаш?
Срцу, наравно.
Увек.



razmisljam razmisljam 15:31 06.10.2012

Re: 5.

Vojislav Stojković


Војиславе, за мој укус, Вајта је сувише малодушан по питању срца. И преосетљив преко сваке мере.

Ја на ствари те врсте више волим да гледам некако овако:

Јован Дучић‎: СРЦЕ

Срешћемо се опет, ко зна где и када,
Ненадно и нагло јавићеш се мени —
Можда кад у души болно застудени,
И у срцу почне први снег да пада.

На уснама нашим поникнути неће
Ни прекор, ни хвала; нити туга нова
Што не оста више од негдашњих снова
Ни капља горчине, ни тренутак среће.

Али старом страшћу погледам ли у те:
То нове љубави јавља се глас смео!
Јер што срце хоће, то је његов део —
Увек нови део од нове минуте.
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:22 06.10.2012

Re: 5.

Aha, rotkve strugane


Stižu...

razmisljam razmisljam 19:27 06.10.2012

Re: 5.

Jelica Greganović
Aha, rotkve strugane


Stižu...


И ренде, приде, к'о што и доликује.
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:30 06.10.2012

Re: 5.

Jašta, sa sve vanglom
razmisljam razmisljam 19:44 06.10.2012

Re: 5.

Jelica Greganović
Jašta, sa sve vanglom


Кад знаш знање. Само туфне фале.
kukusigameni kukusigameni 19:16 05.10.2012

ovo ko manja zbirka

Jednom, a sad kad malo bolje razmislim ima tome, napisao sam:

Kratke priče su kratke. Priče su priče, a duge priče su duge, i hrapave su.

razmisljam razmisljam 19:42 05.10.2012

Re: ovo ko manja zbirka

kukusigameni

Kratke priče su kratke. Priče su priče, a duge priče su duge, i hrapave su.


О храпавости се ја не бих тек тако олако изјашњавала. Поготово када су дуге приче у питању. Јер, нисам баш сасвим убеђена да си на правом трагу.
Умеју оне да буду и сасвим склиске и течне и питке и забавне и занимљиве...
Можда је храпавост само у твом нестрпљењу да се као што треба, лагано и натенане, ( и у једном даху, ако је икако могуће ), избориш са њима.
kukusigameni kukusigameni 19:51 05.10.2012

Re: ovo ko manja zbirka

razmisljam


A neeee.
Nisi me razumela. Hrapavost ne znači apsolutno ništa loše.
Pa nije u pitanju toalet papir.

I žirafa ima hrapav jezik. Pa šta?!

razmisljam razmisljam 20:09 05.10.2012

Re: ovo ko manja zbirka

kukusigameni
razmisljam


A neeee.
Nisi me razumela. Hrapavost ne znači apsolutno ništa loše.
Pa nije u pitanju toalet papir.


Извињавај, али храпавост јесте лоша, што се мене тиче, јер сам се на храпавом као фини шмиргл папир саплела ономад, из чега је, последично, настала пета прича, а и прва. Мислим, није лоша ако узмемо у обзир да сам добила теме за писање, али јесте веома лоша што се тиче моје руке.
Зато и не умем да сконтам те твоје храпаве стилске фигуре.
Sorry.

I žirafa ima hrapav jezik. Pa šta?!


Па ништа, наравно.
Имају и теле и мачка и ја мнооого волим ту њихову особеност.
Хоћеш да ти причам како сам код деде на салашу волела да залазим у стаје са телцима не би ли ми олизали длан? Ех, уживања...

EDIT: Поново покушаваш да ми од поста направиш животињску фарму.
mariopan mariopan 20:25 05.10.2012

...

Sve priče su tu lepe, životne i nežne.

Najviše me štrecnula ona sa nedostajućim stranicama - kako to ume da nervira.

razmisljam razmisljam 20:34 05.10.2012

Re: ...

mariopan
Sve priče su tu lepe, životne i nežne.


Хвала ти, Мариопан.

Najviše me štrecnula ona sa nedostajućim stranicama - kako to ume da nervira.


Ма, да.
Таман се унесеш и уживиш и књига те прогута, кад оно...
Баш сам била и бесна и несрећна и у исто време забављена идејом да се тамо негде налази неко ко се осећа исто као и ја.
reanimator reanimator 10:34 06.10.2012

Re: ...

Хвала ти, Мариопан.

Oooo..ooo..
razmisljam razmisljam 14:52 06.10.2012

Re: ...

reanimator

Oooo..ooo..


Примећујем да си се нешто улењио у последње време.
mariopan mariopan 19:00 06.10.2012

Re: ...

reanimator
Хвала ти, Мариопан.

Oooo..ooo..

freehand freehand 20:31 05.10.2012

Nači...

... pelin a kao lavanda?!



Cvet lavande jošt niko ne ubra
da ga pelin-cvetom ne zagrči...

Nepoznati autor markerom na sedištu GSB-ove 23-ke
razmisljam razmisljam 20:48 05.10.2012

Re: Nači...

freehand
... pelin a kao lavanda?!


Значи, моје теткинче крупнооко појма нема - младунац је он још за тако компексне ствари као што је распознавање баштенских биљака.
Ја сам, наравно, одмах знала шта је лаванда, а шта је као.

Cvet lavande jošt niko ne ubra
da ga pelin-cvetom ne zagrči...

Nepoznati autor markerom na sedištu GSB-ove 23-ke


Ћуд корисника бус-плуса
је смијешна работа


Неталентовани подражавалац Непознатог аутора без слуха за метрику аутоспрејом на станици 15-ице у Првомајској у Земуну
freehand freehand 20:52 05.10.2012

Re: Nači...

Ћуд корисника бус-плуса
је смијешна работа

Неталентовани подражавалац Непознатог аутора без слуха за метрику аутоспрејом на станици 15-ице у Првомајској у Земуну

Stotinu će linijah promijenit,
al nijednom kartu platit neće!

Pa sad ti:

Kome zakon leži u validatoru
tragovi mu smrde ko komunalnom haramiji.


Bah, sve znam.
razmisljam razmisljam 21:18 05.10.2012

Re: Nači...

freehand


Bah, sve znam.


Јашта.
zilikaka zilikaka 20:40 05.10.2012

24

Samo da znaš da sam pažljivo pročitala sve pričice, da mi se baš sviđaju i da ti neizmerno zavidim sa koliko reči umeš da opišeš nešto što je sletelo na zavesu.

Ja bih jednostavno otvorila prozor i uputila ga.
freehand freehand 20:49 05.10.2012

Re: 24

zilikaka
Samo da znaš da sam pažljivo pročitala sve pričice, da mi se baš sviđaju i da ti neizmerno zavidim sa koliko reči umeš da opišeš nešto što je sletelo na zavesu.

Ja bih jednostavno otvorila prozor i uputila ga.

Bolje i to nego onako divljački, ko Maksa...
razmisljam razmisljam 20:56 05.10.2012

Re: 24

zilikaka
Samo da znaš da sam pažljivo pročitala sve pričice, da mi se baš sviđaju i da ti neizmerno zavidim sa koliko reči umeš da opišeš nešto što je sletelo na zavesu.


Извини што питам, али, је л' теби добро?
Мислим, овако један фин, афирмативан, добронамеран, пријатељски, притсојан, одмерен, леп, пријатан, доброћудан, сведен... коментар?!
А опет, лепо га прочитати, чак и ако ти се омакло.

Ja bih jednostavno otvorila prozor i uputila ga.


Невоља је у томе што је тај прозор неотворљив, осим када треба да се опере, зато што је забарикадиран неким комадима намештаја и саксијским цвећем. Лакше је било лептира упутити на мој начин. ( А и поетичније. )
razmisljam razmisljam 21:05 05.10.2012

Re: 24

freehand

Bolje i to nego onako divljački, ko Maksa...


Шта је то Макса или кога дивљачки?
( Не би се човек то од њега надао. )
zilikaka zilikaka 21:08 05.10.2012

Re: 24

Извини што питам, али, је л' теби добро?


Da t' pravo kažem, dosadilo mi i da namćorišem.

Sad ostaje da počnem da se razmazujem svukud, il' da se časno povučem na vreme.
freehand freehand 21:09 05.10.2012

Re: 24

razmisljam
freehand

Bolje i to nego onako divljački, ko Maksa...


Шта је то Макса или кога дивљачки?
( Не би се човек то од њега надао. )

Onaj?!

Pfuuu...
razmisljam razmisljam 21:13 05.10.2012

Re: 24

zilikaka

Da t' pravo kažem, dosadilo mi i da namćorišem.


Боље икад него никад.

Sad ostaje da počnem da se razmazujem svukud, il' da se časno povučem na vreme.


Ово прво је занимљивије и забавније. Има сви прво чудом да се начуде, па онда масовно да изнеповерују, па онда у комплету да се ваљају од смеха.
Шта 'ш лепше?
razmisljam razmisljam 21:16 05.10.2012

Re: 24

freehand

Onaj?!

Pfuuu...


Аааа...
МувоВовац.
Ама, не би он тиме на лептира. Није Макса такав.
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:24 06.10.2012

Re: 24

Mnogo lepe priče, draga I nisu kratke. Samo da znaš. Tamanske su
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 21:51 05.10.2012

prica-kratka

ali slatka, a sto ja volim pelin



a tek u casi sa limunom i ledom.

razmisljam razmisljam 22:04 05.10.2012

Re: prica-kratka

dusanovaiivanovamama
ali slatka,






a sto ja volim pelin

a tek u casi sa limunom i ledom.


Кад пишеш без кукица... Ја се, прочитавши твој коментар код Хансела/Зили, понадала пици ( линкић ), па брже-боље дотрчала.
А пиће које нудиш ми грко. Брррр...
Но, ко воли, нек' изволи, не с па?
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:25 06.10.2012

Re: prica-kratka

A ja volim guseničave orahove cvetove
number42 number42 12:47 06.10.2012

...

- Pomiriši.
...

- Pupoljak oraha.

- Lavanda.

- Pelin.


jako volim da se secam mirisa. uopste ih ne primecujem u realnom vremenu, u tom trenutku, nego uvek u buducnosti secajuci se proslosti. pa ozivim neku situaciju i stotine mirisa koje su se tada desavali a koji su obelezili taj trenutak, i tako su mirisi kao neke koordinate vremena kroz koje se krecemo. i ostavljaju nam uspomene.

kao kada mirise na dorucak.

ili recimo badem. imao je lep miris.

razmisljam razmisljam 15:00 06.10.2012

Re: ...

number42

jako volim da se secam mirisa. uopste ih ne primecujem u realnom vremenu, u tom trenutku, nego uvek u buducnosti secajuci se proslosti. pa ozivim neku situaciju i stotine mirisa koje su se tada desavali a koji su obelezili taj trenutak, i tako su mirisi kao neke koordinate vremena kroz koje se krecemo. i ostavljaju nam uspomene.

kao kada mirise na dorucak.

ili recimo badem. imao je lep miris.


Да, мириси најуспешније призивају успомене. Не морају нам чак ни бити препознатљиви, онако, на прву лопту, али непогрешиво из нас умеју да избунаре нешто за шта смо мислили да смо одавно заборавили ( Или будемо изненађени чињеницом да смо уопште некад и памтили. ).

Као кад мирише мокра, ситна прашина након кише...

Или дечије пелене сушене на мразу...

P.S. Хвала ти за музички прилог.

P.P.S. Надам се да се ниси задржавао на досадним деловима приче.
number42 number42 16:11 06.10.2012

Re: ...

razmisljam
Хвала ти за музички прилог.


ou? onda, stize jos jedan



Надам се да се ниси задржавао на досадним деловима приче.


ha ha, znaci pratis comms na qqc gum ne blogu . cuj, primetio sam da ljudi ostavljaju na takve umetnicke blogove neke svoje kratke price il umetnicke uratke kao komente, pa mi palo na pamet zasto ne bi napisala blog-pricu (nesto nabrzinu skuhas) na kome bi uslov za komentarisanje bio da ljudi ostave neku kracu pricu od 15 redova.

misim, bas mi se citaju tako neke kratke price smisljene na brzinu, a kontam ono i da bi ti blog sa time bio penal . ono, ti si gazda od blog, pa kako zelis, eto cisto ideja.
razmisljam razmisljam 19:04 06.10.2012

Re: ...

number42


ou? onda, stize jos jedan


Са мирисом, што нас задржава у оквиру теме.
Одличан избор, узгред. Хвала.


Надам се да се ниси задржавао на досадним деловима приче.


ha ha, znaci pratis comms na qqc gum ne blogu .


Наравно. А посебно оне који се дотичу моје персоне. ( И уредно их тефтерим. )

cuj, primetio sam da ljudi ostavljaju na takve umetnicke blogove neke svoje kratke price il umetnicke uratke kao komente, pa mi palo na pamet zasto ne bi napisala blog-pricu (nesto nabrzinu skuhas) na kome bi uslov za komentarisanje bio da ljudi ostave neku kracu pricu od 15 redova.

misim, bas mi se citaju tako neke kratke price smisljene na brzinu, a kontam ono i da bi ti blog sa time bio penal . ono, ti si gazda od blog, pa kako zelis, eto cisto ideja.


Идеја ти је ОК, али ту постоји мала зачкољица.
Наиме, сваки свој пост ја окачим са искреном надом да ће људи да се држе теме, да ће их он покренути на сопствене асоцијације, размишљања и да ће то пожелети да поделе са мном у виду коментара, надограђујући основну причу, или причајући своју.
Али, видиш како се све завршава?
Хоћу рећи, бих ја, али не знам како тако нешто постићи.
Услове за коментарисање не могу да постављам, јер не би било ни лепо, ни уљудно, а свакако не би функционисало. Тек тада би коментари били свакојаки, а најмање окренути теми.
Дакле, евентуално могу да предложим, или да упутим замолбу, али, на концу, све је препуштено личном избору и импулсу.

P.S. Иначе, Кукили и ја волимо мало да се играмо једно код другога, с времена на време, кад нам дође. А најлепше је кад се још неко придружи.

P.P.S. Не знам да ли си прочитао ово.( линкић ) Ако ниси, прочитај.
А све је почело овако. ( још један линкић )
number42 number42 20:00 06.10.2012

Re: ...

razmisljam

Хоћу рећи, бих ја, али не знам како тако нешто постићи.


ma ok, nema veze
mislio sam ono kao eksperiment u blogovanju, i onda zviznes neku pricicu od petnaestak redaka, i pozoves komentatore da ostave i oni po neku.
i onda zamisli blog sa 30-ak 40-ak raznih kratkih prica... ono, meni bi bilo fenomenalno za citanje, ne znam kako drugima, pretpostavljam da bi bio najcitaniji blog.
cassiopeia cassiopeia 20:18 06.10.2012

Re: ...

razmišljam
Наиме, сваки свој пост ја окачим са искреном надом да ће људи да се држе теме


Očekivanja nekad umeju sve da pokvare, mislim kod onog ko očekuje.

Pročitah ovu vašu prepisku oko kratkih priča i setih se svojih par redaka koje sam ostavila davno na ovom blogu dok smo svi imali opciju pisanja i ponoviću je ovde jer u meni uvek budi proleće i volim je bašbaš.

Uzela je ključeve od stana, okrenula se i poslednji put bacila pogled na sobu koju je volela.

Sa detinjom radošću je nekada razmeštala stvari da im nađe najbolje mesto. Mislila je da ponese taj ljubičasti prekrivač protkan srebrnim nitima koji je sama izabrala jer njemu nikada nisu bili važni detalji poput lampe, prekrivača, sitnica koje boje prostor. Energija prostora u kojem je provela tolike sate je naprosto isparila sa njihovom ljubavlju. Shvatila je da zapravo ništa neće poneti jer ne želi da nosi nesreću sa sobom. Njihovo vreme je prošlo. Čak je i svoju garderobu spakovala i bacila. Čista i laka odlazi svojim putem.

Okreće ključ dva puta i ne čekajući lift stušti se niz stepenice. Ubaci ga u sanduče, izađe iz zgrade i, duboko udahnuvši, poče da broji korake do autobuske stanice.

Proleće je i sve je moguće.


razmisljam razmisljam 20:39 06.10.2012

Re: ...

cassiopeia
razmišljam

Očekivanja nekad umeju sve da pokvare, mislim kod onog ko očekuje.



Знам.
Зато сам одавно престала да очекујем. Мислим, што се Блога тиче.
Само се препустим, а уживање онда дође некако само по себи.
Морам признати да ме то препуштање ретко изневери, а, све у свему, свакако је увек занимљиво.
Хоћу рећи - нисам незадовољна. Напротив.

Pročitah ovu vašu prepisku oko kratkih priča i setih se svojih par redaka koje sam ostavila davno na ovom blogu dok smo svi imali opciju pisanja i ponoviću je ovde jer u meni uvek budi proleće i volim je bašbaš.


Баш лепо што си одлучила да своју причу поделиш са нама.
Ето, Нумберов ( ) предлог већ доноси резултате.

А сад о причи...
У ствари, само ћу рећи да ми се допада и да ја не бих умела да све, све оставим за собом, без обзира на пролеће. Мада, наравно, апсолутно бих била отворена за свемогућности ( намерно пишем као једну реч ) које оно носи са собом.

P.S. Мислим да ти је јасно да, кад год пожелиш, своје приче можеш да окачиш на канап за веш у мом блогодворишту. Кључ је под саксијом са вресом, а капија мало шкрипи јер сам заборавила да залијем дан и ноћ, па ме она с времена на време на то подсети.
Осим тога, још увек негде имам и по неку старинску дрвену штипаљку, потпуног угођаја ради.


razmisljam razmisljam 20:44 06.10.2012

Re: ...

number42

ma ok, nema veze
mislio sam ono kao eksperiment u blogovanju, i onda zviznes neku pricicu od petnaestak redaka, i pozoves komentatore da ostave i oni po neku.
i onda zamisli blog sa 30-ak 40-ak raznih kratkih prica... ono, meni bi bilo fenomenalno za citanje, ne znam kako drugima, pretpostavljam da bi bio najcitaniji blog.


Добро, де. Готово да си ме убедио. Предлог узет у веома озбиљно разматрање.

Мада, што се читаности тиче, дебело грешиш. Ништа не може да досегне ниво читаности дневнополитичких постова. Али, то и онако нема везе. Циљ је лепо се забавити и уживати, играти се и надметати у писању. То би могло да буде сасвим изводљиво.

( А оне који тролују ћу да банујем, мислим, кад би се гађали трамвајима. )
kukusigameni kukusigameni 20:55 06.10.2012

Re: ...

razmisljam
А оне који тролују ћу да банујем, мислим, кад би се гађали трамвајима. )




razmisljam razmisljam 21:07 06.10.2012

Re: ...

kukusigameni
razmisljam
А оне који тролују ћу да банујем, мислим, кад би се гађали трамвајима. )


То не важи за овај пут. ( молим кликнути на смејућег емотикона )
number42 number42 21:27 06.10.2012

Re: ...

razmisljam

Добро, де. Готово да си ме убедио.

dobro, khhm, ovaj, ovo me podsetilo na neki drugi zanr.

al eto, vish kakav sam diplomata

cassiopeia, prica bas podstice na razmisljanje. odbaciti teret ili ga nositi sa sobom, i da li je teret bas teret ili ustvari deo coveka, kada sve pocinje ponovo. fenix i te fore. najs
razmisljam razmisljam 22:20 06.10.2012

Re: ...

number42

dobro, khhm, ovaj, ovo me podsetilo na neki drugi zanr.


На који?

al eto, vish kakav sam diplomata


Видим. Увежбао си код Филипа на његовом посту.
А баш сам радознала да сазнам што га толико давиш?


number42 number42 23:23 06.10.2012

Re: ...

razmisljam


al eto, vish kakav sam diplomata


Видим. Увежбао си код Филипа на његовом посту.
А баш сам радознала да сазнам што га толико давиш?




e aj ne bih prebacao raspravu s jednog bloga na drugi s razlicitim temama, a i nema razloga da tamo ne komentarises... sta vec zelis.

adio

razmisljam razmisljam 00:03 07.10.2012

Re: ...

number42

e aj ne bih prebacao raspravu s jednog bloga na drugi s razlicitim temama, a i nema razloga da tamo ne komentarises... sta vec zelis.

adio


ОК. Слажем се. Извињавај ако сам пртетерала.
Искрено, тамо ми било без везе да те питам, а очигледно је да је и овде испало без везе. Неће ми се више догодити ништа слично. Обећавам да ћу убудуће да своју радозналост задржим за себе.

Адио није збогом? Мислим, јесте, али, мислим, није буквално у овом случају?
cassiopeia cassiopeia 07:09 07.10.2012

Re: ...

P.S. Мислим да ти је јасно да, кад год пожелиш, своје приче можеш да окачиш на канап за веш у мом блогодворишту. Кључ је под саксијом са вресом, а капија мало шкрипи јер сам заборавила да залијем дан и ноћ, па ме она с времена на време на то подсети.


Jasno mi je. Hvala ti
razmisljam razmisljam 15:06 07.10.2012

Re: ...

cassiopeia

Jasno mi je. Hvala ti


Нема на чему.
Чекам...
jinks jinks 15:35 06.10.2012

...

Interesantan oblik naslova ... asocira na primljenu poruku na blogu :)
razmisljam razmisljam 15:53 06.10.2012

Re: ...

jinks
Interesantan oblik naslova ... asocira na primljenu poruku na blogu :)


Сасвим добра асоцијација. ( А и причице су кратке - попут порука. )
Међутим, у питању је чиста изнудица. Морала сам да направим неку врсту одступнице и излаза за следећи сличан пост ( или можда чак и више њих ) који ми је у плану. Наиме, имам тих причичица онолико, а многе од њих ми се никако не би уклопиле у оно што иначе покушавам овде да пишем. Опет, штета да се баце.
И тако, учинило ми се да сам нашла добро решење.
Имаш ли ти можда бољу идеју?

Да. Пробала сам и са обележавањем римском цифром,али ми се није превише допало. Покушала и без заграда, па опет некако није било како треба.
Зауставила експериментисање на овом решењу...
mirelarado mirelarado 16:38 06.10.2012

Re: ...

( А и причице су кратке - попут порука. )



jinks jinks 17:02 06.10.2012

Re: ...

Имаш ли ти можда бољу идеју?

Nemam, ovako je ispalo kao odlična ideja, šta god da je bila osnovna namera :)
razmisljam razmisljam 19:07 06.10.2012

Re: ...

mirelarado


А поруке се, пословично, стављају у боце и шаљу некоме, негде...




razmisljam razmisljam 19:10 06.10.2012

Re: ...

jinks

Nemam, ovako je ispalo kao odlična ideja, šta god da je bila osnovna namera :)


А ти си идеју одлично уочио.
Наравно, присвајам је - скроз и без питања да ли могу, јер ми се баш допада, иако ми је по мало криво што се нисам прва сетила.
blue92 blue92 23:18 06.10.2012

estos


Oduvek je mrzela pomisao da ne zna šta se događa sa njom.

Kod zubara nije NIKAD htela bocu. Osim jednom u mladim godinama.
Posle ju je užasno nervirala balica koja curi bez kontrole, niz usnu koja kao da nije njena,
polovinom lica koje kao da nije njeno.

Zato nije htela nikakvu anesteziju, kad god je mogla da bira (a mogla je..)
Biti "van osecaja" znači biti van sebe.

Pa i u san svaki put ulazi oprezno, nekako na prstima.

Da ne probudi onaj svoj uvek budni JA kojeg snagom volje drži uspavanim.




razmisljam razmisljam 00:22 07.10.2012

Re: estos

blue92


Али, зато је УВЕК била спремна да се препусти тренутку.

Обично би, шуњајући се између тезги са цвећем ( тамо се увек осећала својом ), тек по негде дахом стресла полен са неког белог љиљана или врховима прстију додирнула паперјасту разбарушеност хризантеме, делујући сасвим одсутно, онако изгубљена у оној својој омиљеној хаљини са огледалцима.

Руже није дирала.

Никад.

Није могла да им верује на реч када су тврдиле да су сасвим увукле своје мале опаке канџице.

А и како веровати неком ко је заборавио да мирише?

Зато је беспоговорно поклањала своје поверење кактусима.

Просто, са њима је увек знала на чему је.

**********************

Хеј, Блу ( као плаво и као тужно и као ти ), лепе приче остављаш којекуда около.
Хвала ти за ову што си је посадила у мом блогодворишту и добродошла у исто.
Радујем се што си свратила.



blue92 blue92 11:06 07.10.2012

( као

kao blues

kao bluza

(na jednom dugmetu)


razmisljam razmisljam 15:19 07.10.2012

Re: ( као

blue92
kao blues

kao bluza

(na jednom dugmetu)


Као ти.

Хвала за музику.

( Блуза на једном дугмету је... уау! Само, у том случају није згорег при себи имати иглу и конац и резервно дугме - за сваки случај. Опреза никад доста, нарочито кад делује да га је разумно гајити. )
kick68 kick68 00:26 07.10.2012

Ja sam inace ok.

Umesto smirenja, iz opšteg meteža misli izdvaja se jedna i počinje da je opseda:

- Šta ako se ne probudim iz anestezije?

Ostaje zatečena, užasnuta. Oseća kako je čvrsto grabi panika.

A onda:

- Čekaj. Stani.
Šta onda?
Pa, ništa.
Bolje razmišljaj o tome šta kad se probudiš.

I ta nova misao joj pomaže da utone u nemiran, ali ipak - san.



Groblja mi nikad nisu bila strasna. Naprotiv. Od tada zazirem od njih:)) Inace sam ok. Samo eto. Pozdrav:)
Trenutno sam u The Smiths state of mind:
razmisljam razmisljam 01:11 07.10.2012

Re: Ja sam inace ok.

kick68


Groblja mi nikad nisu bila strasna. Naprotiv. Od tada zazirem od njih:)) Inace sam ok. Samo eto. Pozdrav:)


Ех, хајде да ти верујем. Друге ми нема.
Мада, звучиш као онај, негде горе већ поменути, дивљи бадем: нагорко, опоро, али, некако ипак познато и присно и прихватљиво.
Елем, делим твоја осећања спрам гробаља. Увек сам их посматрала више као културолошки феномен и део традиције и волела да шеткам по њима и загледам споменике ( старо земунско гробље има посебних дражи ).
А сад их избегавам. Нема тамо ништа за мене од када су неки блиски људи прешли на ону страну. Можда звучи сулудо, али је тако.
Дакле, слажем се са твојим: ,,Samo eto.'' у потпуности, јер ми се чини да разумем.
Узгред, тада, тамо у болници, схватила сам да се смрти не треба бојати. Умирања да, оног дугог и мучног. А посебно се је бојати живота, што не значи да се не треба ухватити у коштац са њим свим силама. ( И успут, сасвим намерно, што више уживати у њему. )
И тако...
Буди ти мени ОК, али стварно.
Узвраћам поздрав.

Trenutno sam u The Smiths state of mind:


Одслушала, нашла и lyrics, прочитала, па онда све још једном, истим редоследом.
У реду ти је тај твој тренутни state of mind.
Хвала што си га поделила са мном.
kick68 kick68 03:18 07.10.2012

Re: Ja sam inace ok.

И тако...
Буди ти мени ОК, али стварно.
Узгред, тада, тамо у болници, схватила сам да се смрти не треба бојати.

Hvala. Strah (narocito onaj sa elementima panike) dovodi do degenerativnih promena licnosti:))) I na kraju smo mi prestravljeni dobro, a opet nismo:)
Ne znam da li vredi buniti se protiv nejednake i neravnopravne raspodele hrabrosti medju ljudima.
razmisljam razmisljam 15:15 07.10.2012

Re: Ja sam inace ok.

kick68

Hvala.




Strah (narocito onaj sa elementima panike) dovodi do degenerativnih promena licnosti:))) I na kraju smo mi prestravljeni dobro, a opet nismo:)


На крају је свако некакав, ма какав, и добро, и није добро. То ти је просто тако. Само што је неко мало више добро, а неко мало мање - како се снађе сам са собом, рекла бих.

Ne znam da li vredi buniti se protiv nejednake i neravnopravne raspodele hrabrosti medju ljudima.


Мислим да не треба. По мени, све је то питање опште равнотеже: неком мање овога, а више онога, неком, опет, више овога, а мање онога... У просеку - просечно, све у свему.
Хоћу да кажем да све то није без неке. А и подстиче нас да се боримо и држимо нос изнад воде. Можда сам субјективна ( Ма, у ствари, сигурно јесам, шта ту има да се ограђујем. ), али, ја тако гледам на ствари.
stefan.hauzer stefan.hauzer 09:31 11.10.2012

6.

u trenutku
poput novogodišnje prskalice
stajao je
praskav i svetlucav,činio se električan
a bio je magičan

dečak u crvenim starkama i plavoj košulji
sasvim zavodljiv

pogledi sa strana išli su ka njemu
njegov je bio uperen samo u jednu
krajnje zavodljiv

ume li pogled da privuče i jesu li njeni koraci laki?
ka meni;ka meni

vuče je momenat svaki

zavođenje(*muzika u pozadini)
razmisljam razmisljam 14:25 11.10.2012

Re: 6.

stefan.hauzer

pogledi sa strana išli su ka njemu
njegov je bio uperen samo u jednu
krajnje zavodljiv


А њу је то болело, о како ју је болело док га је посматрала како свој хипнотички поглед усмерава мимо ње, свесна да је није ни приметио, тако сигуран у себе и бескрајно привлачан у својој плавој кошуљи...

Ножни прсти су јој се згрчили у сребрним балетанкама од изненадног порива да му потрчи у загрљај, да му се обисне око врата и да му каже да га сања сваке ноћи замађијане флуоресцентном месечином.

Уместо тога, стајала је у варљивом мраку плесне дворане и нервозно увртала увојак косе око кажипрста леве руке, а онда почела да га грицка својим секутићима као у преплашеног миша, сасвим изгубљена у налету сопствене патње, док јој је срце куцало као дивље: ,,Побећи... Побећи...''.


**********************

Еј, хвала ти што си пожелео да се играш.


stefan.hauzer stefan.hauzer 21:04 11.10.2012

Re: 6.

пожелео да се играш.


kad sam zakasnio.
mogao sam da se izvučem samo kvalitetnom pričom :))))


*
razmisljam razmisljam 21:38 11.10.2012

Re: 6.

stefan.hauzer

kad sam zakasnio.
mogao sam da se izvučem samo kvalitetnom pričom :))))
*


Ниси закаснио.
Као што видиш, капија је још увек широм отворена.

А извукао си се феноменофантастично.
Уживала сам.
Да не причам да ми је било веома драго што си се решио на такав корак.

Да, и избор музике.
Волим Нила Јанга, а одавно га нисам слушала. ( Не питај ме зашто, јер нећу знати да ти кажем. )

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana