Moj grad

Komšija prođe po Evropi, vrati se i onda upoređuje Beograd .

Đorđe Bobić RSS / 06.11.2012. u 10:15

8158395727_070f803c9f_z.jpg 

Komšija iz kraja, tu oko Botaničke bašte, priča kako je je ponesen radoznalošću obilazio Evropsko prostranstvo, posetio je prvo Pariz, otišao vozom do Amsterdama, pa autobusom do Kopenhagena i posle je pio pivo u Pragu. Usput, u povratku ka Beogradu prominuo je Frankfurt, Minhen, Beč i Peštu ali i još neke gradove ne manje poznate koji su uvek usput u toj prenaseljenoj Evropi te se ne mogu mimoići, ali mu je bilo smorno da ih sve imenuje i nabraja. Putujući, kaže komšija, gledao je, razgledao, zagledao i ponekad prepoznavao slike gradova sa razglednica, turističkih flajera, slikice sa ekrana kompjutera ili televizora, pamtio je ambijente, atmosferu po ulicama i kafanama, pardon, kafeima i sve mu je to ličilo na opuštenu atmosferu u kojoj se nije osećao strancem. Prepisivao je viđeno u svoju virtuelnu beležnicu da ima o čemu da priča kad se kući vrati.

Stigao je nakon tih dana provedenih koje kuda po belosvetini na svoje ognjište u Beograd, ostavio prtljag i izašao da vidi šta ima po gradu. Gledao je unaokolo po ulicama, otšetao do obala reka, stajao na Trgu i video da je Narodni muzej i dalje u fazi Potemkinovih sela, gledao fasade stare i nove arhitektonike po ulicama i reče sebi da sve to ovde nije kao tamo gde je boravio, sada mu  je viđeno paralo oči mada je pre putovanja različitost smatrao sasvim prirodnom i normalnom. Upitao se sa osećajem nelagode zašto njegov grad nije kao oni koje je video i pohodio, koji su mu razgalili dušu, ispunili oči lepotom i neobično mu se dopali. Pitanje je bilo neodređeno, opšteg tipa, nije imao u vidu ništa posebno, nije bio siguran zašto je sada prvi put nezadovoljan Beogradom. Nedostajalo mu je objašnjenje zašto su ga se ti drugi primerci urbanih tvorevina toliko dojmili, izazvali zavist i da je poželeo da ih preslika u Beograd.

Posle, kad je popio espresso u kafeu Biblioteka na Terazijama i bio opet nasamo sa sobom i svojim gradom i kad su kasnije došli drugari sa nekim svežim gradskim pričama, prvi burni povratnički utisci su utihnuli a grč od neimenovane zavisti uminuo. Pitao se šta je on to hodajući evropskim putevima upoređivao i sa čime ovde u Beogradu i zašto je upoređivački poriv uopšte bio probuđen. Sa jedne strane, znao je, poređenje je uobičajeno u putnika, još ako se zna referentna vrednost onda je taj čin delotvoran i koristan, može se doći do poučnih zaključaka. Razmišljao je i o tome da njegovo upoređivanje gradskih lepota i čari jeste lični čin, samo njegov i da nije isto kod drugih jer svako pojedinačno različito doživljava i prepoznaje grad, nisu ista očekivanja ni potrebe i posebno je različito razumevanje i doživljavanje gradskog ambijenta a da se ne govori o promenama kroz vreme u čijem protoku je upoređivač prisutan samo jedan tren.

Komšija, inače jedan pedant veoma naklonjen potrebi da mu sve bude jasno, priča kako je pokušao da svrsta neke događaje, ključne reči, navike, sticaje okolnosti od kada se on seća Beograda, ali i ono što je čuo iz priča starijih ili pročitao u knjigama, trudio se da napravi spisak osobenosti zbog kojih je Beograd takav kakav je i, naravno, različit od svega što je na svom putovanju video a po povratku poželeo da ima i ovde na grebenu i u dolini oko reka.

Setio se da su bili neki ratovi i rušenja grada koja su se događala u pravilnom ritmu, približno svakih pola veka, u vrmenskim razmacima koji kao da su zapisani u gradska pravila, čak tako pravilni da se mogu nazvati ciklusima, pa onda obnova na brzinu, pa nova zidanja tek da se prebrode trenutne potrebe, a ima slučajeva gde sve to, posle bombi, ostaje kao uspomena na zlodelo naneto Beogradu. 

Posle mu je došlo odnekud iz pameti da su odvajkada ovde uzburkana događanja u društvu, korenite i radikalne promene sistema vrednosti, ciljeva, politike, dugi periodi ekonomske krize i česte promene kulturnog modela, odnosno vladalaca državnih i gradskih, pa iz toga sledi nedostatak kontinuiteta ideje i vizije o gradu, slike Beograda u nekoj budućnosti koja hteli ili ne dolazi a glupo je čekati je otromboljene vilice. Novi dužnosnici gradski dolaze i nastupaju u narečenim ciklusima, ali ima ih i u podciklusima koji su naravno kraći i onda uvek prave neki svoj grad ispočetka jer neće valjda da nastave kao što su činili oni pre njih a to je svakako, kažu, bilo uludo utrošeno vreme. Dužnosnike slede i pridružuju im se i arhitekti, smenjuju one predhodne kako je odvajkada, još od Ramzesa bilo i opet je pokidan lanac , pogubljene karike kontinuiteta a bez toga grada ne može biti za ozbiljno. Svi zajedno onda, čak i kad ne znaju baš zašto je bilo pogrešno delo predhodnika ili kako se to ispravno radi upuštaju se u avanturu pravljenja grada, naravno, iz najboljih namera i sa dobrom voljom da budu bolji, da se upišu u gradsku istoriju i ako može da im interesi budu namireni.

Osim toga, dokonao je komšija, ima i straha u ljudi, građana, od promena i novih reči jer ih je mnogo a neke su nerazumljive skroz i doturaju se prečesto pa su građani stekli naviku da isture štit i zaštite se od te vrste agresije, onda se zadovoljavaju postojećim, onim što imaju jer tu bar znaju na čemu su, ma kakvo to bilo pa napredak izostaje ili ostaje samo u njihovim nadanjima gde je siguran i znaju da ga niko neće izvrgnuti u neko nevoljeno događanje ma kako da kažu oni što predlažu da je napredno i u poslednje vreme govore sa punim ustima da je i evropsko.

Zapitao se i o arhitekturi zgrada što mu je tamo gde beše ponajviše izazvalo zavist, i pokušao je da potraži odgovor na pitanje šta je ustvari posebnost Beograda a koju je prepoznao u Evropskim gradovima? Ima ovde arhitekture iz dva protekla veka što je preživela nevolje i smatra se da je to tradicionalno Beogradsko lice mada je ustvari prepisano iz Bečkog, Pariskog, Praškog ili Ruskog rečnika, uglavnom iz poglavlja o pseudoklasici. Ima i nove arhitekture, odlikuje se savremenim graditeljskim jezikom koji se u ovoj epohi govori širom planete pa se ti stereotipi, ma kako lepi i oku ugodni bili, ne mogu baš osetiti kao lokalna lepota samo odavde i ovde ponikla i nazvati je Beogradskom posebnošću. 

Padali su mu na pamet još mnogi drugi razlozi sa kojima je pokušao da izađe na kraj, a onda je razumeo da Beograd živi i preživljava na svoj način, da ima svoj vlastiti život, da ima svoju sudbinu bilo da je po verovanju nekih predefinisana i obeležena nepromenjivošću , ili je sam grad sa građanima stvara boreći se da je prilagodi svojoj viziji ili prosto prihvataju zajedno „prst sudbine“ jer ne može dugačije. Čine to, često i svesno čineći greške, iznuđene ili slučajne, jer se bolje ne može uz sve napore, želju i entuzijazam. Sve nekako čini gradsku istoriju iz koje izranja grad, i njegov lik i ambijent i način života i njegovo pulsiranje i vreva.

Najzad je shvatio da kad se upoređuje Beograd sa drugim gradovima diljem Evrope ne može se nikako bez upoređenja gradskih istorija i odatle se najpre moraju crpsti merila i vizure da bi se na kraju moglo bilo šta gradsko uporedjivati. Ono što se vidi, lice grada koje uobičajeno sagledava namernik, samo je posledica događanja odvajkada, zajedno sa građanima koji su tu živeli, gradili i uspostavljali pravila po kojima je grad bitisao i stvarao se.

Najzad, kad je Beograđanin sve to sabrao i složio reči u rečenici, svaku na svoje mesto, zavist je nestala i želja za upoređivanjem uminula, jer bi svaki pokušaj traženja sličnosti ili poistovećivanja Beograda sa drugim gradovima bio uzaludan napor. Beograd je neponovljiv i sve to što se u njemu dogodilo odvajkada a i što se događa sada jeste njegova posebnost za kojom možda tiho žude Bečlije, na primer, ali ne smeju to glasno da kažu.      

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



Komentari (30)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

BebaOdLonchara BebaOdLonchara 11:40 06.11.2012

.

Beograd je neponovljiv i sve to što se u njemu dogodilo odvajkada a i što se događa sada jeste njegova posebnost za kojom možda tiho žude Bečlije, na primer, ali ne smeju to glasno da kažu.

right!

da li je tekst fikcija ili realnost, sasvim je svejedno, ali je tipičan primer kako su okolnosti i neki drugi krivi što svi drugi mogu da imaju čist i lep grad, a beograđani ne mogu. kada beograđani kažu da vole svoj grad, ja bi ih pljunula po sred lica i rekla im da masno lažu.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 12:11 06.11.2012

Re: .

kada beograđani kažu da vole svoj grad, ja bi ih pljunula po sred lica

Draga sugrađanko, za naš grad i to ću podneti ...
jigv jigv 16:50 06.11.2012

Re: .

BebaOdLonchara
da li je tekst fikcija ili realnost, sasvim je svejedno, ali je tipičan primer kako su okolnosti i neki drugi krivi što svi drugi mogu da imaju čist i lep grad, a beograđani ne mogu. kada beograđani kažu da vole svoj grad, ja bi ih pljunula po sred lica i rekla im da masno lažu.


Hm, ne bih se bas slozio da ruzan i prljav grad ne moze da bude "voljeniji" od cistog. Pogledaj Berlin, na primer. Svi koji su ikada bili u Berlinu (barem od ljudi koje ja znam) pamte taj grad kao nesto najlepse na svetu, a pritom je sam grad nikad prljaviji. Postoji nesto sto se zove dusa grada, atmosfera, koja dosta utice na utisak o samom gradu, tako da cistoca i arhitektura nisu uvek najbitnije.

E, sad, mozemo da raspravljamo o tome da li atmosfera na ulicama Beograda nadoknadjuje njegovu necistocu, ali sa time da je dobro samo ono sto je cisto se ja, na primer, uopste ne slazem...
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 20:36 06.11.2012

Re: .

Hm, ne bih se bas slozio da ruzan i prljav grad ne moze da bude "voljeniji" od cistog.

ako ne kupaš svoje rođeno dete i ne hraniš ga, onda ti ga oduzme služba za socijalni rad. roditelj koji voli svoje dete će ga i kupati, negovati, hraniti, učiti, štititi...ako beograđanin/ka ostavi na sred svetogorske, ispred ateljea 212, govance svog ljubimca, ona tačno i bez greške pokazuje šta oseća i misli o svom gradu. osim ako beograđani vole da žive u svinjcu?
dosta turista svakog dana želi da se slika ispred zgrade skupštine. pločnik ispred i ceo taj deo trotoara je pravljen od betonskih(?) ploča koje su izdignute, krive, rasklimane. eto, meni nikako neće biti jasno kako svaki yebeni kameni ili kojim-već-pločama popločan trg ili trotoar u beogradu mora da se rasklima u roku od 2-3 godine?! ista stvar je i sa terazijama ili sa keve jevrosime. (eto prilike da bloger odgovori na to pitanje, iz struke )

da, berlin ima šmek i volim tamo da odem s vremena na vreme. ono što ne volim u berlinu je to što me tako neodoljivo podseća na beograd po onome po čemu me podseća i svaka istočno-evropska prestonica.
berlin i beograd, sem po nedostatku novca, ne mogu da se porede. berlin je umetnički centar evrope. u beogradu ceca peva za novaka na trgu.
doduše, možda beograđani vole baš takav beograd? možda sam ja godinama u krivu?
vtoroman vtoroman 10:58 11.11.2012

Re: .

Berlin u "nikad prljavijem" izdanju je i dalje cistiji od beograda u "nikad cistijem" izdanju. A ako uporedis i tu atmosferu beograda sa nocnim zivotom Berlina...
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 12:44 06.11.2012

ljubav, ah ljubav

Nije problem uljubavi, odnosno ne-ljubavi prema Beogradu, vec prema onima koji malko duze u tom Beogradu zive. Ko god doje u Beograd, prvo mrzi Beogradjane, a onda im se sveti u zavisnosti od toga koliko ima para. Novokomponovani graditelji Beograda, ljudi sa punim dzepovima koji zveckaju dok prolaze, besomucno izgradjuju, premasujuci cak i svoje tajne, vlazne sbove, gradeci, besomucno, ruseci, jos besomucnije i mrzeci iz dubine duse Beogradjane koji su im se zatekli na putu. Svezi primeri su mi u glavi:L ulica Vojvode Dragomira, ostatak Cubure koje nema ni od korova,onaj lepi skveric sa jednom starom kucom ovekovecenom u filmu o Gradjaninu Pokornom. Pejzazi oko Kaleniceve pijace sa progutanom kucom na kojoj je kupola, a u kojoj je ziveo jedan slikar, ljubitelj golubova. Ta uzasna zgraduriina koja se prosirila van dozvoljenih dometa, simbol neuspele erekcije nekog jadnika, jer jadnik je onaj koji dodje pa mrzi, a moze mu se da ima vlazne snove koje ostvaruje prelazeci trotoar sto vise moze i uzdizuci se u nebo koje ce mu uvek biti daleko jer je nemastovit, jadan i zalostan.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 14:24 06.11.2012

testerisanje knjiga

kad je popio espresso u kafeu Biblioteka na Terazijama


U tom kafeu, lepog imena Biblioteka, postoje i police, na kojima su knjige.

Međutim, neki mudrac, valjda jer su mu police bile uže od knjiga, svaku je knjigu uzduž pretesterisao i suzio pa ih vratio na policu, tako osakaćene i nečitljive.

Ja znam da neko nabavlja knjige za ukras. I to je u redu. Al da pretesteriše knjige da bi mu se bolje uklopile, nisam još čula.

A mesto se zove Biblioteka i na sred Terazija je.




cane.srbljanovic cane.srbljanovic 18:09 06.11.2012

Re: testerisanje knjiga

Međutim, neki mudrac, valjda jer su mu police bile uže od knjiga, svaku je knjigu uzduž pretesterisao i suzio pa ih vratio na policu, tako osakaćene i nečitljive.





Tu za knjigu nije bilo mesta. Za pola - jedva nekako.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 19:04 06.11.2012

Re: testerisanje knjiga

Al da pretesteriše knjige da bi mu se bolje uklopile, nisam još čula.

a ja se ubih govoreći da je Beograd sasvim poseban ... gde inače testerišu knjige ... istima bilo je gde su ih spaljivali ali ovo je nigde viđeno i ... eto komšija u pravu kad kaže da je ovde sve posebno i ja mislim tako, kao moj komšija ! ...
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 19:30 06.11.2012

Re: testerisanje knjiga

u za knjigu nije bilo mesta. Za pola - jedva nekako.


jes vala, di da vire, testera je keva
antioksidant antioksidant 19:56 06.11.2012

Re: testerisanje knjiga

Al da pretesteriše knjige da bi mu se bolje uklopile, nisam još čula.

bolje da testeriše knjige nego pisce
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 20:51 06.11.2012

Re: testerisanje knjiga

Al da pretesteriše knjige da bi mu se bolje uklopile, nisam još čula.

tamo su služili super frape od plazme. onda su počeli da ga mešaju sa nekom braškastom materijom.
pa to je isto kao što je pre godinu-dve jedan sličan majstor prebudžio struju na dorČolu za zgradu koju je radio, pa je napravio neviđenu štetu celom gradu.
Bonner Bonner 21:16 06.11.2012

Re: ljubav, ah ljubav

Jelena Pavlović
Nije problem uljubavi, odnosno ne-ljubavi prema Beogradu, vec prema onima koji malko duze u tom Beogradu zive. Ko god doje u Beograd, prvo mrzi Beogradjane, ...


Postovana, ko god dodje da zivi u Beograd taj je automatski po definiciji Beogradjanka/in pa shodno Vasem tekstu mrzi samog sebe?!

Ta deoba na dodjose i "stare Beogradjane" je primitivna, mrzacka podela i cista ksenofobija koja ne postoji ni u jednom velikom gradu koji pretenduje da bude metropola. To postoji samo u malogradjanskim, primitivnim i ksenofobicnim sredinama.

A Vi sad razmislite u kakvom gradu i kakvoj sredini zivite!

A grad jednako ruze i unazadjuju pojedini "starosedeoci" (kako ta rec rogobatno zvuci) kao i pojedini "dodjosi" (uzasno zvuce obe reci). Isto kao sto pojedini novi Beogradjani unapredjuju i obogacuju grad kao i neki Beogradjani sa poduzim stazom zivota u Beogradu.

Jelena Pavlović Jelena Pavlović 21:56 06.11.2012

Re: ljubav, ah ljubav

Bonner
Jelena Pavlović
Nije problem uljubavi, odnosno ne-ljubavi prema Beogradu, vec prema onima koji malko duze u tom Beogradu zive. Ko god doje u Beograd, prvo mrzi Beogradjane, ...


Postovana, ko god dodje da zivi u Beograd taj je automatski po definiciji Beogradjanka/in pa shodno Vasem tekstu mrzi samog sebe?!

Ta deoba na dodjose i "stare Beogradjane" je primitivna, mrzacka podela i cista ksenofobija koja ne postoji ni u jednom velikom gradu koji pretenduje da bude metropola. To postoji samo u malogradjanskim, primitivnim i ksenofobicnim sredinama.

A Vi sad razmislite u kakvom gradu i kakvoj sredini zivite!

A grad jednako ruze i unazadjuju pojedini "starosedeoci" (kako ta rec rogobatno zvuci) kao i pojedini "dodjosi" (uzasno zvuce obe reci). Isto kao sto pojedini novi Beogradjani unapredjuju i obogacuju grad kao i neki Beogradjani sa poduzim stazom zivota u Beogradu.


Bonner
Jelena Pavlović
Nije problem uljubavi, odnosno ne-ljubavi prema Beogradu, vec prema onima koji malko duze u tom Beogradu zive. Ko god doje u Beograd, prvo mrzi Beogradjane, ...


Postovana, ko god dodje da zivi u Beograd taj je automatski po definiciji Beogradjanka/in pa shodno Vasem tekstu mrzi samog sebe?!

Ta deoba na dodjose i "stare Beogradjane" je primitivna, mrzacka podela i cista ksenofobija koja ne postoji ni u jednom velikom gradu koji pretenduje da bude metropola. To postoji samo u malogradjanskim, primitivnim i ksenofobicnim sredinama.

A Vi sad razmislite u kakvom gradu i kakvoj sredini zivite!

A grad jednako ruze i unazadjuju pojedini "starosedeoci" (kako ta rec rogobatno zvuci) kao i pojedini "dodjosi" (uzasno zvuce obe reci). Isto kao sto pojedini novi Beogradjani unapredjuju i obogacuju grad kao i neki Beogradjani sa poduzim stazom zivota u Beogradu.



Ja sam razmislila odavno, u kakvom gradu zivim i iz istog se iselila. Svaki put kada se u taj svoj rodni grad vratim, a moram da se vratim jer u njemu pored prijatelja i rodbine, imam i neke grobove, sa novim gnusanjem dozivljavam novoerektivekvazievropskesvetskonovokomponovane,cudovisne zgradurine. I sto je najveci stos, mnoge od tih novouzdignutih utvrdjenja podignuto je, ubedjena sam, bez odgovarajuce dozvole i ispunjenog, kako mi to ovde slatko zovemo, coda, a vi tamo, pravila, pa je po hodnicima po nekih od takvih zgrada, jedan stepenik visi od drugog,a u istom nizu i istom hodniku. Ja, licno, nikog ne mrzim,samo se uzasavam osvajaca koji ulaze djonom i ruse sve pred sobom.


BebaOdLonchara BebaOdLonchara 23:01 06.11.2012

Re: ljubav, ah ljubav

Ja, licno, nikog ne mrzim,samo se uzasavam osvajaca koji ulaze djonom i ruse sve pred sobom.

što podrazumeva da su jednom nekad i ti "pravi" beograđani osvajali i ušli đonom te srušili sve pred sobom? ono orali drumove da im liči na zavičaj?
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 23:10 06.11.2012

Re: ljubav, ah ljubav

BebaOdLonchara
Ja, licno, nikog ne mrzim,samo se uzasavam osvajaca koji ulaze djonom i ruse sve pred sobom.

što podrazumeva da su jednom nekad i ti "pravi" beograđani osvajali i ušli đonom te srušili sve pred sobom? ono orali drumove da im liči na zavičaj?


Ne, nisu. Zasto se pominju pravi Beogradjani? Ja govorim o prostackom upadanju i razrusavanju i onako urusenog. Kanjoni zamenjuju ulice.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 23:35 06.11.2012

Re: ljubav, ah ljubav

Zasto se pominju pravi Beogradjani?

pa nisam ja pomenula "one koji u bg duže žive".
evo, unuka one koja ovde duže živi, sad živi iznad mene, i redovno mrvama sa stola (pai pepeljarama), prašinom sa tepiha, prekrivača...poliva po mojoj terasi/glavi/čistom vešu. kad reši da pere terasu, samo je onako avlijski zalije, a terasa ima odvod na ulicu (neki genijalni arhitekta je to smislio, mora da je i on jedan od tih koji su tu živeli duže ), pa pola po mom simsu (i terasi), pola po glavama beograđana u sred palmotićeve, u sred dana, na 100m od skupštine, sa 5tog sprata. njena baka a ni tetka, koje su tu živele ranije, nisu to radile. klinku sam opomenula dvaput, ali dete ne zna drugačije pa poliva i dalje. srećom da su nam uveli one nove kontejnere za đubre, pa ne može da cilja kesom rupu.
a komšinica iz prizemlja je morala da zazida prozor od svetlarnika jer je neki beograđanin sa višeg sprata tu redovno bacao đubre. sve neki fini svet, sem nas par, uglavnom teški penzosi od po 70-80.
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 12:07 07.11.2012

Re: ljubav, ah ljubav

Ti o mrvama, ja o kanjonima.
predatortz predatortz 14:40 06.11.2012

Beli svet i sivi grad

Moj rođak, lekar u mestu X u provinciji, ima zanimljivu teoriju:

Iz X nigde ne treba ići. Gde god da odeš, biće ti žao da se vratiš u X!

nim_opet nim_opet 18:52 06.11.2012

o rusenjima

A o istoriji i rusenju - ako je nesto ruseno, rusen je recimo Rim. Pa Pariz. Pa Keln. Partenon su rasturili Venecijanci u Atini. Kao da je Beograd jedini rusen. Kijev, Moskva, Varsava sravnjivana sa zemljom. Minhen, Drezden pa na koncu i Berlin. Niti smo mi posebni po razaranjima, niti po obnavljanjima.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 19:05 06.11.2012

Re: o rusenjima

Niti smo mi posebni po razaranjima, niti po obnavljanjima.

A testerisanje ?
Bonner Bonner 20:54 06.11.2012

Re: o rusenjima

nim_opet

... Niti smo mi posebni po razaranjima, niti po obnavljanjima.


Ali smo zato jako vredni u hvalospevima i samouzdizanju i nekakvoj posebnosti koja kao nigde drugde ne postoji. Citav ovaj Bobicev tekst je u tom stilu, nije vazno sto je grad ruzan, unakazen i neljudski, vazno je to sto mi kao imamo dusu i nekakvu posebnost a drugi je kao nemaju. Cista malogradjanstina, i to ona najprostija, ali salonska naravno.

To svaki dan 24 sata serviraju mediji, svi od reda, pocev od onih gradskih pa nadalje a ta vrsta malogradjanstine se uvek dobro prima, cist populizam one najgore vrste.

BebaOdLonchara BebaOdLonchara 20:59 06.11.2012

Re: o rusenjima

Citav ovaj Bobicev tekst je u tom stilu, nije vazno sto je grad ruzan, unakazen i neljudski, vazno je to sto mi kao imamo dusu i nekakvu posebnost a drugi je kao nemaju. Cista malogradjanstina, i to ona najprostija, ali salonska naravno.

Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 10:56 07.11.2012

Re: o rusenjima

Citav ovaj Bobicev tekst je u tom stilu, nije vazno sto je grad ruzan, unakazen i neljudski, vazno je to sto mi kao imamo dusu i nekakvu posebnost a drugi je kao nemaju.


Isto to su Istocnoberlinci govorili u svoje vreme u odnosu na komsije sa zapada. A ima i druga slicnost. I oni su ostavljali neke rusevine iz rata neobnovljenim:Nova sinagoga vs. zgrada Generalstaba.

Inace, BG je ukaljan i ruzan zbog odnosa sadasnjih gradjana i trenutne vlasti prema njemu a ne zbog istorije. Sto je najgore, izgleda kako izgleda uprkos tome sto se 'razvija' na racun ostatka Srbije.
anamarkana anamarkana 17:30 07.11.2012

beograd


se deli na periode pre i posle izbeglica, samo sto je ovde spomenuti izbeglice teska jeres
i treba imati muda pa to zucnuti
predatortz predatortz 19:05 07.11.2012

Re: beograd

anamarkana

se deli na periode pre i posle izbeglica, samo sto je ovde spomenuti izbeglice teska jeres
i treba imati muda pa to zucnuti


Nije jeres, ali tu reč najčešće spominju deca i unuci onih koji su došli sa VI ličkom.
Oni što žive u otetim stanovima i morališu o tome ko je dostojan, a ko ne da bude stanovnik Beograda.

I, ne treba imati muda da se o tome govori. Dovoljno je biti glup i primitivan,pa da sve ljude koji su od nevolje spas potražili u Beogradu strpaš u isti koš.

Edit:

Da ne bude zabune, ja u Beograd nisam došao kao izbeglica. Došao sam svojom voljom, nakon ratnih dejstava. Ne osećam se lično pogođenim ovakvim komentarom. Reagujem zbog mnoštva kvalitetnih ljudi, za koje mislim da su ovaj grad samo oplemenili svojim prisustvom, nikako isprljali ili na bilo koji drugi način devastirali.

Ostalim blogokolegama se izvinjavam zbog ovo malo prolivene žuči.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 20:54 07.11.2012

Re: beograd


Nije jeres, ali tu reč najčešće spominju deca i unuci onih koji su došli sa VI ličkom.
Oni što žive u otetim stanovima i morališu o tome ko je dostojan, a ko ne da bude stanovnik Beograda.

I, ne treba imati muda da se o tome govori. Dovoljno je biti glup i primitivan,pa da sve ljude koji su od nevolje spas potražili u Beogradu strpaš u isti koš.

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 21:04 07.11.2012

Re: beograd

beograd se deli na periode pre i posle izbeglica



ali tu reč najčešće spominju deca i unuci onih koji su došli sa VI ličkom.


dva gornja citata su klasičan slučaj kako se jedna diskriminacija kara drugom.

kad postane standard da je ovakvo govorenje neprilično, a jednom će i to da se dogodi, onda ćemo biti ok grad.

Uzgred:
Beograd je 1900. godine imao 69.100 stanovnika.
A 1940. je imao oko 320.000 stanovnika.
Danas Beograd ima 1.639.121 stanovnika.

Znači, ako računamo period od 110 godina, dođoša je preko milion i po ili oko 90 posto.

Ja ne znam koliko godina je ok za "pedigriranog" stanovnika. 70? 100? Malo je to, nedovoljno i za pravu englesku travu, ruku na srce:)

predatortz predatortz 21:59 07.11.2012

Re: beograd


dva gornja citata su klasičan slučaj kako se jedna diskriminacija kara drugom.


Da, može se na tu stvar i tako gledati.
Svaka generalizacija je glupa. Ali, moja iskustva govore da su najzadrtiji oni čiji su roditelji došli u ovaj grad. Upoznao sam dosta takvih, što kroz posao, što privatno. Velika većina njih smatra da su oštećeni nečijim dolaskom u Beograd. Priču započinju sa:

Iako sam rođen u Beogradu, ja nisam ništa dobio...


Pazi, majku mu!

Kad sam došao '96. , dočekao me je lično gradonačelnik! Pitao me gde hoću stan, kolike kvadrature, koja spratnost mi odgovara. Potom mi je dao listu od desetak 'rođenih' i rekao da slobodno izaberem koga ću da izbacim iz stana i sa posla.

Ništa nisam uradio sam, sve me je čekalo...
Unfuckable Unfuckable 03:27 10.11.2012

izgleda

izgleda da je termin "Beograđani", istrajnim radom Džibera sasvim uspešno sveden na ono što se takođe uradilo "patrioti".
Uživajte, velik je grad.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana