Ovo je 2. epizoda dokumentarne serije "Susreti s autizmom", a nadam se da će uskoro postaviti i treću, večerašnju.
Prva se najviše bavila uzrocima nastanka autizma, a ova druga i treća životom osoba sa autizmom i njihovih porodica. Govorili su o tome kako izgleda njihova sadašnjost i kako bi mogla da izgleda njihova budućnost.
U ovoj drugoj se rasplakao jedan otac. U trećoj je plakala jedna majka.
Moram da priznam da sam ja otplakala sve tri.
Jednom, na nekom blogu, neko je na moj komentar, da bih želela da je Aleksa kao i druga deca, napisao da mislim tako zato što ga, ustvari, ne prihvatam onakvog kakav jeste.
Verujem da nekome sa strane može tako da izgleda, ali samo nekome ko nema dete sa autizmom ili nekom drugom teškoćom.
Oni koji imaju takvu decu su me, gotovo sam sigurna, razumeli.
Pored svih teških trenutaka, a ima ih, jedina stvar koja mi je zaista teška je razmišljanje Aleksinoj budućnosti.
Šta kad mene ne bude? - pitanje koje sve nas muči i čini da se osećamo loše i nemoćno, tera na suze...
Mislim da je to najbolje opisala Milena Marković u jednoj svojoj pesmi.
Rođeni
ja znam jednog ko je mnogo zgodan
i nikad neće jebati
ja znam nekog ko je mnogo snažan
i nikad se neće pobiti
ja znam nekog ko je mnogo dobar
i koji svima smeta
ja znam jednoga koji ne može bez mene
ja znam jednoga što bi volela da umre
jedan sat pre mene
Ovo je hrvatska serija, ali mislim da imamo iste probleme - dijagnostikovanje, obrazovanje, smeštaj odraslih osoba sa autizmom itd.
Jedini način da se barem neki od njih reše je da pričamo o tome i zato mi je drago i što je napravljena ova serija, a i što i mi imamo mogućnost da je gledamo.
Serija se inače prikazuje sredom na prvom programu HRT-a oko 21h, a koliko sam obaveštena ima ukupno pet epizoda.
EDIT
Postavljena je i treća epizoda - Labirint povezanosti