AleXandar Lambros
I, kad Marina ne bi imala ništa protiv, nazvao bih ovu kratku formu - „Premijer je prisutan".
Premijer ozbiljno ugrožava kraljicu Elizabetu po dužini vladavine ... meni su njeni počeci toliko magloviti i toliko negde duboko u prošlosti, gotovo mitski. Ko u Džeksonovoj filmskoj epskoj fantastici ... bilo je nekad neko srećno doba, mitsko zlatno doba svih mitologija sveta, kad su poljane bile zelene, reke pune riba a narod veseo i sit. I onda se probudiše neke sile mraka, neki zli i pohlepni ljudi opljačkaše i opustošiše sve, čak i priroda počela da vene, ko što vene, Srbiju napuštaju čak i ptice. Narod se nešto koprcao, bunio i dizao neko vreme, pa sve slabije, na kraju se pomirio sa sudbinom i uzeo da gleda rialiti i talent programe i šalje sms poruke.
Kroz sve je prošao taj čovek. I Evropljanin godine i Beli anđeo. Ako Srbija jednom ponovo postane kraljevina dobiće titulu Duke of Toplica. Zemljakinja Ceca biće kontesa od Žitorađa. Ne bosonoga, pre golosilikonska.
E, a kako vam odlazak na slavu kod Cece na posne sarmice i poziranje između njenog i Škorićkinog dekoltea nije bio estrada? Meni je baš nekako bilo ko VIP Farma, doduše više ona orvelovska. Konji i magarci sede i gledaju a prasići se goste. Tako su nekako i ulazili, iz zamračenih automobila u bunkerisanu vilu ... jao, ko je sledeći, Palma, Jankovićka ili Cecin ispovednik?
Neki dan premijer je najavio da će u Srbiju iz SAD biti preneti i posmrtni ostaci Nikole Tesle, da budu, kako i dolikuje za jednog Srbina tog formata, sahranjeni u Sv. Savi. A eno mu sferne urne u muzeju par ulica iza Sv. Save.
To je taj nenadjebivi populizam. Tesla, tebra, i svetosavlje. Evropljanin godine i odlikovanje SPC. Premijer koji se slika sa vladikinim dečkom, stipendistom crkve, obučenim u mušeme Marijane Mateus, dok mladi matematički geniji pretražuju internet u potrazi za stipendijom koja će negde u svetu podržati njihovu pamet.
I, šta mi kažete? Urušili dostojanstvo funkcije i države? Nije valjda?
Urušio ga je sam, usisao na dno živog blata, onda kad je izjavio - „Manite me više tih priča o ljudskim pravima. Kakva ljudska prava?" ... A trijumf navijača proglasio za pobedu demokratije.
Kakva država, takav i premijer.
Ajde protokol, ajde savetnici, koji mu nisu rekli gde je Tesla trenutno, i koji su ga pustili da gostuje u nekom seljačkom studiju bez referenci. Ali on, koji ulazi u studio u kome ga dočekuje cica u kostimu sa štajge i kome je sve to savršeno normalno. Ništa mu nije sumnjivo. Zamišljam francuskog premijera Eroa koji ulazi u studio u kome ga čeka striptizeta da ga intervjuiše a njemu ništa ne bude čudno. Gde dostojanstva ima teže ga je urušiti.
Nije se snašao, objasniše iz partije. Pošto je dobrica po prirodi pa mu ne pada na pamet da bi neko mogao da ga zajebe. Micaaaa. Jeste, deluje nesnalažljivo. Tako nekako nesnalažljivo i pliva u toj estradno-političkoj močvari evo već koju deceniju. Koprca se, ali glavu uspeva da održi iznad vode. A na glavi još i koferče.
Cica versus Mica ... epski okršaj, neravnopravne snage. Cica je višestruko nadmoćniji neprijatelj jer ima tajno oružje - picu. Mnoge je junake pokosila pica. Ali, ne i Dačića. Kako se samo šeretski nasmešio! Prisutan je bio, videlo se. Premijer je prisutan.
I opasnosti se smeši u brk, da ne kažem pici u dlake. A kroz njega se, kaže, ogleda cela Vlada. Sve je ok.