In memoriam

Dinku Tucakoviću, in memoriam

Nebojsa Krstic RSS / 21.02.2013. u 16:37

U vreme kad smo smislili da napravimo Idole, Srđan i ja bili smo bili izgubljeni negde u meandrima Instituta za patološku anatomiju Medicinskog fakulteta, na drugoj godini. Provodili smo vreme u salama za obdukciju, pa nagnuti nad mikroskope posmatrali preparate bolešću izmenjenih tkiva, sve vreme očajnički tražeći mogućnost da otkrijemo ima li života van formalina u koji smo bili zagnjureni. Pravljenje new wave benda bio je odisaj frustriranih studenata, a i sledeći korak, u kome Srđan iz izvesnosti svoje buduće lekarske karijere zastrani na FDU, gde upiše režiju, možda još i više.

Na tom i tadašnjem, FDU-u živeli su, radili i studirali sasvim drugačiji ljudi nego oni koje sam sretao u zgradam Ulice Dr Subotića. U stvari, ne mogu ni da tvrdim kakvoj tipologiji čoveka odgovaraju medicinari koje sam svakodnevno sretao. Svakako onoj koja vredno dođe na fakultet, satima gleda i sluša nešto što nema nikakvih dodornih tačaka za interesovanjima osobe u mladićkom uzrastu i potom, kad se časovi završe, ode netragom, svojim putem, u tišini.

Ovi s režije su se družili i van predavanja.

To mi je bilo krajnje neobično. Imali su potrebu da razgovaraju. Nenormalno, mislio sam, ali simpatično. Imali su mišljenje o stvarima. Imali su vrednosne sudove. Mogli su satima da debatuju da li je i zašto neki film dobar. Ili pesma...ili bilo šta drugo, knjiga na primer.  Ja u tome, na početku, nisam želeo da učestvujem. Nije mi bilo jasno šta se koga tiče zašto mi se sviđa nešto što mi se sviđa. Ono što nisam voleo tek nije zavređivalo da na to trošim vreme.

Ali, sam provodio vreme sa tim Srđanovim čudacima. Tad nije bilo druge zabave, nego kafana. Jedno vreme smo skoro svako veče sedeli s Pajkićem. Tamo negde kod  «Savinca». Pa s Brankom Vukojevićem...i sa raznim drugima. Tu je u nekom trenutku Pajkić rekao da ima scenario koji će se snimati. Reditelj če biti Dinko Tucaković. Dinka sam znao, iz viđenja, mislim da sam ga nekom prilikom upoznao kod Miše Radivojevića. A ja bih, kao, trebalo da igram glavnu ulogu.

Meni je to bilo sasvim prirodno. Igrao sam tada u svim TV ostvarenjima Borisa i Tucka, pa je i ova ideja bila logična.

Snimali smo u Velikom Gradištu, najviše. Tu sam proveo jedno dva meseca, u hotelu na Srebrnom jezeru. Dinko je provodio radni dan sa Goranom Trbuljakom, snimateljem; njih su dvojica imali dugotrajnu i tajanstvenu komunikaciju. Beogradski glumci mlađe generacije uveče su dugo ostajali budni. Nenad Ćirić je svirao harmoniku, raspoloženje je bilo prigodno. Bile su tu i glumice iz Zagreba, Alma Prica i Cintija Ašperger. Bata Živojinović je igrao pilota kome se srušio avion, pa dolazi kod mene, mašinbravara, u radionicu, da vidi kako napreduje opravka. Bio je tu i  genijalni Veljko Mandić koga ću ubiti nožem u kupeu putničkog voza. Pa Stole Aranđelović, milicioner...Dok su se oni uveče zabavljali, ja sam na gornjem spratu učio patološku fiziologiju iz najgore ikad napisanog udžbenika, pokušavajući da dokučim ono o čemu profesori mog fakulteta ni sami pojma nisu imali.

Završi se to. Odem u vojsku. Jedno tri nedelje kasnije jave mi da imam posetu. Izađem da vidim, sav promrzao i blatnjav, kad ono Dinko Tucaković i Srđan. Došli da me izvedu da tonski snimimo jedan deo mog teksta koji se u filmu ne čuje dobro. Izađem iz kasarne, snimimo, odemo u Zagreb. Kod Hrvoja Horvatića bude žur, dođe deo zagrebačke ekipe. Tu prespavam. Sutra se vratim u kasarnu. Film izađe, ali prođe bez nekog uspeha. Možda zato što nije «bioskopski», nema psovki, nema komendije...ili zato što sam možda ja loš...ko će ga znati? Par godina kasnije jedan zagrebački režiser, mlađe generacije, dva će mi sata objašnjavati zašto je «Šest dana juna» genijalan film. Neću mu protivrečiti.

I onda, jutros vidim vest na Tviteru: umro Dinko Tucaković. U većinu onog što piše na internetu ne verujem. U ovo ne verujem uopšte.

                                                                                                          "Vreme" 21. 2. 2013.



Komentari (15)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

kaolavanda kaolavanda 17:11 21.02.2013

"...ne verujem uopšte"

Sa razlogom. Ja idem u Kinoteku najmanje tri puta nedeljno, vec godinama, i mozes mi verovati na rec, Dinko je tamo i dalje.
mlekac mlekac 23:46 21.02.2013

Re: "...ne verujem uopšte"

kaolavanda
Sa razlogom. Ja idem u Kinoteku najmanje tri puta nedeljno, vec godinama, i mozes mi verovati na rec, Dinko je tamo i dalje.


Evo, ja ti verujem, lavandice. Takvi ne odlaze, samo se malo pomere iz zize.

Krle, priznajem da sam cekala ovaj blog vec par dana, jos otkako je stigla vest kojoj se ne veruje.
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 17:39 21.02.2013

...

                      
JJ Beba JJ Beba 21:04 21.02.2013

Re: jako je teško i tužno

BebaOdLonchara
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2013&mm=02&dd=21&nav_category=12&nav_id=688940

da i ona

šta je bre ovo?

bedak

svjetlana10 svjetlana10 20:18 21.02.2013

Dinko i Rajko

A ja sam vjerovala da ce Rajko reci koju o Dinku i prelijepih "Sest dana juna"
mostarac mostarac 21:07 21.02.2013

...

Meni je "Sest dana Juna" sjajan film
angie01 angie01 21:45 21.02.2013

vreme nevinosti,...

juniorr juniorr 22:20 21.02.2013

dinko

je sve znao.
uvek bi se setio i naslova, i ko je igrao, i šta je kad bilo, hodajuća enciklopedija filma.

veliki gubitak.

da ne govorim da mu je sahrana na dan otvaranja festa.
danas počele novinarske projekcije, muk, jedino se ljudi tiho raspituju za vreme komemoracije.

velika tuga.

plishani plishani 00:09 22.02.2013

Dinko i Bernardo

Napisao sam ovo na blogu kod malog Vojnova, pa reko' da okačim i ovde... možda pročita neko ko je prisustvovao dogadjaju


Poznavao sam Dinka dobro i radio sam na skoro svim njegovim filmovima. Generacije studenata FDU koje su imale tu privilegiju da studiraju u vreme kada je i Dinko bio student, pamtiće razne situacije u kojima je do izražaja dolazilo njegovo fantastično poznavanje filmske istorije i estetike. Bio sam u sali kada je Bertolucci zanemeo posle pitanja koje mu je Dinko postavio povodom filma koji je upravo završio (Luna) i na koje nije umeo da odgovori. Bertolucci je uspeo samo da pita da li je Dinko student FDU, na šta je dobio potvrdan odgovor. "A na kojoj ste godini?" pita Bertolucci. "Na prvoj" kaže Dinko. Tu se razgovor i završio, Bertolucci je prebledeo i posle par minuta otišao u hotel. A Dinko mu je samo najiskrenije rekao šta misli o njegovom filmu i to potkrepio nekim činjenicama...
Mnogo će nam nedostajati.
princi princi 02:47 22.02.2013

Re: Dinko i Bernardo

Ono što je posebno imponovalo kod Dinka je bilo to što je, izgleda, potpuno ravnopravno i bez ikakvih kompleksa komunicirao sa svetom. On nije bio deo sveta, već je bio svet sam. Lekcija koju mnogi iz krugova u kojima se kretao nikad neće naučiti niti shvatiti. Veliki, nenadoknadiv gubitak. Svima će mnogo nedostajati. I onima koji su ga znali, a i nama koji smo ga samo gledali i čitali.
janeznam janeznam 07:47 22.02.2013

.

Ljudi u Evropi su ga mnogo vise cenili nego ljudi u Srbiji.

Pitam se dokle ce to tako. Ova recenica vise je konstatacija nego pitanje.
dinkobezbicikla dinkobezbicikla 23:53 22.02.2013

Šest dana juna

Par godina kasnije jedan zagrebački režiser, mlađe generacije, dva će mi sata objašnjavati zašto je «Šest dana juna» genijalan film. Neću mu protivrečiti.

To sam bio ja...kada sam stavio "Šest dana juna" na top listu pet najboljih jugoslavenskih filmova osamdesetih u filmskom časopisu KinoTeka govorili su mi ovi zagrebački filmski kritičari da nisam normalan...Našao sam se s Dinkom krajem prošle godine u Beogradu pa mi je dao DVD svog novog filma...mailom sam mu ishvalio "Doktora Reja i đavole" a on me zamolio da napišem neki tekst o filmu...nakon ove tragedije sada mi to ostaje u amanet...u SMS-u koji mi je stigao od njega kad sam se vraćao u Zagreb potpisao se kao Dinko bez bicikla - interna šala na vezu mog i njegovog diplomskog filma, genijalnog "Šest dana juna"...divan tekst o Dinku, hvala Nebojša i pozdrav iz Zagreba...
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 03:57 23.02.2013

Re: Šest dana juna

ivan tekst o Dinku, hvala Nebojša i pozdrav iz Zagreba...

Sve najbolje!
benevolent benevolent 00:29 25.02.2013

iz ugla "čudaka"

Među tim čudacima koje se u početku trudio da okuplja Nebojša Pajkić (famozni pozer i šeširdžija sa čuvenom zeničkom poštapalicom: -Avaj umesto uobičajenog ovaj), odudarao je svojom elokvencijom, britkošću, i kako reče plishani, erudicijom nesrazmernoj godinama života, upravo zemljak Zeničanin -Dinko Tucaković. Neuspešno su pokušali da mu pariraju razni, poput komandanta Belih orlova Dragoslava Bokana, ali je i on ostao u plitkim nacional-šovinističkim ljotićevskim vodama, kao i Pajkić, a u još ranijim sarajevskim radovima i supruga mu, spisateljica Isidora Bjelica.
Obzirom da ovo nije ni vreme ni mesto za nastavak ovakve istinite priče, ističem da se pokojni Dinko Tucaković baš u svom humanističkom i profesionalnom pristupu teoriji filmske umetnosti, približio pogledima legendarnog Dušana Duce Stojanovića i asistenta mu Božidara Zečevića-Zeke. Sada nam se odozgo zajedno smeju sva trojica.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana