Društvo| In memoriam| Kultura

Tezga a na njoj kulturna dobra ... cijena, prava sitnica

Đorđe Bobić RSS / 22.02.2013. u 12:27

Bruje žice na gradskoj i državnoj gitari o Generalštabovoj sudbini a čuju se i neki zvuci stručne, arhitektonske javnosti iz terce, arija je stara i note se slušaju već neku godinu ali sada je dostignut kreščendo i para uši jer je šeik ubacio žeton u ariston mada se uočava da je tekst promenjen, dopunjen i ima tamo novih reči koje se inače sreću na auto otpadima o čemu svedoči iskaz Birokrate u ulozi pomoćnika direktora u Direkciji republičkoj za imovinu koji glasi da stari auto ide na otpad ako je popravkja skupa pa se posle na auto pijaci ne dobije dovoljno para u odnosu na uloženo u generalku. O zaštićenom kulturnom dobru Birokrata nije govorio jer možda i nije znao da se o tome radi ili ga je bilo briga što tom staležu i priliči.

Procenu vrednosti Generalštaba kaže on vrši i odrađuje Poreska uprava ili neka druga institucija te vrste koja se u građevinske cene razume dok druge, takođe institucije, gradske ili državne i stručne za zaštitu arhitektonskih kulturnih dobara čine svoju procenu i koju je vlada države Srboije pre koju godinu nostrifikovala, ali očito obe institucije to čine po sasvim različitim merilima i naravno u potpunoj disharmoniji  i nerazumevanju kao dva sveta sa različitih planeta. Nije onda ni čudo što je muzika sa gitare kakofonična, neskladbena i opasna na kraju krajeva jer ugrožava kulturnu zaostavštinu arhitektonsku ovog naroda.  

I onda kad uši ali i um tu skladbu gitarsku i nepodnošljivu o Generalštabu više ne mogu da podnesu čuje se još jača nova svirka sa pevanjem iz nekog izanđalog kasetofona koji krči a muzika je izgleda proizvedena putem gusli kojima nedostaje jedna žica uz pevača sa neizlečivim grčem u grlu i već je ta muzika komponovana pre dve tri godine na temu „Avala filma“ koji dopade stečaja zbog upadanja u dugove. Libreto je konfuzan ali se može shvatiti uz pažljivo i naporno slušanje više puta da se odnosi na imovinu, parcele neke koje mogu biti zgodno građevinsko zemljište pa i na „producentska prava“ filmova što znači da će na dužničku dražbu pored materijalne imovine ići i 250 filmskih ostvarenja iz kulturne zaostavštine kao roba.

Ministar kulture kaže da mu „Avala film“ nije u nadležnosti a radi se o filmovima sa prefiksom umetničkog dela i da li to znači da je odlučio da oni, filmovi, nisu deo kulturnog delanja i reče još da nema pravnog načina za njegovo angažovanje ali on hoće i spreman je da razgovara o mogućem rešenju sa drugim ministarstvima i govorio je još nešto ali to ionako posle ovog i nije važno.  Njemu svakako treba da bude bliska situacija u kojoj je „Avala film“ u stečaju kao dužnik jer i njegova slastičarna, kada ono bi imenovan za prvog kulturnjaka državnog, beše u dugovima pozamašnim pa bi trebalo da ima razumevanja mada on dobi kredit kao Ministar da slastičarnu izvadi iz zone stečaja i da se ne bruka ni on ni država jer mani dužnog Ministra, kakakv primer bi dao drugima a „Avala film“ neka ide u stečaj i neka se filmovi rasprodaju, ama ionako su stari i gledaju ih samo neki zaluđenici u istoriju umetničkog delanja.

Dakle, u oba slučaja država preko dvojice Birokrata, oba tvrde da nisu nadležni već samo izvršavaju ono nešto zadato po zakonu i sprovode volju države i ne žele da prepoznaju suštinu, možda i ne mogu jer im to u vaspitanje domaće nije na vreme udenuto niti im je na to kasnije tokom školovanja skrenuta pažnja a to je da  kulturna  dobra narodna i naša, jedno od dva proglašeno a drugo je država propustila da proglasi, ne mogu da idu na tržnicu da bi bila prodata jedno kao olupina a drugo kao sredstvo za namirivanje dužničkih obaveza.  

Zaista država ne bi smela da dozvoli da birokrate bez dovoljno znanja i još potpuno neobavešteni o temi donose odluke ili iskazuju stav u ime države, tumače vrednosti, da u njeno ime govore o kulturnoj baštini proglašenoj ili ne mimo struke ili uprkos odluci Vlade Srbije o Generalštabu na primer ili o filmskoj zaostavštini gde su u „Avala filmu“ od 1946 godine stvoreni kultni znaci kulture sa ovog kontinenta, samo da se spomenu uz najveće poštovanje preteklih normalnih ljudi u ovoj zemlji: „Slavica“ Vjekoslava Afrića, „Skupljači perja“ Saše Petroviča, „Mi nismo anđeli“ Srđana Dragojevoića, „Ptice koje ne lete“ Petra Lalovića i to je dovoljno da se posumnja u namere i kulturni model države koja ima preča posla od zaštite kulturnih dobara kada neki interesi, lukrativni naravno, preovladaju. Država žmiri i čeka šta će biti posle izreka svojih vernih Birokrata ali sve je po ustaljenom i naviknutom protokolu jer se ona već toliko puta obrukala u kulturnoj sferi da ova opet pristigla muzika sa gitare ili gusala (gusli) već deluje kao klasika.  

Zdanje Generalštaba i filmovi stvoreni u „Avala filmu" su nesumnjiva kulturna dobra i kultrurna zaostavština naroda  i nije pristojno da budu na pijačnoj tezgi ali kako je u zemlji Srbiji sve moguće, možda će neki lik sa džakom para posle kupovine uz obavezno cenkanje da to bolje čuva nego država ovakva kakva je i koja se u sferi kulture svako malo diskvalifikuje svojim ponašanjem.

 

 

...     

Atačmenti



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

rade.radumilo rade.radumilo 14:18 22.02.2013

Koja bre kultura?

Ovaj narod se brine samo za Zvezde Granda i stanare "Farme", zanš kol'ko ih uopšte zna da postoji neka tamo zgrada GŠ? (Jes znaju da ono trebalo bi da postoji, svaka vojska ima GŠ).
Avala Film? Kake bre filmove snimali po avali? Koji bre sakupljači perja, kod nas se perje baca kada se kolje živina? Kome još to treba?
A zamalo da nam M.J. ostane bez pemzije, oćedu tamo nekom glumcu (sve bi ja to na njivu) da daju?

Fali nam samo jedan Pol Pot, pa da potamani sve što nosi đozluke...
hajkula1 hajkula1 22:47 22.02.2013

Ovo ne bi smelo

a „Avala film“ neka ide u stečaj i neka se filmovi rasprodaju,


Treba pažljiva analiza dugova da se uradi.
Filmovi ne smeju da se prodaju.
Nemam dovoljno informacija niti prave reči da komentarišem, sem da ponovim kako nije pristojno da se Avala film otuđi. Našu državu vode oni koji ne znaju reda, bez domaćeg vaspitanja.

Pitam se, šta ćemo ostaviti svojim potomcima, po čemu će nas pamtiti?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana