Ako građani Srbije nisu motivisani da u većem broju izađu na izbore, šta bi ih motivisalo da izađu na ulice?
Na izbore većina ljudi ne izlazi, iako se tom prilikom potroše čitavi milioni na PR i medijske kampanje sa jednim jedinim ciljem - da nas motivišu da tog dana glasamo. Stranke tada podižu nekomercijalne kredite kod komercijalnih banaka u državnom vlasništvu, ministri i opštinari agresivnije zajašu "svoja" javna preduzeća i državne medije, privatni korisnici državnih subvencija subvencionišu troškove stranačkih kampanja, a redovni dobitnici javnih tendera džentlmenski doniraju po koju šušku u kešu (već prema ostvarenim prihodima). U toj sivoj zoni, stranke prikupe pravo bogatstvo na načine koje ni Agencija protiv korupcije ne stiže da mapira. Naravno, povrh toga, naše stranke ogromna sredstva dobijaju sasvim legalno i transparentno - direktnom dotacijom iz državnog budžeta.
Svi ovi, kako "kreativni" tako i legalni, prihodi naših stranaka i njihovih funkcionera vode do jednog jedinog nepresušnog izvora, a to je - naš novčanik.
To ogromno bogatstvo koje stranke nakamare kroz rupe miliona tankih novčanika one ulažu u jednu vrlo vrednu investiciju. Naime, investiraju u izbore. Čitav ulog, do poslednje pare, stavljaju u kampanju kojom nas pozivaju da ih postavimo na odgovorne pozicije u parlamentu, vladi, Andrićevom vencu, skupštini opštine.
Pitaćete, kako im se isplati da te silne novce iz mnoštva oskudnih novčanika troše baš na marketing? - Međutim, to baš i nije trošenje, već zapravo investiranje našeg novca. Sa pozicija moći koje im građani darivaju na izborima, stranke i njihovi funkcioneri, na ovaj ili onaj način, imenuju članove i predsednike upravnih odbora javnih preduzeća i ustanova, direktore agencija, fondova, bolnica, domova kulture, banaka, zapošljavaju sekretare nadzornih odbora i tenderskih komisija, samostalne referente, načelnike i zamenike, naručioce i izvršioce, sudije i tužioce... Po tradicionalnom narodnom običaju, bar neki od njih će za uzvrat biti zahvalni za to imenovanje, izbor, zaposlenje, ili će poželeti da i dalje ostanu u milosti naših stranaka i njihovih funkcionera.
Za te i takve javne nameštenike i zaposlenike, prioritet više nije državni posao već državnik-poslodavac.
I onda gledaju kroz prste funkcioneru, rođaku, prijatelju, žmure na tendere, obrazlažu odluke, nema se/ne može se, godišnji odmori, državni praznici, kriju gubitke, fejkuju dobitke, stavljaju žalbe u fioku, glavu u torbu, ne može šut s rogatim, ruka ruku mije... Ko kraducka ne krade, a dok se koridor gradi - Srbija je na dobrom putu.
Tako održavamo državne monopole u stanju poluraspada, plaćamo zdravstvo od kog ćemo umreti, plaćamo školstvo koje nam naplaćuju, policiju koja nas ne štiti i sudstvo koje nas ugrožava, plaćamo za penziju koju nećemo dočekati, a ako je dočekamo teško ćemo živeti, plaćamo državne avione, kamione, gasovode, vodovode, direktore, bonuse, prezentacije, vozače, limuzine, državna odmarališta, lovišta, napuštena skloništa, ugovarače, podizvođače, stečajne upravljače, prijatelje prijatelja i povezana lica...
I onda kada svi oni zajedno, jednom u par godina, pokrenu ove državne mašinerije plaćene iz naših novčanika za još jednu predizbornu kampanju na kojoj ćemo im obnoviti legitimitet za održavanje začaranog kruga, sasvim je razumljivo zašto ljudi više ne izlaze na izbore. Ali, zar sve to nije dovoljan razlog da, recimo, izađemo - na ulice?
Zato je grupa mladih diplomaca i studenata pokrenula inicijativu za odbranu dostojanstva građana Srbije iz čijih se novčanika finansiraju čitav državni i paradržavni aparat. Ovih dana organizuju debate o racionalnom odnosu države i funkcionera prema životima ljudi koji žive u ovoj zemlji, ali i o odgovornosti nas - poreskih obveznika - za vršenje zdravog pritiska na institucije čiji rad plaćamo. Eto nama prilike da vladi pokažemo da jesmo motivisani da ih držimo odgovornim.
U subotu, 8. juna, u 12 časova, građani mogu da se pridruže MARŠU PORESKIH OBVEZNIKA, koji će od Studentskog kulturnog centra (SKC) u Beogradu ići do Ministarstva finansija i preneti vladi Povelju sa osnovna tri zahteva za izlazak iz postojeće krize:
1. Zahtevamo da nas Vlada manje oporezuje
2. Zahtevamo da država smanji potrošnju
3. Zahtevamo da se država manje zadužuje
Celu Povelju poreskih obveznika možete pročitati ovde: http://www.OdbraniNovcanik.rs/Povelja
Ako smo pre godinu dana glasali, treba da podsetimo političare zbog čega smo to učinili. A ako smo imali razlog da ne izađemo na izbore, onda imamo razloga da izađemo pred vladu.